uosta lom, i najavio. Samo je trebalo znati čuti, ili akohoćemo, znati pročitati; prepjevati lingvističku konstrukcijunegdje će leptir zamahnuti krilima bez primjene “rigoroznogpojma prijevoda”. Slušajući, moguće je u autoreferencijalnojizvedbi teksta Ivane Sajko čuti tranzicijsko,bipolarno mi. Glasove djece sklupčane na veličinu žemljei glasove njihovih roditelja koji sa sebe zajedno sa zemljanomprašinom otresaju i svu odgovornost. Ovaj dramskitekst, poput svih autoričinih drama ispisan u formi monologa,premda nedavno objavljen u knjizi, još uvijek nijedoživio takozvanu scensku izvedbu. Napominjem to zatošto sam tekst čitam kao autoreferencijalno čitanje, aauto referencijalno čitanje je sintagma kojom Ivana Sajkooznačuje scenske izvedbe vlastitih tekstova u kojima seosobno pojavljuje kao čitateljica, odnosno izvođačicapozicionirana ne na kritičkoj ili estetičkoj distanci, negounutar problematike iz koje govori. Iz te pozicije izvire iestetička distanca spram jezika, koji nije ništa drugo dolilingvistički i komunikacijski režim proizvodnje koji namsvakodnevno, bilo da se radi o Velikoj depresiji 1929. iliGlobalnoj recesiji 2008., nameće sve elemente korupcijei eksploatacije. Možda je <strong>ovdje</strong> posve suvišno spomenutiArtaudovu sintagmu tijelo bez organa, koja konotirajući iteatar okrutnosti i njegova dvojnika, zahtijeva dokidanjehijerarhizacije (korporiranja) i striktne podjele uloga izmeđupisca, režisera, dramaturga, glumaca, publike i takodalje. Spomenut ću je ipak i neka bude redundantno.Tijelo bez organa po prvi se put javlja u Artaudovoj radiodrami Pour en Finir avec le Jugement de dieu (Raskinutisa Sudom Božjim), snimljenoj u studenom 1947. godine.Drama je zabranjena dan prije predviđenog emitiranja nafrancuskom radiju, 2. veljače 1948., zbog skatoloških,antiameričkih i antireligijskih referenci i iskaza te opće“besciljnosti” popraćene kakofonijom ksilofonskih i različitihperkusijskih zvukova.Autoreferencijalna čitanja koja Sajko prakticira izvedbompisma i vlastitom glasovnom izvedbom, nešto su posvedrugo od autoreferencijalnosti koju zahtijevaju modernističkiumjetnički postupci referirajući isključivo na dispozitivepojedinačnih medija u kojima se najčešće (de)mate-rijaliziraju. Nasuprot tome dramsko pismo Ivane Sajko trajanjemizvedbe vraća riječima materičnost i time otvaramogućnost koja nije govorenje o, nego izgovaranje “ne-kog nezaboravnog života ili trenutka, čak i ako su ga svaljudska bića zaboravila”.Svakome se može dogoditi da postane kadrovski višak,da mu se, primjerice, udvostruči rata stambenog kredita,da ga počnu proganjati telefonom, zvoniti mu na vrata islati mu opomene pa da prestane dizati telefonsku slušalicu,pregledavati poštu i otvarati neznancima te se potajnopočne nadati da će rak pluća stići prije od naloga zadeložaciju. Svakome se može dogoditi da mu pozlije odnesolventnosti i nikotina, da mu se zavrti pred očima teda usred bijela dana ugleda kako leptiri navaljuju krozprozore, zauzimaju njegovo mjesto na krevetu i guraju gas vlastitog jastuka. Svakome se može dogoditi da izgubi iposao i kuću i zdravu pamet, da postane loš primjer vlastitojdjeci te da se uopće ne čudi što ih opet nema u sobi.Više se ni neće vratiti kući. Stoje praznih džepova predizlogom nekog shopping centra i uzdišu nad krasnimaran žmanima. U tijeku su sezonska sniženja i rasprodajepa stružu prstima po uglancanim staklima i grabe u prazno.Stružu, grabe, pipkaju i sline umjesto da kupuju,danima, možda godinama, sve dok im ne prisjedne.Njeno bi ime moglo biti Bonnie, a njegovo bi moglo bitiClyde. Mršte se nad svojom loše odjevenom slikom uodrazu krasnog aranžmana. Najradije bi je razbili. 