GovorimoMimoGovorimoBudući da je lingvističke i komunikacijske režime proizvodnjekoji nameću sve elemente korupcije i eksploatacijeurgentno razoriti riječima, Nicole Hewitt razara sintaksu,odnosno gramatiku. Da sam bila Frantz Fanon, rekla smo.Predikat glavne rečenice disonantan je kondicionalu zavisne,štoviše, predikativna funkcija manifestira se u translacijijednine u množinu. Došla sam na svijet, dakle dišemo.Došla sam na svijet, dakle djelujemo. Došla sam nasvijet, dakle govorimo. Razokviriti unutrašnjost od izvanjskosti,jedninu od množine, prošlost od budućnosti, dišući,djelujući, govoreći u sadašnjem trenutku koji već jestnegdje drugdje, znači moći biti Frantz Fanon dok Njegaviše nema. Tako je u prijevodu i translaciji još uvijek mo -guće govoriti o nekom nezaboravnom životu ili trenutku,čak i ako su ga sva ljudska bića zaboravila. Reenact -ment? Kao novi, pomodni umjetnički format? Ili, neuokvirenoznanje koje ne može postati estetička figura u rukamakustosa gladnih najnovijega “obrata”? Zadatak prevodioca– piše Benjamin – sastoji se u ovome: pronaćiintenciju prema jeziku na koji djelo treba prevesti, intencijuna temelju koje se u njemu može pobuditi jeka originala8 . Na koji jezik Hewitt prevodi Fanonovu izvedbu iskustvabivanja crnim i u kojem se registru njezine izvedbečuje jeka originala? Možda bi bilo potrebno vratiti se etimologijiriječi jeka, eho, riječi koja čuva sjećanje na imemitske nimfe obilježene prokletstvom nemogućnosti izricanjavlastitih misli i osuđene na ponavljanje tuđih riječi.Posrijedi je činjenica neimanja jezika. The fact of speechless.Frantz Fanon piše:Htio sam biti čovjek, ništa drugo doli čovjek. Neki su mepoistovjećivali s mojim precima koji su bili u ropstvu ili linčovani:odlučio sam to prihvatiti. Na univerzalnoj raziniintelekta shvatio sam to unutrašnje srodstvo – bio samunuk robova na točno isti način na koji je predsjednikLebrun bio unuk naporno radećih seljaka, urednih platišaporeza. Dobrim je dijelom panika ubrzo nestala. U Americisu Crnci segregirani. U Južnoj Americi Crnce šibaju nacesti, a crnački se štrajkovi guše strojnicama. U ZapadnojAfrici Crnac je životinja. A tu, pokraj mene, na sveučilištu,moj susjed koji je rođen u Alžiru govori mi: “Nema rješenjadok god se Arapin tretira kao čovjek”.Istodobno sam bio odgovoran za svoje tijelo, svoju rasu,svoje pretke. Podvrgnuo sam se objektivnom ispitivanju,otkrio svoju crnačkost, svoje etničke karakteristike; srušiosam se od tam-tama, kanibalizma, intelektualnog manjka,fetišizma, rasnih defekata. Toga dana, sasvim izmješten,u nemogućnosti da budem izvan s drugim, bijelimčovjekom koji me nemilosrdno zatočio, poveo sam se da -leko od svoje vlastite prisutnosti i učinio od sebe objekt.Što bi drugo to za mene moglo biti nego amputacija, rez,krvarenje koje mi je cijelo tijelo poprskalo crnom krvlju?Ali nisam htio tu reviziju, tu tematizaciju. Sve što sam htiobilo je biti čovjek među drugim ljudima. Htio sam gibak imlad doći u svijet koji je bio naš i pomoći da ga zajednosagradimo. 