ovdje - HC ITI
ovdje - HC ITI ovdje - HC ITI
1Riječ je o nešto proširenoj verziji članka objavljena u Zarezu,broj 308, 28. travnja 2011., str. 38.-39.2Svakako se valja prisjetiti studentskih opozicija 60-ih godina– teach-ins, sit-ins, be-ins, love-ins; protestnih predavanja,skupova ljubavi, grupnoga opuštanja. Sam Marcuse navodida je u be-ins skupovima, koje ne može drugačije opisatinego kao love-in, izraženo prožimanje političke pobune iseksualnomoralne pobune, kao značajnoga čimbenika opozicijeu Americi (Marcuse, 1978:44).3Odnosno, njezinim riječima: “It’s all happened so fast. Whoknows? There’s nothing being done directly, because it hasliterally happened in the last month” (Goldberg, 2011., http).4Tako Marina Gržinić (2005.) nudi raskrinkavanje estetskestrategije balkanizacije Balkana na primjeru izložbe Insearch for Balkania (Graz, 2000.) kustosa Petera Weibela isuradnika te izložbe Blood and Ho ney kustosa HaraldaSzeemanna (Beč, 2003.).5Ne navodim ih zbog centralističke perspektive nego zbogtoga što sam u nekima od njih i sudjelovala. Navedeni su prosvjedivrlo jasno pokazali da se ipak u današnjem značenjuriječi protest, dakle u značenju, kako nam to rječnici lijepopojašnjavaju, individualnoga ili organiziranoga javnog skupau kojemu pojedinac ili grupa ostvaruje čin protestiranja, izražavanjekrajnjeg nezadovoljstva i neslaganja, ipak nije izgubiloznačenje latinskoga glagola protestari u značenju svjedočiti.Dakako, svjedočiti o brutalnosti političke moći na vlastii to ponekad i s utopijskim ciljem kako bi se postigla kvalitativnaslobodarska promjena.6Pritom možemo istaknuti da je časopis Times upravo za lice2011. godine odabrao brojne sudionike globalnoga protestate godine. Ipak npr. Borut Šeparović ima drugo viđenje o timizvedbama protesta koji promoviraju etiku nenasilja:“Nažalost, ovo što se događa danas oko civilnoga društva isuvremenih protesta, posljedica je neoliberalne paradigmekoja zasad uspješno amortizira sve nezadovoljstvo proskribiranimnenasiljem i prevladavajućim medijski induciranimcinizmom kao oblikom otpora. U tom kontekstu indikativno jeda većina svjetskih pa tako i naših mainstream medija višeod dva tjedna nisu objavljivali ništa o događajima na WallStreetu, da bi nakon toga zdušno pisali o tome gdje prosvjednicispavaju, čime se hrane i kako i gdje vrše nuždu,zanemarujući prave razloge prosvjeda. Dakle, ako urednicine odluče drugačije, onda se aktivizam neće ni prikazati kaoudarna vijest” (Šeparović, 2011:34-35).7Odnosno, same začetke izvedbe protesta možemo tražiti usufražetskim protestima koji su se odvijali pod geslom“Djela, a ne riječi” Emmeline Pankhurst i njezinih kćeri, i kojepritom neki teoretičari/teoretičarke izvedbe smatraju i izvorištemperformansa (Hill, 2000:150).8Nina Felshin zborniku o aktivističkoj umjetnosti pridaje ironijskinaslov But Is It Art?, pri čemu isto tako ironijski odgovarau samom uvodu knjige “But does it matter” (Felshin,2006:13).9Nažalost, u ovome se članku ne mogu zadržati na dramaturgijiprotesta studentske blokade Filozofskoga fakulteta uZagrebu, proljetne okupacije 2009. godine kada su udomiliFestival prvih (Čega nema tog se ne odreci), organizirali miniakcijekao što su Potrubi za obrazovanje, 5 do 12, performansKupujmo hrvatske studente, odobrili postavljanjeTanke crvene niti (umjetničku intervenciju osmislili su IgorGrubić i Vla dimir Tatomir) na zgradu Fakulteta i spomenikSilviju Strahimiru Kranjčeviću, odobrili snimanje Blokadedvjema ekipama (filmovi Zemlja znanja Saše Bana i Bloka daIgora Bezinovića), održali performans-pogreb obrazovanja ikomplementarni slavljenički prosvjed u čast tog istog obrazovanja.O ostalim akcijama i performansima, dramaturgijiprotesta studentske blokade