ovdje - HC ITI

Jedini preostali aktivizam, onaj što stvaradruštvenu mrežu, ne onu virtualnu, većstvarnu. Jer je s druge strane ogledalastrah od onog što nazivamo formalnomdemokracijom po kojoj sve izgleda uređeno,ali pravde nigdje nema. Takav je modelmoguće dokinuti samo na dva načina ili sudstvom, ili revolucijom.prijateljevali, organizirali dežurstva, pili čajeve i stupali uakciju kad je to bilo potrebno. Osobno sam dolazio u Var -šavsku kad god sam mogao, ne samo zato što sam dijelioideje prosvjednika već i zbog toga što se prvi put u Re -publici Hrvatskoj pokazalo da su modeli otpora mogući.Kad je komunalno redarstvo grada Zagreba doslovno ras -pililo instalaciju (skulpturu) Trojanski konj, postavljenu odstrane aktivista u veljači 2010. godine, poslao sam pismopredsjedniku Gradske skupštine, ravnatelju policije ipredsjedniku vijeća za kulturu Gradske skupštine ZvonkuMakoviću. Učinio sam to kao predsjednik Upravnog odboraHrvatskog društva likovnih umjetnika. Time sam stao uobranu umjetničkih i građanskih sloboda. Svi su protestioko Varšavske trajali do trenutka kad je tadašnji ministarunutarnjih poslova Tomislav Karamarko aktivirao represivniaparat materijaliziran u vidu specijalnih policijskihsna ga koje su po pravomoćnom sudskom nalogu raščistileteren za početak radova na javnoj garaži. I upravo se utom polju pokazala labavost onoga što zovemo demokracijau zemljama u tranziciji kao što je to Hrvatska. Jerpravnoformalno sve je učinjeno po slovu zakona. Za -grebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić dao je prijedlogGradu Zagrebu, Gradska skupština ga je odobrila, a estetskaje komisija u kojoj su bili da podsjetimo Igor Zidić,povjesničar umjetnosti i tadašnji ravnatelj Moderne galerije,Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti i Ivan Ko -žarić, jedan od najvažnijih hrvatskih suvremenih umjetnika,blagoslovila sjajan projekt čuvenog bečkog arhitektaBorisa Podrecce. Čarobnom formulom zadovoljena jetako pravna država, ali i kultura, jer tko bi negirao stručnosti moralnost Igora Zidića i Ivana Kožarića. Za razlikuod demonstranata koji su svoju oštricu okrenuli samoprema dvjema osobama, a to su Tomislav Horvatinčić i64 I KAZALIŠTE 49I50_2012zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, druga je stranabila puno suptilnija. Čini ju interesni krug bankara, investitora,podzemlja, tajnih službi, gradskih službenika,novinara i kulturnih radnika. Njihovo je djelovanje bilozdruženo i ulazilo je u sve one pore društva u koje demonstrantinisu mogli ući, imajući jedan jedini cilj. A taj je izraženu milijunima novčanih jedinica, koje mogu, ali i nemoraju postojati. Zbog svega je toga jedini preostali aktivizamonaj što stvara društvenu mrežu, ne onu virtualnu,već stvarnu. Jer je s druge strane ogledala strah od onogšto nazivamo formalnom demokracijom, po kojoj sve iz -gleda uređeno, ali pravde nigdje nema. Takav je modelmoguće dokinuti samo na dva načina – ili sudstvom, ilirevolucijom. Aktivizam je u Hrvatskoj, a još više na zapadu,jednim svojim manjim, ali medijski eksponiranijimdijelom postao metoda pomoću koje se aplicira na fondovei stiče društveni status. Ono čime se aplicira vrlo sučesto i ozbiljni problemi koje pisac ovog teksta ne minorizira.I ovdje bih prije svega iskazao svoje divljenje premaLGBT aktivistima koji su ipak i usprkos svemu stvorili tolerantnijeozračje od onoga na prvoj Povorci ponosa. Baremu gradu Zagrebu, za ostatak Hrvatske to je još teško reći.Također je ono čime se neki aktivisti bave spekulativnavarijanta civilnog društva nakon barikada ili kako bi uVelikoj Britaniji rekli “organiziranje organizacije i projektiranjeprojekta”. Bolje rečeno, aktivizam je jednim dijelompostao samom sebi svrha da bi se bankarski Veliki brat ikroz njega prokreirao. U tom je svijetu velike dogme isimulirane stvarnosti jedina preostala promjena društva uono tolerantnije i kreativnije ona fanatika kompjuterskihigara i internetskih foruma. Kada se djelovanje preseli naulice gradova, u masi se po drevnim principima pojavljujejedan i jedini vođa, koji je uvijek poslan, kako to pjevaMarko Perković Thompson, s nebeskih visina, da nas vodido pobjede. Ovakva se promjena naručuje poput sladoledai daske za surfanje na vjetrovitoj kalifornijskoj plaži. Amisao se revolucije pretvorila u robu koju će vam netko nakraju servirati na srebrenom pladnju. Da parafraziramokarizmatske svećenike, možda će to biti na kraju našihvremena. I tada ćemo kao u čuvenom Restoranu na krajusvemira moći naručiti zadnje djelovanje, ili krepki vegetarijanskiobjed. Kao u Douglas Adamsovom romanu, tamoće se doista pojaviti starac s bradom koji će za skupinugostiju biti svevišnji Bog. Njima koji su vjerovali, objavio sena kraju vremena. Njihovog. Bez obzira što je čitavo to vrijemeMarvin čekao u skladištu, sam i depresivan. Njegovaindiferentnost jedini je romantičarski akt otpora koji mož -emo imati prema analiziranom stanju. Prema indiferentnojbiomasi i prema mogućnosti aktivizma. U članku 5.statuta Pokreta krunice za obraćenje i mir navodi se da ćečlanovi udruge poradi ostvarenja glavnih ciljeva danomiceizmoliti krunicu ili barem jedan njezin dio za obraćenjegrešnika i ostale namjene. Članovi se pokreta mole, a teoretičarireferiraju i pišu tekstove potrebne za objašnjenjepojavnosti.LiteraturaAdams, Douglas (2005.) Restoran na kraju svemira,Zagrebačka naklada, ZagrebAnderson, James (2006.) Konstitucija slobodnih zidara,Miomir Mirić, BeogradLatour, Bruno (2004.) Nikada nismo bili moderni, Arkzin,ZagrebLojkić, Mladen (2011.) Masoni i okultisti, vlastita naklada,ZagrebLojkić, Mladen (2006.) Masoni protiv Hrvatske, vlastitanaklada, ZagrebRajneesh, Osho (1997) Duhovna alkemija, Run-prom,ZagrebČudo u Milanu, 1951, red. Vittorio de Sica, Cinecitta, RimPismo Upravnog odbora HDLU povodom slučaja Trojanskikonj, Zagreb, 2010.“Izjava zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe upućenasvim medijima 13. studenoga 2009. u Zadru”, SlobodnaDalmacija, 13. studenoga 2009.URL:http://www.ofm.hr/pokret_krunice/statut_dokumenti/Default.htmAktivizam je u Hrvatskoj, a još višena zapadu, jednim svojim manjim, alimedijski eksponiranijim dijelom postaometoda pomoću koje se aplicira nafondove i stječe društveni status.Također je ono čime se neki aktivistibave spekulativna varijanta civilnogdruštva nakon barikada ili kako bi uVelikoj Britaniji rekli “organiziranjeorganizacije i projektiranje projekta”.I 65