broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

Osnivač i izdavač:Osnovna škola Split 3,Bruna Bušića 621000 Split,Tel. 461-317Za izdavača:Zdravko DelašVoditeljica novinarske grupei glavna urednica:Katarina Piveta VidučićLektorica:Dolores KuićLikovna urednica:Ilonka PoljakFotografije:Novinarska grupa,nastavnici, internetAutorica naslovnice:Nikolina Ivanišević, 5. bAutorica zadnje stranice:Emanuela Domljanović, 4. bAutor grafita:Luka Livaja, 8. cDječje uredništvo:Karmen Vilović, 6. bPaula Hrboka, 6. bLaura Bošnjak, 7. cBruna Bebić, 7. cMarija Raos, 7. cMarica Carić, 7.cEna Jurić, 7. cTonia Zaninović, 7. cBiserka Peša, 7. cAntonela Šarolić, 6. aAnastasia Šapošnikov, 6. aNastja Perić, 8. aMariana Mrdaković, 8. aSara Ribičić, 8. aGrafičko oblikovanje i tisak:Slobodna DalmacijaDragi čitatelji!Ove godine vrijedni novinari nastojali su zabilježiti gotovo svaki događaj u školi.Događaja je toliko da bi se mogla napraviti dva časopisa zahvaljujući marljivimučiteljima, učiteljicama te naravno, djeci. Pripremili smo vam mnogo zanimljivihtema, pisali o svemu što bi vas moglo zanimati. Sretni smo što je Slap postao dioškolskog života te časopis koji se rado čita.Polako se bliži kraju ova duga i naporna školska godina. Radili smo mnogo,mnogo toga novoga smo i naučili, a ponešto i zaboravili. Uskoro će hodniciutihnuti, već osjećamo toplinu ljeta, miris maestrala, more nas zove… Dječjavika i veselje premjestit će se na gradske plaže i otoke. Uživajte u ljetu i naravnočitajte novi broj našeg i vašeg Slapa.UredništvoSADRŽAJ3457891012141418202224424446484950515253Prvi dan u školiIstinska posebnost našega gradaČakavski kantunZamke modernoga društvaKako učitiPišemo li pismaBalet kao način životaMoje putovanje u ItalijuEkskurzija osmih razredaPrecjenjujemo li trendoveParkovi- zelena pluća našeg gradaLikovni izlogJedrenje-poezija kretanjaDogađajnicaUčitelji putujuMladi literatiKazališni kutakRazmišljamo o pročitanomVesna ParunIzmeđu glazbe i sporta100 Godina HajdukaSportski uspjesiZabavni kutakPRVAŠI-PRVI DAN U ŠKOLII taj dan je došao! Prvaši su prvi put došli u tu veliku i zbunjujućuzgradu koja će im uskoro postati drugi dom i mjesto na kojemće se veseliti, družiti, smijati, a katkad i zaplakati. Svake godinedočekujemo vesele i pomalo uplašene prvašiće koje dovodeuzbuđeni roditelji. Pripremili smo im priredbu dobrodošlice,nakon toga su ih prozvali njihovi učitelji koji će ih voditi krozzapletenu šumu brojki i slova, ali i odgajati kroz iduće četirigodine.Prvi dan u školi1. aKakve su vam laži stariji govorili oškoli?Lucija Stančev: Govorili su mi da jemoja učiteljica stroga, ali baš nije.Bepo Bebić: Sestra mi je govorila da će uškoli biti teško, ali meni je baš lagano.Iva Raos: Rekli su mi da je učiteljica zločesta,a skroz je dobra.Mislite li da će drugi razred biti težiod prvog?Iva Raos: Mislim da će biti teže, ali imatću iste prijatelje.Bepo Bebić: Mislim da će sve biti isto.Lucija Stančev: Bit će malo teže.1.bKako ste se osjećali prvi dan škole?Petra Vlah: Nije me bilo strah, nego sambila kao na sedmom nebu.Damjan Jurković: Bio sam veseo i uzbuđen.Ivor Škaro: Malo sam se sramio, bilo jedrugačije nego u vrtiću.Što radite u slobodno vrijeme?Petra Vlah: Izlazim vani s prijateljicama,idem u bake i djeda…Damjan Jurković: Idem na Marjan.Ivor Škaro: Idem na Žnjan i puno učim.Kako ste se osjećali kada ste dobiliprvu ocjenu?Petra Vlah: Ja sam bila tužna kada samdobila dvije jedinice iz matematike.Ivor Škaro: Osjećao sam se kao razigranileptirić.Damjan Jurković: Ukipio sam se kao kipkada sam dobio prvu peticu.Kakva je vaša učiteljica?Petra Vlah: Nije kao vrag, nego je kaoanđeo, ali malo se može naljutiti.Ivor Škaro: Ona je dobra i blaga, samo jeu likovnom stroga.Damjan Jurković: Voli učenike.1.cRadujete li se ljetnim praznicima?Leonarda Bojić: Veselim se praznicimajer mi je škola dosadila.Paolo Kačumić: Jedva čekam praznikejer ću ići plivati na more.Karlo Petrić: Ići ću u Mali Rat i kupati ses prijateljima.Dora Bičanić: Izlazit ću vani.Koliko vam se život promijenio u odnosuna vrtić?Paolo Kačumić: Sada mi je teže negoprije, ali ponekad želim biti bez domaćihradova.Dora Bičanić: U školi mi je teže, ali i boljenego u vrtiću.Leonarda Bojić: Od kada idem u školupuno me gnjave da učim.Karlo Petrić: Bolje mi je u školi jer imamsuper prijatelje.Što vam je najsmješnije što vam se dogodilou školi?Dora Bičanić: Kada je jedan učenik paona pod.Leonarda Bojić: Učitelj se jedan put valjaopo podu i plesao na jednoj nozi.Karlo Petrić: Najsmješnije mi je bilokada je jedan moj prijatelj rekao da mupapiga kaka po klimi.Paolo Kačumić: Učitelj nas nasmijava.Što biste promijenili u školi?Karlo Petrić: Svi mi je super.Leonarda Bojić: Da nemamo prirodu ida svaki dan gledamo filmove.Paolo Kačumić: Učitelja, neke prijatelje ipapir u WC-u jer mi škodi.1. dŠto biste htjeli biti kada odrastete?Lea Petrović: Slikarica, zato što volimcrtati.Cvita Radić: Htjela bi biti učiteljica jervolim učiti, a hrvatski mi je najdražipredmet.Petar Gavranović: Htio bi biti učitelj islikar, ali vjerojatno ću biti nastavniklikovnog.Koja vam je najdraža pjesma?Cvita Radić: Meni je najbolja Waka,waka od Shakire.Lea Petrović: Kopija od Lane Jurčević.Petar Gavranović: Najbolja mi je PokerFace, ali ne znam tko to pjeva.1. eŠto biste htjeli biti kada odrastete?Ana Galić: Modna kreatorica jer se volimlijepo oblačiti.Marko Petrić: Htio bi biti nogometaš jermi je to najbolji sport.Martina Dadić: Volim crtati životinje izato bi htjela biti slikarica.Kako vam je bilo prvi dan u školi?Martina Dadić: Bilo mi je super, htjelasam odmah reći učiteljici da je ona učilamog brata.Ana Galić: Uzbudljivo, nisam se ničegbojala, ali malo su mi nedostajali roditelji.Marko Petrić: Prvi dan škole je bilosuper, nije me bilo strah jer sam imaopuno starih prijatelja.Bruna Bebić, Laura Bošnjak, Tonia Zaninović,7. c2 3

More moreMoren se more plovit,Moren se more lovitI moren se more tonit.More more ča niko ne more.More je jubav, srića,A digod karonja i nesrića.Ono more najist,Ono more čovika izgladnit,Umorit, šporkat i šticat.More more ča niko ne more.A ima ča niko nima,Dobre i loše ćudi:Oseke i plime,Bonace i fortune.More se modrit, plavit,Bilit, sjajit,Pinit i zrcalit.More puno gladne dice najist,A more in i očeve potopit.Po moru se čujuNajviše ove riči:«Molaj! Laškaj! Šijaj! Forcaj! Surgaj!Koštaj!»Sa njin se ne moreš uvik igrat.Moraš mu ugađat, slušat ga,I poštivat.Jer more moreČa niko ne more.Maja Danijelović, 7. b( Rad je odabran za Lidrano nadržavnoj razini)Otok ForFore, lipi moj otočeza tebe moje sarce tuće.Volin svaki tvoj kamikna tebi bi ostala zauvik.Volin more tvojeI kad je neveraI po bonaci.Judi na otokuvridno lavurodu,gonidu tovarepa sedu na bevondu.Na tebi Fore sve je lipo,ko da snin nojlipji sanS tobon jo vezana san.Tonia Zaninović, 7. cNI LAKO BIT FORANINMoja levondaIma jedno pojezove se Mola Bondana njoj reste moja lipa levonda.Kad cvrčak na borunojjace zakanto tadamoja levonda dozrivaCili moj For po njojvonjo, sve dok ne padneprvi jesenji dožd.Marica Carić, 7. cJoš jedno lito je pasalo. Pari mi se da son jučere bila u Varboskoj.Ne kapin se baš najboje kako okon procinit koliko je pasalo turistih kroz ovomolo misto, al da si imo di sist za vazest picu ili se rasfriškat sokon, nis. Foraniuvik kukoju da ni ni strancih ni šoldih, a lavuraju po cili don i oni i fameja.Neki po lita ni ne taknu more.Ovako to gre:Kad se fini sa skulon, svaki se Forani u cilo lito buto u more dvo do tri puta (atoliki svit ploćo puno skupo da bi provoli forsko more.)Pitote zoć? Jerbo poćnedu s provin lavuron na mistima di nimoš vrimena sealavija butat u more. Nojmlaji gredu na kuponje posli lavura. Je da in je to urasna manje, ma nikor in ne more plotit to plutonje u friškecu. Propja ćute kakoin more vuce onu vrilinu i nervoz. Posli tega zaspu kako bambin i ne uspiju seispotit do 7 oli 8 urih. A onda ti se ionako vajo ustat, ako ne i pri.Kad fini lito gre jemotva, pa vaja poć u masline, a onda je vrime za sreditapartmane i jopet ispočetka.(Rad je odabran za Pričigin)Bruna Bebić, 7. cKako reći ne zamkamamodernoga društva?Kada su moji roditelji bili tinejdžeri,glavni elektronički uređaji koje su ljudikoristili bili su televizija i radio. U to vrijemetelefoni su služili samo za telefoniranjei nisu bili prenosivi.Danas možemo telefonirati, slušatiglazbu, gledati filmove, igrati igre, slatiprijateljima e-mailove, snimati fotografije,pretraživati internet na uređaju kojinam može stati u džep. Budući da smoodrasli uz kompjutor , mobitel i internetne vidimo ništa loše u tome da ga stalnokoristimo. Ponekad se pitam : „ZaštoPrvi mobitel je 1947. izumljen u BellLabs-u. Prvotni cilj mu je bio brža ilakša komunikacija. Danas se mobilnatehnologija razvija velikom brzinom.Mobitelima je ubrzo ugrađena slika uboji, mogućnost fotografiranja…sve dozaslona osjetljivog na dodir. Mobitel jevrlo brzo postao i dio naše svakidašnjicekao aparat bez kojeg život više nijezamisliv.Mobitel je ljudima osigurao bržu komunikaciju,dostupnost (mogućnost razgovoras bilo kim i bilo gdje). Nudi brzupomoć u hitnim slučajevima, postao jesvojevrstan planer, adresar, organizator(pomaže poslovnim ljudima u organizi-su odrasli zabrinuti? Koje su to zamkeo kojima nam govore?“ Ovisnost. Kakoprepoznati da sam ovisan o elektroničkimmedijima? Neki mladi znaju satimaigrati videoigre. Zbog toga nemaju dovoljnovremena za spavanje. Sa svimapričaju samo o igricama, udalje se odsvoje obitelji i žive u izmišljenom svijetuigara. A što reći o facebooku? Znatekako to ide, prijatelj ti kaže da je nekaosoba dobra i zabavna pa onda pristanešbiti njezin prijatelj i u tren oka imašpedeset takvih prijatelja s kojima se dopisuješ.Ubrzo shvatiš da stalno mislišna internet. Razmišljaš o tomu je li ti senetko javio, koje ćeš slike staviti na portali tako postaneš ovisan o toj društvenojmreži.Kako biti uravnotežen? Trebamo odreditikoliko ćemo vremena koristiti zainternet ili igranje videoigara. Ne smijemodopustiti da nam oduzimaju vrijemekoje smo odvojili za učenje, prijateljei obitelj.Mihaela Lalić, 8.eMobilni telefoni –potreba ili ovisnostranju njihova dana), a učenicima pomažekalkulatorima i kalendarima koji imolakšavaju obavljanje školskih dužnosti.Ima li to tehnološko čudo i svoju tamnustranu? Ponekad mi se čini da neke zemljeimaju više mobitela nego stanovnika.Treba li ići tako daleko pa mobitelenazvati drogom 21.stoljeća? Možda ćetepomisliti da je to samo jedna od onihrečenica koje koriste stariji, ali nedavnose pokazalo da zračenja mobitela djelujuštetno na čovjekov organizam. Pretjeranokorištenje mobitela može uzrokovatigubitak pamćenja,smanjenje plodnostii rak maternice (u slučaju nošenjau džepu hlača) ili pak rak mozga. Jednaod mana mobilnih uređaja je i to što dovodedo smanjenja druženja s bližnjimajer je ljudima često draže slušati glazbuna mobitelu i igrati igrice nego razgovaratis roditeljima, prijateljima, susjedimai općenito komunicirati s okolinom.Opasna strana mobitela je i mogućnostlažnog predstavljanja ili anonimnosti.Zlostavljanje putem mobitela postaloje nešto svakodnevno i normalno, a nažalosti nešto čemu se ne pridaje punopažnje.Kažu kako nas mobiteli spajaju, povezuju.Koliko god to točno bilo, zar nasupravo ne razdvajaju zatvaranjem u svijettehnologije u kojem je svatko samosebi dovoljan? Kao i obično, nešto pozitivnosmo zloupotrijebili pretjeranimkorištenjem.Laura Bošnjak, 7. c6 7

