ovdje - HC ITI

po datcima, usredotočenjem, nadalje,na iscrpnu korespondenciju kojuje povodom 80. obljetnice pjesnikovesmrti priredio Tihomil Maštrović(urednik Luko Paljetak), interesira seovdje, izuzev ostalim dramskim tekstovima(npr. Ekvinocijo, Dubrovačkatrilogija, Maškarata ispòd kuplja),poetološkim odrednicama tzv. “ko -sov skoga ciklusa”, osobito simbolič -nom dramskom misterijom Impera -trix. Riječ je o tekstu koji u velikojmjeri odskače od uobičajenih historijskihkronotopa u koje su smještenedruge Vojnovićeve drame pa ga jei sam autor držao sintezom kako vlastitaidejnoga shvaćanja, tako i vlastitepoetike. Darko Gašparović, pak,zaključuje kako se u Imperatrixu po -javljuje majka o kojoj (za razliku odJele u Ekvinociju, Majke Jugovića,maj ke u Lazarovu vaskrsenju) valjamisliti kao o najjačem toposu misaonogai osjećajnoga svijeta što se po -kazuje kao providna Magna Mater,mitska prafigura civilizacije i čovječanstva,ženski princip univerzumakoji je na posve osobiti način obilježiodramsko stvaralaštvo ovoga du -bro vačkoga književnika. Zanimanjepolitičkom ideologijom, kategorijompovijesnosti (kao svekolikom događajnošćuu sferi duha), ili pak, odnosomknjiževnik – politika – povijest,konstantna su njegova traganja paslijedom, sasvim opravdano, nakonVojnovića ovaj dubinski presjek zahvaćaupravo djelo Miroslava Krleže.Studija je to koju, kako je Proslovomupozoreno, valja čitati komplementarnoknjizi Dramatica krležiana(oso bito drugom, dopunjenom izdanjuiz 1989.) prvenstveno iz razlogašto su njome označene složene relacije:Krleža – povijest, Krleža – mo -der nizam, Krleža – metateatar. Osvr -ćući se na filozofske postulate (primjericeNietzschea, Kanta, Strinera),nezaobilaznih, potom, Lasićevih iSenkerovih radova o Krleži, tekstovapoput primjerice Mac Cabea, Baltha -sara, Špehara, Piscatora, Čengića,Wildea itd., prodire u dubinu njegovaknjiževno-pamfletskoga diskursaana lizirajući i otkrivajući, s jednestra ne, u njemu razvidan odnosspram povijesti, historiji, politici, dr -žavi, odnosno s druge, prema religiji.Obrazlažući nadalje, nadasve pronicljivoodnos Krleža – Dostojevski, za -ključuje kako ta kontroverzna relacijapočiva na eksplicitnom Krležinuodbacivanju velikoga ruskoga pisca ito u prvome redu poradi mističnogakršćanstva kao jedinoga otkupiteljačovjeka i vizionarskoga anticipatorademistifikacije socijalizma i komunizma,inkarniranih u Partiji i Revoluciji,kao esencije Zla, a ne Dobra u svijetu20. stoljeća... Međutim, raspravuće o već toliko puta spomenutoj problematicipovijesti, politike i države,analogno, zaključiti analizom Fabrije -va dramskoga, odnosno romanesk -noga diskursa osobito se pritom zaustavivšina teatrološkim analizamapredstava dramatiziranih romanaVježbanje života, Berenikina kosa,Smrt Vronskoga.Tragajući, nadalje, za izvorima erotikeu helenskome erosu kao životvornojsnazi što se rodila iz prvobitnogakaosa i koja kao takva egzistira poradinjene nadopune, thanatosa, novoje poglavlje Modernisti i avangardistiostvareno studijom – Erotika u dramaticihrvatske moderne. Nezaobila -zan će poticaj ovoj raspravi predstavljatiVojnovićevi, Tucićevi, Kamov lje -vi, Galovićevi, odnosno