u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

Stranica 16 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uXIV. stoljeću limitirali dozvoljenu crtu krcanja nabrodove (u "zapadnim" zemljama to se dogodilotek u XVII. i XVIII. stoljeću), onda je više krajnjevrijeme da se limitiraju cijene usluga, pa tko damanje, jer ćemo u suprotnom imati mudrace međunarodima koji izjavljuju da su za svoje usluge moglinaplatiti "milijardu kuna". Štoviše, iako će zvučatiapsurdno, trebali bi postojati Uredi za određivanje/reguliranje/kontroliranjecijena (ponuda)koji bi uštedjeli lokalnim i ţupanijskim upravamamilijune kuna, a što se tiče auto-cesta radilo bi sečak i o milijardama. Ţivimo u svijetu u kojem sejednostavno infrastrukutra i sve što nas okruţujenaplaćuje "po zlato", a zamislite samo, "sloboda sene prodaje ni za svo zlato".Nadam se da će pobijediti razbor.P O D M I N Č E T O M – N E K A D A Š N J A M A L A K O V A Č N I C A Z AP R O I Z V O D N J U B R O D S K E Ţ E L J E Z A R I J EĐivo Bašić, DubrovnikIstraţivanja pod Minčetom otkrila su nove nalazekojih ne fali u Gradu, a novonapravljeni sportskiteren nad tim područjem potiho otkriva mnoţinisportova odane aspiracije građana svijeta. Sjetimose samo da se parkiralište blizu Buţe još i danaszove "Tenis", pa se na starim fotografijama s početkaXX. stoljeća, još i prije austrijskog probijanjate Buţe (navrh Boškovićeve iliti Ulice od Buţe),moţe vidjeti iscrtani teniski teren. Uostalom,taj teren je očito dobro nasut jer su stari Dubrovčanioprezno pristupali "divljini Istoka", pa bi se ubudućnosti trebalo utvrditi do koje dubine su išlezidine, a tu je i dodatni iskoristivi prostor. Onodvaput-postavljanje manjih pa većih ţala za pristupBuţi od Tabora i obrnuto pokazat će se kaoinvesticija bačenih para jer će se netko valjda sjetitida je jedostavno trebalo ponešto zakositi prostordo dna (ne)vidljivih zidina, odnijeti nasuti materijal,te napraviti mali pristupni skalinasti puteljaksa strane, paralelno nasuprot i dalje od zidina.Naravno, sadašnji put do probijene Buţe ostaješto je, valjda, jedan od rijetkih razumnih uradakarušilački i pljačkaški nastrojene stare Austrije.Smiješno je tvrditi da su zemlje-osvajači donijelekulturne stečevine u zemlje koje su istovremenoporobljavali i iskorištavali, naročito iz razloga štosu hrvatske zemlje upravo samoniklim kulturnimdostignućima daleko zdušnije branile tu Europu,prolijevajući krv po europskim ratištima i po granicama"predziđa kršćanstva", nad kojim se u najnovijedoba to ponovno i kontinuirano pokušavačiniti putem više ili manje finije karte (papira) ipuca (botuna). Paradoks je taj da je predziđe u-istini-nasljedovanih vjera besmisleno ako ima malovjere u područjima koja su omeđena (pred)ziđima i različitim ekskluzivnim EU-granicama.Onaj tko ima u sebi utkanu predodţbu o moralnojokosnici itekako zna kada je počinjeno odstupanjeod iste, bez obzira na njegovo deklariranje, toleriranjeili (ne)prihvaćanje nečije vjere, a tu okosnicumu u većoj mjeri zasigurno nisu utkali ustavi izakoni različitih zemalja. Postavlja se jedno povijesnoprostor-vremensko pitanje moralnosti postupakakoji uopće (st)varaju podjele i financijskompozicijom pogodnije zemlje koje su vječni poklonicioltara pljačke jer njihov boljitak i blagostanje ţivotnoovisi o uskrati i siromaštvu malih zemalja.Ţarko Muljačić, Proizvodnja jedara, konopa ibrodskog ţeljeza u Dubrovniku XVIII. stoljeća,Naše more, god. II, br. 5, Dubrovnik, 1955, str. 280-281, kaţe da je dubrovački Senat sluţbeno namjeravaouvesti konoparski obrt 1729. godine, te jejamčio takvoj radionici da će biti jedina u Gradu.Za radilište je bio predviđen prostor na Posatu ipolje na Pilama, te po potrebi čak i Veliki arsenal(današnja Gradska kavana). Međutim, još 1751.Senat odlučuje o osnutku kompanije za proizvodnjuplatna za jedra i konoparstvo (glavnica 2.000cekina; 200 dionica po 5 cekina, od kojih drţavnih50). Kap. Antun Filipaći (Filippacchi) namjeravaoje u razdoblju 1780.-1789. osnovati radionicu zaplatna u Cavtatu, ali je zahtijevao isključivu prodajutijekom 12 godina, privilegij kupnje koju biobavljali kapetani jedino kod njega, oslobođenje odcarine i javne sluţbe, te bescarinski uvoz brodasirovina s Levanta i dr. Nadalje, Josip Dordelli, A.Dordelli, B. Ĉubelić i N. Karaman otvorili su 1758.specijaliziranu radionicu za sidra, za što im je trabaozadnji orsan (istočno od Lučke kapetanije),zbog veće potraţnje tih proizvoda (brodska ţeljezarija)koji su dotad izrađivani "u nekojmaloj kovačnici, smještenoj u napuštenommagazinu soli ('slanici') pod Minčetom, dalekood mora ". Međutim, zbog porasta cijena ikonkurentske radionice u blizini gruškog brodogradilišta,morali su isplatiti dugove i prodati inventar.