ovdje - HC ITI

Temat: Umjetnička izvedba i aktivizamSuzana Marjanić i Višnja Rogošić, uredniceUMJETNIČKA IZVEDBA I AKTIVIZAM, 2. dioSlijedi drugi dio temata “Umjetnička izvedba i aktivizam”,a kojim isto tako dokumentiramo, koliko je to moguće učasopisnom formatu, aktivističke umjetničke izvedbe, iz -vedbe sa srčanim angažmanom, s ciljem ukazivanja namoguće promjene društva. Pokušavajući uvesti ravnovjesjeuvida, pregledne tekstove koji su ipak dominiraliprvim dijelom temata o umjetničkoj izvedbi i aktivizmuovdje do punjujemo duljim nizom pojedinačnih fenomena,praksi i projekata pri čemu smo zadržale dva temeljnaparametra geografskoga i medijskoga pluraliteta.Izvedbenu transgresiju u neumjetnička područja pastoga i margine temata predstavljaju prakse koje analizirajuAndrej Mirčev i Suzana Marjanić. U prvom slučajuriječ je o radu u međuprostoru sveučilišne pedagogije,umjetničkoga stvaralaštva i društvenoga angažmana uokviru Mirčevljeva kolegija Teorija prostora i oblikovanjana Odsjeku za likovnu umjetnost osječke Umjetničkeakademije. U drugom primjeru, pak, tekst slijedi lančaniniz neumjetničkih protesta koji se mogu smatrati varijantomaktivističke umjetnosti. Pritom se autorica zadržavana dvama (zagrebačkim) primjerima – na “iz ved biVaršavske” i izvedbi antivladinih prosvjeda. Unutaružega područja umjetničkih praksi Leonida Kovačusmjerava pažnju na lingvističke akcije, a kao primjeruzima dramski tekst To nismo mi, to je samo stakloIvane Sajko i performativno samopredstavljanje NicoleHewitt na okruglom stolu Umjetnost i društveni angažman,održanom krajem 2011. godine. Autorica se pozivana razotkrivanje imperija, kako su to moćno teorijskipostavili Negri i Hardt, koji upozoravaju da su svi elementikorupcije i eksploatacije nametnuti lingvističkim ikomunikacijskim režimima proizvodnje. Dakle, nastavljaLeonida Kovač, znanje treba postati lingvistička akcija, afilozofija treba postati stvarna reaproprijacija znanja.Završno nas navedena povjesničarka umjetnosti upozoravai na film Bambule Ulrike Meinhof koji je zabranjennekoliko dana prije predviđenoga termina za televizijskoemitiranje, budući da je Meinhof u to doba lingvističkuakciju zamijenila stvarnom, terorističkom akcijom.Marija Petrović kao scenaristica dokumentarnoga filmaNSK – Krećemo na vas (režija: Stjepan Pete – File i Slo -bodan Šijan, 2010.) daje uvid u građu na temelju kojenastaje navedeni film i podsjeća nas, među ostalim, naosječki fenomen Noise Slawonische Kunst, čiji je ciljpored dokumentiranja ratne zbilje činilo i promicanje istineo strahotama rata u Slavoniji, Baranji, Osijeku, Vin -kovcima, Vukovaru. Ines Horvat otvara pitanje izvedbeno-aktivističkogatretmana spomenika kao i osjetljivogabalansa između njihove spomeničke i umjetničke aure,kojemu se pridružuje i tekst Josipa Zankija. Uz to, Zankiupozorava kako je aktivizam u Hrvatskoj, a još više naZapadu, jednim svojim manjim ali medijski eksponiranijimdijelom postao metoda pomoću koje se aplicira nafondove i stiče društveni status. Odnosno, umjetnikovimdubljim uvidom u stanje stvari što se tiče institucionalizacijeaktivističke umjetnosti: “Bolje rečeno, aktivizam jejednim dijelom postao samom sebi svrha da bi se Ban -karski Veliki brat i kroz njega prokreirao.” Još radikalnijeodvraćanje od aktivističkoga djelovanja – koje se svečešće rastvara u administrativnome zamoru i korporativnomelicemjerju, prema umjetničkome – koje zadržavasvoju konkretnost i svoj realni učinak, opisuje dubrovačkiumjetnik Božidar Jurjević.Vesna Vuković nas podsjeća na nedavnu desetu obljetnicuzagrebačkoga UrbanFestivala (utemeljenoga 2001.godine), i to na primjeru triju projekata: projekt RadioMamutica koji je osmislila Grupa Ligna, koju sačinjavajumedijski teoretičari i radio-umjetnici okupljeni oko slobodnei nekomercijalne lokalne radio stanice Freies Sen -der Kombinat u Hamburgu; zatim na primjeru intervencijeKravlji prosvjed njemačkoga dvojca Reinigungs -gesel l schaft i završno na predstavu Cargo Sofija – Za -greb trupe Rimini Protokoll. Naime, dok je projekt RadioMamutica ostvarivao mogućnost protesta ulančavanjemrazličitih aktera, Kravlji prosvjed kao svojevrsna predstava,fikcija protesta njegovu mogućnost dovodi do apsurda,dok predstava Cargo Sofija – Zagreb otvara, autoričinimriječima, prostor za ponovno promišljanje umjetničkogangažmana, i to s onu stranu aktivizma. Konačno,posebnu kategoriju temata formiraju tekstovi predstaveTko si ti i otkud ti pravo (2011) te predstave Postdiplom -sko obrazovanje (2012), premijerno izvedeni u Zagrebu,u kojima su njihovi suautori nastojali zabilježiti izvedenimaterijal iz područja različitih znakovnih sustava predstave,i to jezikom koji su sami odabrali kao najprikladniji.Iako tekstovi nisu cjeloviti jer im, primjerice, nedostajutehnički podatci o scenskome prostoru ili opis oblikovanjasvjetla, pokušale smo zahvatiti elemente koji sunajznačajniji za proizvodnju značenja upravo ovih umjetničkihdjela što se u oba slučaja neplanirano svelo nagovor, pokret i glazbu. Svjesne kako tekst o aktivističkojpraksi zamjenjujemo pokušajem njenoga djelomičnogaarhiviranja, ovaj smo urednički korak napravile i u imebudućih laičkih i profesionalnih kazališnih gledatelja, akao palijativ kojim bi se ublažila neizbježna kazališnaamnezija.42 I KAZALIŠTE 49I50_2012I 43