16Budući da se “svakome može dogoditi...”, njezina izvedbapodjednako izmiče granicama konvencionalnih medijskihformata, kao i okvirima kanoniziranog disciplinarnogznanja.Poput kora koji u tempu molitve mrmlja izvedbu Fano -novog iskustva bivanja crnim, možebitni Bonnie i Clyde,koji nismo oni, nego samo staklo, traže pravo na zaljubljenost,nezaduženost i sprdnju 17 .Kao i radio drama Pour en Finir avec le Jugement de dieuAntonina Artauda, film Bambule Ulrike Meinhof zabranjenje nekoliko dana prije predviđenog termina za televizijskoemitiranje budući da je autorica u to vrijeme s lingvističkeakcije prešla na neka druga djela. Zabrana je obrazloženazabrinutošću da bi emitiranje moglo u javnosti izazvatisimpatije za one koji prakticiraju nasilje. Film Bambulepremijerno je prikazan na njemačkoj televiziji tek 1994.godine. Zbog te dvadesetčetverogodišnje zabrane postaoje najpoznatijim slučajem političke cenzure umjetničkogdjela u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Danas jeglobalno dostupan na UbuWebu, internetskoj stranici kojabesplatno diseminira neuokvireno znanje i koja svojimimenom evocira fikcionalni lik rođen krajem devetnaestogstoljeća u dramskom tekstu Alfreda Jarryja, a čije su namlingvističke i ine akcije danas, u eri ACTA-e, PIPA-e i SOPAesve drugo doli smiješne.U Zagrebu, travanj 2012.1234567891011121314151617Ivana Sajko, Trilogija o neposluhu, MeandarMedia, Zagreb,2011.Audiozapis izvedbe dostupan na http://www.youtube.com/watch?v=Axmpf5U6RkA, a tekst Prepjev, prijevod i translacija:Da sam bila Frantz Fanon objavljen je u katalogu samostalneizložbe Nicole Hewitt, Jeka i nepostojano A / Ecohoesand variable vowels, Gradske galerije Osijek, Osijek, 2011.Michael Hardt & Antonio Negri, Empire, Harvard UniversityPress, Cambridge, Massachussets – London, England,2001., str. 404.Franz Fanon, “The Fact of Blackness”, u: Black Skin WhiteMasks, Pluto Press, London, 2008., str. 82.Irit Rogoff, Free, u journal # 14, 03/2010, http://www.eflux.com/journal/free/Irit Rogoff, Smuggling – An Embodied Criticality, citiranoprema http://eipcp.net/transversal/0806/rogoff1/enWalter Benjamin, “The Translator’s Task” (prev. Steven Ren -dall), citirano prema TTR : traduction, terminologie, rédaction,Volume 10, numéro 2, 2e semestre 1997., p. 151-165, http://id.erudit.org/iderudit/037302aribid.Fanon, op. cit. str. 84.-85.Homi K. Bhabha, u predgovoru prvog engleskog izdanjaFanonove knjige Black Skin, White Masks iz 1986. Citiranoprema izdanju iz 2008. Godine.Citirano prema rječničkoj bazi hrvatskog jezičnog portala.http://hjp.srce.hr/index.php?show=searchKarin Bauer (ured.), Everybody Talks about the Weather...We don’t: The Writings of Ulrike Meinhof, Seven StoriesPress, New York, 2008., str. 57.Ivana Sajko, To nismo mi, to je samo stakloUlrike Meinhof, “Everybody Talks about Weather”, u Bauer,op. cit., str. 187.-188.Ulrike Meinhof, “False Consciousness”, u Bauer, op. cit., str.190.-191.Ivana Sajko, To nismo mi, to je samo stakloNicole Hewitt, Prepjev, prijevod i translacija: Da sam bilaFrantz Fanon98 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 99
Temat: Umjetnička izvedba i aktivizamStanislav Kovačić/Vilim Matula/Irma Omerzo:TKO SI TI I OTKUD TI PRAVOPremijerno izvedeno 25. studenoga 2011. godine u kinu Grič u Zagrebu,produkcija Teatar 2000Stanislav KovačićviolončeloDok publika ulazi sviramopušteno i relaksirano,atmosferski i nenametljivo,koristim harmonyzer kaoefekt, odjeljujem kazališniprostor od vanjskog svijeta,uvodim u kazališnu fikciju.Irma OmerzopokretSjedim dok publika ulazi ipratim stanje nelagode umeni koje raste. Ne želimga prevladati nego puštamda kuliminira do istupanjana scenu. Pokrećem glavu iistražujem mobilnosti vratakroz pokret fleksije iekstenzije kralježnice, štose može čitati kao pokretglave koji pokazuje “da”.Nevjerojatan broj načina ikvaliteta pokreta “da”, ajoš više kombinacija kadase pridruži pokret “ne”, zamene to je torzija kralježnice.I sve to u kombinaciji sVilijevim pokretima “da” i“ne” nižu se ritmovi, pauze,poklapanja, preklapanja,kombinacije kvaliteta ismjerova. Sve bi moglo trajatii puno duže, ali postojiizvođačka zamka da publikune treba zanemariti pazavršavamo u kompromisnomrješenju pokreta glavom“možda” kao mogućnošćulateralne fleksijevratne kralježnice.Vilim MatulapokretJa ulazim u nekom trenut -ku i pridružujem se Irmi uizvođenju ovih pokretaglavom.Vilim MatulagovorJa nekako mislim da sustvari u osnovi jednostavneha? Jer ima ljudi kojitvrde da su stvari u osnovivrlo složene ha ? Oni ćepitati, koje stvari koja osnovai što