9Nicole Hewitt prepjevava ovako:Vraćeno mi je moje tijelo, preoblikovano, iskrivljeno, ukrivljeno,odštimanoTaj dan,sasvim izmještena, u nemogućnosti da budem izvans Drugim,s bijelcem, koji me je bezmilosrdno zatvorio, odvela samse daleko od vlastite prisutnosti, i učinilaod sebe objekt?Što je preostalo za mene, osim amptuacije, ugruška,Koji po meni prska estrogenski fluid?Rekla jetvoja je intuicija, tvoja je priroda, tvoja je mjesečinaa htjela sam samo biti čovjek među ljudimaKonstatirati da Nicole Hewitt invocira Fanonovu izvedbupisma da bi umjesto o “the fact of blackness” govorila o“the fact of womanliness” značilo bi oglušiti se na jeku teizvedbe u kojoj ne postoje ni crnci, ni bijelci, a susljednotome ni žene, ni muškarci, već samo jezik koji nas u ne -prestanim iteracijama i transliteracijama takvima stvara.Premda je nedvojbeno da su rasna, klasna, rodna i spolnarepresija djelatne i učinkovite jedino u međusobnojinterakciji. Povijest nam to neprestano dokazuje. HomiBhabha nazvat će Fanona snabdjevačem transgresivne iNicole Hewitt, izvedba Da sam bila Franz Fanon u GalerijiWaldinger, Osijek, 2012.tranzicionalne istine koji najučinkovitije govori iz neizvjesnihintersticija historijske promjene: iz područja ambivalencijerase i seksualnosti, iz nerazriješene kontradikcijeizmeđu kulture i klase, iz duboke unutrašnjosti borbe psihičkereprezentacije i društvene stvarnosti. 10 Nicole He -witt ne govori o, pa ni o odnosu umjetnosti i društvenogangažmana. Ona, u vlastitoj tranzicionalnoj putanji iz singularnostisvoga glasa u glas kora (njezinih studentica istudenata iz takozvane publike okruglog stola) koji poputjeke ekspandira prepjev Fanonovog pisma, u govornojpoziciji koja nije situirana izvan, nego unutar problematikejezika i frustrirajućih uvjeta jezika, odbija svaku mo -gućnost objektifikacije. Stoga na kraj vlastitog stiha kojiparafrazira Fanonov stavlja upitnik.... odvela sam se daleko od vlastite prisutnosti, i učinilaod sebe objekt?Zato bih taj stih mogla pročitati / čuti i ovako: “...nisam seodvela daleko od vlastite prisutnosti i učinila od sebeobjekt“. Posrijedi je odbacivanje zatvorenog kraja (u filmskomse žargonu zatvoreni kraj naziva engleskom rječjuclosure) i možda zato sve ipak nije otišlo u kurac. U translaciji,u intersticiju možebitnog jesam i možebitnog ni -sam nazire se performativna mogućnost znanja kojemože biti oslobođeno.Nicole Hewitt i Pučka škola s pravom javnosti, izvedba u KinuEuropa, Zagreb, 2012.A tom tom kojeg si se toliko strašio odjekuje u svakombaru i širi ne znajući jednu drugu povijest u kojoj je vrijemeU kojoj je vrijeme što? Na engleskom se kaže tom-tom, uhrvatskom se jeziku ustalila francuska varijanta tam-tam.Tko od nas ne zna što znači tam-tam? Osamdesetih jegodina prošlog stoljeća <strong>ovdje</strong> bila popularna pjesma v(o -kalno) i(nstrumentalnog) s(astava) Idoli čiji stihovi glase:“Dok dobuje kiša u ritmu tam-tama kroz noć, ja ljubavinašoj ne vidim kraj da će doć...”