u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n iStranica 45treba, s mnogo ljubavi za istinom, iznio pravostanje Hrvata katolika u Boisni i Hercegoviniza vrijeme otomanske vladavine. Opisujući napadajegrčko-istočnog svećenstva na Hrvate katolikegod. 1527. veli isti pisac: ‖Da se pak samop oveća nevolja b osansko -hercegovačkih (Hrvata) katolika, grčkoistočnipatrijarha s asvojim vladikama htjedese okoristiti ţalosnim njihovim poloţajem,te ih god. 1527. (to je bilo poslije pada Jajca,s kojim je zadnje mjesto Bosne ponosne palou turske ruke. op. T. Z.) pokuša skučiti pod svojuvlast, podvrći ih pod svoje danjke i nametnutiim svoju vjeru... Ovaj nasrtaj grčkoistočnogsvećenstva na slobodu bosanskohercegovačkihkatolika bio je samo početak,koji se kroz stoljeća neprestano ponavljao,čim bi se kakova zgoda za to pruţila.‖11Hrvati katolici nalazeći se među dvije vatre nisuispočetka upravo ni znali kako da se snađu.Potišteni i potlačeni odasvuda obratiše se izravnosultanu u Stambul, i od njega isposlovašeferman, u kojem je stajalo, da ih vladike nesmiju napadati, niti se smiju miješati u njihovevjerske stvari, jer su katolici nešto posve različnood grčko-istočnjaka. 12Na koji su se način katolici odupirali grčkoistočnjacimai njihovu svećenstvu to moţemovidjeti. Dok nije ratovao sultan s kršćanskimzemljama, ostavljali su Turci katolike doneklena miru. No kad se ratovalo, onda su na katolikebili ljući. Dok su katolici bivali pritisnuti odvlastodrţaca Turaka, da im bude još teţe, bivalisu u takovim okolnostima izloţeni i udaru grčko-istočnjaka,koji su dolazili sa svojim zahtjevimaprema Hrvatima katolicima, Ovi, kada bise našli u škripcu, nije bilo druge nego da traţepreko svojih zagovornika i prijatelja u Carigraduferman od samoga sultana, da ih oslobodi odnameta. Više puta bila im je glavna svrha dokazati,da oni s grčko-istočnjacima nisu jednoisto.Vladika i svećenstvo trazili su redovito, da seHrvati katolici odreknu pape i da njima plačajuposebnu desetinu. Traţili bi, kako smo već rekli,da se nitko od katolika ne smije pokopavati,krstiti ili vjenčavati bez njihova znanja i posebnedozvole. Traţili su, da se katolici Hrvati potpunoodreknu svoje vjere. Svoje ţelje potkrepljivalisu i time, što im je turska vlast bila znatnosklonija, nego li Hrvatima katolicima. U katolicimaje Osmanlija gledao tuđinca i svoga neprijatelja,jer se oni usko veţu za Rim i papu, kojije – kako su govorili -‖najljući protivnik Dina‖. Razumljivoje da su i kod turskihsudova bili grčkoistočnjaciradije primani, negoHrvati katolici.Zgodno je rekao dr. JulijanJelenić: ‖Borbu nastavljahukatolici Hrvati (poslije padaBosne i Hercegovine pod turskuvlast - op. T. Z.). Ispočetkaih je pomagao Rim i Budim,a kada je Rim 20. travnja1648. zaključio, da nijenjegovo osvajati kraljestva ipokrajine, nego po primjeruapostola obraćati narode, podupiralisu ih jedino bečki cesari.Svaki neuspjeh Hrvatakatolika urodio je raskopavanjemvlastitih ognjišta, vješanjem,iseljavanjem i t. d. Naopustjela i raskopana ognjišta