ovdje - HC ITI

To što se ova produkcija vrlo rijetkospušta na nivo uobičajenog ismijavanjapederske populacije prisutan u mainstreammedijima možda je i njezinanajveća vrijednostM. Mirković, F. Detelić, B. Perićgospodin i gospođa Petir definitivno doživjeli najradikalnijeprekrštavanje). Tim naoko bezazlenim, ali u suštini vrloznačajnim, postupkom preimenovanja zapravo je izvršenavrlo jasna segregacija likova – gejevi su isticanjem njihovepripadnosti nekom stranom svijetu koji definitivno ini u kojem slučaju nije hrvatski dodatno lansirani u svijetfikcije, dok su strejteri prebačeni u domaći kontekst ukojem su, pogotovo oni najkonzervativniji, dobili vrlo realnouporište. Jednako nejasno ostaje zašto su autori odlu -čili izmisliti potpuno fiktivnu stranku, kojoj dotični gospo -din Petir pripada, kada su na izbor imali čitav niz vrlo realnihstranaka, etički bliskih toj izmišljenoj Nacionalnokršćanskoj seljačkoj stranci i kada su već, koji tren prije,imali hrabrosti posegnuti za prezimenom vrlo realneosobe.Takvim duplim kriterijima autori su zapravo zanemariligolemi spektar društvenog i političkog konteksta izvođe -nja ove predstave, koja se baš tim društvenim i političkimkontekstom bavi. Rezultat takvog ponašanja je priličanapsurd jer se iz predstave tako može lako iščitati da spederima i transvestitima u Hrvatskoj zapravo i nema ni -kakvih problema. Pa iako se široj hetero javnosti, koja setijekom godine pederima i transvesitima previše ne opte -rećuje, tako možda i može učiniti, svakog lipnja kada pripadnicite manjine napokon otvoreno izađu na ulice,vjerojatno i posljednjem pripadniku hetero javnosti postajejasno da homofobija itekako živi među nama. Aktivirajuse tada uvijek iznova oni uzvici navodne tolerancije kojitim pederima i drag queeonovima, lezbama i drag kingovima,velikodušno dopuštaju da rade što god žele, sve dokto rade unutar svoja četiri zida. Ta divna metafora protivkoje se u jednakoj mjeri bore borci za prava LGBT populacijekao i borci za kazališnu emancipaciju ovdje se opri -mjeruje na najbolji mogući način u oba smisla, jer autorisvim svojim postupcima žele osigurati čvrstoću betonskogfikcionalnog okvira, u ovom slučaju kabaretskog showa,koji tako postaje sigurna zaštita iza koje se može navodnoslobodno govoriti o pederima i transvestitima. Drugimriječima – bez obzira na povremena dobacivanja u publikui koketiranje s istom, četvrti zid u Kerempuhu ostaječvrsto sazidan, a gay osobe u glavama publike egzistirajusamo kao fikcionalne osobe na čiji se račun, eto, tu itamo, može dobro nasmijati.Upravo je humor još jedan od aspekata koji ukazuje nanebrigu autora o vlastitoj temi. I dok je u originalu, kao i ufilmskim inačicama istog, komika upotrijebljena za dodatnozaoštravanje kritičke oštrice potke komada, u Kerem -puhu kao da se potencijal za kritičko sagledavanje temevrlo brzo ispuhao, dok se onaj zabavni dio počeo prelijevatipo rubovima – kulminacija čega postaje sve očitijaka ko se predstava bliži svome kraju. Pa iako prekomjeranizostanak vulgarnosti i jeftinih šala i pošalica začuđuje, sobzirom na njihovu snažnu prisutnost u ostalim produkcijamaIlice 31, bilo bi previše govoriti o prisutnosti suptilnijeghumora. To što se ova produkcija vrlo rijetko spušta nanivo uobičajenog ismijavanja pederske populacije prisutanu mainstream medijima možda je i njezina najvećavrijednost, no nju valja zahvaliti više predlošku nego drugom,jer su upravo ti drugi trenutci oni u kojima se taspuštanja ipak događaju. A o tome koliko je Ke rem pu -hovoj publici pojava pedera kao takvih ili, još bolje, pede -ra u raskošnim haljinama već dovoljan razlog za smijehmoguće je samo nagađati. One večeri kada sam ja bila upublici, to je u velikoj mjeri bio slučaj.Kada se sve rečeno zbroji, postaje evidentno da je Krletkuzapravo moguće čitati u istoj ravni s Paradom, recentnomfilmskom uspješnicom iz Srbije koja se bavila sličnomtemom. Dok je dio kritičarske javnosti hvalio otvaranjefilmskog platna za teme (ne)tolerancije prema seksualnimmanjinama, uvjeren da je Parada za senzibiliziranjejavnosti učinila više nego sve Povorke ponosa zajedno,manjinski dio te zajednice postavio je legitimno pitanje otome – na koji način Parada to čini? A odgovor na to pi -tanje sličan je odgovoru na pitanje – na koji način to činiKrletka? Pažljivijem će čitatelju biti jasno da sam odgovorna to pitanje već dala nekoliko redaka gore, govoreći ozidovima, kazališnim i inim. Zato mi za kraj preostaje sa -mo zaključiti da bi odgovor mogao biti puno drugačiji, daje samo djelić pažnje kojom su građeni i izvođeni songoviu ovoj verziji Krletke – uglavnom izvedenice domaćih hitovaiz prošlosti čiju vještu adaptaciju supotpisuju Kerem -puhov kućni skladatelj Zvonko Presečki i jedna od prvihdama Krletke Mario Mirković – posvećen promišljanjuonoga o čemu zapravo govorimo kada govorimo o ljubavi,i ne samo onoj s LGBT predznakom.Kada se sve rečeno zbroji,postaje evidentno da je Krletkuzapravo moguće čitati u istojravni s Paradom, recentnomfilmskom uspješnicom iz Srbijekoja se bavila sličnom temom.8 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 9