Stranica 32 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aŠTO GOD NIJE POSEBNO DOZVOLJENO –ZABRANJENO JE!Načela i poimanje prava i pravnogporedka u Sovjetskom Savezu―Nova Hrvatska‖, Zagreb, 6. listopada 1943.U četvrt stoljeća boljševičke vladavine u Rusijimogao se je sav kulturni i obrazovani sviet uvjeritio nezdravosti komunističkih ideja i nemogućegkomunističkog sustava uobće, te o strahotamakoje stvara provođenje tih zasada u ţivot.Na ovom mjestu osvrnut ćemo se posebnona pitanje pravosuđa u Sovjetskom Savezu iuobće na stanovište koje boljševizam zauzimljeprema pravu kao takovom, budući da je pravnisustav sigurno jedna od bitnih značajki svakogdruštvenog uređenja, koje ipak mora imati kakvetakve pravne temelje pa je prema tome bašto pitanje i jedan jaki kriterij na osnovu kojegse moţe stvoriti zaključak o vriednosti odnosnonevriednosti pojedinog druţtvenog sustava.Gradivo za ovaj članak uzimljemo iz izjava isvjedočanstava pojedinih pravnika, činovnika isudaca koji su svojedobno djelovali upojedinim krajevima bivšeg SovjetskogSaveza, a koji su, kad su njemačkečete osvojile te krajeve, svojimizkazima dali izcrpne podatke,koji mogu posluţiti za prosuđivanjesustava pravosuđa u SovjetskomSavezu.Bez najprimitivnijih načelasvakog pravaBoljševičko pravosuđe moţese razumjeti samo onda, akouzmemo u obzir da u sovjetsko-ruskompravu ne postojinajprimitivnije načelonovodobnog pravnog osjećaja— jednako pravo za sve. Samarksističke se strane ukazujena to, da je Lenjinovo najvećedjelo bilo, što je iz marksizmauklonjen posljednji ostatakHegelijanskog idealizma. Time je nestala i predočbao pravu kao nečem samostalnom i neovisnomo pojedinim političkim gledištima.Sovjetsko-rusko pravno shvaćanje temelji se nastanovištu čistog utilitarizma. Po tom je shvaćanjui pravosuđe samo jedno od sredstava usluţbi komunističke revolucije. To se pokazujejasno u uvodnom paragrafu kazneno-pravnogreda pučkog komesarijata za pravosuđe od godine1919. gdje se kaţe:”1. Pravo je sistem družtvenih odnosa, koji odgovaraprobitcima vladajućih klasa, a zaštićenje od njihove organizirane sile.2. Kazneno pravo ima za sadržaj pravne normei druge pravne mjere, kojima se sustav družtvenihodnosa dotičnih klasnih slojeva zaštićujeprotiv povreda (zločina) potlačivanjem(kaznom).3. Sovjetsko kazneno pravo ima zadaću da potlačivanjemzaštićuje onaj sistem društvenih odnosa,koji odgovara probitcima radničke klase,koja se je za vrieme periode diktatureproletarijata u prelazno dobaka komunizmu organizirala kaovladajuća klasa”.Stotine tisuća ljudi osuđenobez ikakve krivice!Prikazali smo neke glavneznačajke sovjetskog zakonodavstvai pravnog poredka.Međutim kad je Staljin g.1936. objavio svoj uovi ustav,onda je iztaknuo kaonjegovu glavnu značajkunastojanje za postizavanjemnezavisnih sudova,koji bi bili podređeni jedinozakonu. Međutim, iz izkazapravnika Menjšakina iz gradaSmolenska, koji ćemo ovdjeiznieti moći će se svatko uvjeriti,da je ta nezavisnost bila
Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 33isto takva fikcija kao i sve druge slobode i zajamčenaprava demokratskog i slobodnog Staljinovogustava. U stvari bili su sudovi u svimsvojim odnosima podređeni komunističkoj stranačkojorganizaciji, bili su jedan njen zavisanorgan kao i sve druge grane uprave i gospodarstvau Sovjetskoj Uniji.Jedan uvjerljivi dokaz su i t. zv. ‖vojne‖.To su bili posebni veliki procesi, koji su se vodilina posebaa način svojstven sovjetskom pravnomshvaćanju, kakvih valjda nije bilo ni u jednojdrugoj drţavi na svietu. Eto, o čem se radilo.Dosta je bilo da se negdje dogodila nekapogrješka ili neuspjeh na bilo kojempodručju gospodarstva u SovjetskojUniji i odmah su ―nezavisni‖sovjetski sudci započeli ‖vojnu‖pravi vojnički pohod, t. j. takavpostupak, po kojem su stotine ihiljade radnika, namještenika iseljaka bili odpremljeni u zatvore ikoncentracione logore, a da im je jedinakrivnja bila to, što su radili u poduzeću,oblasti ili kolhozu, koji nije izpunio predviđeniplan. Ako na primjer kolhoz nije uspio po uputamaMoskve i po predviđenom planu odpremitiodređenu količinu ţiveţnih namirnica u određenigrad i to kao na pr. g. 1936., jer je te godinebila jedna izvanredno slaba ţetva, bile suodpremane tisuće seljaka i namještenika u zatvorei logore. Ovakvi slučajevi, koji su u ostalomu Sovjetskoj Uniji bili vrlo česti, nam ujednogovore, kakvo su stanovište Sovjeti zauzeliprema pitanju krivnje, što ćemo uostalom obširnijeobraditi kad ćemo se osvrnuti na sovjetskokazneno zakonodavstvo.Progoni ―kulaka‖Ne manje značajni za sovjetsko pravosuđe bilisu i brojni procesi god. 1930. protiv seljaka, kojisu se protivili da idu u kolhoze. Njima su navratove bile obješene etikete s nadpisom‖Kulak‖. Imovina im je bila nasilno oduzeta, aoni su bili odvedeni u pustinjske predjele srednjeAzije. Svi sovjetski sudovi bili su kroz čitavtravanj i svibanj godine 1930. zaokupljeni samopostupcima protiv takovih seljaka, koji su seodupirali Staljinovom nalogu za podpunu kolektivizacijui likvidaciju kulaka kao klase.10 godina tamnice za 1 krumpir!Još drastičniju značajku pravnog poredka uSovjetskoj Uniji nalazimo u godinama 1932.-34.Sedmog kolovoza 1932. bilo je proglašeno socijalističkovlastničtvo za sveto i nepovredivo dobro.Krađa izvršena na takvom dobru kaţnjavalase je strieljanjem ili u najmanju ruku, ako suprileţale olakotne okolnosti, sa 10 godina tamnice.Od časa kad je proglašen taj zakon, bili suosuđeni desetci tisuća ljudi po sovjetskimsudovima na 10 godišnjutamnicu na pr.zbog ovakvih prekršaja:ako je netko izkopaosamo jedankrumpir iz zemlje(dok je baš godine1932. u SovjetskojRusiji vladala strahovitaglad) ili ako je otrgnuojedan klas ili uzeo dva, tri čavla.Pa što se je napravilo s tim ljudima?Njih se izkoristilo za gradnju Staljinovog kanalaizmeđu Iztočnog i Bielog mora. Tamo su onikoji su zbog olakotnih okolnosti biii‖pomilovani‖ od sovjetskih sudova umirali umasama uslied glada, hladnoće ili rada, koji jeprelazio njihove snage. Nije dakle čudo što se jereklo, da je taj kanal izgrađen na kostima ruskognaroda.Sudci bez ikakvih kvalifikacijaJedna karakteristika sovjetske pravne prakseje činjenica, da se od sudca ne traţi nikakvapravna prednaobrazba u europskom smislu. Dabi pojedinac stekao kvalifikaciju za sudca višese traţi od njega višegodišnji rad u stranci istranačkoj organizaciji. Zanimljivo je što o tomekaţe kievski odvjetnik Majkovski u svom izkazu:―Tokom 17 godina moje djelatnosti kod sudanisam ja našao ni jednog jedinog sudca, — kaţe