. Rado je i danas pjevušimrazmišljajući o značenju sintagme jedna druga povijest,sintagme koja u prepjevu, prijevodu i translaciji NicoleHewitt pobuđuje jeku Fanonova originala. Tam-tam kaointencija prema jeziku na koji djelo treba prevesti. Da bise znajući širila jedna druga povijest, bilo bi potrebno vratitise ekstenziji pojma i značenju sintagme tam-tam,odnosno njegovoj translaciji iz izvaneuropskih u europskekulture. Rječnik hrvatskog jezika kaže ovako 11 :1. glazb. samozvučno glazbalo slično gongu2. glazb. a. afrički bubanj b. meton, način udaranja utakav bubanj, ritam takvog bubnja3. pren. vrlo velika reklama, bučno oglašavanje čega štoje na prodaju, pravljenje reklamečemu [napraviti tam-tam, prirediti tam-tam, napraviti strašantam-tam]94 I KAZALIŠTE 49I50_2012I 95
U Websterovu rječniku pronalazim sljedeće:tom-tom (täm’ täm’) n. [Hindi tam-tam] a simple kind ofdeep drum with a small head, usually beaten with thehands.U njemačkom se jeziku ustalio termin Bambule izveden iznaziva afričkog plesa bamboule, odnosno vrste bubnjana činjenog od odsječka gigantskog bambusa preko čijihje rubova nategnuta koža. I ples i bubanj donijeli su sasobom u obje Amerike robovi iz Afrike. Upotreba te riječi uNjemačkoj se najčešće vezuje uz zatvorski sociolekt gdjereferira na oblik protesta koji se manifestira lupanjem tvrdimpredmetima o rešetke zatvorske ćelije te nadaljeoznačuje gužvu, nered i metež popraćen bukom i galamom.1970. godine njemačka televizijska kuća Süd west -funk producirala je film Bambule kojemu autorstvo potpisujescenaristica Ulrike Marie Meinhof. Režirao ga jeEberhard Itzenpiltz. Film tematizira razine disciplinarnebrutalnosti unutar jednog berlinskog doma za maloljetnice,odnos odgajateljica i učitelja prema djevojkama, me -đusobnu solidarnost štićenica, represiju njihove (homo)-seksualnosti te njihov, praktički, prisilni rad u domskojpraonici rublja. Snimljen je nakon što je Meinhof provelaopsežno istraživanje, a temelji se na intervjuima sa štićenicamai životnim pričama dviju od njih, Irene Georgens(kasnije članice RAF-a) i njezine prijateljice Monike koja jeprethodno iskusila zlostavljanje redovnica u samostanskominternatu za napuštenu djecu. Tijekom zimskog se -mestra 1969./1970. godine Meinhof je predavala naInstitutu za novinarstvo pri Freie Universität Berlin. U radunjezinog seminara koji je studente/ice trebao naučitikako istraživati, napisati scenarij i producirati igrani televizijskiprogram, aktivno su sudjelovale štićenice ustanovečije su odgojne metode reprezentirane filmomBambule. 12Učili su nas da je Bog pravedan,da sve vidi i sve zna te da na kraju razdjeljuje po zasluzi.Rekli su nam da ćemo i mi dobiti komadić koji nam pripada.No lijepo smo ih upozorili da pred nas često stavlja zadatkekoje nismo u stanju riješiti.Al’ to je zato jer iskušava našu fizičku izdržljivost i moralneprincipe.Moramo mu oprostiti.Objasnili su nam da zakoni utemeljeni na slobodnom tržištučine istopa život nije drugo doli veliko iskušenje puno gadnih preokretai nepredvidivih katastrofa.No srećom, dodali su, kratko traje.Raj je negdje drugdje i zato trebamo moliti.Zakleli smo se da nismo ironični.Govorili su nam da se dobro dijete mora svesti na minimum.Mora se sklupčati na veličinu žemlje i sakriti u mišju rupu.Mora naučiti primati udarce te namjestiti obraz i na drugustranu.I bog je imao čavle u dlanovima, koplje u rebrima i križ naleđima.Nije se žalio.Ponavljali