u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Stranica 36 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d avog gospodarskog djelovanja posluţi plaćenimradnim silama.Vaţno je nadalje da je ukinuto svako nasljednopravo testamentarno kao i zakonsko. Ĉitavopokretno i nepokretno vlastničtvo pokojnih prelaziu posjed drţave.I na području ţenitbenog prava došlo je do vrlodalekoseţnih ograničenja, koja su među ostalimdovela do poznate činjenice, da su se na pr.razstave braka mogle izricati po ţelji jednog odbračnih drugova, a da drugi o tome nije trebaobiti ni obavieten. Dakako da je ovakvo gledanjena bračno pravo dovelo do podpunog razaranjesvakog obiteljskog ţivota, što uostalom sovjetene bi baš mnogo smetalo, međutim, ona su dovelai do osjetljivog smanjenja populacije, a toje sovjete ipak zabrinulo. tako da su u posljednjevrieme oni to svoje bračno pravo, opet podpunoiz utilitarističkih razloga, podvrgli stanovitimreformama.Na koncu jo nekoliko citata koji karakterizirajusovjetsko pravosuđe i uobće njihovo pravnoshvaćanje. Kako pie u svom izkazu već spomenutiodvjetnik Majkovski, bio je u posljednje trigodine na čelu kievskog okruţnog suda nekiVoronov, koji je prije toga bio četiri godinepredsjednik posebnog kolegija kievskih okruţnihsudaca i 12 godina suradnik GPU-a. Bio jeto surov čovjek, primitivan i podpuno nekultuvan,koji je posebno zadovoljstvo nalazio u tomeda pred obtuţenim pravi viceve izrugujući sezakonima koji su po njegovom mišljenju napisanisamo za publiku.U jednoj maloj sobi iz koje nije izlazio ni glasak,krojio je on pravdu. Obtuţeni koji su bili okrivljeniza prestupke koje nikad nisu počinili, preslušavalisu se oštro i surovo. Jedino drţavnituzitelj imao je mogućnost postavljati pitanje.Uloga branitelja bila je određena razpoloţenjemsudca, a karakterizirana je najboije ova omiljenarečenica pravnog stručnjaka Voronova:―Ja nisam‖, — običavao je on reći, — ―vašezakone niti pročitao, a niti kanim to učiniti,jer ja nemam nipošto volje da si iztrošimhlače sjedeći i čitajući te zakone.‖U privatnim razgovorima izjavio je on braniteljma,da je prenosom sudskog postupka od GPUana sudove učinjena samo jedna koncesija premaEuropi.Eto, što kaţe u svom izkazu odvjetnik Majkovski:―Nezavisnost sudova postoji samo na papiru. Umojoj praksi nije bilo ni jedne jedine ozbiljnerazprave, gdje se o osudi i mjeri kazne ne biprije razpravilo u jednoj tajnoj sjednici stranačkeorganizacije. Zakon je postojao samoprividno. Sudski postupak se je vodio samo premarazpoloţenju i odredbama stranačkih organa,a posljedica toga bila je da je svagdje vladalapodpuna bezpravnost.‖Da, potpuna bezpravnost, to je jedina bitna oznakasovjetskog pravosuđa i uobće sovjetskogshvaćanja prava i time moţemo zaključiti ovajnaš prikaz.