ovdje - HC ITI

Darko GašparovićOTPLAĆEN DUG HRVATSKE TEATROLOGIJESnježana Banović,Država i njezino kazalište/ Hrvatsko državnokazalište u Zagrebu1941. 1945.,Profil International,Zagreb, 2012.Jedna od značajki totalitarnoga poretkajest da briše iz kolektivne memorijesve što se ne uklapa u strogoodređen i kontroliran sustav vrijednostikoji je uspostavljen na svimpodručjima života, djelovanja i mi -šljenja. Poslije politike to se osobitoodnosi na područje kulture i umjetnosti.Sve nepoćudno i nepodobnobesprizivno je osuđeno na Damnatiomemoriae.U hrvatskoj novijoj povijesti takav jeslučaj s kulturom i umjetnošću u do -ba Nezavisne Države Hrvatske za trajanjajugoslavenskoga komunističkogrežima. Spomenemo li samočinjenični podatak da se još 1987.Ivo Frangeš u svojoj Povijesti hrvatskeknjiževnosti nije usudio ni spomenutiime Mile Budaka, dovoljnosmo rekli o sustavu straha koji je ko -munizam posvuda gdje je vladao ucijepiopod kožu i nemalome brojuvrhunskih intelektualaca. Kazalište utom, dakako, nije moglo biti iznimkom.Hrvatsko kazalište u razdobljuod 1941. do 1945. jednostavno jeproglašeno nepostojećim, osim partizanskogakazališta od 1943. do1945. O tom u predgovoru svojojknjizi Snježana Banović:U našoj povijesti kulture i kazalištapostoji cijeli niz autora koji ga zbog“okupacije” opisuju kao diskontinuitet,tj. “cezuru” u razvoju te ga zbogtoga i zaobilaze navodeći u svojim ra -dovima pojave i događanja do 10.trav nja 1941., prelazeći odmahpotom na 1945. godinu.Još samo jedan podatak koji to potvrđuje.U Enciklopediji HNK, objavljenoju povodu završetka obnove zgrade1969. godine, kad je riječ o De -metrovoj nagradi, za rečeno razdobljeostajemo lišeni i pukih teatrografskihčinjenica, jer se tada nagradanije dodjeljivala prema kriteriji -ma na kojima je osnovana, a poslije1945. se ugasila. Zašto se ugasila,niti riječi. Valjda tako, sama od sebe.Jasno je da je i u jednom i u drugomslučaju na djelu najgrublje miješanjeideologije na kulturu. U kontekstutog problema valja reći i to da se ni udvadeset godina postojanja samostalneRepublike Hrvatske stvari nisupomakle onoliko koliko se to moglo imoralo očekivati. Objavljeni su doduše,neki radovi o kulturi i kazalištu uNDH (poglavito iz pera Branimira Do -nata i Tomislava Sabljaka), ali dubinskoistraživanje na tu dotad zabranjenui stoga prešućenu temu sve dodoktorske disertacije Snježane Ba -nović o Hrvatskome državnom kazalištunije bilo obavljeno. I to usprkostome da postoji golema arhivska gra -đa u fondovima i zbirkama kako izdoba NDH tako i socijalističke Hrvat -ske. Sad je konačno objavom knjigetaj davni dug hrvatske teatrologijeprema jednome razdoblju novijepovijesti hrvatskoga kazališta otplaćeni to, odmah valja kazati, naznanstveno kompetitivan, stručnokompetentan te metodološki primjereni cjelovit način.Pogledajmo strukturu knjige, jer seiz nje ponajbolje očituje i uviđajuintencije i dosezi autorice pri istraživanjui obradi teme.Prvo je poglavlje, logično, posvećenorelativno kratku razmatranju kulturnepolitike Nezavisne DržaveHrvatske od njena osnutka 10. travnja1941. do propasti 8. svibnja1945. Autorica najprije daje vrlosažet uvid u razdoblje koje je prethodilo,ono od 1. prosinca 1918. do10. travnja 1941., kada opstojeKraljevstvo SHS, odnosno Kralje vi -na Jugoslavija te na kraju i Banovi -na Hrvatska. U doba Kraljevine cijelohrvatsko glumište pa naravno isredišnje