ovdje - HC ITI

velikim dijelom i odredilo njihove te -matske preokupacije i omogućilo formiranjenekoliko tematskih čvorištaovoga zbornika kao što su, primjerice,kazališna kritika i njezini regio -nalni predstavnici, muzikološke i plesneteme, veze ideologije i kazališnehistoriografije/kritike te opusi Brani -mira Donata i Nikole Batušića.Zbornik otvara rad Borisa Senkera,koji ovaj puta, u skladu s već dugogodišnjomi uhodanom praksom Kr -le žinih dana, ne nastupa u ulozi teatrologaveć u ulozi renomiranogadramskoga pisaca koji predstavljavlastiti književni opus. U skladu saSenkerovim prepoznatljivim autorskimrukopisom, njegova je analizavlastitih književnih i kazališnih ostvarenja– i to kao samostalnoga autora,a ne kao dijela znamenitoga dvojcaili trojca – nadasve duhovita i(auto)ironična, ali i poentirana tezomo mogućnosti sagledavanja književ -nosti kao svojevrsnoga zavičaja.Ustaljena je praksa zbornika Krležnihdana i da se radovi, kad god je i kolikogod je to moguće, nižu prema kronološkomeslijedu njihovih tema, pasu tako prvi (i obično malobrojni) ra -dovi u zborniku posvećeni dopreporodnimdramskokazališnim temama,u ovom slučaju povjesničarima kojisu se bavili dopreporodnim kazališnimtemama. Željko Uvanović takonastoji pisati o različitim vidovimaper cepcije Držićeva Dunda Maroja –kako u izvornoj tako i u Fotezovoj inačici– u radovima inozemnih kazališnihpovjesničara čiji su sudovi ponekadbili zamagljeni ideološkim lećamai neznanstvenim diskursom, nopotonje mjestimice opterećuje i Uva -novićevu ocjenu njihova rada. ZlataŠundalić zaokružuje svoje višegodišnjebavljenje korpusom hrvatskih se -damnaestostoljetnih smješnica stu -di jom o njihovoj zastupljenosti uhrvatskoj književnoj i nešto manjekazališnoj historiografiji, a Lucija Lju -bić opsežno i akribično prikazuje razvoji dosege kazališnopovijesne mislio isusovačkom kazalištu u Hrvatskoj.Nekoliko znanstvenika, pored većspomenute Z. Šundalić, u ovomezbor niku sumira svoja znanja o temamakojima su se ranije bavili iliopsežnije ili iz drukčije perspektive:temi kojoj se posvetila i u fikcional -nom i u znanstvenom radu – umjetniku,pravniku, liječniku i psihoanalitičaruViktoru Tausku – vraća se Si -bila Petlevski predstavljajući ga kao“zaboravljeno lice moderne”, a An -tonija Bogner Šaban svoj rad, kao ina nekoliko prethodnih Dana – po -svećuje glumcu i redatelju prve polovice20. stoljeća, Ivi Raiću, ovaj putagovoreći iz perspektive kritičkih i ka -zališno historiografskih osvrta na Ra -i ćeve režije Shakespeareova Ham -leta. Marijan Varjačić na tragu Ga -vellina pojma suigre, ali i novije filozofijeumjetnosti, propituje ideju ogledatelju kao sustvaratelju predstave.Razmatrajući pak hrvatsku opernukritiku između dvaju svjetskih ra -tova na primjeru Gotovčeva Ere sonoga svijeta, muzikologinja SanjaMajer Bobetko ispravlja pogrešnutvrdnju – da je međuratni kritičar Lu -jo Šafranek Kavić negativno ocijenioGotovčevu operu – koja se sustavnoponavljala u hrvatskoj glazbenojpublicistici te na taj način potvrđujene samo opravdanost nego i nužnostpomnog istraživanja izvora. Plesnakritičarka i povjesničarka plesa MajaĐurinović u svome radu o hrvatskimkritičarima koji su pisali o plesnomteatru (Antun Gustav Matoš, JosipKulundžić, Kalman Mesarić, Lujo Ša -franek Kavić, Milan Katić) zaključujekako su kazališni kritičari, u odnosuna nešto suzdržanije glazbene kritičare,bili spremniji ne samo razumjetii prepoznati, nego i prihvatiti noveeuropske plesne tendencije.Nastavak zbornika velikim dijelomza uzimaju analize pa i revalorizacijeopusa različitih kazališnih kritičarakoji su svojim radom u nizu hrvatskihsredina – od Osijeka preko Zagreba,Rijeke, Pule i Splita do Dubrovnika –bitno obilježili kako kazališni život tihsredina u vrijeme svoga djelovanja,tako i današnje viđenje njihove kazališnepovijesti. Primjerice, Alen Bisku -pović preispituje kazališnopovijesnupoziciju Ernesta Dirnbacha, kazališ -nog kritičara osječkog Hrvatskoglista (1929.