ovdje - HC ITI

Stanislav KovačićviolončeloIrma OmerzopokretVilim MatulapokretVilim MatulagovorZnaš ono jel imaš kunuNemam rekla sam tiDa, nije to sad problem,evo imam ja ja imam jednomoguće rješenje zamislitevi da se nas tu dobro nasnema previše ali recimo nasmilijun da se skupi i svak pokunu milijun kuna i da mitih milijun kuna damonekom milijunašuMislim nekome ko zna štoće sa novcem što sad to danekom od nas daš milijunkuna to je ko da te brzi vlakpogodio ne znaš što bi s timuopće milijun kuna vamase to možda čini premaloali deset kuna deset kunadeset milijuna to je sad većmilijun i pol eura skororazumiješI da to damo stvarno nekompoduzetniku pa da nas ovajsve poduzmeNekome tko zna što s tim toje sad već milijun i pol euraha? Ti si mi sumnjičavamaloMislišDa sto kuna treba svak data vi ste isto za to značiskupljamo po sto kuna ilisoma ko je to reko somakuna ha ovdje isto tisućuevo ko da više evo imamotisuću imamo somatko nudi soma i po tko nudisoma i pol još uvijek samosoma tko nudi soma i polZnači tisuću kuna štonemaš tisuću kuna hoćešda ti posudim tisuću kunana kamatuStanislav KovačićviolončeloNakon šlagvorta: “nakamatu” sviram po tri žicenaizmjenično, uz cikličkoponavljanje, jako ritmično,nešto što upućuje na proizvodnju,štampanje novca,ulaganje, investicije.Ciklički koristim i triler kakobi instrument zvučao štosličnije nekoj tvorničkojmašini. Stvar se ubrzava dogranica rasprsnuća, a ondase pretvori u pobjedu, trijumf,kapital je dopro dosvog vrhunca i sad slavi,tu sviram jaaakooo široko,kao da hoću gudalom obujmitsve 4 žice odjednoms gudalom i završim uodjeku.Slijedi Malešova poezija zavrijeme koje ja zauzmemstav kao da mi više nijestalo do sviranja, ni dopredstave. Nakon toga sepokušavam vratiti u predstavui ponovno zasvirati,ali mi nikako ne ide. Pritome nemam nikakvu podršku,samo hladnokrvnepoglede, pokušavam svirati,ali sve više ponirem...Irma OmerzopokretScena 1. Malešove poezije:slušam ritam izgovaranjapjesme i bježim od smislenostiriječi koje čujem.Borim se da ne upadnemu ilustraciju izgovorenognego afirmiram paralelnostpostojanja apstraktnogpokreta i poezije u preciznimpreklapanjima u trajanjima.Vilim MatulapokretVilim Matulagovorživim za životja sam spisateljica!tipkam!ti si maturalni ples!od tebe i elvisaamerika puno očekuje!ubila sam i mijenjamoči!sad su slane!a vi?nova sam mladaprozračna kaoplava kuhinjakoja je meksiko isvašta!mjesec je iznad kuhinjesve tone u meksiko!ništa me prati kao barakuda!revolveraš je zdepastznojan i nizakzbog nje!ja sam plava neudanaagava ivolim cvijeće!kaktus cvate pokrajlešakoji se svađa!tri trefa i kositarzan uz 9.pivogube uzbekistan ukistanju!104 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 105