Krležini tekstovikojima se, između ostaloga, na -stoji pokazati i dokazati kako je vjekovimau umjetničko i filozofsko te -matiziranje erosa i erotike utkanaima nentna dvojnost – tijelo i duša,sveto i profano, fizika i metafizika,strast i kontemplacija, muško i ženskonačelo, ljepota i ružnoća, divljiinstinkt i profinjena kultura itd.Upravo nas ta dvojnost, ravnoteža ikaotičnost što egzistiraju u jednom igotovo eksplicite omogućavaju skladsktrukture, na koncu i odvode JankuPoliću Kamovu čije je književno bićesasvim originalni primjer cjeloviteindividue izrasle i organizirane natemeljima, netom ukazanih, prirodnihzakonitosti. Izuzev poznate većčinjenice o zapostavljanju Kamovlje -va dramskoga rada (osobito do sredinesedamdesetih godina prošlogastoljeća), nadasve je zanimljiv osvrtna vjerojatno prvi i zaboravljenidram ski rad, dramolet Iznakaženi,odnosno esej o opernom libretu Kadslijepci progledaju. Pronalazak spomenutihdo 1987., odnosno 1988.godine, nepoznatih tekstova valjazahvaliti neuomoljivom tragaču Ka -mov ljeve zagubljene književne ostavštine– Nedjeljku Fabriju. Posljednjaje, pak, studija ovoga poglavlja po -svećena još jednom hrvatskom avangardnomdramskom piscu – Radova -nu Ivšiću – kreatoru pjesničkoga ka -zališta, autoru primjerice poetokazaDaha, tzv. metapolitičke bajke KraljGordogan, kratkoga lutkarskoga igrokazaVane, korske recitacije Sunčanigrad, Vodnika pobjednika, Akvarija,odnosno po mnogo čemu prvoga hr -vatskoga postmodernoga dramskogateksta Aiaxaie. Njegovo je kazalište,zaključuje, poezija otjelotvorenau prostor oblikovano bojama i oblicima,odnosno prirodom. Očituje ononutrinu unutar koje dominira kategorijalnasupstancija ljudske slobodešto se očituje upravo nadrealnom.Pojavom, nadalje, časopisa Krugovi1952. godine dolazi do prekida sasta rim socrealističkim shvaćanjima uknjiževnosti, a “krugovaši” su se, na -stavlja, afirmirali kao pravi mladenačkii svjež pokret koji je hrvatsku književnostupravio modernijim stazama,otvorivši problemski, jezično iizražajno široka i slobodna obzorja. Utom se kontekstu spominju književnicipoput primjerice Slobodana Nova -ka, Čede Price, Antuna Šoljana kojimaujedno Gašparović posvećujesre dišnji dio ovoga Dubinskoga reza.U povijesti je novijega hrvatskogaglumišta osobito zanimljiva pojavaSlo bodana Novaka koji je (bez obzirašto se nakon 1957., tj. pojavom dramoletaKnjiževno veče više nikadanije posvetio pisanju za kazalište)tijekom svojega umjetničkoga i profesionalnogarada konstantno ostaopovezan sa scenskim fenomenom.Usredotočivši se tako na uprizorenjanetom spomenuta dramoleta, kao ina dramatizaciju Mirisa, zlata i tam -jana, osobita je interpretacija kratkogaromana Pristajanje kojemu mogućupoveznicu pronalazi u Zajedničkojkupki Ranka Marinkovića. Iscrpnomdramatološkom analizom tekstovaČede Price (npr. Kruh, Zemlja, Gosti)zaključuje kako je ovaj pripadnik“krugovaške” generacije ostavio uhr vatskoj dramatici 20. stoljeća tragsamozatajnoga, ali samosvjesnogasuputnika recentnih trendova. Pristu -pajući sa skepsom mogućnostimasu vremene umjetnosti kretao se pr -venstveno u granicama drevne etikei kulture pa je tim svojim stavovimablizak kako