Stranica 40 Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j aŢ E N I T B E N I O B I Č A J I H R V A T A - M U S L I M A N AU V E L I K O J Ţ U P I H U MKasim Gujić - ―Nova Hrvatska‖, 14. listopada1943.“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943.Ţenitbeni običaji i svatbeni običaji naših muslimanaspadaju u najljepše narodne običaje(ašikovanje, zagledanje, prošnja, svatovi). Ti suse običaji odrţali do svjetskog rata, a poslije togaih sve više nestaje.Ašikovanje je najljepše doba djevojaka, ono jezapravo kruna djevojačkog ţivota. Ašikovanje(momački razgovori s djevojkom) se većinomvršilo pod prozorom djevojke. Bio je običaj, dase skupi i po nekoliko mladića, te odu pod prozorneke muslimanske kuće, gdje se takođerskupilo i nekoliko djevojaka. Momci bi čekali, aza to vrieme bi se djevojke na ogledalu‖namjestile‖. Tako uređene i dotjerane pojavilebi se na prozorima, pred kojima su bile drvenerešetke. Tu su se nastavili razgovori mladića idjevojaka, počela su ćaskanja i tako bi se natom skupnom ašikovanju u većina slučajevadjevojka zagledala, jer bi tu svaki momak vidioonu djevojku, s kojom bi ţelio razgovarati i ašikovati.Kada bi se na takvim skupnim ašikovanjimazagledala i odabrala djevojka, onda bi od togavremena nastalo intimnije ašikovanje. Momakbi sam dolazio pod prozore svoje odabranice i tubi po čitave sate proboravio u zabavi. Osobitudraţ su imale ramazanske noći. U starim vremenimabio je običaj (i danas se odrţaje) da djevojkesvoje odabranike kite s cviećem, jer cviećepredstavlja simbolički mladost, zdravlje i ljepotukako to ilustriraju i mnoge narodne pjesme.Najljepših sevdalinki imade kod muslimana.Karakterističan primjer, koji je i u narodnojpjesmi sačuvan, neizmjerne i velike ljubavi beznade, primjer velikoga sevdaha je ljubav AlipašeRizvanbegovića s liepom Marom iz Bišća,nedaleko od Mostara. Koliko je ponosita Marana svoju ljubav, ona bi odbila i samog svemoćnogAlipašu, da je zaprosi, ali isto tako bi se objesilaili otrovala, da se Alipaša oţeni s drugom:Ili:Alipaša, kollko te hvale,Da me prosiš, ne bi pošla za te,Da s' oženiš, bi se otrovalaOtrovala medom i šećerom.
Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j aStranica 41Da s' oženiš bi se objeslla,O javoru prema dvoru.Kod muslimana se mnogo cienila ljepota djevojčina,kao što se i danas cieni. Muslimanske djevojkesu pridavale nakitu i odievanju velikuvaţnost.Nosile su na grudima liepe fermene, zlatom isrebrom izvezene, a na glavi malene fesiće, ukrašenedukatima i biserom. Po tom fesiću bi sepoznale djevojke. Kad bi se djevojka udala ondabi skinula fesić, a na glavi bi nosila mjesto fesićajemeniju (tanki pokrivač preko glave).U staro doba mnogo se gledalo na ugled i bogatstvo.Kad bi majka doznala, da joj sin ašikuje snjemu nedoličnom djevojkom (na pr. po bogatstvu)odmah bi ga nagovarala, da tu djevojkuostavi, jer će ga ona oţeniti s ljepšom i bogatijom.Iako se u to doba nije običavalo uzprotivitiţelji i odluci majčinoj, jer je to bio moralni imperativonoga vremena, ipak je Omer kazaosvojoj majci:Prođi me se moja mila majko!Nije blago ni srebro ni zlato,Već je blago, što je srcu drago.Takvi stihovi, koji daju najljepšu definiciju ljubavi,uvršteni su u našoj najljepšoj ljubavnojpjesmi ‖Smrt Omera i Mejre‖.Nakon duţeg ašikovanja upitao bi momak djevojku,da li bi pošla za njega. Ako bi dobio povoljanodgovor, onda bi momak iz svoje kuće poslaopouzdana čovjeka ili ţenu s bogatim darovima(dukatima, prstenjem) djevojačkoj kući. Zlatninabi predstavljala amanet (dar). I djevojkabi za uzdarje poslala momku boščaluke (vezenekošulje, gaće i čevrzme). Kad bi djevojka primilaamanet to bi značilo, da je odlučila poći zamomka. Ipak bi se desilo više puta, da djevojkaamanet povrati, što bi bio znak, da ta djevojkane ţeli vezati svoju sudbinu uz tog momka. Istotako događalo se vrlo često, da momak ostavidjevojku, iako joj je dao amanet. U tom slučajuostane obično amanet djevojci kao njena svojina.Taj se običaj i danas odrţava među muslimanimau zapadnom dielu Velike ţupe Hum.Od onoga vremena, kada djevojka primi amanet,ona se smatra izprošenom, pa se još samougovara dan odvođenja djevojke. Svatovi se“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943.skupe i krenu bez momka kući izprošene djevojke.Svatovi su išli poredani po dostojanstvu. Svakiuglednik je imao pred sobom i svog bajraktara.Pazilo se mnogo na to, da bajraktar manjeg uglednikane bi išao izpred bajraktara većeg uglednika.Svatovi su bili obučeni u najsjajnije bosanskehaljine, na liepim i vatrenim konjima ipodpuno naoruţani.Svatovi bi se liepo dočekali obično s limunadom.Kad bi izpijali čaše limunade, onda bi svakisvat darovao čašu s novcem. U svatovima sui jendţije tj. ţenske koje vode djevojku. To čašćenjesvatova traje po nekoliko dana. Kad budevrieme polazka, onda svatovi krenu s djevojkom.Na samom polazku djevojku bi izveli njeni najbliţirođaci i predali je djeveru ili jendţijama.Jendţije uzmu djevojku, a djevojački roditelji