u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Stranica 42 Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j adadu svojoj kćeri roditeljski blagoslov(hairodovu). Tako svatovi prođu.Kad bi se svatovi pribliţili kući mladoţenje, prijenego što djevojka uniđe u kuću iznese se pogačai so i metne pod lievu ruku djevojke, a Kuranpod desnu ruku. Na vratima djevojku dočekamomak.Ĉim se privede djevojka kući odmah se dovedekadija (šeriatski sudac), koji u prisutnosti dvajusvjedoka vjenča mladence. Tom prilikomugovori se i t. zv. mehr, to je djevojčina naknadai odšteta za ulazak u bračnu vezu. To je stariobičaj, kojeg je usvojilo i sankcioniralo islamskobračno pravo. Ta odšteta ne moţe biti manjaod vriednosti, koju predstavlja 10 drahmisrebra, ali zato to maksimum te odštete nijeograničen.Bez svirke i pjesme nema ţenitbenog veselja. Idanas ţenitbu kod muslimana oglašuje pjesma.U Velikoj Ţupi Hum postoje posebne pjesme,koje se pjevaju samo za vrieme svatbe. Ĉim sečuje takva pjesma, odmah se zna da se u toj kućipriređuje veliko veselje-ţenitba. U tim zgodamapjeva se ona popularna pjesma, koja se idanas čuje u zapadnom dielu Ţupe Hum(Ljubuški):Trepetika trepetala, puna bisera,Ovi vaši bieli dvori puni veselja...Onoga dana, kad bi djevojka došla u novi dom,nju bi naknili (namazali ćabenskom zemljom).Djevojku bi postavili na stolicu, a one djevojkeili ţene, koje kniju mladoj ruke i noge, isto sjedena stolici. Djevojke koje kniju djevojku —buduću mladu — metnu obično zlatni novac uknu (boju) i taj se novac s bojom stavi mladojna ruke. Djevojka nakon stanovitog vremenaopere knu i uzma zlatnik. Ruke i noge ostajugotovo kao krv crvene.Tada je obično soba puna ţena, a djevojke noseduvak nad djevojkom (nevjestička koprena) odjedne ţene do druge, koje duvak darivaju. Kadbi se taj novac skupio, onda bi djevojke, koje suduvak drţale, taj novac među sobom podielile.Toga dana na večer, kad se obavi noćna molitva,svatovi se raziđu, odu na počinak i s velikompucnjavom odprate mladence u njihoveodaje. To je t. zv. đerdek, prva bračna noć. Tose obično vrši u oči petka tj. u četvrtak na večer.Sutradan dolaze djevojke i ţene i obilazemladu i s njom se pitaju.Svatbeno veselje je najveće veselje u ţivotu muslimana.Zato mulimani daju izraza i oduškatom veselju. Dovedu se tamburaši, bubnjari izurne. Za vrieme svatbenoga veselja odrţavajuse viteţke igre: trke na konjima, baca se kamenas ramena, skače se namieh i dr. Svatbenoveselje traje obično tri dana, a kod imućnijihljudi po petnaest dana.Nakon toga kroz kratko vrieme, kojenije utvrđeno i određeno, rodbina djevojkedođe u posjete mladoj — t. j, dođu joju pohode. Obično dolaze najprije sestre imajka, a poslije otac. Rodbina mladed o nese m la do j b og at e dar ov e(boščaluke) t. j. čevrzme i svilene presvlake.Iza toga mlada, njen muţ i njegovarodbina uzvrate te darove i posjet.Kada se mladoj rodi diete roditelji njezinii rodbina nose joj babine (kuhinje,šećer, kafa, haljine i dr.)Evo taki su bili ţenitbeni i svatbeni običajiHrvata muslimana u zapadnom dieluvelike ţupe Hum.“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943