ovdje - HC ITI

DopisništvoBojan MunjinPOLITIČKO KAZALIŠTE DANASU IME SVIH NASProvala političkih pitanja na pozornicama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovinii Srbiji mogla bi se usporediti sa sličnom situacijom u 70-im i 80-im godinama uJugoslaviji kada su se kritički postavljala pitanja o pravoj stvarnosti birokratskogsocijalizma, jednopartijskog sustava i totalitarne države.Zoran ĐinđićPolitičko kazalište nastavlja svoje putovanje po neveselimzemljama južnoslavenskog prostora. Sarajevska ka -zališna scena istražuje bolne krhotine posljednjih ratova,sve više se posvuda udružuju nezavisne trupe koje propitujumeđuetničke odnose bivših neprijatelja, dok zagrebačkiredatelj Oliver Frljić, koji i dalje puni stupce kulturnih rubrikasvojim drskim autorskim projektima, upravo je ovih dana uz -burkao beogradsku kazališnu scenu svojom novom predstavomo najtraumatičnoj temi suvremene Srbije pod naslovomZoran Đinđić. Tu svakako treba dodati i Boruta Šeparovićakoji je, nakon predstava o proteklim ratovima, na scenu subotičkogkazališta postavio predstavu pod nazivom Bikini demokracijakoja je podijelila i publiku i kazališnu kritiku. Provalapolitičkih pitanja na pozornicama u Hrvatskoj, Bosni i Her ce -go vini i Srbiji mogla bi se usporediti sa sličnom situacijom u70-im i 80-im godinama u Jugoslaviji kada su se kritički po -stavljala pitanja o pravoj stvarnosti birokratskog socijalizma,jednopartijskog sustava i totalitarne države. Tako se slavnovrijeme zagrebačkog &TD-a i Vjerana Zuppe definitivno završilonakon Stoppardovih Travestija (1980.), s velikom glumačkompostavom u kojoj su bili Rade Šerbedžija, Ivica Vidović,Izet Hajdarhodžić, Fabijan Šovagović i Marija Hohn, jer setadašnjim vlastodršcima nakon 15 godina konstantne &TDovehereze nije dopala činjenica da se u toj predstavi VladimirIljič Lenjin ne predstavlja baš u najboljem svjetlu. DubrovačkaSvrha od slobode Mire Međimorca naprasno je u to vrijemeskinuta s repertoara, glumci predstave Izlaz, Sreten Mokrovići Radoslav Milenković dobili su 60 dana zatvora zbogtoga što su na sceni “vrijeđali socijalističke osjećajegrađana”, dok su i glumci i publika predstaveKaramazovi u režiji Ljubi še Ristića, koja se obračunavalasa strahotama Golog otoka, smatrani doslovceantidržavnim neprijateljima. Razlika između političkogkazališta nekada i sada u tome je što ste u Jugoslaviji,u atmosferi sveprisutne kontrole Partije, zbog neugodnihpitanja na pozornici mogli završiti u zatvoru, izgubitiposao i biti “na ledu” godinama, dok danas, u eripopriličnih medijskih sloboda, osnovna smetnja hrabrimpitanjima u teatru je potpuni zaborav koji treniravećina u ovim društvima, o mračnim događajima uvlastitom dvorištu posljed njih 20 godina. Nekada smosvi htjeli govoriti o tamnim stranama socijalizma okojima smo objektivno ma lo znali jer su one bile brižljivoskrivane, a danas objektivno puno znamo oonome što se događalo u nedavnoj prošlosti, ali malotko o tome otvoreno želi pričati. Zašto je tome tako?Zato jer je početkom 90-ih u novonastalim državamastvoren politički i nacionalni konsenzus da “našidečki”, tko god oni bili, nisu radili ratne zločine te dasmo “mi” u pravu, a oni drugi nisu. Moralo je proćidesetljeće i pol da bi u teatru stasala nova generacijakoja u proteklim ratovima nije ni luk jela ni luk mirisala,ali je bila velikom žrtvom tih ratova i koja je smoglahrabrosti da jednima, drugima i trećima baci u liceZagrebački redatelj Oliver Frljić, koji i daljepuni stupce kulturnih rubrika svojim drskimautorskim projektima, upravo je ovih danauzburkao beogradsku kazališnu scenu svojomnovom predstavom o najtraumatičnojtemi suvremene Srbije pod naslovomZoran Đinđić.gomilu pitanja o onome što se zaista događalo od devedesetihdo danas. Postoji razlika i u pristupu: nekada supolitička pitanja na pozornici dje lovala kao udar gromakoji je za sobom ostavljao neugodne pukotine u ideološkojkonstrukciji “savršenog društva socijalizma”, dok jedanas nakon svega, nova post-pesimistička generacija napozornici prije spremna oprostiti, a ne optuživati.Predstava Kad su cvetale tikve u Jugoslovenskom dramskompozorištu u Beogradu (koja je kažu bila zabranjenapo osobnom nalogu Josipa Broza Tita), kao i zagrebačkaPredstava Hamleta u selu Mrduša Donja u &TD-u početkom70-ih, imale su ambiciju da iz boce na svjetlo danaistjeraju okrutnog demona balkanskih političkih grubosti,dok današnje predstave istog naboja takvog demona u tubocu konačno žele vratiti. Osim toga, političke predstaveonog vremena bile su nabijene mračnim re alizmom, jer seprava stvarnost morala na pozornici doslovce nacrtati dabi bila jača od mita o sreći u kojem smo živjeli, dok sudanašnje predstave prožete osje ćajem razlomljene realnostiu kojoj su naši životi no šeni vrtlogom političkog hira,sudbine i apsurda. Dok ste u ono vrijeme gledajući primjericepredstavu Karamazovi ili Mrdušu Donju, imaliosjećaj da zaista iz prikrajka promatrate strahote Gologotoka, odnosno groteskno rastakanje ideala socijalizmakako su to činili partijski sekretar Bu kara i njegovi poltroni,danas kada gledate na pozornicama suočavanje snedavnom prošlošću, ne možete se oteti dojmu da stvarnostizgleda kao mračni košmarni san ko jeg se nikako nemožete otresti. Dvije predstave u novije vrijeme kojepokazuju tu “stvarnost koja se ljulja” su Hiper mnezija ukooprodukciji Kamernog teatra 55 iz Sa rajeva i Bitef teatraiz Beograda u režiji Selme Spahić i PatrioticHypermarket koja je nastala u suradnji glumaca izBeograda i Prištine, u režiji Dine Mustafića. I jedna i drugapredstava žele umjetničkim sredstvima napraviti stanovitupsihološku rekonstrukciju onoga što se dogodilo, uSarajevu, Prištini i Beogradu, ali ne zato da bi pokazalinečiju laž ili vlastitu istinu, već da bi terapeutski djelovalina bolnu memoriju čitave jedne generacije. Ove predstavenikoga ne mrze, jedino kroz glasni govor o osobnimnedaćama u zlu vremenu žele se lišiti jednog traumatič-34 I KAZALIŠTE 49I50_2012 I 35