u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 23U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima,odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi kojase do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja,kako se to činilo naročito od 1918. –1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputamaSrpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologaSrba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojegje poticala, baš „elita― Srpske pravoslavne crkvekroz povijest.Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeniSrpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorompod maskom „duhovne institucije―,šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacijei eksploatacije hrvatskih zemalja. Sviokupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjištana taj način, kao manjina, pomoću nekihsvojih programa i statuta kako bi realiziralisvoje svjetovne ţelje. Srpska pravoslavnacrkva kao „duhovna institucija― iviše je za osudu kada pod takvim nazivomperfidno i neprirodno potiče svojnarod protiv ţivota drugih naroda, kojase zbog svjetovnih koristi sluţi pogubnimstilom protiv čovjeka.Istina, pravoslavne crkve vezane sudirektno uz svoje drţave i glavni grad(Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prijesvega im je zadaća da potiču na duhovnost,što nije slučaj kako se pokazalokroz povijest sa Srpskom pravoslavnomcrkvom koja je u funkciji izričitozbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskojpravoslavnoj crkvi, što se i pokazalona terenu, duhovnost je samo pokriće,kojom bi se trebala prije svega baviti.Stoga je prozrijeta, tj. nametnulase u srpskom orkestru kao prva violinas ciljem porobljavanja i eksploatiranjanaroda u okruţenju Srbije.Da nije toliko u relativno kratkom vremenuhtjela, moţda bi i uspjela nekenarode . . . i uništiti.Nakon poraza, koji je relativno doţivjelazadnja dva desetljeća, opet iznovastarom šablonom zamagljivanjem, a neduhovnošću pokušava nametnuti većviđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavnacrkva po formi i sadrţaju u funkcijije Srbima kao obična svjetovnastranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću,dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovcekao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga štopijani i drski, u tuđim kućama samo razbijajutuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugiokupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji suse uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što naZemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijestikoji su naţalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjernosvojoj brojčanosti, nosioci vlasti, idanas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoćkojekakve hrvatske mutljevine u HrvatskomSaboru, koja toga jest i nije svjesna ovisnoo genima istih, što adekvatno po djelima pokazujenjihova biografija i djela, jer se tako pokazujei prikazuju na terenu konkretno.