usp. Juraić 2012:14-15. O kontroliFilozofskoga fakulteta kao javnoga prostora po mo ćumiroljubive, hippie strategije please force (usp. Bagarić,2011:164, 168).10Ukratko navedimo da je Pravo na grad, kako se aktivisti određujuna svojoj internetskoj stranici (http://pravo na grad.org),inicijativa i kampanja usmje rena protiv prekomjerne ekonomskeeksploatacije prostora, upravljanja prostorom naštetu javnog interesa, neodržive prostorne politike i isključivanjagrađana iz odluka o prostornom razvoju Zagreba, a sveaktivnosti provode u partnerstvu sa Zelenom akcijom.11Kako se opsada Varšavske ulice nije smirivala ni početkomsrpnja 2010. godine, 15. srpnja intervenirala je i policija kojaje s mjesta izvedbe protesta prisilno odstranjivala sve višeprosvjednika, odnosno doslovno, odnosila u “maricu” viapolicijska uprava (usp. “Kaos ‘Varšavska’”, http).12O značenju pogrebne procesije u okviru dramaturgije protestausp. razgovor sa Silvijom Juraić, jednom od organizatoricaprotestnih akcija tijekom studentske blokade Filozof -skoga fakulteta 2009. godine, odnosno njezinim riječima:“Iako smo u jednom trenu izveli intimniju verziju pogreba,kada je trebalo organizirati prosvjed i marširati gradom, uzadnji je tren na plenumu odbačena ideja smrtne povorke jersmo zaključili da to daje krivu poruku, a nakon osmrtnicamanajavljenog sprovoda u grad se krenulo u upravo suprotnoj,slavljeničkoj povorci optimizma i, da se sladunjavo izrazim,vjere u bolje sutra i spas obrazovanja. Tada smo izašli sašarenim balonima koji su postali vrlo bitan lajtmotiv prosvjedneceremonije, što je vidljivo i u snimljenim filmovima”(Juraić, 2012:14-15).13Nakon te prve paleži, Bandićev je konj ponovio goriou svibnju i lipnju (usp. I. Kri., 2012., http).14Fotografija preuzeta s web-stranice: http://metro-portal.hr/galleries/photo/80531687515Navedenu bismo šetnicu, akcionističku korpografiju, u kojojsu sudionici prosvjeda navodno ispisali svojom povorkomiskaz “ODLAZI” mogli odrediti kao gestični performativ, uMilohnićevu određenju, dakle, kao pokušaj širenja “govornogčina” na područje vizualnog: “fizičkog i tjelesnog čina, geste,grafizma i slično, ukratko neverbalnih, ali još uvijek performativnihčinova. Fizički čin stvara privid govornog čina: tijelaaktivista koja izvorno djeluju u području izvođenja (actio),materijalnošću svojih tijela doslovno inkorporiraju (utjelovljuju)izreku i tako ulaze u područje izricanja (pronuntiatio) kojeje inače neverbalno, ali unatoč tome rječito“ (Milohnić,2011:27).16Navedeni se zračni performans, kao što je vidljivo, temelji naigri riječi, gdje se uporaba glavnoga rekvizita – baloni – možeinterpretirati stvarnim učinkom bivše i sadašnje Vlade davodi zrakopraznu politiku, i pridodajmo još i utopijski cilj na -ve dene jezične igre – da zaista (uporabimo eufemizam) iodleprša.17Na antivladinim prosvjedima ipak nismo mogli vidjeti Zlebubnjare, odnosno riječima Kornela Šepera: “Imali smojedan poziv gdje je ispalo da se od nas očekuje da tamo obaveznosviramo, ali s druge strane, ako slučajno odbijemo sviratiiz bilo kojeg razloga, onda smo automatski ‘protivnici’, atakav isključiv pristup gdje se podrazumijeva što moramomisliti i zastupati nas ne zanima. Inače volimo svirati na prosvjedima,jer svaki od njih dodatno podignemo svojom svirkom,a i ljudi koji sudjeluju utječu i na nas, pa je to neka interakcijakoja nam je inače jako bitna. A još bolje ako se akcijomriješi i neki problem” (Šeper, 2012:14-15).138 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 139
