ovdje - HC ITI

uosta lom, i najavio. Samo je trebalo znati čuti, ili akohoćemo, znati pročitati; prepjevati lingvističku konstrukcijunegdje će leptir zamahnuti krilima bez primjene “rigoroznogpojma prijevoda”. Slušajući, moguće je u autoreferencijalnojizvedbi teksta Ivane Sajko čuti tranzicijsko,bipolarno mi. Glasove djece sklupčane na veličinu žemljei glasove njihovih roditelja koji sa sebe zajedno sa zemljanomprašinom otresaju i svu odgovornost. Ovaj dramskitekst, poput svih autoričinih drama ispisan u formi monologa,premda nedavno objavljen u knjizi, još uvijek nijedoživio takozvanu scensku izvedbu. Napominjem to zatošto sam tekst čitam kao autoreferencijalno čitanje, aauto referencijalno čitanje je sintagma kojom Ivana Sajkooznačuje scenske izvedbe vlastitih tekstova u kojima seosobno pojavljuje kao čitateljica, odnosno izvođačicapozicionirana ne na kritičkoj ili estetičkoj distanci, negounutar problematike iz koje govori. Iz te pozicije izvire iestetička distanca spram jezika, koji nije ništa drugo dolilingvistički i komunikacijski režim proizvodnje koji namsvakodnevno, bilo da se radi o Velikoj depresiji 1929. iliGlobalnoj recesiji 2008., nameće sve elemente korupcijei eksploatacije. Možda je ovdje posve suvišno spomenutiArtaudovu sintagmu tijelo bez organa, koja konotirajući iteatar okrutnosti i njegova dvojnika, zahtijeva dokidanjehijerarhizacije (korporiranja) i striktne podjele uloga izmeđupisca, režisera, dramaturga, glumaca, publike i takodalje. Spomenut ću je ipak i neka bude redundantno.Tijelo bez organa po prvi se put javlja u Artaudovoj radiodrami Pour en Finir avec le Jugement de dieu (Raskinutisa Sudom Božjim), snimljenoj u studenom 1947. godine.Drama je zabranjena dan prije predviđenog emitiranja nafrancuskom radiju, 2. veljače 1948., zbog skatoloških,antiameričkih i antireligijskih referenci i iskaza te opće“besciljnosti” popraćene kakofonijom ksilofonskih i različitihperkusijskih zvukova.Autoreferencijalna čitanja koja Sajko prakticira izvedbompisma i vlastitom glasovnom izvedbom, nešto su posvedrugo od autoreferencijalnosti koju zahtijevaju modernističkiumjetnički postupci referirajući isključivo na dispozitivepojedinačnih medija u kojima se najčešće (de)mate-rijaliziraju. Nasuprot tome dramsko pismo Ivane Sajko trajanjemizvedbe vraća riječima materičnost i time otvaramogućnost koja nije govorenje o, nego izgovaranje “ne-kog nezaboravnog života ili trenutka, čak i ako su ga svaljudska bića zaboravila”.Svakome se može dogoditi da postane kadrovski višak,da mu se, primjerice, udvostruči rata stambenog kredita,da ga počnu proganjati telefonom, zvoniti mu na vrata islati mu opomene pa da prestane dizati telefonsku slušalicu,pregledavati poštu i otvarati neznancima te se potajnopočne nadati da će rak pluća stići prije od naloga zadeložaciju. Svakome se može dogoditi da mu pozlije odnesolventnosti i nikotina, da mu se zavrti pred očima teda usred bijela dana ugleda kako leptiri navaljuju krozprozore, zauzimaju njegovo mjesto na krevetu i guraju gas vlastitog jastuka. Svakome se može dogoditi da izgubi iposao i kuću i zdravu pamet, da postane loš primjer vlastitojdjeci te da se uopće ne čudi što ih opet nema u sobi.Više se ni neće vratiti kući. Stoje praznih džepova predizlogom nekog shopping centra i uzdišu nad krasnimaran žmanima. U tijeku su sezonska sniženja i rasprodajepa stružu prstima po uglancanim staklima i grabe u prazno.Stružu, grabe, pipkaju i sline umjesto da kupuju,danima, možda godinama, sve dok im ne prisjedne.Njeno bi ime moglo biti Bonnie, a njegovo bi moglo bitiClyde. Mršte se nad svojom loše odjevenom slikom uodrazu krasnog aranžmana. Najradije bi je razbili. 