Kako učiti ?„Naučiti kako učiti je najvažnijaživotna vještina.“Tony BuzanUčenje je aktivnost koju neki rade bolje,a drugi lošije. Svatko može naučiti kakoučiti- tj. kako unaprijediti svoju vještinuučenja i pravilno iskoristiti vrijeme.1. Potrebno je htjeti učiti, postaviti tosebi kao cilj. Napraviti jasnu razliku između“ ne mogu i neću“. Mnogima je to problem,jer im je dosadno.Nađi razlog zašto učiti, važno je odlučitii ustrajati u tome.Za učenje je potrebna energija, osobniangažman i vrijeme.Energiju crpimo iz zdravog tijela (zdravaprehrana, dovoljno sna i fizičke aktivnosti)i motivacije.Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost,to je „volja za nešto“. Ako neštoradimo bez volje i s negativnim stavomnaš uspjeh u toj aktivnosti neće dati dobrerezultate. Stoga je na satu potrebnoslušati , bilježiti što nastavnik kaže, sudjelovatiu zadanim aktivnostima, jerće nam to skratiti vrijeme učenja kodkuće.Pored navedenog važno se dobro organiziratii pravilno iskoristiti vrijeme.1. Važno je mjesto gdje učimo, naš radniprostor, treba nas poticati na učenjetj. nije poželjno da bude upaljeno računalo,TV, mobitel i sl. Na radnom stoluneka bude ono što je taj dan potrebnonaučiti, ostalo treba spremiti.Potrebno je dovoljno svjetla i kisika.2. Potrebno je izraditi tjedni i dnevniplan učenja- popis onog što treba naučiti3. Učenje će biti uspješnije ako učimosvakodnevno korak po korak, cjelinupo cjelinu po manjim dijelovima, ( a nekampanjski ). Početi s učenjem „ težihpredmeta“,bez odugovlačenja.4. Učiti 30-40 min. pa napraviti kratkupauzu, ne veću po 5-10 min.(protegnutise, prošetati po kući i slično.)5. Redovito ponavljanje naučenog gradivajako je važno. Kada se nešto nauči,bez ponavljanja brzo se zaboravi. Najvišezaboravljamo neposredno nakonučenja.Što više učimo to bolje pamtimo jernakon nekog vremena izvježbamo naš„mozgovni mišić“ i naviknemo se učitiimamonaviku učenja ( kao što imamonaviku pranja zubi, osobne higijene...)6. Važno je učiti s razumijevanjem,povezivati nova znanja sa starim znanjem.Postavljati i odgovarati na pitanja„zašto“ .7. Napraviti opću shemu – kostur,umnu mapu neke cjeline. Dobro jekod zapamćivanja koristiti“ mnemo“tehnikama kao i stvaranje slika u svojojglavi o naučenom (vizualizacija naučenogsadržaja).8. Samostalna reprodukcija –samoprovjerakoliko razumijem gradivo- glasnosam sebi ponoviti naučeno gradivo svojimriječima bez pogledavanja u udžbenikili bilježnicu. Pred spavanje ponovljenisadržaj se bolje pamti.9. Porazgovarati sa vršnjacima, ili odraslimao određenoj temi. Ako je neštonejasno zamoliti da ti se objasni.10. Na kraju učenja- refleksija, samoprocjenavlastitog procesa učenja. Štosam dobro naučio što mogu bolje i nadrugi način?11. Rješavanje problema- najviša razinaučenja u kojoj koristimo naučenoponašanje i znanje u realnoj situaciji usvakodnevnom životu.Stoga razmislite ima li nešto što trebapromijeniti u načinu i postupcima vašegučenja. Otkrivati novo i obogaćivatisvoje znanje je nešto što je čovjeku svojstvenozato nemojte prespavati svojeprilike da mijenjate i oblikujete ovaj svijetsvojim znanjima.Marija Zubin, prof.Pišemoli pismaDanas je nezamislivo poslovanje i komunikacijabez e–maila. Cijela svjetskakomunikacija se obavlja putem e–mailaili SMS-a.Kako smo prije e–maila i SMS-a komunicirali?Kako smo onda isto uspijevaliposlovati i sastajati se s istompreciznošću kao i danas? Pisali smopisma! Nemoguće? Moguće! Koja jezapravo razlika između ta dva vida komuniciranja?Pismo, ono kakvo poznajemo, je pisanitekst koji sadržava poruku upućenupojedincu ili ustanovi napisano na papirui šalje se u omotnici poštanskimputem. Znači, u potpunosti je procesljudskog rada. Od njegovog začetka tj.prenošenja zamisli, ideje i misli na papirdo njegovog slanja preko pošte tj.specijalizirane ustanove koja isporučujepismo iz naših ruku u ruke onomekome je namijenjeno. Možemo zaključitida je to prilično dug proces, taj jeproces ponekad znao trajati i tjednima.Pa ipak, ljudi su godinama komuniciralina takav način, vojnici u ratu s bojištasu slali pisma obiteljima, pjesnicisu pjevali o svojoj ljubavi, ugovarali suse poslovi između rukovoditelja…Rastom i razvojem čovječanstva i znanjadošlo je do pojave e-maila ili elektronskepošte. E-mail ima istu definicijukao i pismo, ali znatno drugačijii kraći proces slanja tj. slanje jednimpokretom prsta ili kako popularno todanas zovemo jednim klikom. Jednimklikom naše se pismo šalje u bilo kojidio svijeta za nekoliko minuta! Impresivannapredak, zar ne?Brzina slanja e-maila dovela je do bržekomunikacije što je uvelike olakšalosvijet komunikacije. Ali je li time nestaloi ono iščekivanje o dolasku poštarakoji nosi toliko željeni komad papira!Posebnog mirisa, boje , onaj dragi i poznatirukopis samo vama namijenjen?Rekla bih da je na neki način nestalocijelo jedno doba romantike, ljubavnihpisama iz kojih su nastala i velika književnadjela! Kultura e-maila sama jepo sebi vrlo jednolična i hladna. A SMSporuke? To je posebna priča. Pišemo užurbi, skraćujemo riječi ne pazeći napravopis. Zar tako ne obezvrjeđujemoosobu s kojom komuniciramo?Želimo li komunicirati e- mailommoramo neprestano pratiti tehnologijui razvijati svoje vještine kako bismoišli u korak s vremenom i moglirješavati zadatke i probleme koji namdolaze ususret. Neosporiva je potrebaza e-mailom i svim njegovim pogodnostimakoje nam on pruža od brzinedo povezivanja s cijelim svijetom. Ipak,mislim da svi mi, kada pomislimo naljubav i komunikaciju s voljenima,prvo pomislimo na tintu i pismo, a nee-mail!Martina Lukšić, 8. aSplit, 27. rujna 2010.Draga moja!Dok ova noć lagano tone, a kazaljkana satu spokojno odbrojava vrijeme,pokušavam tu, na drugom kraju svijetabiti sretan jer znam da postojiš, stvarnopostojiš, ali tako daleko zarobljena u beskrajnomprostranstvu ovoga svijeta.Imali smo priliku zauvijek biti zajedno,ali ti si našla nekog boljeg od mene. Kadsam te prvi pu vidio znao sam da si ti bilaona prava, imala si oči poput mjesečinekoja obasjava utihnuto more, a osmijehanđela. Našu su sreću uništile ljubomorneduše koje su izgradile zid na temeljimanaše ljubavi. Danima su kapljice kišepadale i plakale za tobom, čak su se i stijenelomile i pucale na tisuće kamenčića.More je brujalo, val se za valom pjenio.Ne postoji tinta toliko jaka koja bi ostavilaotisak na papiru kao što bih ja svojuljubav utisnuo tebi.Tinta s vremenom blijedi, ali ostavlja dubokitrag na mom srcu. Vjerovala si drugimljudima, a samo meni nisi, na krajuvidim da sam ti bio samo jedna usputnastranica koja se lako briše iz one vrijedneknjige koju zovemo - život.Voli te tvoj… N. P.Split, listopad 2010.Draga Ivana!Evo, već se tmurna jesen dovukla, a ja sesjećam naših šetnji pod suncem okupanimplažama. S kišom, u mene se zavuklatišina i nemir. Jedan pogled kroz kišnekapi, sjetio me tebe. Već dugo se nismovidjele. Mnogo sam toga doživjela,a nisam to mogla podijeliti s tobom. Biloje dana punih veselja, rođendana i vjenčanja,ali isto tako bilo je i mnogo danakada sam trebala tvoje rame za utjehu.Sve bih to savladala u nadi da ćemo se vidjeti.Sjetila sam te se na ekskurziji kadasmo bili u Poreču. Padala je kiša i dvijesu cure trčale pjevajući. Oči su mi se orosile,a srce smekšalo. To kišno popodnenikada neću zaboraviti. Pitala sam se, bili i tebe ova slika vratila u vrijeme prijepar godina, u jedno kišno predvečerjekada smo mokre do gole kože prkosilekiši. I sigurna sam da bi. Prebirem slike izdjetinjstva i vidim našu zajedničku fotografiju.Veselim se. Svojim prijateljicamadanas pričam o tebi i o našim pustolovinama.Sve bi te htjele upoznati. Nadamse da se i ti ponekad sjetiš mene i da tinedostajem.Voli te tvoja,Sara8 9

“COOL”Moja generacija živi u modernom svijetu, u svijetu u kojem nas stalno bombardirajunovim trendovima, novom tehnologijom, odijevanjem. Odijevanje je trenutnonajvažnija sporedna stvar u svijetu mojih vršnjaka! Gdje god se nađem čujempriče: „“Jesi li mu vidjela nove nikice?“ „ Vidi, ima nove Ray Ban sunčane naočale….“Uvijek se pitam čemu sve to?Evo, početak je školske godine, a na televiziji samo gledamo i slušamo : „Roditelji,opremite svog đaka najpovoljnije robnim markama Nike ,Puma, Addidas…“Odmah nastaje kaos. Roditelji s djecom po trgovinama . Mora se biti cool! Da ,svi mi trebamo odjeću i svi , baš svi ponekad poželimo biti u trendu. I to je uredu.Ali, zar je potrebno potrošiti malo bogatstvo da bismo zadovoljili trend? Je li zaistavažno nosimo li odjeću s markom ili smo se odjenuli sa rasprodaje? Zar će nasodjeća učiniti boljima, ili će nas izdvojiti od drugih , ispuniti srećom? Sjećam sekada sam početkom godine kupila nove Nike tenisice , svi su mi rekli kako samcool . I cure s koijma se nisam družila htjele su biti u mojoj blizini. A ja sam bila„ja“ . Ista ona tinejdžerica, vesela i zaigrana , a isto tako i ozbiljna, sa istim pitanjimai razmišljanjima.Šetajući gradom i promatrajući ljude uočila sam koliko se zapravo šaroliko oblačimo.Neki vršnjaci čak se odijevaju sukladno glazbi koju slušaju, navijačkimskupinama… Ponekad mi se čini da je sve to isprazno. Ipak , priznajem , katkadaje lijepo sebi priuštiti nešto novije, nešto modernije , pogotovo ako će to podićitvoju osobnost , onda je to i pohvalno . Da, potrebno je ponekad zadovoljiti svojutaštinu.A, možda, možda bi se u škole ipak trebale uvesti uniforme? Tako bi bar u školiprestala ogovaranja i omalovažavanja na račun odjeće. I to bi isto bilo cool!Sara Ribičić, 8. aJesmo li previše razmaženi ilisamo živimo u takvom svijetuDanas kada gotovo svi znaju za sve svjetske marke mobilnih telefona, odjeće, obuće i nakita počelesu se praviti razlike između djece i odraslih. Danas kad nemate Diesel jaknu ili Lacoste majicuodmah spadate u one manje važne i manje popularne. Mnogi ne shvaćaju da postoje različitiljudi, različitog mišljenja i raličitog imovisnkog stanja.Današnji tinejdžeri razmišljaju u potpuno krivom smjeru. Popularnost u školi pokušavaju pridobitina sve moguće načine i smatraju da je to najvažnija stvar na svijetu. Novi mobiteli, novaodjeća, nove tenisice svaki mjesec, to je postalo normalno, a razlike između djece su sve veće iveće. Jedan od prijedloga je da se u škole uvedu školske uniforme, no kad se to spomene preddjecom svi se zgražaju i čude. Kad bi se taj plan ipak ostvario ne bi više biloisticanja i ljubomore.Da, odijevanje je važna stvar u životu svakog čovjeka, ona pokazuje tvoje raspoloženje,pokazuje te u najboljem svjetlu, ali za dobar izgled nije potrebna najskuplja inajnovija odjeća. Moje mišljenje je da odjeća ne bi trebala praviti razlike izmeđudjece jer svaki čovjek na ovome svijetu jednako vrijedi i može biti dobra osoba ipravi prijatelj ako i ne nosi skupu odjeću.Nikola Pavličević, 8. aZašto je odjeća važnau životu tinejdžeraSvaki tinejdžer je u potrazi za identitetom, barem tako psiholozi govore. Nasve moguće načine svatko želi biti drugačiji od ostalih. To pokazujemo narazne načine: svojim ponašanjem, govorom, stavovima, ali i vanjskim izgledom.Svaki tinejdžer želi da njegova odjeća govori o njemu samom. Pod velikimsmo utjecajem glazbe koju slušamo. Svaki pravi roker bit će odjeven kaonjegovi uzori, a to podrazumijeva crnu majicu s natpisima omiljenih grupa,poderane traperice i ponekad tri, četiri kožne narukvice sa zakovicama.Reperi imaju svoja obilježja: prevelike majice i preširoke hlače ispod kojihproviruje donje rublje. A cure? I one imaju svoje modne uzore. Omiljenetenisice su starke sa raznobojnim vezicama. Drugi važni dodaci su raznilančići, šalovi, narukvice i remeni te majice različitih boja. Nažalost, postojii ona druga strana modne marke kad se ostale procjenjuje na temelju vrijednostnjihove odjeće.Ne trebamo pretjerivati i procjenjivati ljude na osnovutoga koliko novca troše na svoju odjeću. Možemozaključiti da je u procesu odrastanja odabirodjeće dobar način izražavanja samoga sebe.Ivan Nonković, 8. a16 17

Jeste li znali?Ipak postoji razlika u značenju između izraza parki perivoj. Park je hortikulturno uređen prostor.Svaki perivoj ujedno je i park, ali nije svaki parkperivoj, tek kada park dobije neke elemente kaošto su skulpture, fontane, staze, klupe, ili jezeromožemo ga nazvati perivojem.Marija Raos i Marica Carić, 7. cParkovizelena pluća našeg gradaPolako nam se približava ljeto, a s njimi vrućine. Svi ćemo vrlo brzo pomislitina ugodnu hladovinu koja bi nas trebalazaštititi od nesnosne žege i još bismo tohtjeli usred gradskog asfalta! Je li to moguće?U našem gradu je moguće!U zdravim parkovima zdravi ljudiParkovi su prirodna sredina u koju možemopobjeći od gradske gužve, buke,zagađenosti i stresa. Istraživanja pokazujuda izlasci u parkove mogu poboljšativaše fizičko i psihičko zdravlje.Parkovi su mjesta gdje možemo vježbatii poboljšati kondiciju, to su mjestagdje se možemo opustiti u društvu obitelji,prijatelja ili sami. Dodir s prirodomnas može smiriti, izliječiti i inspirirati.Gradski parkovi pored ostalog smanjujuzagađenost zraka, a za vrijeme velikihvrućina mogu sniziti toplinu u gradovima.Strossmayerov perivoj (Đardin)Strossmayerov perivoj počeo se graditi1808. godine na Marmontov zahtjev.Đardin je nastao tako da se između bastionaContarinija i Cornara srušio zidkoji je izgubio svrhu. Perivoj je uredioarhitekt Vicko Andrić 1847. godine. Prvotnoje u parku bilo više zelenih površinanego urđenih staza, ali kako je brojšetača postajao sve veći tako su se i šetniceproširivale.Kasnije se u perivoju izgradila fontana(20. stoljeće), 1907. godine je ograđen, a1920. godine obnovljene su zelene površine,a nastavio se obnavljati i do današnjegdana. Nalazi se na samom ulazuu Dioklecijanovu palaču,odmah povišeZlatnih vrata. U đardinu je postavljenspomenik Grguru Ninskom,kojise prvotno nalazio na Peristilu (1929.godine).Park šuma MarjanPark šuma Marjan je toliko povezanasa Splitom da se bez grada ne može onjemu govoriti. Prvi i najstariji tragoviljudskog života u gradu pronađenisu upravo na Marjanu. Već se u srednjemvijeku zabranila sječa stabalana Marjan. Površine je 340 hektara, avećina je pokrivena borovom šumom,a na ovom području nalaze se i vrijedniarheološki spomenici. Danas je ovomjesto omiljen prostor svih stanovnikanašeg grada bilo da dolaze trčati,šetati ili jednostavno sjediti na jednojod vidilca i promatrati more.SustipanPošumljeni gradski poluotok na kojemje početkom 19. stoljeća nastalo groblje.U ranom srednjem vijeku tu je sagrađenmuški benediktinski samostan SvetogStjepana. U arheološkim istraživanjimapronađeni su i grobovi iz rimskog doba.Danas je groblje preseljeno, a ostali sustari borovi i lijepo uređene staze, pogledna Split i otoke.EKO DIJETEJa sam eko dijete,zelen od glave do pete!Za svakoga bi okoliš morao biti čist,jer kako bi onda fotosintezu mogaovršiti list!Globalno zatopljenje i kisele kiše,meni ih je stvarno dosta više!Ozonskim će rupama brzo doći kraj,jer će ljudi shvatiti da će tek onda bitiraj!U nacionalnim parkovima zabranjenje lov,kao i na bjeloglave supove krivolov!U svijetu postoji jedna Crvena knjiga,za koju mnoge nije briga!Na visibabu, jetrenku, ciklamu iostalo proljetno cvijećePčela s osmijehom na licu slijeće.S ozarenim licem drijemovac čekaproljeće,ali ako ga ugaziš, on kisik proizvestine će!Eko dijete možeš postati i ti,kao što smo postali mnogi mi!Samo nikada ne smiješ cvijeće gaziti,i svoje ljubimce moraš uvijek paziti!Iva Ljubičić, 6. cPark Emanuela VidovićaPark Emanuela Vidovića nalazi se usamom centru grada sa spomenikomkoji je podignut 1963. godine tom velikomsplitskom slikaru, a izradio gaje Frano Kršinić. Park je lijepo uređen,prošaran stazama, klupama za odmor,poput oaze mira okružene gradskomvrevom i automobilima.Split 3Četvrt u kojoj se nalazi i naša škola jejoš uvijek nova i dalje se izgrađuje. Čestočujemo prigovore ljudi kako nemadovoljno zelenih površina i igrališta zadjecu. Možda i nema, ali nije to glavniproblem. U našoj četvrti zelene površinei igrališta ne služe svima za igru iopuštanje, nekima su prostor za iživljavanjei uništavanje nečega što koristisvima.Split je od naših starih naslijedio parkovekakvih se ne bi posramili ni poznatijigradovi Europe. Ostaje na nama da ihodržavamo i čuvamo za buduće generacijekako bi i one mogle čuti cvrčanjecvrčaka u hladovini stoljetnih borova idoživjeti prve poljupce na klupama svojemladosti.Kako osvijestiti ljude da upravo šumeljudima omogućuju život na zemlji?Zagađenje je jedan od najvećih problemadanašnjice i jedna od najvećih ljudskihpogrješaka. Neprestano se pitamošto će biti s našim planetom ako jednogdana zauvijek nestane šuma i zelenila?Ništa, planet će se izmijeniti, ali što ćebiti s nama? Hoće li u tom vrlom novomsvijetu biti mjesta za ljude? Vodeći računao šumama spašavamo svoj svijettehnologije kojim se tako ponosimo, zaplanet se ne moramo brinuti on će pronaćinačina i preživjeti. Gdje smo mi utoj priči? U muzejima poput dinosaura?Da, možemo se samo pitati…MOJA ULICAMoja se ulica zove Dobrilina. Punoime joj je Ulica biskupa JurjaDobrile, ali svi je zovemo skraćeno.Pripadaju joj veliki žutosmeđineboderi poslagani kao u vrsti iblokovi manjih stambenih zgrada.U njoj je i jedan dječji parkić,nažalost ne baš dobro očuvan.Dok šetaš njime, nekad osjetišmiris pokošene trave. Prolaziš linoću, a trenutno godišnje doba jejesen ili zima, gola stabla izgledajustrašno, pa misliš da je pored tebečudovište s puno ruku.U proljeće i ljeto pravi je užitakboraviti u mojoj ulici jer je vrloveselo. Brižne majke čuvaju svojuznatiželjnu djecu, bake sjede naklupama i govore o današnjojnepristojnoj mladeži, okolo trčerazigrani psi…Svaka grupa djece,bili mlađi ili stariji, imaju svojuzanimaciju. Neki igraju nogomet,neki kukala, ma uostalom , nemogu sad nabrajati kad dječjimigrama i mašti nema kraja.Kad vidiš udaljenost škole i mojeulice misliš da joj škola pripada, aline. Pripada ulici Brune Bušića. Noto sad ionako nije važno. Važno jeda volim svoju ulicu onakvu kakvajest. Naravno da mi je draža kadpo njoj nisu pobacani nepotrebniotpadci i smeće, ali što se tumože…Volim izlaziti vani i družitise s prijateljima, trčati po njoj irolati se.To je moja ulica i uvijek ću čuvatiuspomene koje me uz nju vežu.Željka Vukušić, 4.a18 19

20 21

Jedrenjepoezija kretanjaSvi mi živimo uz more, mnogi i žive odmora, a samo neki žive za more! Činimi se da je tako lako njemu pripadati,voljeti ga, poštovati… More je neizostavandio moga života, izvor energijekoja me od najmanjih nogu vuče premaslanoj pučini.Iako mogu kazati da sam od malenanavigavala brodom, jedrenje sam počelatrenirati tek krajem petog razreda.Dugo me otac nagovarao. Često me jeodvodio do naše lučice, pokazivao različitebrodove. Učio me kako se razlikujupo tipu jedrilja, materijala odkojeg su izrađeni, brzini koju postižu,prednostima i manama svake pojedineklase. Moram kazati kako u početkunisam bila previše zainteresirana. Iakomi se sama ideja da sjednem i upavljammalenim nestabilnim brodićemnije naročito svidjela, već sam skoro trigodine za kormilom brodića klase Optimist,popularne plastične „kadice“.Pod jedrima sam preživjela prvu zimukada velika većina djece odustane. Idućesam proljeće počela istinski uživatiu brodiću žute boje koji nosi broj najedru CRO 128. Bez obzira na bonacuili jak vjetar, vrućinu ili studen, valoveili utihu „bordižajem“ u tišini. Zaobilazimplutače, guram se na startu,nestrpljivo pogledavam na sat iščekujućisignale s regatnog broda. A onda,križajući protiv vjetra jurišam prema„bovi od orce“. Nije to baš tako jednostavnokako se na prvi pogled čini. Trebavoditi računa o sitnim promjenamasmijera vjetra, morskoj struji, okolnimbrodićima koje treba izbjegavati akoimaju prednost. Manevri kormilomi jedrima su dosta česti. Uzde trebastalno regulirati. Zabole i ruke, naročitoako je vjetar jak. Tada je potrebnosvojim tijelom ispravljati brodić dane dođe do prevrtanja. Noge se uglaveu trake koje zovemo bragama, dok jetijelo izvan broda. Valovi prskaju policu, vjetar šiba. Prava uživancija. Naplutači obično nastane kaos. Svi želeokrenuti što bliže jer to znači kraći put.Opet guranje, izbjegavanje, vika, skrikai nervoza, potom brzo trimanje jedraza kurs u pola krme, vađenje centarbotada se smanje otpori. Momenatje to kada brodić ima najveću brzinu.Čista uživancija. Potom dolazimo dojoš jedne plutače nakon koje vozimo svjetrom u čistu krmu. Valjamo se poputkakve lijene tikve s lijevog na desnibok. Prebacujemo jedro s jedne stranena drugu vršeći ne baš omiljeni manevarletanja, u našem žargonu poznatijikao „poilabanda“. Tijekom vožnje nizvjetar, brodić postaje manje stabilanšto ponekad zna dovesti i do neželjenaprevrtanja. To je tek potpuni „mrak“.Dovoljan je samo mali trenutak nepažnjei „tko bi gori sad je doli“. Nađetese u moru, brodić je pun mora, konopii oprema plivaju svud naokolo u potpunomneredu. Dok se vi tako kupateu svom očaju, konkurencija prolazi pokrajvas kao brzi vlak. Strašno! Nakontoga je potrebno ispraviti prevrnutibrodić te izbaciti more iz trupa, ponovnopritegnuti jedra i krenuti daljeu lov na izgubljenu poziciju. Okrenutijoš jednu plutaču nakon koje sekrižajući protiv vjetra penjemo premaciljnoj ravnini. Tamo obično predahnemo,primimo instrukcije od trenera,pojedemo čokoladicu ili sendvić, popijemomalo vode da bismo ubrzo krenuliu proceduru nove regate.Nakon regate, pranje, raspremanje,presvlačenje. Onda dolazi najbolji diokoji se sastoji od zadirkivanja, šetnje,čakule i šale.Mojem se druženju s žutom kadicomCRO 128 uskoro primiče kraj. NakonDržavnog prvenstva, običaj je da svipetnaestogodišnjaci prelaze u naprednije,zahtjevnije i brže klase. Dakle jošću se neko vrijeme „švercati“ žicajućiLasera u svoje starije sestre prije no štouskočim u svoju novu barku. A tadatko zna, obzirom kako ta leti, ni Italijanije daleko.Da, ništa nije daleko! Zar ponekad, kadste u moru ne osjetite blizinu svijeta,povezanost i želju za dugim putovanjemu nepoznato?Nastja Perić, 8. a22 23

Nemoguće je predstavitisve projekte koje tijekomgodine osmisle našivrijedni učitelji, donosimoneke od njih.Dan školeProšle je godine Tim za kvalitetu škole dugo i pažljivo planirao Dan škole. Idejaje bila da razrednici zajedno sa djecom pripreme: nakit, figurice, škrinjice,likovne radove, privjeske pa čak i kolače. Sve bi se to prodavalo na razrednimštandovima koji su trebali biti što privlačnije uređeni kako bi privukli i zainteresiralikupce. Tko su bili kupci? Svi mi. Otvorena vrata škole te bučne subotepozivala su sve roditelje naše četvrti, bake, djedove i učitelje. Šetalo se od štandado štanda, trgovalo, smijalo, ali i zaradilo.Mislite da je to sve? U isto vrijeme u atriju škole odvijao se Talent show nakojem su nastupala djeca u različitim kategorijama od pjevanja, plesanja, glumedo sviranja na različitim instrumentima. Pobjednika nije bilo, stručni žirije odlučio kako su se svi trudili i bili podjednako dobri. Ni to nije sve! Djeca iučitelji održali su turnire u nogometu i graničarima. Nikada u našoj školi nijebilo veselije i bučnije.Prikupljeni novac iskorišten je za kupnju novih knjiga u školskoj knjižnici, adrugi dio je ostao razredima kako bi od toga kupili nešto za vlastitu učionicu iliza cijelu školu, u dogovoru s razrednicima i roditeljima.Projekt je bio toliko uspješan da ćemo ga ostvariti i ove školske godine.24 25

Dani kruhai zahvalnostiPriča o pekaruUjutro pekar počne peći kruh. Najprije stavipregaču pa kapu i krene.Vruća se peć dimi izagrijava za kruh. Pljas, pljas mijesi pekar kruh doponoći. Kada tijesto bude gotovo, vrijeme je da sestavi u peć. Stavlja i stavlja on jedno za drugim iide tako. Kada je kruh gotov, pekar pećnicu otvarai iz nje vadi kruh, mirisan i vruć. Mirisima kruhazamirisala je cijela pekara!Luka Zorčić, 2. bza plodovezemljePovodom tih dana zahvaljujemo Bogu za kruh i plodove zemlje.To sudani kojima posebno ističemo važnost kruha i plodova zemlje.Kruh se svakodnevno koristi, ali ga nemaju svi.U siromašnim zemljamastanovnici su sretni ako dobiju bar malo kruha. Dok oni gladuju,mi ponekad bacamo hranu što uključuje i kruh. Zbog toga trebamo bitizahvalni jer mi svaki dan možemo imati svježi kruh, a to je ponekadljudima teško shvatiti. Da jedan dan nema kruha bilo bi čudno jer minismo svjesni koliko nam kruh treba iako često bacamo višak. Ja mislimda nekim oholim ljudima treba objasniti da postoje oni zaboravljenikoji nemaju ni kruh ni neku drugu hranu.Sve plodove zemlje moramo cijeniti jer bez njih ne bismo mogli živjeti.Trebamo biti zahvalni za svaku voćku koja naraste, za svako zrnopšenice, za razno povrće. Zemlja nam daje plodove, tu zemlju trebavrijedno obrađivati i čuvati kako bismo i u budućnosti mogli živjeti odnjezinih plodova.Klara Jurić, 7. cKRUHZapočeo je novi radni tjedan u pekarnici. Svi pekari su počelimijesiti kruh. Pažljivo su stavljali određenu količinu sastojaka zarazličite kruhove. Kada je kruh bio gotov, cijela pekarnica je mirisalaprimamljivim mirisom.U mojoj kući, mama mi je rekla da idem kupiti kruh. Odmah samse spremio i krenuo u pekarnicu kraj kuće.Tamo je stajala uvijeknasmijana prodavačica koja mi je dala mirisni crni kruh.Vratio samse kući, a tatin glas mi je govorio: „Stavi kruh na stol i operi ruke damožemo jesti. Umirem od gladi!“Ušao sam u kuhinju, a kruha nije bilo niti pola. Mama mi je reklakako je tata pravi proždrljivac jer je u pet minuta sam pojeo polakruha. Izrezala mi je krišku. Kad sam ga zagrizao topio mi se u ustimai pucketao kao tek zapaljena vatra.Za ručkom je kruh bio hladniji, aliuživao sam u njemu.Roko Radelić, 4.aCIJENJENI KRUHJednog tmurnog jesenskog poslijepodneva napisalasam domaću zadaću i pomogla mami oko kućanskihposlova. Ona me podsjetila da su Dani kruha te da bibilo dobro da zajedno ispečemo kruh. Već je pripremilasve potrebne sastojke.Pitala sam je možemo li pripremiti malo neobičnijikruh, nešto po svojoj mašti. Ona se složila sa mnom ibacile smo se na posao.Napravile smo tijesto. Slijedio je moj red za ukrašavanje.Odlučila sam da bude što ljepši i dekorativniji.Bit će u obliku srca. Pošto je moja mama najpoznatijau obitelji po tome što vješto ukrašava razne predmete,napravila je male, sitne kuglice i poslagala ihpo tijestu. Moram priznati da mi se to zaista svidjelo.Stavile smo tijesto u pećnicu na 180o . Dok se kruhpekao, mama me zamolila da postavim stol. Stavilasam zeleni cvjetni stolnjak, onaj koji mama najviševoli i vazu prelijepog šarenog cvijeća. Kruh je bio gotov.Mama ga je izvadila iz pećnice. Njegov miris mejako mamio. Izgledao je zaista jako maštovito.Moja obitelj i ja zajedno smo sjeli za stol. Prije blagovanjaizmolili smo Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu.Na kraju smo izmolili i našu zajedničku molitvu danas Bog čuva. Počeli smo jesti. Dobila sam pohvaleda je kruh jako lijep , ukusan i fin, da se topi u ustima.Bila sam jako sretna.Nadam se da i ostali ljudi znaju cijeniti kruh, dar Božji.Onimakoji nemaju kruha želim svako dobro i zanjih se svaki dan molim.Dragi ljudi! Molim vas, više cijenite kruh. Ako viditeneki bačeni komad, stavite ga na zidić ili dajte gladnimptičicama.Time ćete dokazati da ste dobri i Bog će vas nagraditi.Marta Majić, 4. a26 27

Pravo liceBožić je zacijelonajveseliji blagdanBožićaNjegova radost zahvati čak i one kojimu ne znaju pravi smisao. Hladni zimskizrak zadobije nekakvu osobitu toplinu,a kratki prosinački dani kao dase najednom produlje. Božić nas opčinisvojom čarolijom i htjeli bismo da štodulje traje. Ipak poneki ljudi su tužni jerne mogu osjetiti ovu čaroliju te božićnovrijeme u njima budi sjetu i tugu. Sta-tistički gledano, broj samoubojstava sepoveća upravo u vrijeme ovog blagdana.Kako je to moguće ? Je li to doista pravolice Božića ?O istinskom licu Božića čitamo u evanđeljima.Isus se rodio u Betlehemu negdjeizmeđu 7. i 4. godine pr. Kr. Bio je toprvi Božić. Njegova majka Marija je vjerovalada pod srcem nosi Sina Božjega.Bila je u vrlo teškoj situaciji, ali se nijeobeshrabrila jer se pouzdala da je sve štodolazi od Boga za nju dobro, ma kako seteško činilo. Josip, njezin zaručnik ju jepodržao, nakon što ga je Duh sveti uputiou tajnu rođenja Sina Božjega na Zemlji.Isus se rodio u izuzetno skromnojobitelji. Majka i poočim mu nisu moglipružiti ni nova moderna kolica, ni lijepui udobnu odjeću. Ono što su mudali bili su bezuvjetna ljubav i zaštita.Rodio se ispod prekrasnoga betlehemskoganeba. Nije imao ukrašeno drvcesa bezbroj šarenih svjećica. Zvijezda repatica,vodilja, na njegovom nebu je bilastvarna, a ne tek plastična ili staklena. Aonda su uslijedile i čestitke. Radost prvogaBožića je zahvatila i ljude. Došlisu se pokloniti pastiri. Sa svojih darovanisu trebali odljepljivati cijene. Darovalisu Isusu pažnju, radost i zahvalnost štose rodio te pomoć njegovim roditeljima.Nakon njih dolaze mudraci sa nešto raskošnijimdarovima. Nose miris zlato ismirnu. Istina, to su skupocjeni darovi,ali ne zbog njihove materijalne vrijednosti,nego zbog poštovanja, pažnje iljubavi koji su u njima iskazani. Oni supravi poklon onih koji se u srcu klanjajubudućemu Kralju. Isus je mogao uživatiu spokoju prvoga Božića. Gotovo damogu osluhnuti disanje prirode u tihunoć. Osim pokoje ptice i šuškanja slame,mogla se čuti jedino Marija kako s anđelimapjevuši svome djetetu. Koliko jeto drugačije od sve buke u koju mi bježimo,bježimo od osjećaja samoće.Kada je oko nas buka, metež, možemose ne susresti sa svojim bolnim čežnjamai usamljenošću. „Samo je u Bogumir dušo moja“, zaključio je psalmist.Bog je jedini lijek za našu bolnu samoćui kada se rađamo i kada umiremo. Bognas je sazdao u krilu majčinu te da nasmajka i napusti on nas nikada napustitineće. U tome je upravo smisao Božića.Bog je sišao među nas, kao jedan odnas. Preuzeo je našu egzistenciju da bismo mu vjerovali da nas razumije i danam kao dobar poznavalac našega životamože pomoći. Bog se rodio međunama u Isusu Kristu, ne da bismo jednomna godinu slavili Božić nego dabismo ga slavili svakodnevno. Slavimoga toplim osmjehom upućenim ljudimakoji prolaze kroz naš život. Slavimoga obraćanjem pozornosti onima koji inisu baš cool, jer smo prepoznali da su ioni Božja djeca. Slavimo ga iskrenošću isuosjećajnošću, jer se osjećamo kao diosvijeta, dio velike Božje obitelji. Slavimoga velikodušnošću, i to ne dajući neštood sebe nego dajući sebe, svoje vrijeme,svoju pažnju i ljubav. Takav Božić nijeblagdan od jednoga dana nego blagdannamijenjen da traje cijeli naš život. Ne bitrebao svojim licem rastužiti ni siromašne,koji nemaju novca za bogatu trpezu,ni osamljene s kojima se nitko nema interesadružiti. Kada bismo se barem natren zagledali u pravo lice Božića, Bogarođenoga među nama, a ne u slike kojegrčevito stvaramo da ublažimo gorčinuodvojenosti od Boga i čovjeka, ne bi liovo bio neki sasvim drugačiji svijet?Belinda Buzov, prof.28 29

dobro ječiniti dobroza potrebe onih koji imaju manje od nasČim je počela školska godina, počele su i humanitarne akcije u našojškoli. Tako smo početkom desetog mjeseca prikupili igračke, higijenskepotrepštine, školski pribor i odjeću te ih odnijeli u Dječjidom Maestral. U jedanaestom mjesecu uputili smo i pošiljku odjećeprema vrličkom Centru za osobe s poteškoćama u razvoju. U dvanaestommjesecu su učenici nižih razreda prikupili 1270 kuna. Tajiznos je utrošen za kupnju čarapa, pidžama i slatkiša namijenjenihštićenicima kaštelanskog ogranka Dječjeg doma Maestral. Poklonpaket uručen im je na priredbi koju su održali u atriju škole.U tijeku je humanitarna akcija prikupljanja pomoći za djecu Božić,naših sugrađana, koji su ostali bez oba roditelja. Naime, dobri ljudiizgradili su malim Božićima kuću, a mi ćemo bar malim dijelomsudjelovati u njezinom opremanju. Želimo dobrim djelima kročitikroz ovo korizmeno razdoblje, jer dobro je činiti dobro.Ljiljana Sarić, prof.Otvorimo srceNjemačkiza japan(ski)Tijekom trećeg mjeseca na nastavi njemačkog jezika učenici 4. c i 4. d te6. c, d, e razreda napravili su malu humanitarnu akciju za žrtve potresa uJapanu. Inicijativa je došla preko profesorice Sinovčić koja u Centru zastrane jezike odnedavno uči i japanski jezik. Naši učenici izrađivali suplakate na koje su se potpisivali na japanskom pismu hiragani.U Centruje već počelo prikupljanje dobrih želja i poruka koje će biti poslaneu Japan, a poznavajući japansku kulturu i njegove stanovnike to im jeemocionalno najpotrebnije.Potres u Japanu naveo nas je na razmišljanje.Koliko smo zapravo bespomoćni kada se odlučeprobuditi uspavane sile prirode? Pored silne tehnologijei razvoja informatičkih znanosti dovoljnoje nekoliko trenutaka i naš pomno planiranicivilizacijski krug se ruši, ljudi ostaju bez domova,radnih mjesta, ali i svojih najbližih. Japan jeobećana zemlja tehnologije i napretka, zemljavrijednih i obrazovanih ljudi, jedna od najbogatijihdržava svijeta. Ne sumnjamo da će se i nakonovog razornog potresa oporaviti, ali smatramo daim treba pomoć svih nas. Ponekad nije dovoljnosamo prikupiti novac ili toplu odjeću, lijepa riječi pozdrav iz jedne daleke zemlje kao što je našamože značiti mnogo. Profesorica Silvija Sinovčićje osmislila malo drugačiju humanitarnu akciju.RAZLIČITI, ALI POVEZANIBog je stvorio ljude potpuno različite. Neki sucrni, neki žuti, jedni crveni, drugi bijeli. Ljepotaje baš u toj njihovoj različitosti. Svi oni vjeruju uBoga i mole mu se, samo njihov Bog ima drukčijeime. Svi su ljudi stvoreni da vole, da se raduju ivesele, ali isto tako da plaču, tuguju. Bez obzira nasve te sličnosti i razlike , svi mi udišemo isti zrak igledamo iste zvijezde na nebu. Voljela bih da miri ljubav zavladaju cijelim svijetom.Vana Asić, 5. dKAD SRETNEM SIROMAHA NA SVOME PRAGUBez sumnje, zaključujem da smo svi upućeni u situaciju i stanje u svijetu.Naime, dobru volju nadmašila je neimaština. Nerijetko se događa da susrećemoljude u prolazu koji mole za novac jer su gladni. Nažalost, zbogučestalosti tih situacija, one nailaze na ignoriranje i zanemarivanje.Danas, mnogi na upit smatraju li se dobrim osobama, odgovaraju potvrdno.A nakon samo nekoliko trenutaka učine suprotno od onoga čimese smatraju. Prije nekoliko dana u mojoj je školi organizirana humanitarnaakcija za pomoć djeci Božić, djeci koja su ostala bez roditelja i bezdoma. U humanitarnu akciju uključio se i moj razred.Neosporivo je da se broj takvih akcija treba povećati kako bismo uravnotežilistanje u svijetu. No, ne samo to. Svakako nas obuzmu različiti osjećajikada pobliže pogledamo situacije tih ljudi. Pri samoj pomisli kako bibilo da se mi nalazima na njihovom mjestu, potakne nas glas savjestiduboko u nama da poduzmemo nešto i pomognemo. To raspoloženjetreba neprekidno širiti i prenositi i na druge. No nažalost, ljudi nekestvari ne mogu shvatiti dok ih sami ne iskuse.Kada sretnem siromaha na svome pragu, podijelim s njim ono što imam,poslušam njegovu priču želeći tako ublažiti njegovu tugu.Matea Boban , 8. eTISUĆU ŽDRALOVASvjedoci smo mnogih prirodnih katastrofa, nemira i ratova u današnjem svijetu.Svjedoci smo bolesti, gladi i neimaštine koja svakodnevno hara svijetom i odnosiljudske živote i mir. Tko je za to kriv? Je li to samo splet nesretnih okolnostiili je i ljudska krivnja? Na potrese ne možemo utjecati, ali na mnogo toga ipakmožemo.Ljudska je prošlost vrlo zanimljiva i raznovrsna. Iako je bila puna ratova i gladi,imala je i svojih dobrih i uspješnih trenutaka koji su ostali zabilježeni. To su razniizumi, pobjede, dostignuća i otkrića kojih ima mnogo. Većina njih pridonijela jelakšem i zanimljivijem ljudskom životu, ali danas postavljamo pitanje, nismo liipak malo pretjerali? Nismo li svojim izumima i otkrićima uništili i zagadili svojjedini dom- Zemlju? Nisu li neki današnji događaji osveta prirode na našu pohlepui oholost koja je prešla svoje granice? Prirodne katastrofe poput poplava,zagrijavanje mora, glad u nekim zemljama odraz su naših postupaka i ponašanja.Ako nastavimo u ovom smjeru uništit ćemo sami sebe. Moramo znati dami nismo gospodari Zemlje, nego da je Zemlja naš gospodar i da je trebamopoštivati i čuvati.Mislimo li opstati kao ljudska vrsta, u svoje živote trebamo unijeti ljubav, požrtvovnosti dobrotu te poučeni romanom „Sadako hoće živjeti“ u prenesenomznačenju izraditi tisuću ždralova za mir, zdravlje i sreću u svijetu.Luka Komić, 8. eO V A J T U Ž N I S V I J E TTužni ljudi koji svijetom kročeŠto po hladnim ulicama gladni noće,Puni bijede, a još više jadaDragi Bože, pomozi im sada.Sve je sivo i glasni vapajiOdjekuju cijelim svijetom.Poneki i kap vode nazivaju svetom.Majka ganuta u suzama jecaIspod ruševina su njezina djeca,Potres, vulkani, oluje i gladU nekim zemljama problemi su sad.Mnogo je ljudi svoj dom napustiloNjihovim odlaskom sve je opustjelo.Svijet će biti bolji ako se spriječi sve,Ali svi znamo da je to nemoguće.Biserka Peša, 7. c30 31

Život je maskenbal...2. e razred,kao i cijelu školu, preplavilesu vile, spidermani, gusari, princeze, ninđe,specijalci, klaunovi, zečići... Veselje je započelopjesmom, nastavljeno je zajedničkim fotografiranjem išetnjom po kvartu. Svi su bili veseli, sretni, nasmijani...Poželjeli su da se slavlje nastavi i idućih dana, ali ipak jemaskenbal samo jedan dan u godini.Pozdrav do sljedećeg maskenbala inekih novih maski!32 33

Danihrvatskoga jezikaJoš od 1991. slavimo svake godine od 11. do 17. ožujka Dane hrvatskoga jezika.Godine 1997. i Sabor je donio o tome jednu odluku. To je spomen naDeklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, objavljenu uožujku 1967.Učenici svih razreda su se zajedno sa učiteljicama hrvatskoga jezika pripremalicijelu školsku godinu kako bi na Danima jezika predstavili svoje radove.Petaši su proučavali glagoljicu, izrađivali straničnike i privjeske s motivomglagoljice. Prisjetili smo se i nekih naših najstarijih jezičnih spomenika, Baščanskeploče i Šibenske molitve. Sedmaši su prikupili neobične legende izraznih krajeva naše županije. Osmaši su proučavali književnost, stare hrvatskepisce, Marka Marulića i Petra Zoranića, ali i nove liričare Antuna BrankaŠimića i Juru Kaštelana. Učenici su u sklopu projekta posjetili i Etnografskimuzej koji je održao izložbu „Nonina škrinja.“ Na radionici u muzeju izrađivalisu škrinje s narodnim motivima. Naše jezično i književno blago predstavilismo u školskoj knjižnici, a izložba prikupljenih materijala trajala je cijelitjedan.Slušate li vijesti? Volite li pročitati Slobodnu Dalmaciju, poslušati Gibonija,pogledati dobar film, pojadati se prijatelju? Upamtite, hrvatski jezik s vama jekroz cijeli život. Zaslužuje svu našu pažnju jer upravo on nas čini prepoznatljivimai obogaćuje svaki vid našega života.„Da u tebi dišem i da živim s tobom,I onda kad me više biti neće.“V. NAZOR„U tebi sam vjek svojproživio,Drevni i lijepi jezičeHrvata…“Jezik je trajna vrijednost naroda(„Zvuče ko žice, mirišu ko cvijećerojevi riječi u govoru tvome“V.Nazor)Još od doba najstarijih civilizacija,mnogo prije uporabe pisma, jezikse upotrebljavao kao sredstvosporazumijevanja. Rasprostranjenostrazličitih naroda diljem Zemljepridonijela je nastanku različitih jezika.Danas ih razlikujemo mnogo te nemožemo odrediti koji je najvrjedniji.Vjerujem kako bi hrvatski jezik moglismjestiti među vrjednije jezike svijetazbog širokih mogućnosti stvaralaštvau svim područjima književnosti.Zahvaljujući bogatstvu rječnika tesloženosti gramatike, hrvatski jezikotvara vrata svim književnicima htjelioni pisati liriku, epiku ili pak dramskadjela. U prošlosti su mnogi hrvatskiknjiževnici pisali djela na latinskomili talijanskom jeziku. Htjeli su stvaratijedinstvena djela na tuđem jeziku,no pri tom nisu bili svjesni ljepotesvog materinskog jezika. Smatralisu hrvatski jezik manje vrijednim odostalih, samo zbog toga što je mlađiod nekih drugih jezika. No, prevarilisu se jer im je hrvatski jezik mogaopružiti jednaku ljepotu kao i svi ostalijezici. Danas razlikujemo brojnaknjiževna djela nastala na hrvatskomejeziku zahvaljujući piscima koji suuistinu dokazali da cijene svoj jezik,time i svoju domovinu. Trenutnou svijetu engleski jezik slovi kaonajjednostavniji, no mislim da senjegova ljepota ne može mjeriti sljepotom hrvatskoga jezika. Također,smatram kako je uporaba jednogjezika u svijetu loše jer će se takodovesti u pitanje očuvanje kulturnebaštine ostalih jezika i naroda.Hrvatski jezik sam zavolio, ne samoradi uloge materinskog jezika u svomživotu, već radi njegove iznimneljepote koja me iz dana u dan sve višeočarava. Svakodnevno me zadivljujuknjiževna djela hrvatskih pisacakojima se trebamo ponositi, jednakokao i samim hrvatskim jezikom.Borna Burazer, 8. d„Mi smo naredu“ na radioSplitu30. ožujka u srijedu, nekolicina učenikanaše škole bila je pozvana na snimanjeemisije „Mi smo na redu.“ Emisija seemitira petkom (mi smo bili 1. travnja)na Radio Splitu u 18 sati, a repriza jenedjeljom na istom programu u 11sati. Bila je to lijepa prilika da u najboljemsvjetlu predstavimo našu školu,naše dosege, interese i posebnosti.Studio je vrvio dječjim smijehom, a prilikuda se iskažu djeca su rado prihvatila.Voditelji (Lana i Roko) su svojimšarmom, neposrednim pristupom i vođenjememisije pobrali simpatije odgovorneurednice, gospođe Vedrane KrstićIvanišević.Ovo je prilika da zahvalimo svim učenicimai učiteljima koji su podržali ipotpomogli nastajanje emisije i sadržajnoje obogatili. Imali smo prilikuKnjižnice moga gradaNaš grad Split, kao grad bogate knjižničnetradicije, imao je impozantanbroj knjižnica koje su sudjelovale kakou kulturnom životu pojedinaca tako i ukulturnom izdizanju čitavoga grada. Tijekomnjegove burne prošlosti istakli suse brojni pojedinci i obitelji koji su svojintelekt napajali knjigama iz knjižnica.Potaknuti utjecajnim duhom prošlostiučenici sedmih i osmih razreda su podvodstvom knjižničarke Vere Pandurovkrenuli u istraživanje knjižnica našegagrada i otkrivanje njihova bogatstva.Započeli smo s pripremama u školskojknjižnici, čitajući što je sve o njima napisano.Učenici su svojim marljivimradom i predanošću približili pojam iznačenje knjižnica ostalim učenicimanaše škole.vidjeti nastajanje jedne radio-emisije, aljubazni djelatnici su nam pokazali studioi mi im od sveg srca zahvaljujemo.Za nas je ovo bio nezaboravan doživljaj,neprocjenjivo iskustvo i jedno ugodno,veseljem obojano proljetno jutro! Doslušanja!Ljubinka Jelaska, prof.Zahvaljujući posjetu Gradskoj knjižniciMarka Marulića, Sveučilišnoj knjižniciu Splitu, Knjižnici Muzeja grada Splitai Knjižnici Dominikanskog samostana,shvatili smo koliko važnu ulogu imaknjižnica u našem obrazovanju, ali iočuvanju naše kulturno-povijesne baštine.34 35

Na državnu razinu Lidranapozvana je i učenica MajaDanijelović iz 7. b razreda.Napisala je prekrasnu lirskupjesmu More more.Gradski susretNa državno natjecanjeiz fizike idu:Marin Vilović, 8. a,Matej Pavlović, 8. c,Borna Burazer, 8. dNa državno natjecanjeiz matematike ideIvan Pocedulić, 6. eNa državno natjecanjeiz informatike ideKarlo Delić, 7. e28. siječnja održan je Gradski susret Li-DraNo 2011. Naši učenici suvereno suvladali scenom Gradskog kazališta mladih.Svojim pojedinačnim i skupnimscenskim nastupom učenici su pokazalisvoje sposobnosti i kreativnost. Ljepotapisane i izgovorene hrvatske riječi nikoganije ostavila ravnodušnim.Prosudbeno povjerenstvo je za Županijskisusret odabralo ove učenike našeškole:- Dino Čaljkušić, 1. r. - pojedinačni recital(voditeljica: Ljiljana Sarić)- Mara Šaponjić, 2. r. - monolog (voditeljica:Ljubinka Jelaska)- Zara Vučko, 5. r. - kazivanje poezije(voditeljica: Neda Lelas)Lidrano- Iva Ljubičić, 6. r. - literarni rad (voditeljica:Dolores Kuić)- Maja Danijelović, 7. r. - literarni rad(voditeljica: Barbara Donkov Zorčić).Svim sudionicima ovogodišnjeg LiDra-Na iskrene čestitke na sudjelovanju!Ljubinka Jelaska, prof.PričiginUčenica Bruna Bebić pozvana je na Festival pričanja priča. Na Pričiginu se pričana čakavici i njeguje se čakavski dijalekt. Svake se godine ravnatelj Osnovne školeGrohote Ivan Tokić potrudi da Pričigin bude više od puke priče. Ljubav prema moru,kamenu, maslini, i našem lipom ča odiše u svakoj rečenici dječjih sastavaka.Gostovala je i klapa Šufit te učenici osnovne škole iz Virovitice koji su se predstavilina svom dijalektu. Sastavak Brune Bebić bit će objavljen u Zborniku Ča, more , judi.Županijsko natjecanjeiz matematikeOve se godine kao i prethodnih godina u našoj školi održalo županijsko natjecanjeiz matematike. Učenici su se zajedno sa svojim mentorima trudili od početka školskegodine i vježbali zadatke da bi ostvarili što bolje rezultate.Natjecanje je počelo 28. veljače u deset sati ujutro. Učenike iz svih dijelova našežupanije dočekala je svečana dobrodošlica. Dva puna sata učenici su rješavali matematičkezadatke. Nažalost, na državno natjecanje će biti pozvano samo oko 25 najboljihučenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda osnovnih škola iz cijele države.Naši učenici su postigli veoma dobar uspjeh.Među 86 četvrtaša, Špiro Golem (mentorica Ankica Marković) i Lara Šarolić(mentorica Dunja Matkovac), zauzeli su 1. mjesto s maksimalnim brojem bodova.Marin Budimir (mentorica Ankica Marković) i Hajdi Pervan (mentorica DunjaMatkovac) su podijelili 23. mjesto.Od 50 petaša, Luka Čuljak (mentorica Miranda Jovanović) je zauzeo 17. mjesto.Čak se sedam šestaša uspjelo plasirati na županijsko natjecanje gdje su među 58učenika postigli sljedeće rezultate: 5. mjesto Ivan Pocedulić (mentorica SvjetlanaKomić), 12. mjesto Antonela Šarolić (mentorica Zorica Jerčić), 18. mjesto Petra Pulić(mentorica Mirjana Čulić), 21. mjesto Luka Martić (mentorica Zorica Jerčić), 22.mjesto Igor Kostovski (mentorica Zorica Jerčić), 26. mjesto Pavao Radić (mentoricaSvjetlana Komić), 27. mjesto Petra Dadić (mentorica Svjetlana Komić).Vrlo uspješni su bili sedmaši mentorice Mirjane Čulić: Karlo Delić 4. mjesto i JosipMilas 8. mjesto, od 46 natjecatelja.Među 56 osmaša našlo se i petero naših učenika: 13. mjesto Petra Urlić (mentoricaZdenka Čović), 14. mjesto Luka Komić (mentorica Zdenka Čović), 15. mjestoBorna Burazer (mentorica Zdenka Čović), 23. mjesto Matej Pavlović (menotricaSvjetlana Komić), 27. mjesto Matea Boban (mentorica Zdenka Čović).Svim učenicima koji će predstavljati našu školu na natjecanjima želimo svu srećui odličan uspjeh!36 37

Terenska nastava4. a razredaGeometrija usvakodnevnom životuPosjet Policijskojpostaji BačviceU studenom su učenici 6. a i 6. b u sklopu terenske nastave uz vodstvo učiteljicaZorice Jerčić i Ilonke Poljak te pod budnim okom razrednica Barbare DonkovZorčić i Ane Matić posjetili Trogir i Salonu. Zadatak ovogodišnjeg projekta je biouočavanje geometrije u svakodnevnom životu. Svi su uživali u terenskoj nastavi ipuno toga naučili o Trogiru i Saloni uz stručnog vodiča. Svima se svidjela prilikašto su mogli učiti na malo drugačiji način. Nastavu tehničkoga su imali u Trogiru,a nastavu matematike , likovnoga i hrvatskoga imali su u Saloni. Na kraju su se svivratili umorni, ali i puni dojmova!Karmen Vilović i Paula Hrboka, 6. bPosjetili smo Policijsku postaju koja senalazi u gradskom kotaru Bačvice, neposrednodo visokog nebodera , kaosudionici projekta M.A.H. – Možešako hoćeš.Do tamo smo se vozili posebnim autobusom.Pratio nas je policajac, gos-podin Miro. Sjetio sam se da sam gačesto viđao ispred naše škole. Predstavionam se i objasnio da je on kontaktpolicajac za naš kotar Split 3.U Policijskoj postaji smo slušali korisnopredavanje o opasnostima s kojimase možemo sresti u životu kao štosu: alkohol, droga, cigarete, krađe …teo ulozi i dužnostima policije. Nakontoga smo razgledali Postaju .Vratilismo se zadovoljni natrag u školu.Luka Carev, 4. a7. d i 7. e otkrivaju tajneJadrana,rone s morskim psima,istražuju oceane…PosjetMalakološkom muzejuU stalnom postavu muzeja izložena jemalakološka zbirka. To vam je zbirkaljuštura mekušaca ( puževa i školjaka).No, nađu se tu i primjerci rakova, koralja,spužvi i pokoji preparirani morskikralježnjak. Izložaka je uistinu puno,a većina ih je dopremljena iz tropskihmora i oceana, dok su manji broj vitrinanapučili primjerci iz Jadrana. U vitrinamaje prikazano morsko dno, ispodpsina svoje mjesto pronašli su jastozi,hlapovi i drugi rakovi, a mogli bistenaletjeti i na koralje, raže i zvjezdače tečudne spužve u obliku mozga ili pehara.Tu su i ogromne morske kornjače: sedmeroprugausminjača i još dvije glavateželve , sve ugrožene, kao i glavna atrakcijana izložbi – svima poznata i draga- sredozemna medvjedica!Nakon što smo razgledali muzej imalismo i radionicu. Bili smo podijeljeniu skupine. Moja se ekipa sastojala odmene, Gabriele i Rajčića – bili smo najmanjagrupa.Natjecanje je bilo ovakvo:1. Dobili smo knjigu, kutiju s puževimai školjkama i papir s olovkom.2. Pomoću slika i opisa u knjizi trebalismo odrediti zadane vrste, spojiti imenas njihovim kućicama, te ih sve popisati.3. Reći da smo završili. ( Nismo bili prvi!Šteta, jer… u igri je bila petica! )U MUZEJU JE BILO ODLIČNO! Tkobi rekao da muzeji ne moraju biti samohrpa dosadnih slika?!Inače, malakološka zbirka je nekadpripadala splitskoj obitelji Bakotić, nesebičnosu je darovali prirodoslovnommuzeju i gradu Splitu. Moje preporukesvima koji nemaju pojma što raditi!Josip Milas, 7. eUčenici 4. a i 4. b razredaposjetili su Zavod za anatomiju u pratnjisvojih učiteljica Sandre Podrug i DunjeMatkovac. Tema terenske nastave bilaje ljudsko tijelo vezano uz gradivo izprirode i društva. Domaćin nam je biladoktorica Katarina Vilović,profesorica na Medicinskomfakultetu inače roditeljučenikanaše škole.Posjetili smo Zavod za anatomijupri Medicinskom fakultetu u Splituu neposrednoj blizini bolnice Firule,kako bismo utvrdili znanje iz prirodei društva.Dočekala nas je gospođa KatarinaVilović, liječnica i profesorica nafakultetu. Naš razred ušao je u prostorijuza vježbanje.Podijelili smo se u dvije grupe.Moja grupa je proučavala mozak,zube i kostur čovjeka. Poučavali sunas studenti Gabrijela i Filip. Gabrijelanam je na jednom modelumozga pokazala da imamo veliki imali mozak. Govorila nam unutrašnjostimozga i o njegovoj važnosti.Filip nam je govorio o zubima i okosturu. Kostur je donesen iz Indijei zove se Šime. Naravno da nismosamo učili i zapisivali ono što sunam oni govorili. Znala bi pasti ipokoja šala.Zamijenili smo se i moja grupa jeprešla kod studenta Maria koji jegovorio o osjetilima. Bilo ga je zanimljivoslušati jer je znao odgovoritiPosjet Zavodu za anatomijuna sva naša pitanja. Za to vrijemestudent Marin je poučavao učenike4. b razreda. Studente bih pohvalilajer su nam sve lijepo ispričali iuspjeli nas puno toga naučiti.Zatim smo krenuli na predavanjekod gospođe Katarine. Doznala samda Riječ anatomija dolazi od grčkeriječi što znači rasjecati i da se nalatinskom bubreg zove REN.Ova terenska nastava mi se jakosvidjela. Puno toga smo naučili iutvrdili svoje znanje. Jedva čekam 7.razred jer ćemo onda dobiti predmetbiologiju. Nadam se da ću tada jošopširnije naučiti o čovječjem tijelu,a isto tako se nadam da ću jednogdana biti studentica medicine i postatiliječnica.Marta Majić, 4. a38 39