FenomeniNora KrstulovićLAŽI, PROKLETE LAŽI,I – STATISTIKAIlustracija br. 1– prosječne premijernesubvencije gradskim kazalištima– odobrene u 2011.,realizirane u 2011.i odobrene u 2012.čak i kad je manjkava, statistika je u stanju pokazati trendove ilipak značajna odstupanja od njih, a takvih koji u ‘razradi’ jednostavno‘bodu oči’ - ima cijeli niz“Postoje tri vrste laži: laži, proklete laži, i – statistika”, izjavioje navodno jednom britanski premijer BenjaminDisraeli (1804.–1881.) ili tako barem u svojoj autobiogra -fiji tvrdi Mark Twain 1 .S tom će se rečenicom, zasigurno, složiti mnogi čitateljiove statističke analize dokumenta koji službeno nosi na -ziv “Program javnih potreba u kulturi za 2012. godinu –razrada” 2 , a koji je kolokvijalno poznat kao ‘bijela knjiga’zagrebačke kulture.Naime, pokušaj da se statistički obrade iznosi potporakoje je Grad Zagreb u 2012. odobrio izvedbenim umjetnostima,djelomično je unaprijed osuđen na propast, jersve i da hoće ne može uvažiti specifičnosti brojnih izvedbenihdisciplina, niti npr. kvantificirati broj treninga koji suplesačima potrebni da bi uopće mogli plesati.No, čak i kad je manjkava, statistika je u stanju pokazatitrendove ili pak značajna odstupanja od njih, a takvih kojiu ‘razradi’ jednostavno ‘bodu oči’ – ima cijeli niz. Krenimoredom.Gradska kazalištaIako su ukupna redovna programska sredstva namijenjenagradskim kazalištima u 2012. smanjena u odnosu na2011 za tek 1.01%, odnosno za 145.000 kn, smanjenjembroja premijernih naslova u tim kućama prosječan iznossubvencije po premijeri porastao je za čak 56.718,25 kn,što je gotovo pa iznos prosječne subvencije po premijerina nezavisnoj sceni.Ili kraće rečeno – zagrebačka gradska kazališta zapravosu sve skuplja, a štednja u zagrebačkoj kulturi vrlo sejasno događa na uštrb nezavisne scene.Situacija je još alarmantnija ako se uzme u obzir podatakda značajan broj naslova za koje gradska kazališta dobijusubvencije, zapravo nikad ne izvedu ili ih pak – po posvenejasnim kriterijima – zamijene drugima.Tako primjerice Trešnja lani nije izvela niti jedan od četiriprijavljena naslova, već ih je zamijenila drugima, iako jejedan trebao biti trostruka koprodukcija. Komedija je pakod pet najavljenih naslova izvela samo jedan, iduća trizamijenila je i to primjerice tako da je umjesto golemogansambla mjuzikla izvela bulevarsku komediju, a jednu odnajavljenih premijera jednostavno je – preskočila. Zato suove godine nagrađeni smanjenjem programskih sredstavaod 0,64%, iako su prijavili tek – tri premijere, a broj planiranihizvedbi smanjili s 200 na 190!Kad se sve to zbroji i oduzme – prosječna planirana subvencijapo premijeri u Komediji je u samo godinu danaskočila sa 600.000,00 kn na čak 1.000.000,00 kn, čimekazalište na Kaptolu opasno konkurira cijeni premijere uzagrebačkom HNK!!!Osim Komedije, po 10 izvedbi manje ove godine planiralisu i Gavella i Kerempuh, no dok je kazalištu u Franko pan -skoj ukupan iznos sredstava smanjen za 3.61%, njihovimsusjedima u Ilici povećan je za 7.41%Usporedimo li prosječne iznose subvencija po premijeri ugradskim teatrima 2011. s onima doista realiziranima ionima planiranima u 2012. slika izgleda ovako:O opravdanost ovakvog odnosa ulaganja u pojedine teatrei kulturnu politiku koja se iz toga iščitava, dalo bi se nadugo i široko debatirati, no za potpunu sliku potrebno je ubrojeve ‘zaroniti’ i nešto dublje.Nezavisna scenaGrad Zagreb u već spomenutoj ‘razradi’ 3 rezultate – usvim disciplinama – obično prikazuje u tri podcjeline:● gradske ustanove u kulturi● centri za kulturu● nezavisna produkcijaProblem je, međutim, što u ‘nezavisnu scenu’ Grad ubrajai institucije kao HAZU (!) pa su brojke o potpori nezavisnimprojektima već u startu – lažne. Stvar se dodatnokomplicira kad u tim istim rezultatima iz programskihsredstava financira tzv. hladni pogon, kao što je to npr.slučaj s Teatrom &TD (koji je također vrlo teško svrstati unezavisnu produkciju).No, čak i takvoj lažnoj slici o nezavisnim produkcijama izgodine u godinu drastično se smanjuju namjenska sredstvaiz gradskog proračuna pa je ukupan iznos istih 2010.godine u odnosu na 2009. bio manji za čak 26%, a potomi lani za još 15%.U toj i takvoj atmosferi, zamjenik pročelnika zagrebačkogGradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport, Tedi Lu še -tić, najavio je u jednom autoriziranom intervjuu 4 drastičnupromjenu gradske kulturne politike i zaokret pre ma – privatizaciji.Barem kad su kazališta u pitanju.