16Budući da se “svakome može dogoditi...”, njezina izvedbapodjednako izmiče granicama konvencionalnih medijskihformata, kao i okvirima kanoniziranog disciplinarnogznanja.Poput kora koji u tempu molitve mrmlja izvedbu Fano -novog iskustva bivanja crnim, možebitni Bonnie i Clyde,koji nismo oni, nego samo staklo, traže pravo na zaljubljenost,nezaduženost i sprdnju 17 .Kao i radio drama Pour en Finir avec le Jugement de dieuAntonina Artauda, film Bambule Ulrike Meinhof zabranjenje nekoliko dana prije predviđenog termina za televizijskoemitiranje budući da je autorica u to vrijeme s lingvističkeakcije prešla na neka druga djela. Zabrana je obrazloženazabrinutošću da bi emitiranje moglo u javnosti izazvatisimpatije za one koji prakticiraju nasilje. Film Bambulepremijerno je prikazan na njemačkoj televiziji tek 1994.godine. Zbog te dvadesetčetverogodišnje zabrane postaoje najpoznatijim slučajem političke cenzure umjetničkogdjela u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Danas jeglobalno dostupan na UbuWebu, internetskoj stranici kojabesplatno diseminira neuokvireno znanje i koja svojimimenom evocira fikcionalni lik rođen krajem devetnaestogstoljeća u dramskom tekstu Alfreda Jarryja, a čije su namlingvističke i ine akcije danas, u eri ACTA-e, PIPA-e i SOPAesve drugo doli smiješne.U Zagrebu, travanj 2012.1234567891011121314151617Ivana Sajko, Trilogija o neposluhu, MeandarMedia, Zagreb,2011.Audiozapis izvedbe dostupan na http://www.youtube.com/watch?v=Axmpf5U6RkA, a tekst Prepjev, prijevod i translacija:Da sam bila Frantz Fanon objavljen je u katalogu samostalneizložbe Nicole Hewitt, Jeka i nepostojano A / Ecohoesand variable vowels, Gradske galerije Osijek, Osijek, 2011.Michael Hardt & Antonio Negri, Empire, Harvard UniversityPress, Cambridge, Massachussets – London, England,2001., str. 404.Franz Fanon, “The Fact of Blackness”, u: Black Skin WhiteMasks, Pluto Press, London, 2008., str. 82.Irit Rogoff, Free, u journal # 14, 03/2010, http://www.eflux.com/journal/free/Irit Rogoff, Smuggling – An Embodied Criticality, citiranoprema http://eipcp.net/transversal/0806/rogoff1/enWalter Benjamin, “The Translator’s Task” (prev. Steven Ren -dall), citirano prema TTR : traduction, terminologie, rédaction,Volume 10, numéro 2, 2e semestre 1997., p. 151-165, http://id.erudit.org/iderudit/037302aribid.Fanon, op. cit. str. 84.-85.Homi K. Bhabha, u predgovoru prvog engleskog izdanjaFanonove knjige Black Skin, White Masks iz 1986. Citiranoprema izdanju iz 2008. Godine.Citirano prema rječničkoj bazi hrvatskog jezičnog portala.http://hjp.srce.hr/index.php?show=searchKarin Bauer (ured.), Everybody Talks about the Weather...We don’t: The Writings of Ulrike Meinhof, Seven StoriesPress, New York, 2008., str. 57.Ivana Sajko, To nismo mi, to je samo stakloUlrike Meinhof, “Everybody Talks about Weather”, u Bauer,op. cit., str. 187.-188.Ulrike Meinhof, “False Consciousness”, u Bauer, op. cit., str.190.-191.Ivana Sajko, To nismo mi, to je samo stakloNicole Hewitt, Prepjev, prijevod i translacija: Da sam bilaFrantz Fanon98 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 99