ovdje - HC ITI

poput dramatizacije Budakova Og -njišta te hrvatske praizvedbe Go et -heova Fausta. I operni je repertoarbio bogat i spektakularan, a dvamavelikim nastupima Opere HDK uBeču i Rimu hrvatska je kazališnaumjetnost dostojno predstavljena utim metropolama europske umjetnosti,koje su to na svoj način ostale ipod totalitarnim režimima.Posebno je zanimljivo poglavlje ofinancijskom i pogonskom održavanjuKazališta. Iz njega se vidi egzaktnačinjenica da je u dvjema sezonamaintendanture Dušana Žanka, kritičarakatoličke provenijencije, izvedeno70-ak dramskih, opernih i ba -letnih premijera i to u ratnim uvjetima,pa kad se usporedi s današnjimstanjem kad HNK uspije produciratijedva trećinu od toga, dolazimo htjeli-nehtjeli do zapanjujućega zaključka:da se kultura često u nemogućimuvjetima jače i potpunije očitujenego u relativno stabilnim društvenimsituacijama. S druge strane, fi -nancijske nedaće i mučna natezanjas politikom oko sredstava neophodnihza kulturu, u čemu je kazališnadjelatnost s obzirom na svoj ustrojuvijek u najdelikatnijem položaju,detaljno su egzaktno proučena i pro -analizirana, i što se iz toga vidi? Da jematerijalni status i financijski položajkazališta uvijek više-manje u krizi ida ga politika dostatno, a posve rijetkoi obilato, pomaže jedino kad senekim čudom ispune dva uvjeta: go -spodarsko blagostanje države i nje -na potreba da ima teatar za vlastitureprezentaciju i promidžbu. U tomeodnos države i kazališta u NezavisnojDržavi Hrvatskoj nije nikakva iznimka.Kako se rat primicao kraju, aNDH neumitnu slomu, društvenaoskudica i osobno siromaštvo bijahusve veći. Autorica je i tome posvetiladužnu pažnju, iznijevši niz provjerenihpodataka o bijedi kazališnihumjetnika i djelatnika kojom suposve dijelili sudbinu ostalih građanau glavnome gradu države. Dragocjenisu podatci o tome kako su se kazalištarcitrudili poboljšati svoj položajosnivanjem udruga kao što su Dru -štvo hrvatskih kazališnih umjetnika,Društvo tehničkog osoblja HDK, Bo -lesnička zadruga članova HDK, paZaklada za podporu ostarjelih, iznemoglihi neobskrbljenih članova Ka -zališta. Ta prvotna socijalna osjetljivosti relativna neovisnost tih udrugao politici nije se, međutim, mogla du -go održati pod pritiskom sveopćeideologizacije ustaške države. Već uproljeće 1942. sve su udruge reorganiziraneu svrhu podčinjavanja načelimaustaškoga pokreta, koji je u or -ga nizaciji staleških udruga slijedioideju korporativne države otjelotvorenuu fašizmu.Autorica pomno prati daljnja kretanjai preoblikovanja, sve do uključivanjasvih strukovnih udruga u Hrvatskisavez slobodnih zvanja koji je biopodvrgnut UHOP-u (USTAŠA – Hrvat -ski oslobodilački pokret). Kazalištu jetime određena prvenstvena svrha daafirmira politička i moralna načelapokreta: hrvatsko domoljublje, naciju,povijest, svekoliku tradiciju, vjeru,moral, poštenje, pravo, smisao za li -jepo i uzvišeno. Nažalost su sve tedobre i lijepe ideje u praksi ustaškedržave bile izopačene i cinično izvrgnuteruglu. U uskoj svezi s time HDKje tijekom svih četiriju godina upriličiobrojne prigodne i svečane priredbekojima se slavilo razne obljetnicevezane uz obnovu hrvatske države,Poglavnika, državne blagdane, a ta -kođer su neke od njih upriličile sa -vez ničke organizacije u NDH, poglavitodakako njemačke. Sve je to Snje -žana Banović revno proučila i dokumentiralau posebnome poglavlju.Posljednje poglavlje, prije znakovitaepiloga, bavi se odnosom prema“nepoćudnima” u HDK-u. Tu su ubrojeniredom, Židovi i masoni, Srbi iostali pravoslavci te antifašisti i simpatizeriKomunističke partije. Prem -da su Židovi odmah uredbom orasnoj