Novaku, tako i AntunuŠoljanu. Potonjega, također, ovo dramatološko-teatrološkouranjanje nijemoglo zaobići pa u kontekstu Šoljanovastvaralaštva izdvaja čak šestparadigmi njegova dramskoga pis -ma. Analizirajući tako dramaturškoizvedbenespecifičnosti Lica, Brda,Galilejeva uzašašća, Ledenoga ljeta,Potopa i Klopke, potom, dviju dramaDobre vijesti, gospo! i Romanca o triljubavi, Galilejeva uzašašća, Bardate napokon radio-drame Čovjek kojije spasio Nizozemsku – esej prati ti -jek razvoja njegova diskursa što ko -načno završava u onome što mu jeod samoga početka i bilo suđeno – utotalu izričaja, u jeziku.Šoljanova dramatika označava najjačiodmak od Krležina diskursa u čijojsu sjeni dugo djelovali, izuzev gotovodoživotno Matkovića, dramatičari po -put primjerice Marinkovića, Supeka,Šnajdera. Slijedom navedene problematikeGašparović otvara novo po -glavlje naslovljeno Na Krležinu tragu,pa kritičkom raščlambom pristupadjelima gore spomenutih pisaca kojisu noviju hrvatsku dramsku književnostobilježili sklonošću spram razotkrivanjubitnih struktura našega svijetau obliku suvremenosti i povijesti.Riječ je zapravo o imenima koji susvojim dramskim izričajem ekspliciraliupite o aktualnosti ljudske sudbinei to posežući za iskustvima neposrednezbilje i davno prošlih epoha iliuniverzalnih motiva. I Matković i Su -pek svojim su tekstovima pokazalikako je moguće stvarati suvremenoangažirane drame upravo iz razlogašto se istinska suvremenost ostvarujerekreiranjem eterniteta, a ne eks -plicitnim oponašanjem svakodnevicei aktualnosti. Koncem, pak, šezdesetihgodina jedan od temeljnih dramaturškihpostupaka postaje tematiziranjepolitike kao sudbine suvremenačovjeka, a što (uz I. Bakmaza, I.Kušana, I. Brešana) pokazuju i Šemberovi,Popovićevi, odnosno Falou -tovi tekstovi izvedeni u tadašnjimzagrebačkim studentskim kazalištimate objavljeni u (1968. pokrenutom)časopisu Prolog. Studija Dram -ski krug oko Prologa nema, doduše,ambiciju predstaviti “sve Prologovedrame”, nego prvenstveno nastojirazviti dijalog o ulozi i značaju dramskogateksta u općem Prologovukon tekstu te napokon, izdvojiti nekeznačajnije dramaturgijske sveze štose možda iz vremenski udaljene perspektiveukazuju jasnijima. Jednakotako, noviju hrvatsku dramatiku (ali idrugo Prologovo razdoblje) na osobitnačin obilježava farsa, samim time itekstovi trojca Senker – Mujičić –Škra be, farsičnom se priklanja i To -mislav Bakarić, dok se u trećem,pak, Prologovu razdoblju (uz spomenutaPopovića) okreće uredništvo inekolicini tekstova književnika s prostorabivše Jugoslavije. Ova je etapa,objavljivanjem tekstova primjericeDubravka Jelačića-Bužimskoga, IviceIvanca, Ante Armaninija, TomislavaDubrešića, Luke Paljetka, razbila ge -neracijske predrasude što su snažnoobilježile kretanja u hrvatskoj književnostii teatru nakon Drugoga svjetskogarata.Međutim, u prvom broju spomenutačasopisa koji izlazi svega dva mjesecaprije “lipanjskih događanja” u Za -grebu, duh studentske pobune za -stu pa upravo dramska riječ Sloboda -na Šnajdera, odnosno njegov dramskidebi Minigolf. Nakon ovoga krležijanskiangažiranoga diskursa, već u152 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 153