FestivalznanostiNose li djeca preteškeškolske torbe?Najbolji fizičari naše škole, (neki od njih idu i na državno natjecanjeMatej Pavlović, 8. c, Marin Vilović, 8. a i Borna Burazer, 8 .d) Lovre Družeić, 8. c, Sara Ribičić, 8. a i Antonela Domjanović,8. b prezentirali su svoje pokuse na Festivalu znanosti pod vodstvomučitelja fizike Vibora Velčića.Fizika...znanost o kojoj često slušamo, znanost koja na neki načinvlada svijetom! Danas sam i ja fiziku doživjela kao takvuznanost. Danas sam vidjela fiziku drugim očima. Nastavnik izfizike nas je odveo na Festival znanosti kojem je središnja temabila svjetlost. Ova godina je 300. godišnjica smrti poznatog fizičaraRuđera Boškovića te se u njegovu čast okupljaju mladifizičari koji već u ranom djetinjstvu pokazuju svoj interes zaznanošću.Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje dočekalisu nas domaćini te nas uputili na naš stol na kojem smopostavili naše plakate te ručno izrađene elemente za pokuse.Počelo je predstavljanje te je sve više ljudi dolazilo do našegstola pitajući se što mi predstavljamo. Tema je bila svjetlost tese jedna grupa time bavila. Imali smo primjer kako rade fotonaponskećelije, koje pomažu u štednji električne energije kojesu bile zanimljive djeci. Nešto stariji, iskusni fizičari pomno supromatrali strujni krug te Ohmov zakon; kao i trenje. Nakonnašeg predstavljanja prošetali smo i do drugih stolova te vidjelida ima mnogo djece koju zanima fizika i sve njezine tajne.Bilo je to zanimljivo iskustvo jer smo naučili nešto novo. Moždase čak neki od nas nakon Festivala znanosti odluče i bavitiovom znanošću jer: fizika je znanost koja pokreće svijet.Sara Ribičić, 8. aSigurno ste često čuli, ili sami izrekli:„Torba je danas užasno teška – puknutće mi leđa!“ Zbog toga smo u našoj školiproveli veliko istraživanje o težini školsketorbe. U jednom danu (5.4.2011.)izvagali smo 700 učenika od 1. do 8. razreda.Kao što znate, vagali smo vas beztorbe i s torbom, kako bismo izračunalitežinu torbe i njezin omjer prema vašojtjelesnoj težini.Naime, po uputi liječnika ortopeda, nebismo smjeli nositi torbu koja je preko10% teža od naše vlastite tjelesne težine.Jesu li naše torbe teže od toga? Odgovorje: DA! Situacija je posebno loša u nižimrazredima. Kod nekih učenika izmjerilismo torbe koje su bile teške četvrtinunjihove vlastite težine! Omjer težinetorbe i tjelesne težine prikazan je u tablicipo razredima.Dakle, u prvim razredima, samo 14%učenika imalo je ispravnu težinu torbe,Razredi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.Prosječni omjer težina: 15% 14% 12% 13% 11% 9% 10% 9%Najveći omjer težina: 25% 24% 22% 26% 21% 17% 16% 15%Raspodjela omjera po učenicima izgledala je npr. za prve razrede ovako:manju ili jednaku 10% tjelesne težine,dok je njih 86% nosilo više od 10% svojetežine. Pritom je 5% učenika nosilo čakviše od 20% vlastite težine!Rezultati su potvrdili našu sumnju: nosimopreteške torbe! Time je ugroženonaše zdravlje.Što učiniti? Za početak, pregledajte svojetorbe i ne nosite u njima ono što nijepotrebno za taj školski dan! Neka vam utome pomognu vaši učitelji i roditelji!Naše istraživanje prezentirali smo naFestivalu znanosti 2011 na FESB-u, adetaljan izvještaj s rezultatima za sve razredenalazi se na web stranici škole.Antonela Šarolić, 6. a40 41

BudimpeštaAdvent u BudimpeštiNakon Beča i Salzburga, ovogodišnji advent smo proveli u Budimpešti. Iz sunčanogSplita uputili smo se prema Mađarskoj. Lagano i veselo, kako samo to miznamo. Kad smo stigli u Mađarsku, dočekao nas je snijeg. Bili smo tako sretni.U Budimpešti su nas oduševila romantična budimska brda, peštanska ravnica,Dunav sa sjajnom vodom koji razdvaja Peštu od Budima, te brojni mostovi kojipovezuju stari dio grada s novim. Nezaobilazna je bila i vožnja Dunavom uz lijepuglazbu i večeru. Lijepo smo se zabavili i mnogo toga naučili o toj predivnojsvjetskoj metropoli.Crna GoraOpuštanje od stresa na samom kraju naporne školske godineNa kraju prošle školske godine, naši učitelji su se odlučili za još jedno putovanje.Ovaj put destinacija im je bila Crna Gora. Posjetili su neka od najljepšihmjesta u Crnoj Gori: Kotor, Herceg Novi, Budvu, Perast, Tivat, Cetinje i naravnoLovćen. Kakav bi to bio posjet Crnoj Gori ako se ne bismo popeli na 1600 mnadmorske visine? Učitelji su se lijepo odmorili, zabavili, a i ponešto naučili otoj maloj državici, koja na tako malo prostora pruža mnogo ljepota, od morado planina, rijeka i kulturnih znamenitosti.42 43

GRGA ČVARAK I JAGrga čvarak i ja smo jedno jutroišli u šumu.Igrali smo se, pjevali i zabavljali se.Nakon igre, sjeli smo ispodstabla u hlad. Grga nije imao mira,pa je uzeo praćku i počeogađati ptice. Jednu je pogodio. Pticaje bila ranjena, a njemu jebilo žao. Uzela sam ptičicu u ruke iodnijela je kući.Brinuli smo se o njoj. Nakon mjesecdan je ozdravila.Od sreće je pjevala i svi smo bilisretni.Karla Bratinčević, 2. bPROBUDI SE!Subota je navečer. Pretposljednjidan mojih zimskih praznika. Želimgledati film na TV-u. Mama mi nedozvoljava. Ooo jooj! Moram ukrevet. A gdje su moja prava?! Mamakaže da je moje pravo da se bunim.Ali moram u krevet. Nedjelja, jutro.Budim se. Naglo ustajem. Mislim daje ponedjeljak. Pogledala sam nakalendar. Nedjelja je! To! Dan želimprovesti lijepo.Martina Plazonić, 2. eMOJ SAVJET ZA DOBAR DANSvi ljudi žele biti sretni i zadovoljni. Zasreću su potrebne male stvari. Ujutrokad se probudim kažem : „Danas jemoj sretan dan!˝SVI BISMO SE TREBALI BUDITI SOSMIJEHOM I BITI SRETNI!Dino Lizatović, 3. bMONOLOGJa sam Anjaiz trećeg razreda.Školu volim.Od knjige ne bježimi dok u krevetu ležim.Ali nema sreće većenakon škole ostaviti knjigepa u igri zaboraviti brige.Anja Šunjić, 3.aODLAZAK POSLJEDNJEGLISTAJednoga dana šetala samlistopadnom šumom.Vidjela sam puno gologdrveća, osim jednog trilista.Jedan je pao pa sam gapokupila i odnijela kući.Drugog je pokupila lasta, atrećeg je smrvio vjetar.Bio je tužan dan kad sulistovi odlebdjeli daleko,daleko u nebo. Ali dobro je toda su ostavili mjesta za drugemlade listove koji će niknutitek u proljeće.Mara Šaponjić, 2. bPROSINACU prosincu je Božić.Tada se loži vatra i množihrana.Prosinac donosi snijeg i led,a medići više ne traže med.U prosincu je topli pokrivač umodi i to svima godi.Pokraj peći mačak se liže okousta, ni on ne voli da je kućapusta.Lea Zorić, 2.bJA SE BOJIM.............Bilo je ljeto. Ja i moji roditelji ljetovalismo na otoku Hvaru. U Hvaru imamokuću i tamo mi je lijepo. Jednog dana,nakon kupanja smo se preobukli ufinu odjeću. Mama je rekla da idemomalo prošetati. Uputili smo se u grad.U gradu smo se igrali i jeli sladoled.Uskoro je došla noć i vrijeme zapovratak kući. Ja sam bio malen itrčkarao sam okolo. Najedanput seispred mene stvorio veliki crni pas.Preplašio sam i zavikao. Pas je počeolajati. Uplašio sam se još više i počeoplakati. Tata je dotrčao i potjerao psa.Cijelu noć sam se budio i plakao. Odtada se preplašim svaki put kad vidimvelikog psa. Mama kaže da ću se kadnarastem prestati bojati.Ante Vučetić, 3.aZMAJ OD PAPIRARiječiZa mene su riječiizraz moga srca. Mojiosjećaji zbore lijepe,ružne, kratke, dugeriječi.Mia Šolaja, 5.eJednom davno u jednom kazalištu jeglumio slavni zmaj od papira. Uvijeksu djeca od njega tražila autogram.Ali slava kratko traje. Tako je zmaj odpapira dospio u kazališnu garderobu.Tamo je bio mjesecima. Sve dokjednog dana nije zapuhao jak vjetari otvorio prozor garderobe. Zmaj jeuzletio visoko u nebo. Vidio je cijeligrad. Kad je vjetar prestao puhati onse počeo polagano spuštati. Jednadjevojčica ga je odnijela kući. Zmajviše nije bio usamljen. Djevojčica sesvaki dan igrala s njim. Zmaj se osjećaolijepo.Helio Radman Čusak, 2. dSREĆASreća jekad se neprestano smiješi kad osmijeh na licunikad ne kriješ.Sreća je kad umjestočetvorkedobiješ peticui kad bombonom obraduješmlađu sestricu.Sreća je kad sunce sjacijeli danpa možeš s prijateljimaići van.Sreća je poput šarenogleptirakoji leti s cvijeta na cvijet.Ma suvišno je govoriti,Da nema sreće,Kakav bi bio ovaj svijet?Željka Vukušić, 4. aDraga ...Pišem ti ovo pismo čak iz Pariza. Parizje, kao što i sama znaš, grad ljubavi.Usprkos ovim brojnim ljepotama, samosi mi ti u mislima. Na vrhu Eiffelovgtornja, stalno sam se okretao oko sebene bi li te možda ugledao.Parižanke su lijepe djevojke, ali ni jednase ne može mjeriti s tobom. Svaki putkada ugledam neki mladi zaljubljenipar, pomislim na nas. Ne znam je lito prava ljubav, ali u svakoj djevojčicis plavom kosom i očima vidim tebe.Tebe se čak sjetim i u najzamršenijimmatematičkim zadatcima. Osjećam damoje srce kuca samo za tebe, tebe inikoga više!Kada ti kupujem cvijet, niti jedan jedininije dostojan tvoje ljepote.Jedva se čekam vratiti iz ovog lijepoggrada i vidjeti tvoje još ljepše lice, tvojLovre DružeićŠto znači bitizaljubljenBiti zaljubljen znači kad počnešzamuckivati čim se ona pojavi.Biti zaljubljen znači zaboraviti gdjesi krenuo kad je ugledaš…Biti zaljubljen znači da kad ti seobrati počneš govoriti gluposti,Biti zaljubljen znači radovati se čak iodlasku u školu -zbog nje!Biti zaljubljen znači propustitiutakmicu Hajduka -zbog nje.Lovre Brečić, 8. cRiječiZnaju biti nježne, tople, blage, lijepe,duhovite, smiješne, lake, teške,uvredljive, tvrde, osjećajne...Znaju nas nasmijati, razvedriti,dirnuti, rasplakati, naljutiti...To su riječi. Bez riječi ne bismo moglinekomu reći da ga volimo, da muopraštamo , da mu zahvaljujemo, daje dobar prijatelj i još mnogo toga.Zato su riječi važne u životu.Luciana Medic, 5. eODLAZAK POSLJEDNJEGLISTAUočio sam jedan crveni list. Nakonnekog vremena dopuhao jevjetar i otpuhao list. Pratio sam listkako lebdi. trčao sam zanjim da ga uhvatim. Vjetar je šumio.List je šaputao zbogomdrvetu. Kada sam uhvatio list staviosam ga na pano.Tada je moj pano bio prelijep.Borna Bulić, 2.bSLOBODA NIJE SAMOPRAVO, ONA JE I DUŽNOSTTeško je definirati slobodu,pogotovo pisati o njoj. Mislim davećina ljudi danas ne zna što jesloboda. Izgubio im se taj pojamna putu do posla ili su ga pakostavili na šalteru u banci. Danasljudi ne znaju cijeniti takav dar,takav blagoslov, sve dok ga neizgube. Uvijek je bilo govora otome da se treba boriti za slobodu,za svoja prava. Povijest je punaratova, prijevara i ubojstava u imeslobode i neovisnosti. Ali gdje se tasloboda zapravo nalazi? Na bojištu?U susjednoj sobi ili pak u nečijojsmrti? Je li to poruka Božja?Sloboda se nalazi tamo gdje jedanas najmanje tražimo. U namasamima. Slobodu naći u sebi, uduhu vlastitog bića, čini mi se daje to najteže. Potrebno je samozaviriti ispod površine i pustitije da nas vodi. Da nas ona vodiu bitke, u bitke protiv onih kojinam je oduzimaju i koji znajunjezinu veličinu i ne žele je dijelitis drugima, jer znaju koliko jemoćna i veličanstvena. Moramozapamtiti da onaj koji se usudi jeistinski slobodan. Čineći dobradjela oslobađamo i jačamo ju doknas zlo guši i čini nesretnima. Svakičovjek ima pravo na svoje ja i nesmije dopustiti drugima da mu tooduzmu.Martina Lukšić, 8. a44 45

Mačak sonoga svijetaPosjetili smo Gradsko kazalište mladihi pogledali predstavu „Mačak s onogasvijeta“ autora Ivice Ivanca, u režiji LadislavaVindakijevića. Autor je od priče„Mačak u čizmama“, poznatog piscaCharlesa Perraulta, uzeo osnovne motive,nadogradio ih je svojom maštom istvorio originalnu priču dostupnu mlađoji starijoj publici. Na početku se upoznajemos likovima čarobnjaka/učenjaka,mačka i njegovog gospodara. Nakonšto mu čarobnjak da otrovnu jabuku,mačak odlazi u kraljevstvo kako bi timčudnovatim darom zadivio kralja. Ubrzopostaje kraljev savjetnik te svojomdomišljatošću i mudrošću manipulirakraljevstvom i priglupim vladarom.Nadao se da će kralj kad tad nagraditinjegovu maštovitost te da će se životinjega i njegova gospodara promijenitina bolje. Kako bi postigao svoj cilj nebira sredstva. Za sve pogrješke koje jenapravio odmah bi okrivio čarobnjaka.U kraljevstvu, osim kralja, žive kraljicai kraljevna. Njih troje ne znaju štose događa izvan kraljevstva. Na taj nasnačin autor asocira na ovdašnju Vladu ipolitičare te njihovu nezainteresiranostza narod i njegove probleme. Posebnoje dobro prikazan lik mlade, nadasveisprazne kraljevne koja po čitav dan buljiu ogledalce. Ona je pravi primjer osobekoja ne vodi računa ni o čemu osimo svojim potrebama. Mačkov gospodarse na kraju zaljubi u kraljevnu, ali onane može ni biti zaljubljena u njega jerne poznaje taj osjećaj. Golog je mladićadoživjela kao zanimljivu igračku za kolekcijusvoje sobe. Motiv koji se spominjetijekom cijele predstave je nogomet.Možemo ga dovesti u vezu s osobamana vlasti i glupošću većeg dijela stanovništva.Puk se interesira za igru pa nemavremena za razmišljanje o važnijimstvarima. „Kralj“ je zadovoljan jer svipričaju o nogometu i igračima. Nitkone protestira zbog drugih stvari. Znači,problema nema!Na kraju priče, kralj i kraljica umiru.Mačak postane kralj. Njegov gospodardobije dopuštenje da oženi kraljevu kći.Njih troje i čarobnjak ostanu zajednoživjeti u dvorcu. Baš kako je mačak planirao,životne su im se uloge promijenile,ali je kraljevstvo ostalo isto. Poputsvojih prethodnika, prepuštaju se igranjunogometa. Igrači su novi, ali je loptai dalje ona stara kao i kraljevstvo kojesvoj smisao traži u ispraznoj igri.Ova moderna verzija priče, koju smosvi čitali dok smo bili mali, jako mi sesvidjela.Autor na duhovit način povezuje prošlosti sadašnjost tjerajući nas na razmišljanje.Kamo to naše društvo ide?Nastja Perić, 8. a46 47