smo im da su udarci, šamari i čvrge osnovekućnog odgoja,jer samo batina može od djeteta napraviti miša,samo batina miče gluposti iz glave,smanjuje apetit, mekša kostii prorjeđuje zube.Normalno da boli.REDOVITO SU NAS TUKLI, ALI NIJE POMOGLO.Naša su djeca poput pšenice koju smo naivno zasadili.Vjerovali smo u ekonomsku stabilnost, rast potražnje natržištui državni poticaj za otkup osnovnih sirovina.Savjetovali su nas da trebamo ulagati u proizvodnjujer tehnologija štedi vrijeme i udvostručuje zaradu.Dignuli smo kredite i kupili moderne strojeve.Molili smo Boga da nam omogući dobre meteorološkeuvjete,pošalje kišu i osigura izdašnu ljetinu.Obećao je.I pšenica je zaista niknula poput djece.Kleknuli smo i rekli: “Hvala ti“.“Nema na čemu”, odgovorio je.“Negdje će leptir zamahnuti krilimai u suzama ćete se vratiti s njive.”Prekrižili smo se.Nismo odmah shvatili.Vrijedno smo je požnjeli,a onda se naglo promijenila atmosfera,pao je barometari preko oblaka je preletila titanska sjena.Kad je zamahnula krilimatlačni nas je udarac bacio na tlo.Nebo se strmoglavilo prema horizontui raspalo u tisuće komada.Iznad glava nam se rastvorila rupetina.Što se događa?!!!Digla se oluja pa pijesak pa traktori.Od straha smo zagrlili zemlju,šakama se primili za njivui čekali na pomoć odozgora.Bože, zar nisi obećao?Bože...?! 13Tako to danas dramskim tekstom To nismo mi, to je samostaklo prevodi Ivana Sajko. 1969. godine Ulrike Meinhofkonstatira da politike obrazovanja koje djecu pretvaraju ukonzumente stvari vide djecu kao razmjenjivu. Napisala jeto u svojoj kolumni u časopisu Konkret povodom uskraćivanjanjemačke boravišne dozvole Bahmanu Niru man du,iranskom znanstveniku, aktivistu i autoru knjige Perzi ja,model zemlje u razvoju ili diktatura Slobodnog Svijeta.“Razumijemo vezu između konzumerističkog terora i policijskogterora, i zašto je njemačkom kapitalu u interesuizrabljivanje perzijskog naroda, ali jedva da smo uopćepočeli uviđati veze između profita za kojim traga njemačkikapital i represije žena i djece. Uvidjet ćemo ih jedinoonda kada protesti zbog Nirumandove supruge i djetetaprestanu zazivati sudbinu i jednaka prava, te napadnuklasnu strukturu kapitalističkog društva kojoj je svojstvenarepresija žena i djece, te jedino onda kada se Senatnikada više ne usudi uskratiti Bahmanu Nirumandu boravišnudozvolu. Moramo prestati govoriti o vremenu ondakada govorimo o ženama i djeci.” 14Ulrike Marie Meinhof, kadar iz filma Bambule, 1970.Godinu dana ranije Meinhof objavljuje tekst naslovljenLažna svijest koji započinje iskazom:“Dobile su pravo glasati onda kad se ni jedna društvenapromjena više nije mogla napraviti glasanjem. Pripuštenesu na sveučilište onda kad su u društvenim znanostimarazum i analiza zamijenjeni metodologijama istraživanjapoput ‘iskustva’ i ‘razumijevanja’ pa čak i ‘ljubavi za razumijevanjem’,onda kada je iracionalni pogled na svijet(Weltanschauung) nadomjestio kritičku svijest kao obrazovnicilj. Onda kada je ‘logika srca’, atribut pogrešno pripisanženama, postala jedno od načela znanosti, a ‘intuicija’postala metoda stjecanja znanja, put za sveučilišteodveo je djevojke ravno u šikaru malograđanskog svjetonazora.Inicijative poduzimane u ime oslobođenja ženakoje su uzročno bile vezane za one pokrenute u ime proletarijatai simultano se razvijale, razoružane su ondakada je ženama odobren pristup instrumentima znanjakoje je sve više postajalo neprijateljsko spram emanicipacijeradničke klase, a time i prema ženama.” 