nacionalno kazalište uZagrebu, trpjelo je centralističku ineumjetničku diktaturu iz Beogra -da, da bi u kratkome razdoblju Ba -novine Hrvatske pod upravom dva -ju intendanata, Julija Benešića iAleksandra Freudenreicha, unatočbrojnim zakonskim, organizacijskimi financijskim zaprekama, ipak zabilježile(Drama i Opera) zamah u um -jet ničkim dometima dostojan boljihtradicija iz prošlosti. Kad je novi/stari model tek počeo funkcionirati,uz donošenje banovinskoga Zako -na o kazalištu, došlo je prevratnoproljeće 1941. i osnutak ustaškeNDH pod pokroviteljstvom osovin-skih velesila, Njemačke i Italije. Da -kako da se to odmah očitovalo naradikalnoj promjeni hrvatskoga kulturnogaideograma koji je postavljenna izrazito nacionalističke temelje,upisane u načelima ustaškoga po -kre ta donesenim 1932. godine, aslužbeno objavljenim odmah po pre -uzimanju vlasti u travnju 1941.Politička revolucija logično sobomprouzroči i revolucionarne primjenetih načela u svim sferama društvenogživota pa dakako i u kulturi iumjetnosti. Sve totalitarne države,bez obzira na to nose li desni ili lijevipredznak, koriste kulturu i umjetnostkao snažno promidžbeno sredstvo ikao takvo ih obilato podupiru u svakomepogledu, osobito financijskom.Kultura je tu sastavni dio cjelokupnedržavne i stranačke strukture i jedinokao takva može i smije funkcionirati.Sloboda stvaralaštva postoji isključivou okvirima zadatog ideološkogaustroja. Svaka “kulturna revolucija”postavlja za krajnji cilj “stvaranje ipreoblikovanje novog čovjeka” začije ostvarenje nikakva žrtva nije prevelika.I u tome je ustaška NDH vjernoslijedila svoje velike uzore u fašističkojItaliji i nacističkoj Njemačkoj,Glavni je slogan “nova hrvatska um -jet nost za novog hrvatskoga čovjeka”,a kasnije će se pokazati da ćenavlas jednako, mada pod suprotnimpolitičkim idejama i amblemima,ko munistička vlast naredbodavnousmjeriti svekoliku kulturu. Budućida provedbu naloga politike uvijekobavljaju određene moćne osobe ustranačko-državnome vodstvu, Snje -ža na Banović detaljno je istražila iraščlanila presudnu ulogu pisca i do -glavnika Mile Budaka u kreiranjuidejnoga, umjetničkog, organizacijskogi što je osobito važno, financijskogustroja središnjega nacional -nog kazališta u NDH u prvome raz -doblju.Posebna poglavlja posvećena sudvama intendantima, Dušanu Žankui Marku Soljačiću. Nije samo opća ifinancijska situacija bila posve drukčija– Soljačić je, naime, preuzeoKazalište u času kad se ratna srećadefinitivno okrenula u korist silaAntante pa je NDH od sloma Italijeneumitno propadala u svakome po -gledu – nego se radi i o dvama posverazličitim, štoviše oprečnim, osobnostima.Dok je Žanko bio fanatičniidea list i borac za ideju hrvatskedomovine i države te je na toj crti promicaosvekoliko djelovanje HDK-a,So ljačić je bio intendantom gotovo iznužde, jer nitko od uglednih osoba izkulturnoga i umjetničkog života,uklju čivo i Krležu, nije htio preuzeti tuinače nezahvalnu, a u tadašnjimokolnostima nemoguću misiju spašavanjanečega što se spasiti nije dalo.Ipak se žilava otpornost kulture ikazališta pokazala do te mjere da sujoš dva dana prije sloma NDH izvedenepredstave u velikome i malomkazalištu. U prvim pak dvama sezonamadržavna je potpora bila tolikada je broj zaposlenika dosegao ne -vjerojatnih 592 osobe, a mogle su seizvesti i spektakularne predstave158 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 159