“Mislimo da na pragu ulaska Hrvatske u EU intencijatreba biti upravo da se što više radi na projektima i na privatnojinicijativi te bismo u tom duhu htjeli da se nastavirad kazališta, te da odvojimo rad javnog od privatnog. USloveniji je situacija suprotna onoj od naše, odnosnoondje je jedino nacionalno kazalište javno, a druga su privatizirana.”,izjavio je Lušetić.Namjerno ili ne, Lušetićeva izjava potpuni je faktografskipromašaj. U Sloveniji i dan danas postoji razgranata mre -ža komunalnih kazališta kojih su osnivači lokalne samouprave– od Ljubljane u kojoj je takvih teatara četiri, doMaribora, Celja, Kranja ili Ptuja 5 . No, ukoliko tome uprkos,ozbiljno shvatimo Lušetićevu najavu privatizacije,onda i budućnost zagrebačke scene izvedbenih umjetnostitreba čitati iz odnosa Grada prema nezavisnim teatrima.Za subvencioniranje programa nezavisne scene, u pravilupremijernih produkcija s točno određenim brojem izvedbi(ne računajući gostovanja i/ili manifestacije), Grad je u2012. izdvojio 5.155.500,00 kn. Zanimljivo je kako odtoga čak 3.265.000,00 kn, odnosno 63% otpada na tek6 subjekata, a čak milijun kuna, odnosno petina – na tekjednog jedinog – Glumačku družinu Histrion.Prosječna subvencija po premijernom naslovu u Histri -onima tako iznosi 333.333,33 kn, a u Teatru Exit čak335.000,00 kn, iz čega proizlazi da Grad Zagreb s većimiznosim subvencionira premijere u ta dva privatna teatranego li one u nekim vlastitim, tj. gradskim kazalištima:140 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 141
- Page 20 and 21: Međunarodna scenaMatko BotićJETZT
- Page 22 and 23: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 24 and 25: anih radova, pokušat ću ponuditi
- Page 27 and 28: vlastite performativne politike na
- Page 29 and 30: Kamenska, ostaci u ratu uništenog,
- Page 31 and 32: Ne mislim da vjerski službenici ne
- Page 33 and 34: Jedini preostali aktivizam, onaj š
- Page 35 and 36: Performans Pomrčina, 1997. Public
- Page 37 and 38: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 39 and 40: osje čkih glumaca. Premijera “Ko
- Page 41 and 42: U okviru gore navedene edukacijske
- Page 43 and 44: zina je gesta usmjerena ka osigurav
- Page 45 and 46: tne političke relacije na kojima p
- Page 47 and 48: Ivana Sajko, Prizori s jabukom, izv
- Page 49 and 50: U Websterovu rječniku pronalazim s
- Page 51 and 52: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 53 and 54: Stanislav KovačićviolončeloIrma
- Page 55 and 56: Stanislav Kovačićviolončeloi na
- Page 57 and 58: Stanislav KovačićviolončeloNakon
- Page 65 and 66: 128 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 129
- Page 67 and 68: Pravo na grad i Zelena akcija, Pros
- Page 69: države imaju mafiju, hrvatska mafi
- Page 73 and 74: Premijerne subvencije, u načelu, n
- Page 75 and 76: Branko HećimovićDESET SMJEŠNICA-
- Page 77 and 78: po datcima, usredotočenjem, nadalj
- Page 79 and 80: velikim dijelom i odredilo njihove
- Page 81 and 82: poput dramatizacije Budakova Og -nj
- Page 83 and 84: na zagrebačku pozornicu, kao u slu
- Page 85 and 86: turnom proizvodnjom, kao i produkci
- Page 87 and 88: DramaUna VizekPOMRAČENJELIKOVI PRE
- Page 89 and 90: LANA: Joj, ti uvijek neke paranoje