15I Ulrike Meinhof 1968. i Irit Rogoff četrdeset godina poslijegovore o kritičkoj svijesti kao obrazovnom cilju. Radi sedakako o “našoj djeci” za čiji se spas izgovara molitvakojom počinje citirani dramski tekst Ivane Sajko, o djecikoja su jamstvo ili zalog “budućnosti ove zemlje”. Govo -reći glasom te založene djece i pozivajući na molitvu zasavjest njihovih roditelja ovaj dramski tekst govori o vremenu.Štoviše, o elementarnoj nepogodi koju je Bog,96 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 97
- Page 2 and 3: SADRŽAJ410202834384244545866727890
- Page 4 and 5: Iako je za svaku pohvalu odlukada s
- Page 7 and 8: Kunčevićev pristup složenu Vojno
- Page 9 and 10: Troila i Kreside, Mjere za mjeru, K
- Page 11 and 12: RazgovorIZMEĐU ETIKE I ESTETIKE TR
- Page 13: žavam kontinuitetzapočet ranijim
- Page 16 and 17: Maksim Gorki, Na dnu, redatelj Oska
- Page 18 and 19: DopisništvoBojan MunjinPOLITIČKO
- Page 20 and 21: Međunarodna scenaMatko BotićJETZT
- Page 22 and 23: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 24 and 25: anih radova, pokušat ću ponuditi
- Page 27 and 28: vlastite performativne politike na
- Page 29 and 30: Kamenska, ostaci u ratu uništenog,
- Page 31 and 32: Ne mislim da vjerski službenici ne
- Page 33 and 34: Jedini preostali aktivizam, onaj š
- Page 35 and 36: Performans Pomrčina, 1997. Public
- Page 37 and 38: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 39 and 40: osje čkih glumaca. Premijera “Ko
- Page 41 and 42: U okviru gore navedene edukacijske
- Page 43 and 44: zina je gesta usmjerena ka osigurav
- Page 45 and 46: tne političke relacije na kojima p
- Page 47: Ivana Sajko, Prizori s jabukom, izv
- Page 51 and 52: Temat: Umjetnička izvedba i aktivi
- Page 53 and 54: Stanislav KovačićviolončeloIrma
- Page 55 and 56: Stanislav Kovačićviolončeloi na
- Page 57 and 58: Stanislav KovačićviolončeloNakon
- Page 65 and 66: 128 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 129
- Page 67 and 68: Pravo na grad i Zelena akcija, Pros
- Page 69 and 70: države imaju mafiju, hrvatska mafi
- Page 71 and 72: FenomeniNora KrstulovićLAŽI, PROK
- Page 73 and 74: Premijerne subvencije, u načelu, n
- Page 75 and 76: Branko HećimovićDESET SMJEŠNICA-
- Page 77 and 78: po datcima, usredotočenjem, nadalj
- Page 79 and 80: velikim dijelom i odredilo njihove
- Page 81 and 82: poput dramatizacije Budakova Og -nj
- Page 83 and 84: na zagrebačku pozornicu, kao u slu
- Page 85 and 86: turnom proizvodnjom, kao i produkci
- Page 87 and 88: DramaUna VizekPOMRAČENJELIKOVI PRE
- Page 89 and 90: LANA: Joj, ti uvijek neke paranoje
- Page 91 and 92: NADICA: E, pa Hari - drago mi je.GE
- Page 93 and 94: GOSPOĐA IZ MARKETINGA 1 (STARIJA):
- Page 95 and 96: MARJAN: Pa kad te nisu prave. Prave
- Page 97: IMPRESSUMKAZALIŠTEČasopis za kaza