Stranica 16 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uXIV. stoljeću limitirali dozvoljenu crtu krcanja nabrodove (u "zapadnim" zemljama to se dogodilotek u XVII. i XVIII. stoljeću), onda je više krajnjevrijeme da se limitiraju cijene usluga, pa tko damanje, jer ćemo u suprotnom imati mudrace međunarodima koji izjavljuju da su za svoje usluge moglinaplatiti "milijardu kuna". Štoviše, iako će zvučatiapsurdno, trebali bi postojati Uredi za određivanje/reguliranje/kontroliranjecijena (ponuda)koji bi uštedjeli lokalnim i ţupanijskim upravamamilijune kuna, a što se tiče auto-cesta radilo bi sečak i o milijardama. Ţivimo u svijetu u kojem sejednostavno infrastrukutra i sve što nas okruţujenaplaćuje "po zlato", a zamislite samo, "sloboda sene prodaje ni za svo zlato".Nadam se da će pobijediti razbor.P O D M I N Č E T O M – N E K A D A Š N J A M A L A K O V A Č N I C A Z AP R O I Z V O D N J U B R O D S K E Ţ E L J E Z A R I J EĐivo Bašić, DubrovnikIstraţivanja pod Minčetom otkrila su nove nalazekojih ne fali u Gradu, a novonapravljeni sportskiteren nad tim područjem potiho otkriva mnoţinisportova odane aspiracije građana svijeta. Sjetimose samo da se parkiralište blizu Buţe još i danaszove "Tenis", pa se na starim fotografijama s početkaXX. stoljeća, još i prije austrijskog probijanjate Buţe (navrh Boškovićeve iliti Ulice od Buţe),moţe vidjeti iscrtani teniski teren. Uostalom,taj teren je očito dobro nasut jer su stari Dubrovčanioprezno pristupali "divljini Istoka", pa bi se ubudućnosti trebalo utvrditi do koje dubine su išlezidine, a tu je i dodatni iskoristivi prostor. Onodvaput-postavljanje manjih pa većih ţala za pristupBuţi od Tabora i obrnuto pokazat će se kaoinvesticija bačenih para jer će se netko valjda sjetitida je jedostavno trebalo ponešto zakositi prostordo dna (ne)vidljivih zidina, odnijeti nasuti materijal,te napraviti mali pristupni skalinasti puteljaksa strane, paralelno nasuprot i dalje od zidina.Naravno, sadašnji put do probijene Buţe ostaješto je, valjda, jedan od rijetkih razumnih uradakarušilački i pljačkaški nastrojene stare Austrije.Smiješno je tvrditi da su zemlje-osvajači donijelekulturne stečevine u zemlje koje su istovremenoporobljavali i iskorištavali, naročito iz razloga štosu hrvatske zemlje upravo samoniklim kulturnimdostignućima daleko zdušnije branile tu Europu,prolijevajući krv po europskim ratištima i po granicama"predziđa kršćanstva", nad kojim se u najnovijedoba to ponovno i kontinuirano pokušavačiniti putem više ili manje finije karte (papira) ipuca (botuna). Paradoks je taj da je predziđe u-istini-nasljedovanih vjera besmisleno ako ima malovjere u područjima koja su omeđena (pred)ziđima i različitim ekskluzivnim EU-granicama.Onaj tko ima u sebi utkanu predodţbu o moralnojokosnici itekako zna kada je počinjeno odstupanjeod iste, bez obzira na njegovo deklariranje, toleriranjeili (ne)prihvaćanje nečije vjere, a tu okosnicumu u većoj mjeri zasigurno nisu utkali ustavi izakoni različitih zemalja. Postavlja se jedno povijesnoprostor-vremensko pitanje moralnosti postupakakoji uopće (st)varaju podjele i financijskompozicijom pogodnije zemlje koje su vječni poklonicioltara pljačke jer njihov boljitak i blagostanje ţivotnoovisi o uskrati i siromaštvu malih zemalja.Ţarko Muljačić, Proizvodnja jedara, konopa ibrodskog ţeljeza u Dubrovniku XVIII. stoljeća,Naše more, god. II, br. 5, Dubrovnik, 1955, str. 280-281, kaţe da je dubrovački Senat sluţbeno namjeravaouvesti konoparski obrt 1729. godine, te jejamčio takvoj radionici da će biti jedina u Gradu.Za radilište je bio predviđen prostor na Posatu ipolje na Pilama, te po potrebi čak i Veliki arsenal(današnja Gradska kavana). Međutim, još 1751.Senat odlučuje o osnutku kompanije za proizvodnjuplatna za jedra i konoparstvo (glavnica 2.000cekina; 200 dionica po 5 cekina, od kojih drţavnih50). Kap. Antun Filipaći (Filippacchi) namjeravaoje u razdoblju 1780.-1789. osnovati radionicu zaplatna u Cavtatu, ali je zahtijevao isključivu prodajutijekom 12 godina, privilegij kupnje koju biobavljali kapetani jedino kod njega, oslobođenje odcarine i javne sluţbe, te bescarinski uvoz brodasirovina s Levanta i dr. Nadalje, Josip Dordelli, A.Dordelli, B. Ĉubelić i N. Karaman otvorili su 1758.specijaliziranu radionicu za sidra, za što im je trabaozadnji orsan (istočno od Lučke kapetanije),zbog veće potraţnje tih proizvoda (brodska ţeljezarija)koji su dotad izrađivani "u nekojmaloj kovačnici, smještenoj u napuštenommagazinu soli ('slanici') pod Minčetom, dalekood mora ". Međutim, zbog porasta cijena ikonkurentske radionice u blizini gruškog brodogradilišta,morali su isplatiti dugove i prodati inventar.
Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 17Diana Majhen, ZagrebAko bih morala u par riječi opisati REKOM,opisala bih ga kao antihrvatsku, projugoslovenskuorganizaciju, čiji su ciljevi jasni u potpunosti:Izjednačiti krivnju za rat, multiplicirati brojsrpskih ţrtava i umanjiti hrvatske ţrtve, tenas uvjeriti kako ćemo svi sretno ponovno ţivjetiu nekoj novoj <strong>Jugoslaviji</strong>, jer eto, tako dobrosurađujemo.U ime Hrvatske i Hrvata ne govore Hrvati, nitioni koji Hrvatskoj misle dobro, a cilj im je daistina o Domovinskom ratu ostane zabiljeţenaza buduća pokoljenja.U ime Hrvatske govori jedna Teršelička, jedanJosipović i jedan Uzelac, te samo i isključivonjima slični.Pa tako Josipović, na ţalost predsjednik ovezemlje, licemjerno izjavljuje kako "zločini morajubiti rasvijetljeni i počinitelji kaţnjeni, alida isto tako treba pruţiti zadovoljštinu ţrtvama.To su dvije strane novčića i bez toga nemapomirenja―.Zanimljivo. Josipović shvaća da nema pomirenjabez da preţivjeli dobiju zadovoljštinu, ali toshvaća samo kada je u pitanju Domovinski rat.Kada su u pitanju zločini koje su njegovi partizaničinili, Josipoviću se naglo pomućuje moćshvaćanja i rasuđivanja, kao što je već godinamapomućena svim tim velikim„pravednicima― koji čine REKOM.Jedini zaključak koji se iz toga moţe izvući jetaj, da mi koji traţimo pravdu za partizanskezločine valjda nismo ni ljudi ni ţrtve, bez obzirakoliko su nam partizani članova obitelji poklalii zatrpali u jame. Nikada nisam čula„pravednog― Josipovića da se zalagao za osudupartizanskih zločina, dapače, u više je navrataizjavljivao kako se više ne trebamo baviti Drugimsvjetskim ratom. Ni malo ga nije briga zaţtve i za pravdu, samo nastoji da se o tome negovori, jer su ubijali njegovi.Ali su mu puna usta zločina u DomovinskomUPOZNAJTE REKOMratu. I ne samo usta, nego su mu i rukice zaposleneu otkrivanju spomenika nevinim srpskimţrtvama, dok ga nevine hrvatske ţrtve izgledani malo ne zanimaju. A moguće misli kako hrvatskeţrtve ne mogu biti nevine, te da su svedobile što su i zasluţile. Kako na Bleiburgu,Kriţnim putevima, Macelju, Teznu, Kočevskomrogu, tako i devedesetih godina širomHrvatske.A ako ste mislili da je Hrvatska pobijedila uDomovinskom ratu, prevarili ste se. Da tomenije tako, objasnio je Slobodan Uzelac obraćajućise sudionicima REKOM-a, i tu ime hrvatskeVlade. Uzelac je izjavio kako „je jedan odciljeva Koalicije neke pobjednike u nekim fazamarata, ili one koji misle da su pobjednici, naučitikako podnijeti pobjedu".Hvala Sanaderu i HDZ-u što su Uzelca postavilina mjesto sa kojeg ovakve bljuvotine moţegovoriti u ime hrvatske Vlade, što znači, u imesvih nas.Uzelac nam dakle objašnjava kako u Domovinskomratu nismo pobijedili, nego samo MISLI-MO da jesmo. A ako nismo pobijedili mi, nisupobijedili ni marsovci, nismo ratovali s njima.Znači, pobijedili su Srbi, ne vidim kako se todrugačije moţe shvatiti.A kad si malo bolje razmislim, pa nije baš daUzelac priča bez veze.Prije samo petanestak godina, cijela naša zemljaje bila razrušena i spaljena, ljudi mučeni,silovani i ubijani. Jugočetnička vojska je sijalasmrt svakim danom, na svakom koraku, zanas Hrvate. A tu je vojsku financirala i na nasposlala Srbija.A evo nas danas, kako nas uvjeravaju iz RE-KOM-a da smo se eto, malo porječkali sa susjedima,za što smo jednako krivi kao i oni, pa tosve trebamo što prije zaboraviti. A da bi moglizaboraviti, trebamo osuditi što više hrvatskihbranitelja, jer sve dok su oni ţivi i slobodni,uvijek će nas podsjećati na to što se u tom ratudoista događalo. I moramo dopustiti da srpskeţrtve u Domovinskom ratu zasjene i one iz Jasenovcai to prve verzije, od 700.000 mrtvih,jer su se na nenaoruţane srpske civile digle