-1941.), dijelom zanemarivanogjer se “drznuo” negativno ocijenitiizvedbu djela Miroslava Krleže;Ivan Bošković ukazuje kako je ĆiroČičin-Šain, često stigmatiziran zbogideologijom jugoslavenstva obilježenogknjiževnog stvaralaštva ipak daoi značajne prinose kazališnoj historiografijii povijesti kazališne kritike;Jelena Lužina oživljava rad istarskogakritičara Vitomira Ujčića; VlatkoPerković revitalizira splitskoga kritičaraĆiru Čulića koji je pisao u Mo -guć nostima i Slobodnoj Dalmaciji pe -de setih i šezdesetih; Darko Gašpa -rović analizira kritike kroničara riječkogakazališta u trećoj četvrtini 20.stoljeća, Đuru Rošića; Katarina Žeravicaistražuje kritičarski rad PavlaBlažeka i njegove napore oko afirmacijelutkarstva. Dubravka Brunčićsvoj je rad posvetila analitičarimadrame i kazališta u osječkom časopisuSlavonija danas (I. Flod, M. Jirsak,I. Balog, D. Mucić…), Kristina Pe ter -nai Andrić kazališno povijesnim studijamaDragana Mucića s posebnimosvrtom na njihovu metodologiju, Mi -ra Muhoberac kritičaru, uredniku ikazališnom povjesničaru MiljenkuForetiću, a Ozana Iveković kritičaruDaliboru Foretiću. Petar Selem pridonosipoznavanju operne kazališnekritike radom o kritičaru NenaduTurkalju, ukazujući na njegove boljke– Selem ih zove dogma progresizmai dogma slavjanstva – ali još više ističućinjegove vrline kao što su njegovausredotočenost na operu kaoscen ski, a ne samo glazbeni fenomeni sposobnost da u njezinoj izvedbiočita rukovodeću redateljsku ide -ju. Zagrebačka opera, ili točnije rečenomuzikološka istraživanja HubertaPettana kao važan preduvjet za poznavanjeglavnih odrednica zagrebačkeopere na kraju 19. stoljeća –tema su istraživanja Dalibora Pau li -ka, na žalost još jednog prerano preminulogteatrologa koji je godinamasudjelovao na Krležinim danima uOsi jeku.Iako je mnogo pisano o glumačkimkreacijama Fabijana Šovagovića, Du -bravka Crnojević Carić upozorava dasu neki aspekti njegova djelovanjazanemareni te njegova promišljanjao teatru i glumi dovodi u vezu s ne -kim suvremenim teorijskim idejama.Plodan književni kritičar, neobuzdanpolemičar, strastven istraživač i marljivizdavač, Branimir Donat predmetje radova Helene Peričić i SuzaneMarjanić, dok o različitim područjimadjelovanja i aspektima rada jednogod najuvaženijih i najsvestranijihhrvatskih teatrologa i sveučilišnihprofesora, Nikole Batušića, nadahnutopišu Hrvojka Mihanović Salopek,Divna Mrdeža Antonina, Branka Brle -nić Vujić, Antun Petrušić, StanislavMarijanović i Tihomir Živić. Znanstve -ni dio zbornika zaključuje AnđelkaTutek prilogom o kritici pučkog kazalištaHrvata u Gradišću, a potom slijedeuobičajeni prilozi zbornika – kronologijai repertoar Krležinih dana tetekst izgovoren pred Krležinim spomenikom.Sretna je okolnost što su se nakondva desetljeća bavljenja pojedinimka zališnim pojavama ili fenomenima,Krležini dani u Osijeku 2010.odlučili baviti samom kazališnomhistoriografijom, teatrologijom i kritikom,odnosno njihovim eminentnimpredstavnicima i nositeljima. Razno -vrstan dijapazon izlagača omogućioje i raznovrsno pa i interdisciplinarnosagledavanje hrvatske kazališne hi -storiografije i kritike te pokrivanje ne -kih do sada, kako zbog ideologijetako i iz zbog stanovitog istraživač -kog zagrebocentrizma, slabije proučenihi neadekvatno valoriziranih te -ma i istraživača. I na ovaj zbornikKrleži nih dana stoga nesumnjivo tre -ba gledati kao na vrijedan prilog poznavanjui razumijevanju povijestihrvat skoga kazališta, kao i dosadašnjihnačina njezinih promišljanja iprofila njezinih promišljatelja. Mje -stimice ipak znanstveni diskurs zbornika“gubi dah”, a zborniku bi neovisnoo osobitostima različitih autor -skih ru kopisa povremeno dobro do -šla i stroža lektorska i korektorskaruka. Bu dući da je riječ o jedinomisključivo teatrološkom znanstvenomskupu s dugogodišnjom tradicijom,da smo suočeni s otežanim financiranjemteatroloških skupova i izdanja(knjiga i periodike) i da ne postojirecenzirani časopis za teatrologijukao poseb nu granu humanističkihznanosti– kao što se to ističe i uzborniku – kon tinuitet održavanjaskupa i još više kontinuitet izlaženjazbornika ne sumnjivo valja pozdraviti,pohvaliti i poduprijeti, ali mu bašzbog toga valja postaviti i još strožekriterije. S nestrpljenjem stoga očekujemozbornik s prošlogodišnjihdana održanih u prosincu 2011., nakojima se nastavila propitivati istakrovna tema, da jući jednako vrijednei uzbudljive is tra živačke rezultate.156 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 157