u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Stranica 44 Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n iOvdje se samo ograničavamo na Bosnu iHercegovinu, gdje kroz tri i po vijeka grčko-istočnjacineprestano nasrću na Hrvatekatolike, a posebno na Franjevce kao narodnepredstavnike, nastojeći kako bi ih podvrglipod svoju vlast. Traţili su da im Hrvati katoliciplaćaju ţenidbene pristojbe, da im plaćaju desetinui da ih potpuno prevedu na grčko-istočnuvjeru. Traţili su najprije, da podjarme pod svojuvlast Franjevce kao jedini stup i branu, kojaim je na putu stajala i smetala ih, da u svojimzlokobnim namjerama ne bi uspjeli.lako se bio najţešći boj s jedne strane Hrvatakatolika s Franjevcima, a s druge grčkoistočnogsvećenstva, ovo se moţe nazvati odnošaj grčkoistočnogbloka prema Hrvatima katolicima, jersu se nepravedni zahtjevi vladika i episkopaodnosili na cijeli tada potlačeni narod hrvatskeBosne i Hercegovine. Vladike i grčko-istočnosvećenstvo kao narodni predstavnici najprijenavaljuju na Franjevce zbog toga, što su oviFranjevci bili jedini među narodom, koji su moglinešto učiniti i koji su stajali na braniku vjerei Domovine. 5Ovi su se nasrtaji pojavljivali od prve poloviceXVI. st. pa dalje kroz cijela 3 st. i više. Bili susad ţešći, sad blaţi, ali uvijek s jednakim sredstvimai sličnim nakanama: da brišu svaki tragkatolicizmu i hrvatstvu u Bosni i Hercegovini. 6Bjesnili su ti zahtjevi i ti nasrtaji baš onda, kadsu Hrvati katolici biliu najnezgodnijem poloţaju,i kad su razjareneOsmanlije bilina njih najkivniji. Tuse je vidjelo ono fiktivnobratstvo, o kojemsu nekada znalimnogi govoriti. Natomu se nije moglozidati i podizati posebnukuću međusobneljubavi i suglasja, kojaje bila uistinu uonim vremenima potrebna,ali za nju nijebilo odaziva. Ovo namjasno pokazuje, da senismo nikada mogliosloniti na bizantinskuprepredenost Cincara, Vlaha i Martologa,koje je srpska promičba htjela pretvoriti u najborbenijisrpski elemenat.Ovdje ćemo spomenuti nekoliko strahota. Doksu se vodile parnice između grčko-istočnjaka ikatolika Hrvata na turskim sudovima, katoličkiţupnici nisu mogli vjenčavati svoje vjernike,niti pokopavati mrtve bez izričite vladikine dozvole,sve dotle dok parnica nije bila konačnogotova. Ovome dokumentu, što ga donosi PetarBakula, ne moţemo potpuno vjerovati, ali namon predstavlja u potpunosti duh onoga vremena.7 Putopisac XVI. vijeka Benedikt Kuripešićdok putuje kroz Bosnu, opisuje grčkoistočnjačkosvećenstvo i njihove crkve. 8 Iz togazaključujemo, da su oni uţivali od turskih vlastiznatno veće povlastice nego Hrvati katolici,kojima su Turci na desetke crkava i samostanapretvorili u prah i pepeo.Trijezni srpski povjesnici priznaju, da ovakavpostupak grčko-istočnjaka prema Hrvatima katolicimanije bio pošten, niti ma i najmanje opravdan.9 Vrijedan je spomena skromni i nepristranifranjevački povjesnik fra Mijo Batinić,koji u svojoj knjizi ‖Djelovanje Franjevaca‖ 10bez ikakve ogorčenosti i pretjeranosti lijepo prikazujeodnošaj grčko-istočnjaka prema Hrvatimakatolicima u Bosni i Hercegovini za otomanskevladavine. Uopće njegova knjiga je vrijednastvar, jer nam je on u njoj onako kako