Mi djeca skolodvoraZooKnjiga „Mi djeca s kolodvora Zoo“ jenastala na temelju zapisa razgovora s tadapetnaestogodišnjom Christiane F. koja je proživjelasve ono, pa i mnogo više od toga, što ljudi danasnazivaju “pakao droge“. Knjiga mi se svidjela jer bezikakvih skrivanja i uljepšavanja govori o jadnom životudjeteta koje je s dvanaest godina počelo konzumirati droge,a već s trinaest je bilo ovisnik o heroinu. Christiane nijepostala narkomanka jer je bila loša osoba, ona je postalanarkomanka jer su joj kao najmanjem djetetu životobilježile zabrane. Odrasli njoj i njezinim prijateljimanisu dali da se igraju na ulici, a sve travnate površinesu ubrzo prekrili betonom, otac je nju i njezinusestru nemilosrdno tukao za svako pa i najmanjeprekršeno pravilo. Nakon što se preselila s majkomi sestrom u novi dom počela je zalaziti u Evangeličkidom Haus der Mitte koji je bio sastajalište mladežiu mjestu u kojem je živjela. Voditelj doma, župnikJugen Quandt,mogao je samo bespomoćno gledatikako se omladinski klub pretvara u narkomanskosredište. Christiane je ubrzo pala na samo dno, te je sasvojim „prijateljem“ Detlefom morala prostitucijomzarađivati za drogu. Njezina majka pune dvije godinenije znala što Christiane proživljava, možda je i znala,samo to nije htjela priznati. Christiane je nebrojenoputa pokušala s odvikavanjem, čak je i dobrovoljno otišlau umobolnicu Bonnies Ranch, ali je iz nje i pobjegla. Najmučnijidio djela mi je bio kada Christiane opisuje stan svog „fikserskog“prijatelja Axela i neljudske uvjete u kojem on živi. Međutim,najviše me pogodilo kada je čak i Christianina majka odustalaod toga da spasi kćerku od ovisnosti jer mislim da takve ljudetj. ovisnike ne treba osuđivati, nego dati sve od sebe da bi imse pomoglo i spasilo njihov život. Nakon neuspjelog pokušajasamoubojstva, brojnih odvikavanja i dana provedenih uzatvoru, Christiane je pobijedila svoju ovisnost. Iako je krajknjige napisan u pozitivnom tonu, Christiane se nakonposljednjeg odvikavanja opisanog u morala iznova, više putaboriti protiv droge jer je za starog narkomana ponovni pad uralje heroina nažalost najčešća sudbina.Laura Bošnjak, 7. cVesnaParunZa sve su kriva djetinjstva našaIzrasli smo sami kao biljke.I sad smo postali istraživačizapuštenih predjela maštenenavikli na poslušnost zlu.Iznikli smo pokraj drumovai s nama zajedno rastao je i strah našod divljih kopita koja će nas pregazitii od kamena međaša koji će razdvojitinašu mladost.Nitko od nas nema dvije cijele ruke.Dva netaknuta oka. I srce u kojem senije zaustavio jauk.Svijet je u nas ulazio neskladnoi ranjavao naša čela zveketom svojihubojitih istinai bukom zvijezda zakašnjelih.Starimo. A bajke idu uz naskao stado za ognjem u daljini.I pjesme su nam takve kao mi.Oteščale i tužne.Prošle godine napustila nas je Vesna Parun. Ostala je trajna praznina usuvremenoj hrvatskoj književnosti. Tu će prazninu ipak popuniti njezinečudesne pjesme koje je ostavila u nasljeđe svima nama.Rodila se na Zlarinu, 10. travnja 1922. godine i u 88 godina svog životaza sobom je ostavila više od 60 knjiga poezije i proze, a uprizorena sučetiri dramska djela. Vesna Parun je počela pisati vrlo rano, prvu pjesmuPramaljeće napisala je na Visu. Osnovnu školu završila je na Visu, agimnaziju je pohađala u Šibeniku i u Splitu. Već se od svoje 14. godineuzdržavala podučavanjem jer je bila odličan učenik. U jesen 1940. upisalaje studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. No došao jerat, a studij je nastavila poslije završetka rata, ali smjer čiste filozofije.Radila je na pruzi Šamac- Sarajevo, oboljela od tifusa, a i u isto vrijemedoživljavala krize zbog nesretne ljubavi. Sve su to bili razlozi prekidastudija. Boravila je neko vrijeme i u Bugarskoj, ali je i tamo doživjela niznovih nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu.Među najpoznatija djela poezije su zbirke: Zore i Vihori (1947.), Pjesme(1948.), Ropstvo (1957.), Gong (1966.), Čitač snova (1978.), Grijeh smrti(2000.) . Pisala je i prozna djela : Pod muškim kišobranom (1987.), Krvsvjedoka (1988.), Hrvatska kraljica (1999.) i Noć za pakost – moj život u40 vreća (2001.), a bavila se i dječjom poezijom pa je napisala i mnogeknjige za djecu među kojima su : Patka Zlatka Kornjačin oklop, Igrepred oluju , Roda u školi Njezinu svestranost dokazuje i to što je pisalai dramska djela od kojih su bila izvedena : Marija i mornar, Apsirt,Magareći otok, oliti homo homini asinus i Škola za skitnice.Zbog svog izvrsnog rada bila je nagrađena brojnim nagradama. Zazbirku Pjesme dobila je Nagradu Matice hrvatske, za Crnu maslinuNagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman Mačak Džingiskan iMiki Trasi dobila je Nagradu Grigor Vitez, a spomenula bih i da je 1970. uParizu dobila Diplomu za poeziju.Godine 2000. smjestila se u u Stubičke toplice gdje je 25. listopada 2010.i umrla. Pokopana je u Grohotama na otoku Šolti.Njezina djela odišu bliskošću između autorice i čitatelja što ne možepostići svaki pjesnik. U njezinim djelima ćutimo svu težinu životnihnedaća, težinu jedne neostvarene ljubavi, ali nadasve ljubav premaovom našem dalmatinskom kraju. Do samog je kraja ostala dosljednasamoj sebi, vjerna svojim idealima ne obazirući se na društvene norme.Možda je to razlog njezine bliskosti s čitateljima?Ena Jurić, 7. cNeka ti pjevaju ptice koje ja ogrijahu noćima oštrih mrazova.Neka te miluje dječak kojega zaštitihod uhoda na pustom drumu.Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivahsvojim suzama.Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,ostani kraj njegova uzglavljai budi blaga njegovu snu!48 49

Muzikalna odbojkašicaIza muzikalne odbojkašice kojoj suglazba i odbojka sve na svijetu krije seLana Lučić. Lana je posebna osoba kojase ističe u svemu: ona svira obou, jakotežak instrument, a uz to redovito idena odbojku i tečaj engleskog. Ništa jojnije teško, a životni san joj je da postanenastavnica oboe.Između glazbei sportaLana, sigurno je teško spajati sve te obveze, kako ti to uspijevaš?Jako volim glazbu, oduvijek me privlačila, kao i sport. Možda mi je malobilo teško spojiti sve te aktivnosti, ali sada ne mogu zamisliti život bez glazbei sporta.Oboa je težak i neobičan instrument, zašto baš oboa?Moja sestra svira klavir. Zbog toga me oduvijek privlačila glazba. Kada samse odlučila upisati na obou, u drugom razredu, srela sam sestrinu nastavnicuiz klavira, koja mi je preporučila da se upišem na obou, jer je to jedanrijedak i prekrasan instrument. U to sam se naravno brzo uvjerila i sama.Kada si se upisala na odbojku?Opet je za to zaslužna moja sestra. Ona je trenirala odbojku i odbojka semeni toliko svidjela da sam se prije tri godine upisala u klub „Brdo“ u kojemskoro svaki dan treniram odbojku.Koji je tvoj recept za uspjeh u ostvarenju snova?Ni ja još nisam ostvarila svoje snove, ali na putu do ostvarenja sigurno mipomaže moja upornost i marljivost.Je li te ikad poraz natjerao da odustaneš?Svatko se bori sa svojim porazima pa tako i ja. Nakon poraza budem tužna,bijesna, ali i jača. Kada sam tužna, obično me baš glazba utješi.Imaš li potporu obitelji i prijatelja u ostvarenju svojih snova?Naravno! Oni su mi uvijek potpora i podrška, i znam da uvijek mogu računatina njih! Imam divnu obitelj i prijatelje!Lana, hvala ti na intervjuu!Hvala i vama što ste zapazile moju ljubav prema sportu i glazbi.Intervju napravile: Karmen i Paula, 6. bHAJDUK100 godina ljubaviKRATKA POVIJEST BILIHOsnivači kluba splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi prvi slijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjediprvi s desna).Hrvatski nogometni klub Hajduk osnovala je, u praškom kafiću Flek skupinasplitskih studenata sa slike koji su studirali u Pragu, i to nakon što su gledali susretklubova Sparte i Slavije. Tada su došli na ideju kako bi osnovali nogometni klubu svom rodnom gradu- Splitu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se ujednom splitskom kafiću Troccoli nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolommudraca predlagana imena za klub, među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac,Uskok, Velebit i dr.Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što sumu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka.Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, pod čijomsmo ugnjetavačkom vlašću tada bili, ali su domišljati osnivači „zasladili“ zahtjevorganima vlasti podatkom da :..„vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčatipod punom ratnom spremom.“Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13.veljače 1911. Nakon toga su Splićani počeli graditi nogometno igralište na lokaciji„Kraljeva njiva“ (pokraj stare murve) koje se prije koristilo kao vojni poligon austrougarskevojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristašesjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatlei pridjev u nazivu „Hrvatski“ nogometni klub i hrvatski grb kao dio hajdukovoggrba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.50 51

Proslava rođendanaJeste li znali?*Zavičajni kolorit i slike mnogihprimorskih mjesta i gradova bilesu svojevremeno nezamislive bezstabala murve. Pod njima se, zavrijeme vrelih ljetnih dana okupljalodruštvo, igrale su se igre, pričalepriče, razmjenjivale novosti…S pravom se, stoga, može rećida su bile ne samo sastajališta,nego i prava središta društvenogaživota. Pod jednom takvom, danaslegendarnom murvom, osnovan jeHajduk.Murve su, gotovo neprimjetnoi – rekli bismo – neprimjereno,zamijenili stablima palme: na njih sene možeš, popeti ili nasloniti – onebodu, ne štite kuću od vjetra, a nihlad ne nude (ali su tuđe pa, možda,zato više i vrijede!)* Goran Milić je u svojoj emisijio Južnoj Americi pokušao otkritiznačenje riječi torcida, ispitivao jestanovnike i dobio odgovor! Ta riječ uBrazilu na portugalskom jeziku znači:„Ocijediš i zavrneš majicu“! Dakle,nešto uvrnuto?! Mislimo da bi uslobodnom prijevodu to značilo: ljudikoji su posebni po temperamentu inačinu života, drugačiji od drugih.Može li to definirati Torcidu? Moždadonekle i može, ali Torcida je punoviše od toga.Ove je godine naš Hajduk proslavio 100.rođendan. Velika je stvar proslaviti stogodina postojanja jednog nogometnogkluba. Hajduk je prvih sto godina junačkiobilježio: osvajao je silne naslove prvaka,donosio kupove, igrao velike međunarodneutakmice... Njegova povijestzaista je duga i zanimljiva, ali s obziromda je navijački slogan „Hajduk živi vječno”,stoti rođendan tek je početak.Hajduk je puno više od nogometnogkluba, on je ljubav i strast, za njega seživi, a ne samo navija. Za „bile“ navijajusve obiteljske generacije ta se ljubav prenosis koljena na koljeno! Ponosimo se i1950. godinom kada je nastala Torcida,uoči utakmice Hajduka i Crvene zvezde.Torcida je danas navijačka skupinakakvom bi se mogli ponositi i najjačiklubovi u Europi.Grad Split i njegovi stanovnici na najljepšisu mogući način obilježili stotirođendan voljenog kluba. Mislite li daje samo Split slavio? Naravno da nije!Slavio je Dubrovnik, Zadar, Makarska,Omiš, Korčula, Hvar pa i Slavonija! Da,dobro ste pročitali iz raznih dijelovaSlavonije navijači su došli proslavitiHajdukov rođendan, a Torcida iz Dubrovnikanapravila je prekrasnu bakljadui okružila zidine starog grada.Na svim splitskim ulicama, zgradama,balkonima stanova, svuda su bila prisutnaobilježja kluba. Split je zabijelio,ali ne od snijega. Torcida je organiziralabakljadu, vatromet. Praški klub Slavijaodigrao je nogometnu utakmicu s Hajdukom,u zgradi Hrvatskog narodnogkazališta održana je svečana sjednica.Sve je to dokaz da se za „bile“ živi dušomi srcem. Neki sportski novinari kažu daje najslabija ekipa u dugoj povijesti klubadobila neviđenu podršku navijača.Mi mislimo da podrška nije upućenasamo trenutnoj Hajdukovoj postavi,već svemu onome što klub predstavljanavijačima Hajduka. To je način života,to je institucija kluba koji je na neki načinsudjelovao u odgoju mladih našegagrada.Čestitke prijatelja Hajduka, fotografijepa i brojne pjesme u čast stigle su u klub.Sa svih strana svijeta stizale su dobre želje„bilima“, feštalo se i u dijaspori.Pravi spektakl bio je na Poljudu. Navijačisu bili vatreni iako je Hajduk izgubioutakmicu protiv Slavije, nisu skidaliosmijeh s lica. Torcida je priredila spektakularnukoreografiju, navijanje je bilona visokoj razini. A tek vatromet!Fešta se nastavila na rivi, atmosferi jepridonijela i pojava pjevačkih legendi,inače vatrenih navijača „ bilih“: Coce,Mladena Grdovića, Jasmina Stavrosa iMarjana Bana. Bilo je vatreno: plesalose, pjevalo i veselilo. To je samo još jedandokaz da naš Hajduk ima najboljenavijače na svijetu.Navijačke skupine ujedinjuju mlade kojidobijaju osjećaj pripadnosti, na taj načinrazvijaju i ljubav prema sportu. Torcidaje u svojoj povijesti imala mnogosvijetlih stranica i njima se može ponositi:vjernost klubu čak i kad igraju loše,veliku pozitivnu energiju koju prenosena igrače, uvijek složni i ujedinjeni.Naravno da ima onih koji i tako lijepestvari iskoriste za nešto ružno kao što sunasilje i sukobi s policijom, uništavanjegradske i imovine kluba. Svi oni istinskičlanovi Torcide trebaju učiniti sve da sete tamne stranice više ne pišu, nego onepozitivne i svijetle.Sritan ti stoti rođendan voljeni Hajduče!Paula Hrboka i Karmen Vilović, 6. bUčitelji i učiteljice drugih razreda su osmislili kako na zanimljivnačin obilježiti 100. obljetnicu našeg nogometnog kluba,u čemu su oduševljena djeca rado sudjelovala. Podijelili suzaduženja, izradili plakate u školskom atriju, posjetili su stadionna Poljudu, crtali su i pisali o Hajduku, recitirali i naravno, odigralimeđurazredne utakmice.Srce i dušu za HajdukaS vrh Marjana pisma odjekujeudaraju zvona sa Svetoga Duje.Stara murva dici štoriju pričada je Hajduk njena jedina srića.U Velom Varošu je velika feštajoš se igra briškula i trešeta.Dočekala san i taj dan,kad je njemu rođendan.Nit je prvi, nit deseti,Nit je bome pedeseti,Vengo stoti, a to ni šalai na tome njemu fala.Svako srce kuca za njebilo veće ili manje.Od povoja do kapsilauvik nam je dika bila.Samo nek nastavi takobit će nama svima lako.Neka puše bura, jugoti Hajduče živi dugo.Proći će mnogo lita i zimeUvik ćemo pamtit Hajdukovo ime.Nek se bili bila bojaNajveća je želja moja.Biserka Peša, 7. c52 53