- Page 91 and 92: NADICA: E, pa Hari - drago mi je.GE
- Page 93 and 94: GOSPOĐA IZ MARKETINGA 1 (STARIJA):
- Page 95 and 96: MARJAN: Pa kad te nisu prave. Prave
- Page 97: IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza
1Riječ je o nešto proširenoj verziji članka objavljena u Zarezu,broj 308, 28. travnja 2011., str. 38.-39.2Svakako se valja prisjetiti studentskih opozicija 60-ih godina– teach-ins, sit-ins, be-ins, love-ins; protestnih predavanja,skupova ljubavi, grupnoga opuštanja. Sam Marcuse navodida je u be-ins skupovima, koje ne može drugačije opisatinego kao love-in, izraženo prožimanje političke pobune iseksualnomoralne pobune, kao značajnoga čimbenika opozicijeu Americi (Marcuse, 1978:44).3Odnosno, njezinim riječima: “It’s all happened so fast. Whoknows? There’s nothing being done directly, because it hasliterally happened in the last month” (Goldberg, 2011., http).4Tako Marina Gržinić (2005.) nudi raskrinkavanje estetskestrategije balkanizacije Balkana na primjeru izložbe Insearch for Balkania (Graz, 2000.) kustosa Petera Weibela isuradnika te izložbe Blood and Ho ney kustosa HaraldaSzeemanna (Beč, 2003.).5Ne navodim ih zbog centralističke perspektive nego zbogtoga što sam u nekima od njih i sudjelovala. Navedeni su prosvjedivrlo jasno pokazali da se ipak u današnjem značenjuriječi protest, dakle u značenju, kako nam to rječnici lijepopojašnjavaju, individualnoga ili organiziranoga javnog skupau kojemu pojedinac ili grupa ostvaruje čin protestiranja, izražavanjekrajnjeg nezadovoljstva i neslaganja, ipak nije izgubiloznačenje latinskoga glagola protestari u značenju svjedočiti.Dakako, svjedočiti o brutalnosti političke moći na vlastii to ponekad i s utopijskim ciljem kako bi se postigla kvalitativnaslobodarska promjena.6Pritom možemo istaknuti da je časopis Times upravo za lice2011. godine odabrao brojne sudionike globalnoga protestate godine. Ipak npr. Borut Šeparović ima drugo viđenje o timizvedbama protesta koji promoviraju etiku nenasilja:“Nažalost, ovo što se događa danas oko civilnoga društva isuvremenih protesta, posljedica je neoliberalne paradigmekoja zasad uspješno amortizira sve nezadovoljstvo proskribiranimnenasiljem i prevladavajućim medijski induciranimcinizmom kao oblikom otpora. U tom kontekstu indikativno jeda većina svjetskih pa tako i naših mainstream medija višeod dva tjedna nisu objavljivali ništa o događajima na WallStreetu, da bi nakon toga zdušno pisali o tome gdje prosvjednicispavaju, čime se hrane i kako i gdje vrše nuždu,zanemarujući prave razloge prosvjeda. Dakle, ako urednicine odluče drugačije, onda se aktivizam neće ni prikazati kaoudarna vijest” (Šeparović, 2011:34-35).7Odnosno, same začetke izvedbe protesta možemo tražiti usufražetskim protestima koji su se odvijali pod geslom“Djela, a ne riječi” Emmeline Pankhurst i njezinih kćeri, i kojepritom neki teoretičari/teoretičarke izvedbe smatraju i izvorištemperformansa (Hill, 2000:150).8Nina Felshin zborniku o aktivističkoj umjetnosti pridaje ironijskinaslov But Is It Art?, pri čemu isto tako ironijski odgovarau samom uvodu knjige “But does it matter” (Felshin,2006:13).9Nažalost, u ovome se članku ne mogu zadržati na dramaturgijiprotesta studentske blokade Filozofskoga fakulteta uZagrebu, proljetne okupacije 2009. godine kada su udomiliFestival prvih (Čega nema tog se ne odreci), organizirali miniakcijekao što su Potrubi za obrazovanje, 5 do 12, performansKupujmo hrvatske studente, odobrili postavljanjeTanke crvene niti (umjetničku intervenciju osmislili su IgorGrubić i Vla dimir Tatomir) na zgradu Fakulteta i spomenikSilviju Strahimiru Kranjčeviću, odobrili snimanje Blokadedvjema ekipama (filmovi Zemlja znanja Saše Bana i Bloka daIgora