čistoći po ugledu na Hitlerovorješavanje “židovskog pitanja” proglašeninepodobnim građanima, ma -soni ne tako otvoreno također, Srbigenetskim neprijateljima hrvatskoganaroda i države, a antifašisti i komunistiglavnim ideološkim neprijateljima,zanimljivo je da gotovo do samogakraja prema njima u HDK-u nisupoduzete krajnje represivne mjere.Najteže sankcije bile su otpuštanje sposla, osobito Židova i onih iz miješanihbrakova. Kad su odmah u trav -nju bili uhićeni i odvedeni u zloglasnizatvor u Petrinjskoj pet glumaca Srbapravoslavaca, k tome i redatelji Bran -ko Gavella i Tito Strozzi, nesrbi, alipravoslavci, ubrzo su svi bili pušteni,o čemu postoje uvjerljiva svjedočanstva.Među njima autorica citira iznjegovih memoara i partizana Vjeko -slava Afrića koji doslovce piše:Na kraju krajeva, nikome se ništanije dogodilo. Svi su najzad vraćenisvojim kućama. Netko istog dana, aneke su zadržali i cijeli tjedan.U tom smislu mogla se jače naglasitiŽankova uloga koji je očito spašavaoljude bez obzira na njihovu nacional -nost ili vjeru, kolikogod je to mogao.Napokon, koja riječ o epilogu. U nje -mu je riječ o kraćem razdoblju neposrednogaporaća koje, dakle, vremenskiizlazi iz okvira postavljenanaslovom. Njegovo uvrštavanje, i tona naglašeno, završno mjesto ustrukturi knjige, ipak je posve opravdano.Prvo, zato jer se epohe u um -jet nosti nikad posve ne podudaraju sonima iz opće povijesti. I drugo, jer jena taj način uvažena i ekspliciranatočna teza da se totalitarni poredcibez obzira na ideološki predznakprema umjetnosti i umjetnicima do -nose navlas jednako. Umjetnost, pa ikazalište, odmah stave pod strogiideološki nadzor, naslove koji u ideološkineprijateljskom poretku bijahupodobni uklone i zamijene sebipodobnima, umjetnike koji su surađivaliili samo djelovali bez ikakvih političkihkonotacija u bivšem režimupokažnjavaju zabranom djelovanjana određeno vrijeme ili premještanjemu pokrajinska kazališta. Posebnoje drastičan slučaj s velikimdirigentom kasnije svjetskoga ugledaLovrom Matačićem koji je najprije bioosuđen na smrt, a onda pomilovanna robiju. Tzv. “sudovi časti” u kojimasu glumci propisivali zabrane djelovanjasvojim kolegama primjer subrutalne primjene boljševičkih metodana krhko tijelo umjetnosti. Hrvat -sko je kazalište tako podijelilo zlehudusudbu trpljenja hrvatske domovinepod totalitarizmom umalo cijelodvadeseto stoljeće.Nakon što je sve to uvjerljivo dokumentirala,Snježana Banović ovakopoentira:…cijeli je kulturni život u NR Hrvat -skoj i FNRJ bio pretvoren u “oruđe zaoblikovanje narodne svijesti”, a pr -ven stvo Partije bilo neupitno u svimsegmentima društvenog života, patako i u Kazalištu. U skladu s njezinimnačelima, sveobuhvatna kontrolamorala je obuhvatiti sve “duhovne”aktivnosti kako bi ih se ujedinilona putu “cjelovite revolucionarnepre obrazbe društva” i stvaranja novekulturne politike socijalističkog rea -lizma.U dodacima i prilozima tijelu tekstaprezentirana je u cijelosti korištenaliteratura te dragocjena dokumentacijao kazališnim staleškim udrugama,zakonske odredbe o službovnimodnosima i o kazalištima, ugovor oprimanju na rad i popis sveukupnogačlanstva HDK 1941.-1945., što odovog djela tvori i prvorazredno teatrografskodjelo.Istraživački rad Snježane Banović nadosad uglavnom prešućenom razdobljunovije hrvatske kazališne povijestisad je pretočen u knjigu i timepostao dostupnim široj zainteresiranoj,a ne samo kazališnoj javnosti.Zaključiti valja da predstavlja vrlo vrijedandoprinos uklanjanju praznina utome području koje se začudo održašesve do naših dana.160 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 161