Ne! po guzi.indd - Roda

Ne!po guzi

Djeca uče ono što doživljavajuDorothy L. Notle* Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.* Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.* Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinuto.* Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.* Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.* Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.* Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.* Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.* Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.* Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.* Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.* Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.* Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.* Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.* Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.* Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.* Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.* Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.S čime živi vaše dijete?

NE! po guzi“Batina je iz raja izašla!““I mene su tukli pa sam dobro ispao!”Koliko ste često čuli ove rečenice i složili se s njima?Odgajanje djece kako bi bili socijalno prihvatljiviodrasli ljudi jedan je od najzahtjevnijih roditeljskihposlova. Neki roditelji kao mjeru odgoja koriste ifizičko kažnjavanje (sve ono što za svoju glavnusvrhu ima nanošenje boli djetetu – bez obzira najačinu ili učestalost).Moguće je da ga koriste jer su i sami bili takokažnjavani u djetinjstvu ili zato što se slažu da je tjelesno kažnjavanje dobra metoda za učenjedjece društveno prihvatljivom ponašanju.Spadate li u jedne od njih, razmislite o učinkovitosti metode popularno zvane “malo po guzi”.Znate li da je bilo koji oblik fizičkog kažnjavanja od strane roditelja, učitelja ili bilo kogadrugog u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, ZAKONOM ZABRANJEN.Zaštitu djece od svih oblika tjelesnog i duševnog nasilja nalaže članak 19. Konvencije opravima djeteta (1989.) te članak 17. Europske socijalne povelje (2001.).Temeljem članka 87. Obiteljskog zakona iz 1998. godine Hrvatska se svrstala među 15država svijeta u kojima je roditeljima zabranjeno tjelesno i drugo ponižavajuće kažnjavanjedjece.3

NE! po guziRoditelji tuku djecu jer misle kako ćeih takve male kazne naučiti da ne radestvari koje nisu dopušteneKakvim god lekcijama roditelji na taj načinpokušavaju naučiti svoju djecu, to očito nefunkcionira.Kada bi lupanje po guzi i ostale vrste fizičkogkažnjavanja bili djelotvorni, moglo bi seočekivati da djeca koja dobiju po guzi “kadje to potrebno”, nešto iz toga nauče i počnuse “ljepše” ponašati, te da ih moramo svemanje i manje kažnjavati.Ali nije tako!Roditelji koji su počeli fizički kažnjavati svojudjecu prije navršene godine dana, kažnjavajuih jednako često i kad imaju četiri godine,kao i oni roditelji koji su ih počeli kažnjavatikasnije.Tjelesno kažnjavanjeje učinkovito u trenutnojsituaciji, dijeteprestaje raditiono što je radilo, aline nauči da drugiput ne treba raditito isto.Roditelji tuku djecu kad su ljutiNeki roditelji fizički kažnjavaju dijete iakoznaju i žele dijete nenasilno odgajati, alizbog stresa uzrokovanog samom situacijomto ne uspijevaju. Takve roditelje nepoželjnoponašanje djeteta dovodi do osjećaja srdžbei gubljenja kontrole, te oni u toj situaciji impulzivnoreagiraju fizičkom kaznom. Roditeljse u trenutku fizičke kazne smiri, ali najčešćega nakon toga preplave osjećaji srama ituge.Dijete dobiva jednu opasnu poruku – ljutnjase rješava fizičkim udarcem.Brinu li vas pitanja Koliko jako je prejako?ili Koliko često je prečesto?, jednostavanodgovor je da je neprihvatljivo svakoroditeljsko nasilno ponašanje premadjetetu koje nanosi stvarnu ili potencijanuštetu djetetovu dostojanstvu i razvoju.Znate li na koje načine fizičkokažnjavanje može biti štetno za dijete?• Fizičko kažnjavanje uništava djetetovosamopouzdanje i povjerenje u svijet okosebe.• Kada odrasla osoba tuče dijete, prenosimu poruku kako je u redu tući i maltretiratimanje i slabije od sebe.4

NE! po guzi• Udaranje uči djecu agresivnom ponašanju;veća je šansa da će i oni biti “udarači” kadodrastu.• Udaranje djeteta može dovesti do ozljeda,kao što su ogrebotine, hematomi,oštećenja živaca, lomovi kostiju. Čak i kadudarac po guzi po mišljenju roditelja nijejak, mnoga djeca pritom mogu izgubitiravnotežu te pasti na glavu ili udariti oneki predmet.• Fizičko kažnjavanje djetetu prenosi porukukako je u redu da te netko tko te voli istovremenoi povređuje.• Ako tučete dijete kada se loše ponaša, utom trenu spriječit ćete loše ponašanje, alizapravo gubite priliku naučiti ga prikladnijemponašanju. Kažnjeno dijete zaokupljenoje ljutnjom i nije u stanju naučiti kakose zapravo treba ponašati u određenojsituaciji.• Strah nije učinkovit način podučavanjaprikladnom ponašanju, a dijete će topoželjno ponašanje uglavnom iskazivatisamo ako je osoba koja ga tuče u blizini.• Djeca koju se često tuče možda i jesu “dobra”kad su mala, ali u njima se godinamaskupljaju ljutnja i predbacivanje koji čestosvom snagom izlaze van u pubertetu -tada ispaštaju i roditelji, ali i društvo ucjelini.• Ponašanja zbog kojih udaramo djecu vrločesto nisu sama po sebi loša, već su samoizraz njihove znatiželje, potrebe za našompažnjom, spavanjem, hranom - dijete seponaša na jedini način koji zna, s obziromna svoju dob i iskustvo.• Udaranje uopće nije dobar načinpodučavanja poželjnog ponašanja - djecapuno bolje uče kroz razgovor i kroz kopiranjeobrasca ponašanja odraslih.Pomoć djetetu da nauči upravljati vlastitimemocijama i ponašanjem, da naučiprihvatljiva ponašanja i stekne samodisciplinuspada među temeljne roditeljskezadaće.Roditelji koji ne tuku svoju djecu nipošto nisublagi, popustljivi ili pretjerano strpljivi, većsu svjesni velikog broja ostalih, nenasilnihnačina odgajanja djece. I oni žele promijenitiili zaustaviti trenutno djetetovo ponašanje(kad se dijete ponaša loše), ali način na kojido toga dolaze je drugačiji.Kad se dijete dobro ponašaRoditelji trebaju obraćati pozornost na dobroponašanje i nagraditi ga (a ne samo kritizirati/kažnjavatinepoželjno ponašanje). Nagradene trebaju biti materijalne. Davanje pohvala iliprivilegija kazuju djeci da uvažavamo njihovnapor i pokušaje. Djeca će učiniti više zbog5

NE! po guzinagrade, nego što će nešto izbjegavati zbogstraha od kazne. Upotrebljavajte pohvale zanjih kao osobe (“Divan si”) i pohvale za onošto rade (“Dobro si zakopčao gumbe”).Koristite i privilegije. Privilegije mogu bitidodatno vrijeme za gledanje televizije, kasnijeodlaženje u krevet ili nešto drugo učemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smijuuključivati osnovne djetetove potrebe, kaošto su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima,sigurnost, ljubav ili povjerenje.Dobra priprema za rizične situacije• postavite realna očekivanja djetetovaponašanja (teško je očekivati potpunopristojno ponašanje dvogodišnjaka zaručkom u restoranu)• jasno izrazite djetetu što očekujete odnjega u pozitivnom ozračju („Do 7 satinapiši zadaću, a zatim ćemo zajedno gledatifilm“), ne koristite prijetnje („Ako nenapišeš zadaću do 7 sati, nećeš gledatifilm“)• obrazložite djetetu razloge zabrane (npr.ako dijete crta po zidu, objasnite mu zaštobi trebalo crtati po papiru)• objasnite mu gdje su vaše granice poštujućinjegove želje („Kad idemo u dućan, možešizabrati jedan slatkiš u vrijednosti do 5kuna“)6• vodite računa o djetetovim osjećajima:priznajte, prihvatite i slušajte što dijeteosjeća (npr. ako dijete ne voli ići u vrtić,omogućite mu da izrazi svoje nezadovoljstvoplačem ili negodovanjem, nemojtebiti ljuti na njega zato što se tako osjeća)• vodite računa o djetetovim potrebama(npr. ako morate dugo čekati u redu, dajtedjetetu neku igračku za zabavu - takomu neće biti dosadno i manje će stvaratiprobleme)• promijenite okolinu - to je ponekad lakšenego mijenjati dijete (npr. ako dijete čestovadi stvari iz kuhinjskih ladica, jednostavnoih zaključajte ili zatvorite tako da ih dijetene može otvoriti)• pronađite prihvatljivu alternativu - usmjeritedjetetovo ponašanje (npr. ako ne želiteda dijete gradi “šator” u dnevnoj sobi, recitemu gdje ga smije graditi)• pokažite djetetu kako biste željeli da seponaša (npr. ako dijete vuče mačku za rep,pokažite mu kako se mačku mazi)• umjesto naredbi, dajte djetetu mogućnostizbora (npr. umjesto “Operi zube!”, recite“Hoćeš li oprati zube prije ili poslijeoblačenja pidžame?”)• radite male ustupke (npr. „Danas nemoraš pospremiti igračke jer vidim da sijako umorna“)

NE! po guzi• osigurajte vrijeme za pripremu djeteta (npr.ako vam dolaze gosti, pronađite vremenaobjasniti djetetu kako želite da se ponaša;budite vrlo određeni, a možete s djetetom iodglumiti moguće problematične situacije)• izrazite svoje osjećaje (dajte djetetu doznanja kako njegovo ponašanje utječe navas, npr. „Strašno sam umorna od čišćenjamrvica u dnevnoj sobi“)• ponekad je potrebna akcija (npr. ako dijetetrči preko ceste dok zajedno šetate,za vrijeme prelaska čvrsto mu stisnite rukui smireno objasnite zašto je opasno takotrčati)• grlite svoje dijete (nježni dodiri u kombinacijis pohvalom moćna su prevencija sukoba)• budite razigrani (mnoge konfliktne situacijemogu se lako pretvoriti u igru: “Hajdemose praviti da smo sedam patuljaka dokpospremamo sobu”, “Hajde ti meni operizube, a ja ću tebi”)• smanjite napetost kroz smijeh (npr. ako jedijete ljuto na vas, predložite mu borbu jastucima,a vi se na kraju dramatično predajte)• dogovarajte se i pregovarajte (npr. akoželite ići kući, a dijete još ne bi iz parka,dogovorite koliko se još puta prije odlaskasmije spustiti toboganom)• zajednički rješavajte konflikte (razgovarajteo postojećim konfliktima sa svojomdjecom, izrazite svoje vlastite potrebe izatražite njihovu pomoć u rješavanju problema,zajednički odredite pravila, održavajteobiteljske sastanke)• ponovo razmislite o svojim očekivanjima(mala djeca imaju intenzivne potrebe iosjećaje, po svojoj prirodi su znatiželjna,glasna, nestrpljiva, tvrdoglava, neuredna,zahtjevna, kreativna, zaboravljiva, usmjerenana sebe i puna energije; Prihvatite ihtakve!)7

U samoj situaciji (ili neposredno nakon nje) roditelj može:• reći glasno NE kad to i misli, tonom glasa i stavom tijela pokažite da se ne slažete s onim štodijete čini• dopustiti da se dogode prirodne posljedice (npr. ako dijete ne objesi svoj ručnik nakon kupanja,ostavite ga tako i ujutro će ga dijete zateći mokrog i vlažnog)• udaljiti svoje dijete od problematične situacije i ostati s njim (iskoristite to vrijeme za slušanje,razgovor o vlastitim osjećajima, grljenje i rješavanje sukoba)• ignorirati nepoželjno ponašanje (npr. dijete psuje – koristi psovku kako bi izazvalo reakcijuroditelja)• kazniti dijete gubitkom privilegije – privilegija je pravo koje daje roditelj (npr. za gledanjetelevizije)Osjećate li da vam je situacija nepodnošljiva:• zamolite drugu odraslu osobu da vas „zamijeni“ neko vrijeme• uzmite si vrijeme da se „ohladite“ (stavite dijete na sigurno mjesto i izađite iz prostorije, poduzmitesve što je potrebno da se smirite i preuzmete kontrolu nad sobom – duboko udahnitei polako izdahnite, plačite, nazovite prijateljicu, istuširajte se, skuhajte si biljni čaj)siječanj 2008., 2. izdanje naklada 5000 kmwww.roda.hr podupiru:RODA - Roditelji u akcijiZagreb, Čanićeva 14t. 01 61 77 500m. 091 58 63 717e. roda@roda.hrwww.roda.hržiro račun:2484008-1100197341 (RBA)