ovdje - HC ITI

Kamenska, ostaci u ratu uništenog, Spomenika pobjede narodaSlavonijeVojin Bakić, arhivski snimak Spomenika pobjede narodaSlavonije u Kamenskoj)Vojin Bakić, spomenik na Petrovoj gori, snimak iz 2008. Do danas, stanje spomenika se pogoršalo.setih godina zbog svojih futuristički oblikovanih elemenataizgleda kao djelo stvoreno u nekom budućem nama jošneprepoznatljivu dobu, devastiran je, a napori oko prikupljanjasredstava za obnovu ovog spektakularnog spomenikatraju već dugi niz godina, ali bez uspjeha. Spomenikpobjede naroda Slavonije u Kamenskom je tijekom ratapočetkom devedesetih godina u potpunosti srušen. Ukontekstu navedenih primjera evidentno je da su prevladavale,a u nekoj mjeri još uvijek prevladavaju emocijevezane za naslijeđenu kulturnu i nacionalnu simbolikukoju ovi spomenici nose, a u potpunosti su zanemareneiznimne umjetničke kvalitete navedenih spomenika.Svako umjetničko djelo, kao osobna interakcija umjetnikas onim što ga okružuje, nosi pečat svog stvaratelja. Stogaje nemoguće odvojiti umjetnika, tj. ono individualno ustvo renom djelu u korist političkog, tj. kolektivnog mišljenjaili sjećanja. Kako tvrdi Carlos Fuentes, “Umjetnostznači: izgubiti gotovo sve, a zauzvrat spasiti samo malo”.Postavlja se pitanje koju smo cijenu kao pojedinci voljniplatiti kad su u pitanju intelektualna, umjetnička i javnadobra, je li kvaliteta u odnosu na kvantitetu i osebujnusimboliku u potpunosti zanemarena? Koja se granicamora prijeći, a da iz etičkih, moralnih ili nekih drugih razlogaodlučimo spriječiti daljnje uništavanje vrijednihumjetničkih djela iz naše kulturne baštine? Emotivnavezanost i pripadnost iznimno je bitna u današnjem kontekstuglobalne svijesti koja teži poistovjećivanju stvarikoje nužno ne nose ista kulturološka i povijesna stajališta.Iz navedenih primjera kod kojih je riječ o umjetničkomizričaju i kvaliteti spomenika što su integrirani u strukturujavnog dobra, bilo bi prikladnije omogućiti kvalitetnosagledavanje svakog pojedinačnog djela te ih promatratiisključivo kao kulturna i umjetnička dostignuća, tj. odvojitiih od emotivnog percipiranja, gdje postoji tendencijapromatranja umjetničkih djela kao nečega što je naslijeđenood prethodnih vladara, režima ili trendova. U suvremenomdruštvu pojavljuje se problematika, citiramPulsku grupu, gdje “tragična glad javnosti za senzacijom,bilo za dizanjem u nebesa ili za linčovanjem” pretvaranašu svakodnevicu u sliku koja je osnovana samo na simboliciposljednjeg trenda i kao takva ubrzo će biti zamijenjenanekom drugom ne nužno boljom ili kvalitetnijomsamo drugačijom. Stoga osvijestiti razumijevanje i prepoznavanjerazlika kvalitativnog od kvantitativnog postajekrucijalna točka u očuvanju vrijednih elemenata našepovijesti, a isto tako i sadašnjosti.Koja se granica mora prijeći, a da iz etičkih,moralnih ili nekih drugih razloga odlučimospriječiti daljnje uništavanje vrijednih umjetničkihdjela iz naše kulturne baštine?56 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 57