ovdje - HC ITI

U okviru gore navedene edukacijske konstelacije,gdje studenti postaju aktivni istraživačiurbane topografije, njihovu ulogu prvenstvenodoživljavam kao ulogu flâneura koji gradpromatra, doživljava i iskušava s distance,s margine, kružeći oko crnih rupa, mjestakoja eksponiraju posrnuli duh i (političkomoralnu)katastrofu grada.različitih spoznaja i znanja, bez obzira radi li se o poljudruštvenih ili pak prirodnih znanosti. Kao umjetnik/pedagogon utjelovljuje ulogu medijatora koji posredujeizmeđu različitih sfera, realizirajući stoga umjetničkupraksu u proširenom polju cjelokupnog antropološkogiskustva.Sličan primjer umjetničkog djelovanja koje se događa udijalogu s edukacijskim modelima, uprizoren je na izložbiDocumenta 12, održanoj 2007. godine u Kasselu. U uvod -nom tekstu zbornika naslovljenog Curating and the Edu -Blending INTERSPAR, Jasmin Mišković, Dajana Ososlijacational Turn, Paul O´Neill i Mick Wilson detektiraju diskurzivnii epistemološki obrat unutar kojeg je mogućesituirati događanja u okviru Documente 12, a koji se od -nosi na kustosku praksu “koja sve češće počinje operiratikao proširena edukacijska praksa“. 4 Osvrćući se posebicena kritiku bolonjske reforme visokog školstva za kojuse sve više može tvrditi da je umjesto mobilnosti i ekspertizezapravo birokratizirala i privatizirala javno dobro edukacije,urednici gore spomenutog zbornika ističu urgentnostafirmiranja neinstrumentaliziranih, emancipacijskih ikritičkih kulturalnih praksi, kojima bi se stvorio kontrapunktte jasno formulirala kritika spram hijerarhijskihedukacijskih modela što ih sprovodi, regulira i legitimiradržava. 5Jedna od implikacija edukacijskog obrata koji se izvodi ukontekstu umjetničkih škola odnosi se na intenziviranjekritičkog mišljenja, kojim se detektira politička i ideološkapozadina diseminacije znanja kroz institucije sveučilišta.Na tom tragu, Janna Graham će pledirati za kreiranjeuvje ta za radikalnu pedagogiju otpora koja “povezuje produkcijukritičkog znanja s produkcijom kritičkih konzekvenci”.6 Osim što je proizvela i nagomilala broj nezaposlenihmladih ljudi, bolonjska reforma visokog školstvaprodubila je klasne razlike između onih koji se mogu školovatii onih kojima je pristup sveučilišnim institucijamaonemogućen zbog pomanjkanja sredstava za školarine.Ideologija elitističkog obrazovanja u tom je smislu u di -rekt noj opreci s demokratskim idealom društva uteme -ljnog na pravednosti i jednakim mogućnostima za sve.Navedeni je problem, stoga, moguće sažeti onako kako jeto učinila Marina Vishmidt: “Kada edukacija postanejedan od najkomodificiranijih i instrumentaliziranijih sektoradiljem svijeta, a dužničko ropstvo i `zaposlivost´stvarni učinci sveučilišta, akademska sloboda može po -stati osnovom za odluku o tome kakva je vrsta `slobode´sada moguća ili pak poželjna“. 7Tretirajući edukaciju i pedagogijske procese kao platformui medij kojim se kreiraju uvjeti za razvitak samoreflek -sije te kod studenata podstječe umjetničko djelovanjekoje preuzima odgovornost za svoje učinke, kolegijemTeorija prostora i oblikovanja nastoji se istražiti mogućnostisituiranja umjetničkog čina u konkretno društvenopolje. Na taj način, “čista” estetička, umjetnički autonomnaproizvodnja biva “kontaminirana” političkom semantikom,čiji učinak teži razotkrivanju procesa aproprijacijejavnog dobra, koju u ime modernizacije urbanog prostorasprovodi (udružena desna i lijeva) politika oslonjena nainterese kapitala, a s ciljem maksimalizacije profita, tj.uspostavljanja kontrole, discipline i oblikovanja poslušnihsubjekata. Složimo li se sa stavom Annette Krauss, kojaedukaciju i pedagogiju u kontekstu sustava umjetničkenaobrazbe nastoji misliti kao “(ne)mogući prostor društve -nih promjena”, jasnijim postaje ideja po kojoj osnaživanjeedukacijskih potencijala umjetnosti, znači njezinu afirmacijukao relevantnog društvenog čina, koji navedene ekonomskonormalizirajućeučinke može destabilizirati i pod -vrgnuti kritičkom propitivanju. 8Motivirajući studente da svojim projektima umjetničkihintervencija u javnom prostoru djeluju na način da osim oestetskim konzekvencama, razmišljaju i o politikama kojenjihovo djelovanje proizvodi ili čini vidljivim, kolegij funkcionirakao poligon istraživanja kritičkih praksi prostora.Dvostruka funkcija kolegija, kao mjesta transfera znanja ikao poligona umjetničkog eksperimenta osigurava muakti vistički okvir kako na samom planu studentske prakse,tako i u sferi transgresije disciplinarnih ustrojenosti,odnosno oblika potenciranja znanja koje osim kognitivne,ima i etičku dimenziju. Izmještanjem edukacije iz uskihokvira predviđenog curriculuma, odnosno realiziranjemiste u proširenom polju eksperimentalne umjetničke prakse,osim što se iskušavaju alternativni oblici diseminacijeznanja, provociraju se prostori drugačijih, heterogenihumjetničkih strategija, čiji cilj nije puko uljepšavanje gra -da, već pokušaj izvedbe i refleksije prostora kao medija isimptoma problematičnih, traumatičnih tranzicijskih procesaaproprijacije, nacionalizma i privatizacije, koji se ni -ka da ne tiču samo politike, već presudno utječu i na pedagogiju.Potisnute memorije GradaTeze što sam ih prethodno izložio, u nastavku želim detaljnijeelaborirati interpretirajući nekoliko studentskih radovanastalih u protekle dvije godine, a koje je moguće situiratii objasniti diskursom suvremenih teorija prostora. Kaotema umjetničkog istraživanja kojeg studenti realiziraju uokviru redovite nastave iz kolegija Teorija prostora i oblikovanja,formuliran je problem napuštenih i zanemarnihprostora u gradu Osijeku, koji se ili odupiru urbanizaciji ilipak predstavljaju simptom degradiranog i retrogradnogurbanog razvoja u razdoblju od 1991. godine. U okvirugore navedene edukacijske konstelacije, gdje studentipostaju aktivni istraživači urbane topografije, njihovu ulo -gu prvenstveno doživljavam kao ulogu flâneura koji gradpromatra, doživljava i iskušava s distance, s margine, kružećioko crnih rupa, mjesta koja eksponiraju posrnuli duhi (političkomoralnu) katastrofu grada. U studiji o povijesti iteoriji flâneura, Merlin Coverley objašnjava da jedan odnačina njegovog djelovanja korespondira s razvijanjemopreznosti povodom “pojačane banalizacije našeg urbanogokruženja”, što kao konzekvencu ima “osiguravanjepolitičkog odgovora na opažene greške u upravljanju gradom”.9 Hodajući gradom studenti otkrivaju lokacije koje bina psihoanalitičkom planu korespondirale s manifestacijomnesvjesnog, točke koje bi u psihodinamičkoj urbanojekonomiji predstavljale mjesta njegovih potisnutih sje -ćanja i malignog razvitka. U jednoj od diskusija povodom80 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 81