Bezinovića), održali performans-pogreb obrazovanja ikomplementarni slavljenički prosvjed u čast tog istog obrazovanja.O ostalim akcijama i performansima, dramaturgijiprotesta studentske blokade usp. Juraić 2012:14-15. O kontroliFilozofskoga fakulteta kao javnoga prostora po mo ćumiroljubive, hippie strategije please force (usp. Bagarić,2011:164, 168).10Ukratko navedimo da je Pravo na grad, kako se aktivisti određujuna svojoj internetskoj stranici (http://pravo na grad.org),inicijativa i kampanja usmje rena protiv prekomjerne ekonomskeeksploatacije prostora, upravljanja prostorom naštetu javnog interesa, neodržive prostorne politike i isključivanjagrađana iz odluka o prostornom razvoju Zagreba, a sveaktivnosti provode u partnerstvu sa Zelenom akcijom.11Kako se opsada Varšavske ulice nije smirivala ni početkomsrpnja 2010. godine, 15. srpnja intervenirala je i policija kojaje s mjesta izvedbe protesta prisilno odstranjivala sve višeprosvjednika, odnosno doslovno, odnosila u “maricu” viapolicijska uprava (usp. “Kaos ‘Varšavska’”, http).12O značenju pogrebne procesije u okviru dramaturgije protestausp. razgovor sa Silvijom Juraić, jednom od organizatoricaprotestnih akcija tijekom studentske blokade Filozof -skoga fakulteta 2009. godine, odnosno njezinim riječima:“Iako smo u jednom trenu izveli intimniju verziju pogreba,kada je trebalo organizirati prosvjed i marširati gradom, uzadnji je tren na plenumu odbačena ideja smrtne povorke jersmo zaključili da to daje krivu poruku, a nakon osmrtnicamanajavljenog sprovoda u grad se krenulo u upravo suprotnoj,slavljeničkoj povorci optimizma i, da se sladunjavo izrazim,vjere u bolje sutra i spas obrazovanja. Tada smo izašli sašarenim balonima koji su postali vrlo bitan lajtmotiv prosvjedneceremonije, što je vidljivo i u snimljenim filmovima”(Juraić, 2012:14-15).13Nakon te prve paleži, Bandićev je konj ponovio goriou svibnju i lipnju (usp. I. Kri., 2012., http).14Fotografija preuzeta s web-stranice: http://metro-portal.hr/galleries/photo/80531687515Navedenu bismo šetnicu, akcionističku korpografiju, u kojojsu sudionici prosvjeda navodno ispisali svojom povorkomiskaz “ODLAZI” mogli odrediti kao gestični performativ, uMilohnićevu određenju, dakle, kao pokušaj širenja “govornogčina” na područje vizualnog: “fizičkog i tjelesnog čina, geste,grafizma i slično, ukratko neverbalnih, ali još uvijek performativnihčinova. Fizički čin stvara privid govornog čina: tijelaaktivista koja izvorno djeluju u području izvođenja (actio),materijalnošću svojih tijela doslovno inkorporiraju (utjelovljuju)izreku i tako ulaze u područje izricanja (pronuntiatio) kojeje inače neverbalno, ali unatoč tome rječito“ (Milohnić,2011:27).16Navedeni se zračni performans, kao što je vidljivo, temelji naigri riječi, gdje se uporaba glavnoga rekvizita – baloni – možeinterpretirati stvarnim učinkom bivše i sadašnje Vlade davodi zrakopraznu politiku, i pridodajmo još i utopijski cilj na -ve dene jezične igre – da zaista (uporabimo eufemizam) iodleprša.17Na antivladinim prosvjedima ipak nismo mogli vidjeti Zlebubnjare, odnosno riječima Kornela Šepera: “Imali smojedan poziv gdje je ispalo da se od nas očekuje da tamo obaveznosviramo, ali s druge strane, ako slučajno odbijemo sviratiiz bilo kojeg razloga, onda smo automatski ‘protivnici’, atakav isključiv pristup gdje se podrazumijeva što moramomisliti i zastupati nas ne zanima. Inače volimo svirati na prosvjedima,jer svaki od njih dodatno podignemo svojom svirkom,a i ljudi koji sudjeluju utječu i na nas, pa je to neka interakcijakoja nam je inače jako bitna. A još bolje ako se akcijomriješi i neki problem” (Šeper, 2012:14-15).138 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 139
Change language