znači jednostavno.Ha? Niko se ne bi htiomiješati ha? Dobro, akosu stvari složene ali odčega su složene u osnovi tobi morale biti neke jednostavnestvariStanislav KovačićviolončeloDo ovog dijela o odijelusviram kao neku nevidljivuljestvicu ili melodiju koja sene da razlučiti, ali ipak jetu, s vrlo duuugim pauzama,pokusavam dočaratinelagodu i otuđenost,nesigurnost i izgubljenost.Irma OmerzopokretVilim MatulapokretDok ovo izgovaram proizvodimgeste koje izlaze iz drugih,nasumičnih impulsa.Impulsi koji nastoje ne bitipovezani sa govornim sadržajem,ili geste traju jošneko vrijeme, očito nepo -vezane s tekstom.Vilim MatulagovorOsim ako se baš ne zakompliciraju,ako se ne zapetljajuako se već zapetljaloonda molim samo nemojzatezat znaš ono čekajčekaj stop stani zapetljalismo se čekaj nemoj vućmolim te samoDa vidimo aha i na krajukrajeva to je sve pitanjestavaKako se postaviš neki ćereći to je poza ali ne ja bihrekao da je to stav ne velito je poza ne to je stav to jedržanjepa onda kažu odijelo ne činičovjekaMožda ne čini čovjeka aličini nadčovjeka čini da ti sečini ne? A gle njega toodijelo djeluje a pogotovoona odijela kako bih rekaone to nisu ona agresivnaodijela gangsterska neznam znaš ono presjajnapre pre ne ne ne ja govorimo onim finim odijelimaznate ona ona diskretnaodijela koja ono su kaoništa ono kao hmmm a tikad to malo bolje pogledašovako jel ti se izgubiš u tojmustri znate ona odijela nenije to primjer ne moguvam sada pokazat znateona odijela ona koja to jenešto upredeno tkanosukno štof ti odma vidiš dačovjek ima štofa neka diskretnamustra onako dezenti se sav izgubiš u tomene? To na vas tako ne djelujeznate ona odijela kojapreko televizije vidiš gleodijelo nije to službeničkoodijelo vidiš onako pristojno100 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 101
- Page 2 and 3: SADRŽAJ410202834384244545866727890
- Page 4 and 5: Iako je za svaku pohvalu odlukada s
- Page 7 and 8: Kunčevićev pristup složenu Vojno
- Page 9 and 10: Troila i Kreside, Mjere za mjeru, K
- Page 11 and 12: RazgovorIZMEĐU ETIKE I ESTETIKE TR
- Page 13: žavam kontinuitetzapočet ranijim
- Page 16 and 17: Maksim Gorki, Na dnu, redatelj Oska
- Page 18 and 19: DopisništvoBojan MunjinPOLITIČKO
- Page 20 and 21: Međunarodna scenaMatko BotićJETZT
- Page 22 and 23: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 24 and 25: anih radova, pokušat ću ponuditi
- Page 27 and 28: vlastite performativne politike na
- Page 29 and 30: Kamenska, ostaci u ratu uništenog,
- Page 31 and 32: Ne mislim da vjerski službenici ne
- Page 33 and 34: Jedini preostali aktivizam, onaj š
- Page 35 and 36: Performans Pomrčina, 1997. Public
- Page 37 and 38: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 39 and 40: osje čkih glumaca. Premijera “Ko
- Page 41 and 42: U okviru gore navedene edukacijske
- Page 43 and 44: zina je gesta usmjerena ka osigurav
- Page 45 and 46: tne političke relacije na kojima p
- Page 47 and 48: Ivana Sajko, Prizori s jabukom, izv
- Page 49: U Websterovu rječniku pronalazim s
- Page 53 and 54: Stanislav KovačićviolončeloIrma
- Page 55 and 56: Stanislav Kovačićviolončeloi na
- Page 57 and 58: Stanislav KovačićviolončeloNakon
- Page 65 and 66: 128 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 129
- Page 67 and 68: Pravo na grad i Zelena akcija, Pros
- Page 69 and 70: države imaju mafiju, hrvatska mafi
- Page 71 and 72: FenomeniNora KrstulovićLAŽI, PROK
- Page 73 and 74: Premijerne subvencije, u načelu, n
- Page 75 and 76: Branko HećimovićDESET SMJEŠNICA-
- Page 77 and 78: po datcima, usredotočenjem, nadalj
- Page 79 and 80: velikim dijelom i odredilo njihove
- Page 81 and 82: poput dramatizacije Budakova Og -nj
- Page 83 and 84: na zagrebačku pozornicu, kao u slu
- Page 85 and 86: turnom proizvodnjom, kao i produkci
- Page 87 and 88: DramaUna VizekPOMRAČENJELIKOVI PRE
- Page 89 and 90: LANA: Joj, ti uvijek neke paranoje
- Page 91 and 92: NADICA: E, pa Hari - drago mi je.GE
- Page 93 and 94: GOSPOĐA IZ MARKETINGA 1 (STARIJA):
- Page 95 and 96: MARJAN: Pa kad te nisu prave. Prave
- Page 97: IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza