broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

Jedrenjepoezija kretanjaSvi mi živimo uz more, mnogi i žive odmora, a samo neki žive za more! Činimi se da je tako lako njemu pripadati,voljeti ga, poštovati… More je neizostavandio moga života, izvor energijekoja me od najmanjih nogu vuče premaslanoj pučini.Iako mogu kazati da sam od malenanavigavala brodom, jedrenje sam počelatrenirati tek krajem petog razreda.Dugo me otac nagovarao. Često me jeodvodio do naše lučice, pokazivao različitebrodove. Učio me kako se razlikujupo tipu jedrilja, materijala odkojeg su izrađeni, brzini koju postižu,prednostima i manama svake pojedineklase. Moram kazati kako u početkunisam bila previše zainteresirana. Iakomi se sama ideja da sjednem i upavljammalenim nestabilnim brodićemnije naročito svidjela, već sam skoro trigodine za kormilom brodića klase Optimist,popularne plastične „kadice“.Pod jedrima sam preživjela prvu zimukada velika većina djece odustane. Idućesam proljeće počela istinski uživatiu brodiću žute boje koji nosi broj najedru CRO 128. Bez obzira na bonacuili jak vjetar, vrućinu ili studen, valoveili utihu „bordižajem“ u tišini. Zaobilazimplutače, guram se na startu,nestrpljivo pogledavam na sat iščekujućisignale s regatnog broda. A onda,križajući protiv vjetra jurišam prema„bovi od orce“. Nije to baš tako jednostavnokako se na prvi pogled čini. Trebavoditi računa o sitnim promjenamasmijera vjetra, morskoj struji, okolnimbrodićima koje treba izbjegavati akoimaju prednost. Manevri kormilomi jedrima su dosta česti. Uzde trebastalno regulirati. Zabole i ruke, naročitoako je vjetar jak. Tada je potrebnosvojim tijelom ispravljati brodić dane dođe do prevrtanja. Noge se uglaveu trake koje zovemo bragama, dok jetijelo izvan broda. Valovi prskaju policu, vjetar šiba. Prava uživancija. Naplutači obično nastane kaos. Svi želeokrenuti što bliže jer to znači kraći put.Opet guranje, izbjegavanje, vika, skrikai nervoza, potom brzo trimanje jedraza kurs u pola krme, vađenje centarbotada se smanje otpori. Momenatje to kada brodić ima najveću brzinu.Čista uživancija. Potom dolazimo dojoš jedne plutače nakon koje vozimo svjetrom u čistu krmu. Valjamo se poputkakve lijene tikve s lijevog na desnibok. Prebacujemo jedro s jedne stranena drugu vršeći ne baš omiljeni manevarletanja, u našem žargonu poznatijikao „poilabanda“. Tijekom vožnje nizvjetar, brodić postaje manje stabilanšto ponekad zna dovesti i do neželjenaprevrtanja. To je tek potpuni „mrak“.Dovoljan je samo mali trenutak nepažnjei „tko bi gori sad je doli“. Nađetese u moru, brodić je pun mora, konopii oprema plivaju svud naokolo u potpunomneredu. Dok se vi tako kupateu svom očaju, konkurencija prolazi pokrajvas kao brzi vlak. Strašno! Nakontoga je potrebno ispraviti prevrnutibrodić te izbaciti more iz trupa, ponovnopritegnuti jedra i krenuti daljeu lov na izgubljenu poziciju. Okrenutijoš jednu plutaču nakon koje sekrižajući protiv vjetra penjemo premaciljnoj ravnini. Tamo obično predahnemo,primimo instrukcije od trenera,pojedemo čokoladicu ili sendvić, popijemomalo vode da bismo ubrzo krenuliu proceduru nove regate.Nakon regate, pranje, raspremanje,presvlačenje. Onda dolazi najbolji diokoji se sastoji od zadirkivanja, šetnje,čakule i šale.Mojem se druženju s žutom kadicomCRO 128 uskoro primiče kraj. NakonDržavnog prvenstva, običaj je da svipetnaestogodišnjaci prelaze u naprednije,zahtjevnije i brže klase. Dakle jošću se neko vrijeme „švercati“ žicajućiLasera u svoje starije sestre prije no štouskočim u svoju novu barku. A tadatko zna, obzirom kako ta leti, ni Italijanije daleko.Da, ništa nije daleko! Zar ponekad, kadste u moru ne osjetite blizinu svijeta,povezanost i želju za dugim putovanjemu nepoznato?Nastja Perić, 8. a22 23