Nogometaši su bili drugi na gradskomnatjecanju. Nastupili su Ivan Maretić 8. c,Marin Bešlić 8. b, Marko Sučić 8. e, Teo Zečić8. e, Marko Dujić 8. e, Veselko Oreč 8. b,Kristijan Ževrnja 8. d, Ivan Đuka 8. b i ToniPupačić 8. e.zabavni kutakSPORTSKI USPJESINaši plivači ponose se prvim osvojenim mjestom uregiji i prolaskom na državno natjecanje koje će seodržati sredinom svibnja. Sudjelovali su Dino Špadina5. c, Igor Kostovski 6. b, Toni Guć 6. e, MarkoAndrijić 7. a, Marin Borovčić Kurir 8. a, Bartul Pejković8. a, Duje Antulov 8. c, Marin Delić 8. d, AnteSkelin 8. e.Skijaši su osvojili prvo mjesto na gradskomnatjecanju (dječaci). Djevojčice su bile drugena istom natjecanju. Nastupili su Karlo MilešićTolić 8. c (pojedinačno bio drugi), Karlo Tonković6. d, Luka Vela 6. d. Zapaženiji rezultatostvarili su i Filip Zorić 6. c i Tino Toula 6. c.Za učenice su nastupile Petra Urlić, Petra Pulići Karla Horvat (bila pojedinačno druga).Gimnastičari su osvojili drugo mjesto u županiji. Nastupilisu Nikola Stupalo 6. b, Jakov Pavao Lelas 6. c, MarkoGlibota 6. d, Vicko Radanović 8. a, Jere Andrijanić 8. c, Uekipi su bili i Mario Kudrić 6. a, Karlo Mijić 5. b, MarinoFerić 5. b, Tino Toula 6. c, Karlo Tonković 6. d, DujeAntišić 7. b.HARRY POTTERTko može odoliti šarmu mladog čarobnjaka?Već godinama mladi i staričitaju knjige britanske književnice J.KRowling. S nestrpljenjem iščekujemosvaki nastavak. Strepimo nad sudbinomglavnog junaka i njegovih prijatelja.J.K Rowling je bila nezaposlena kućanicakada je odlučila napisati prvi roman odječaku koji pohađa školu čarobnjaštva.Knjiga „Harry Potter i kamen mudraca“odmah je nakon objavljivanja postalabestseller. 2001. godine. Snimljena jefilmska verzija prvog nastavka koja jepostigla rekordnu gledanost i danas jesvrstana u 8 najgledanijih filmova svihvremena. Nedugo zatim uslijedili su nastavci:Odaja tajni, Zatočenik Azkabana,Plameni Pehar, Red feniksa, Princ miješanekrvi, Harry Potter i darovi smrti- također bestseleri, objavljeni u višeod 200 zemalja i prevedeni na više od60 jezika. Njezina bujna mašta, smisaoza humor i ove su nas godine potaklida rezerviramo karte i pogledamoprvi dio dugoočekivanog filma „HarryPotter i darovi smrti“. Film je režisiraoDavid Yates, a glumačku ekipu čine: DanielRadcliffe kao Harry potter, RupertGrint kao Ron Weasley, Emma Watsonkao Hermione Granger, Ralph Fienneskao Lord Voldemort, Tom Felton kaoDraco Malfoy, Robbie Coltrane kao RubeusHagrid, Bonnie Wright kao GinnyWeasley, Alan Rickman kao SeverusSnape, Helena Bonham Carter kao BellatrixLestrange, i mnogi drugi. Filmje na svjetskim kino blagajnama „okrenuo”5,4 milijarde dolara, a pogledalo gaje više milijuna ljudi!Za razliku od prethodnih filmova radnjase događa izvan dvorca Hogwarts,ali još jedanput prati Harrya u vječnojborbi između dobra i zla. On ne možebitku protiv Voldemorta voditi sam pamu pomažu drugi čarobnjaci. Nakonšto se prisilno odvoje od ostatka grupeHarry, Hermiona i Ron sami nastavljajuputovanje i kreću u misiju pronalaskai darovi smrtihorkruksa kako bi uništili onog čije seime ne izgovara. Naravno, na njihovomuzbudljivom putovanju čeka ih mnogoprepreka i neprilika. Scene su upotpunjenespecijalnim efektima koji oduzimajudah. Brojni zvučni i svjetlosniefekti radnju filma čine napetom. Gledateljstvoje prikovano za svoja sjedala iočarano viđenim.Što se JK Rowling tiče, Hary Potter jeispričana priča. Kino gledatelje očekujejoš samo jedan uzbudljiv nastavak.Kako ćemo se pomiriti s činjenicom daviše nećemo gledati lica s kojima smoodrastali posljednjih godina? S obziromna njihovu planetarnu popularnost sigurnoje kako neće pasti u zaborav. Ovevrsne mlade glumce pratit ćemo u godinamakoje dolaze, diviti se njihovom stilute zasigurno uživati gledajući ih kakoutjelovljuju neke druge likove u svojimbudućim filmovima.Nastja Perić, 8.a54 55

Učiteljica: Tko je otkrio Ameriku?Učenica: Grk Herodot.Učiteljica: Koja je boja tirkizna?Učenik: Tirkizna boja je ljubičasta.Učitelj: Prevedi na engleski: „Moja najboljaprijateljica je Moli.“Učenica: I best friend are Molly.Učiteljica: Gdje su Himalaje?Učenik: Na Havajima.Učitelj: Kako se na engleskome kaže moj muž?Učenica: My princeUčitelj: Koliko je 79+20Učenik: 107Učenik: Koliko je sati?Učitelj: Zeleno.Učitelj: Što vidiš na ovoj slici di je more?Učenik: Vidim mnogo ovaca!Učitelj: Što na engleskom znači – comb?Učenica: Kombi!Učiteljica: Objasni što znači postupakzaustavljanja radnje u književnom djelu?Učenik: Zaustavljanje radnje je književnipostupak kada pisac zaustavi radnju u zadnjemslogu riječi!! ( odgovor učenika 8. razreda)Nastavnica: Koliko trokut ima kutova?Učenik: Četiri!& MOZGALICE1.3.STABLO I ČOVJEKIma ga stabloIma ga knjigaImaš ga i ti.Što je to?Odgovori:1. list2. geografskim pojasom ( topli, hladni, umjereni)3. Marinka je na brojeve gledala kao na riječi i poredala ih jeabecednim redom.)4. 1 ½ galeb pojede 3 ½ ribe u 0.5 dana, 3 galeba pojedu 7 riba u 0.5dana, dakle, 3 galeba pojedu 7 × 6 = 42 ribe = 3 danaTKO ZNA BOLJE FIZIKU?2.IVICA PITA MARICU: Marice, znaš li tko je izumio parni stroj?MARICA: Znam, James Watt. A znaš li ti tko je izumioneparni stroj?Pita učiteljica ljutito učenike: Tko je šarao po klupiflomasterom? Neka to odmah izbriše! Učenik izvadiflomaster (marker) iz svoje torbe i reče: To je ovajvodootporni flomaster, ne može se izbrisati.Ispituje učiteljica učenika: Kaži nešto o Bizantu!Učenik: Bizant je kralj Franačke.Pita nastavnica učenika (ljutito): Tko ti je napisao zadaću?Učenik: Nisam ja! (odgovori on kao iz topa).Priča učenik o zajednici u šumi.Pita ga učiteljica: Zajednica – koga? Čega?Učenik spremno odgovara: Genitiv!POJASEVIKojim se pojasom nemožeš opasati?NEOBIČAN SLIJEDMarinka je brojeve: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80,90, 100 zapisala u neobičnom slijedu, ovako:40, 10, 90, 20, 80, 50, 70, 100, 60.Pronađi logiku kojom je razmišljala!4. TRI SITA GALEBA1 ½ galeb jede 3 ½ ribe u pola dana.Koliko riba pojedu tri galeba u tri dana?Zorica Jerčić, prof.NAJSLUŠANIJE GRUPEGREEN DAY 1.BLACK EYED PEAS 2.30 SECONDS TO MARS 3.GUNS AND ROSES 4.METALICCA 5.HLADNO PIVO 6.PARNI VALJAK 7.RBD 8.KLAPA SV.FLORIJAN 9.CRVENA JABUKA 10.NAJSLUŠANIJI SOLOIZVOĐAČINAJGLEDANJI SPOTOVILADY GAGARIHANNATONY CETINSKIROBBIE WILIAMSANAHISHAKIRAJUSTIN BIBERMILEY CYRUSBEYONCEGIBONNIšto seovegodinesluša unašojškoliKarmen Vilović iPaula Hrboka, 6. bLADY GAGA ALEANDRONastavnica: Jeste li ikada udarili djevojčicu?Tomislav: Ja sam bježao od njih!SHAKIRA- LOCAANAHI-ME HIPNOTIZASNastavnica: Koja je razlika između papira iRIHANNA ft. EMINEM- LOVE THE WAYpapirusa?YOU LAYUčenik: Papirus ima –us, a papir nema.SV. FLORIJAN – KAKO ĆU JOJNastavnica: Nabrojite neke ovisnosti!REĆ DA VARIMUčenik: Ovisnost o kisiku!GIBONNI:TOLERANCADULCE MARIA-INVITABLENastavnica: Postoje 3 osnovne rase!Učenik: Aaa,nastavnice, znate li vi koji jeSHAKIRA – WAKA,WAKAnajžući Japanac?RIHANNA:ONLY GIRLNastavnica: Ne znam, koji?zabavni kutakUčenik: Li Mun.56 57

zabavni kutakModni savjetiODJEĆA, KUPAĆI KOSTIMI: ovo ljeto se slobodno možeteigrati jarkim bojama, sve kombinacije su dopuštene. Ako voliteklasiku bijela boja je baš za vas, posebno ako imate tamnijukožu. Ove sezone će biti moderni mornarski uzorci kojemožete kombinirati sa neizostavnim vrućim hlačicama. Nositće se lepršave kratke haljinice i pare jarkih boja. Naravno, uvijekmožete zablistati uz popularne poderane traperice. Kupaćikostimi neka budu originalni i neobični, s raznim uzorcimai bojama. Izaberite onaj koji najbolje odgovara obliku vašegtijela.zabavni kutakLADY GAGAčudovište s mtv-a u ZagrebuKOŽA I KOSA: ljeti se koža i kosa dodatnoisušuju zbog pretjeranog izlaganja suncu temoru i morskoj soli. Hidratacija lica u to vrijemevrlo je važna, stoga izaberite dobru kremukoja odgovara vašem tipu kože.Također vašaće kosa biti podatnija i sjajnija ako poslije kupanjana nju nanesete regenerator ili masku.OBUĆA: klasici ljeta su starke i japanke u kojimaćete se osjećati ugodno i izgledati dobrou svakom trenutku. Idu uz sve: haljinice,majice i traperice.NAKIT: uz ljeto najbolje ide drveni nakit, pletene narukvicei ogrlice. Poigrajte se s maštom i pokušajte nanizatisvoj nakit. Ljeto je prilika da se odjenete kako vasje volja i trebali biste to iskoristiti. Za ovo ljeto dizajnerisu nam predstavili veliku kolekciju raznovrsnih šeširaza sve uzraste i ukuse.Možete ih kopirati i prilagođavatikako god želite. Nadam se da će vam ovi savjeti pomoćida istinski uživate u ljetnim čarima.Mariana Mrdaković, 8. aJednom kada su se ugasila svjetla i kadaje na scenu izašla predgrupa Lady GageSemi Precious Weapons show u areniZagreb je napokon mogao početi. Nakonizvedbe pjesama Put A DiamondIn It, Magnetic Baby i Look at me kojese nalaze na njihovom albumu You loveyou cijela je publika iščekivala dolazakpop princeze na pozornicu. Nakon jednosatnepauze u kojoj je pozornica preuređenau mjesto automobilske nesreće,a nalikovalo je svjetlećem disco klubu,na pozornicu je stupila Gaga i započelakoncert pjesmom Dance in the Dark.Pjesmu je popratila i nizom zahtjevnihplesnih koraka, te sviranjem dijela pjesmena sintisajzeru koji je bio skrivenpod haubom bolničkog automobila unjemu se na pozornici pojavila njezinaplesna skupina. Nastup je nastavljenhitom Just Dance i manje poznatompjesmom Beautiful,Dirty,Rich u kojojopisuje ovisnost mladih iz bogatih obiteljii način na koji mole od roditelja novacza drogu. Cijelo vrijeme publika jevrištala i pjevala sa svojom omiljenomzvijezdom.Nakon što se presvukla u gumeni sakocrvene boje s velikim podstavama zaramena otpjevala je pjesmu The Famei time dodatno podignula već užarenuatmosferu u areni. U međuvremenu,plesna grupa je iza njezinih leđa izvodi-la kompliciranu koreografiju kojoj bi ses vremena na vrijeme pridružila i samaGaga. Nakon pjesama Love Game,BoysBoys Boys i Money Honey na red je došlai popularna pjesma Telephone kojuizvodi s RnB divom Beyonce, odjevenau kožno donje rublje i visoke čizme bacilase među vrišteće fanove. Lady Gagaje zatim sjela za klavir i otpjevala usporenuverziju pjesme Speechless, dok jeona svirala prve tonove melodije klavirje počeo gorjeti, a Gaga je čak pustilasuzu i na kraju pjesme održala dirljivgovor i obećala svima na koncertu da ćevečeras napraviti sve što može da svi zaboravesve svoje probleme i da će uvijekbiti odana svim svojim obožavateljima.Govor je završila riječima: „Hvala vam,ovako sretna bih mogla umrijeti“ i timeje najavila iduću pjesmu So Happy I CouldDie te izašla sa pozornice.Nakon kratke pauze za vrijeme koje jescena preuređena u mračnu šumu LadyGaga je ušla na pozornicu u kostimukoji je trebao predstavljati haljinu i krilaanđela te otpjevala pjesmu So HappyI Could Die. Šuma je Gagi poslužilakao savršeno mjesto za izvedbu njezineiduće pjesme Monster koju je otpjevalazamaskirana u bijelo čudovište koje sebrani od napada zlih nemani. Na krajute male predstave Lady Gagi čudovištapojedu srce (zbog dijela pjesme u kojemkaže: „He ate my heart“) nakon čega jeu potpunosti oblivena krvlju. Uslijedilaje pjesme Teeth, te njezine četiri hitpjesme-Alejandro, za vrijeme kojeg seGaga i dalje puna lažne krvi spustilameđu publiku i izvela mega popularnupjesmu plešući s obožavateljima,dok jeiza njezinih leđa gorio kip Isusa kojemsu dodana krila. Poker Face je izvela uuskom svjetlucajućem kostimu uz plesnupratnju koju je cijelo vrijeme bičemtjerala na ples, a publika je vrištala i pjevalas jednom od najvećih zvijezda današnjice.Dok je izvodila pjesmu Paparazzisa stropa se spustila divovska ribas krakovima (predstavlja sve one koji suje u djetinjstvu zlostavljali), riba je cijelovrijeme krakovima „napadala“ LadyGagu, ali je na kraju pjevačica ipak „pobijedila“.I zadnjom pjesmom, legendarnomBad Romance Gaga je otpjevala ukugli koja se na početku pjesme vrtjelaoko nje dok je ona izvodila plesne korakeiz spota te pjesme, završio je koncertvelike svjetske zvijezde!Možda ćeš kada pročitaš Gaginu izjavilada bi radije umrla na pozornici negose ostavila pjevanja zakolutati očima, alinakon što je vidiš kako na pozornicipjeva i pleše, svim srcem znaš da je touistinu tako.Laura Bošnjak i Bruna Bebić, 7. c58 59