u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Stranica 34 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aon, — koji bi imao kakvu višu pravnu ili uobćekakvu višu naobrazbu. Godine 1929. bili su konačnozatvoreni pravni fakulteti, jer se je smatraloda je taj ostatak starih reţima nepotreban‖.Uzelo se je da je za sudca dosta ako on potiče odjedne radničke ili seljačke obitelji i ako kod njegapostoji revolucionarna sviest. Godine 1933.bile su otvorene posebne pravničke škole sa šestmjesečnimi dvogodišnjim tečajevima. Kodizbora učenika gledalo se na njihovo socijalnopodrietlo, a nipošto na njihovu naobrazbu iliuobće na njihov kulturni niveau. Dakako da sute škole stvarale podpuno nespremne sudce.Nije potrebno posebno isticati da je u SovjetskomSavezu ustanova samostalne i slobodneobrane podpuno nepoznata. Ovdje ćemo iznietisamo jedan primjer na to:Na mjesto branitelja uveli su sovjeti kolegiumbranitelja, koji je od mjestnog sovjeta potvrđen,a koja je ustanova u izkazima pojedinih pravnikaiz osvojenih područja upravo drastično očitana.To nam je jasno kad znamo kako smo to većnekoliko puta iztakli, da sovjetsko poimanjeprava ne govori o pravu već o izpunjenju zadatakaklasne borbe i političke vlasti. U ovakvomokviru je dakako ustanova obrane podpuno bezsmislena,pa nije dakle čudo ako se u sovjetskompravosuđu postupa sa braniteljem samokao sa formalnim savjetnikom obtuţenog. Kakosu branitelji postali samo jednim oruţjem boljševičkihvlastodrţaca, vidi se među ostalim i uzaključku kojega je godine 1930. donio kievskikolegium branitelja i po kojem se kulacima itrgovcima iz vremena NEP-a kao nepoćudnimosobama ne smije dati nikakva obrana. To jevaljda jednako pravo za sve Staljinovog slobodoumnogustava!Odgovornost za slučajA sada jo nešto o pojedinim najvaţnijimsovjetskim zakonima iz kojihse najbolje vidi upravo absurdno poimanjeprava u Sovjetskom savezu.U godini 1922. i 1923. izdala je sovjetskavlada čitav niz t. zv. kodeksameđu kojima i kazneni zakon od 1.lipnja 1923. i građansko-pravni zakonod 1. siečnja 1923.Kao kriterij za kaznenu odgovornostnije u tom novo uvedenom kaznenomzakonu označena krivnja većsocijalna opasnost, to jest takvo djelovanjeprekršitelja, koje se pod danimuvjetima mjesta i vremena očitujesocijalno opasnim. Kao prekršajvriedi svaki aktivni ili pasivni činkoji sam po sebi izgleda da je opasanpo temelje sovjetske drţave i revolucionarnogpravnog poredka. Takokaţe §. 6. tog sovjetskog kaznenogkodeksa. Još zanimijiviji je §. 10.istog kodeksa koji kaţe da se prijespomenuti paragraf imade primienitiprema vaţnosti prekršaja i u sličnimslučajevima.