ovdje - HC ITI

zina je gesta usmjerena ka osiguravanju tragova jednespacijalne konstelacije koja će nestati, a s kojom će iščeznutii cijele generacije sjećanja. Te slike koje oprisutnjujuegzistencijalni prostor škole, na drugoj razini svjedočanstvosu sasvim intimnog doživljaja školskog dispozitiva,viđenog iz pozicije onih koji na svojim tijelima osjećajukonzekvence discipline i mikrofizičkog poretka moći. Slo -žimo li se s tezom teoretičarke književnosti Vittorie Borsòpo kojoj su “topološki koncepti sadržani u pisanju, povezanisa tjelesnošću”, postaje plauzibilno govoriti o tomeda će upravo kroz izvedbu pisma tjelesna relacija s prostoromu potpunosti doći do izražaja. 14 S druge strane,upisivanje nacističkih i totalitarističkih simbola u zidoveškole, simptomatično je uprizorenje desn(ičarsk)e ideologije,čija bi prisutnost trebala biti razlogom za ozbiljnuzabrinutost i zapitanost nad svjetonazorom koji se podu -čava i izvodi upravo u školama.Dovodeći u vezu potiskivanje memorije koja se odigrava usamom gradskom jezgru s revizionističkim tretiranjempovijesti, 15 kojim je omogućeno relativiziranje fašističkihzločina i njihova rehabilitacija u posljednih dvadeset godina,možda nas i ne treba začuditi (pre)veliki broj mladihljudi koji umjesto kroz duhovne i moralne vrijednosti, svo -je identitete izvode ponavljanjem nacionalističkih i fašističkihfloskula, samo naizgled discipliniranih kapitalističkomželjom nezasitne potrošnje. U takvoj političko-ideološko-ekonomskojkonstelaciji, sablasni, prazni prostortrga i napuštena te potom i srušena škola spacijalni suodraz tranzicijske traume u kojoj nema mjesta pojmovimakao što su: solidarnost, zajednica, participacija, drugost,tolerancija.Rasuti prostori samoupravljanjaDezintegracija i desemantizacija grada neodvojivi su trenucineoliberalnog procesa ekspanzije tržišta koji u imemodernizacije i globalizacije, a zapravo u interesu privatnogkapitala, briše i zatire sve što podsjeća na proizvodneodnose bazirane na samoupravljanju i privrednim modelimasocijalizma. Devastacija industrijskih pogona, međutim,nije samo osječki fenomen, već se može detektirati usvim zemljama bivše Jugoslavije, ali i šire, u zemljamakoje su bile dio Istočnog bloka. Premještanje težišta sekonomije bazirane na proizvodnji na ekonomiju utemeljenuna konzumiranju i uslužnim djelatnostima strukturalnoi presudno utječe na (ne)razvitak grada. Drugim riječima:“Budući da urbanizacija ovisi o mobilizaciji viškaproizvoda, nastaje bliska povezanost između razvoja kapitalizmai urbanizacije“. 16 U slučaju grada Osijeka navedenurelaciju je moguće misliti na temelju činjenica da jedobar dio industrijskih pogona u procesu privatizacije ifizički uništen te da su na mjestu nekadašnjih tvornicapodignuti tržni centri.Na takvo stanje stvari reagira projekt Jasmina Miškovića,Dajane Ososlije i Andreje Panjaković izveden u medijufotografije. Postupkom višestrukog eksponiranja 35 mmfilma kreiraju se scene radnika i kupaca u trgovini Inter -spar, koji se miješaju i kombiniraju s napuštenim, oronuliminterijerom tvornice nameštaja Mobilije, od koje jepreostala samo jedna zgrada, smještena odmah poredtrgovačkog centra. Jukstaponiranje dvaju prostora rezultiranekom začudnom, liminalnom topografijom koja semo že čitati kao intervencija u polju ugroženog rada, koji uslučaju Interspara ima oblik uniformiranih/mehaniziranihtjelesnih statura, dok je u slučaju Mobilije riječ o radu kojise odavno završio, a od kojeg su preostali samo tragovi uobliku sablasnih praznih strojeva i ruiniranog ambijenta.Zahvaljujući odabiru medija analogne fotografije, koju zarazliku od njezinog digitalnog dvojnika odlikuje mutnijaslika, pa nalikuje dokumentu (iz) nekog drugog vremena,Jasmin, Andrea i Dajana na vizualnom fonu otvorili su prostortenzije dvaju režima vremena, koji korespondiraju sdvjema ideologijama, čijem konfliktu svjedočimo posljednihdvadeset godina, a koji ima nesagledive konzekvencepo ustroj grada. Imajući na umu da se u oba slučaja radio eksplicitnom prostoru rad(nik)a te da je uništavanjemtvornice i cijeli kvart postao metom kapitalističke homogenzacije,možemo, oslanjajući se na teze Davida Harve -ya primjetiti kako će “proces urbanizacije biti ključan zaopstanak kapitalizma i stoga će postati žarištem političkei klasne borbe (...)“. 17Projekt koji razvija i jednu participativnu dimenziju intervencijau javnom prostoru je rad nazvan Art tombola Do -magoja Kripa, Filipa Ausmana i Igora Dešića. Ušavši u prostornapuštenog i devastiranog pogona proizvodnje kože,kolege su pronašle mnoštvo predmeta (pivske boce s di -zajnom etikete iz 80-ih godina, časopis o tvornici iz 1989.Bavljenje gradom i prostorom u slučajukolegija Teorija prostora i oblikovanjaznačilo je uspostavljati dijakronijskii sinkronijski koordinatni sustav, kojimse odabrana lokacija situira kako upovijest i arheologiju mjesta, tako iu širi semiotičko-simbolički rastergrada. U drugoj fazi, nakon analizeprikupljenih podataka te nakon individualnihkonzultacija, studenti izrađujuskicu i projekt za moguću umjetničkuintervenciju na datoj lokaciji. Trećafaza sastoji se od predstavljanjaskice/projekta ostalim studentima,odnosno otvaranje intenzivnog dijalogao problemima, implikacijama i daljimdoradama.Osmrtnica, Marija Brašnić, Sheron Pimpi-Steiner, Martina Livović30 dana do pogubljenja, Marija Brašnić, Sheron Pimpi-Steiner,Martina Livovićgodine, komad kože, dio polomljenih strojeva, razglednicuitd.), čija “ekshumacija” može poslužiti interpretaciji ne -vidljivih (privatnih) povijesti rad(ništv)a. Nakon što su prikupilipredmete, Domagoj, Filip i Igor organizirali su u predavaoniciperformans osmišljen kao igra na sreću, gdjeprisutni studenti (i nastavnik) izvlače loto, a za uzvrat do -bijaju jedan od tih objekata. Promatrajući i analizirajući84 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 85