u kraljevini Jugoslaviji A.D. 1939.

B r o j 104 I zl azi s u bo to mZ a g re b , 11 . r u jn a 20 10 .Hrvatskim generalima vraćeni činovi i odličja:general Mirko NoracNeopoziva odluka Nove Hrvatske DesniceStranka Pučkih Ustašastranka.puckih.ustasa@gmail.comUstrojni odborRAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAVPRIDRUŢITE NAM SE!Naklada30.000 primjerakaGlasnik je besplatanPrijaviti se moţete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.com

Broj 104 -11. rujna 2010.M o j h r v a t s k i d o mStranica 3MILAN SUFFLAYIver SelskiDomovinu svoju našao si cijelu,Ĉasno mjesto htjede dati joj u svijetu;bez boli u srcu, bez ljage na tijeluhtjede ju iznijeti u pravome svijetlu.Veličinu njenu spoznao si umom,ljubav srca svoga njojzi si darivo;vidovnjaštvo nijesi izlagao bunom,nego mišlju svojom si ga prikazivo.Na raskršću dvaju svjetova si biodiv što im je točno razabrao međe,nijesi krvi htio, ali si se borio,slušajuci smjerno očeve i pređe.Svi su naši pređi zborili kroza Te,njihove si misli skupio u jedno;Tomislav i Zrinski, i Gubec i Anteuza Te su bili. Ubiše Te bijedno -onda kada si nam ponajviše trebo;krvlju Tvojom htješe zasljepiti nam oči,ušutkati zemlju i prognati nebo.Med nama se Tvoja krv još uvijek toči!HRVATSKA, MOJADOMOVINAMatej Kristan MirkovićHrvatska, ti si moja domovina.Jedina moja domovina.U tebi ţivimod rođenja svojega.Prelijepi su slapovi Krkešto svakog pjesnika očarajui slavonske ravnicešto ti hranu daju.Ljubim telijepa moja domovinoi umro bihza tebe.

Stranica 6 Broj 104 -11. rujna 2010.I z u r e d n i k o v a k u t ase te godine iselilo ili uselilo toliko i toliko”lica”, umjesto osoba. Taj je primjer uzet kaoprvi, kojeg smo se sjetili, inače je to stalna pojava.Velika zbrkaTreba priznati činjenicu, da je s hrvatskim jezikomzbilja vrlo teško jer tu vlada velika zbrka,koju su učinile i same škole, učeći od prošlihrežima nametnuti Belićev pravopis, no tomzbrkom treba već jednom prestati, a upravoBanska Vlast mora tu početi, mora početi vršenjemkorektura i proglasiti koji pravopis trebaučiti u školama. Po tradiciji je duhu hrvatskogjezika najbliži stari pravopis Ivana Broza iDragutina Boranića, pa tu doista ne trebamnogo razbijati glavu.Ĉišćenje sluţbenog jezika uredaNedavno je izašla vrlo potrebna knjiga”Hrvatski pravopisni rječnik” od dra IvanaEsiha. Ta knjiga nabraja sve najčešće pravopisnei slovničke pogreške, pa je tim olakšana akcijačišćenja hrvatskog jezika. Potreba je,da Banska Vlast, možda baš na temelju te knjige,počne akciju čišćenja službenog jezika, kojimse njeni uredi služe.Stvar je i te kako vaţnaU Banskoj Vlasti, premda se u svim pravcimaželi bolje i novo, još se uvijek, na nekim poljimanažalost osjećaju loši utjecaji starog, najvišepak u pitanju službenog jezika. Ovdje trebaenergično zahvatiti, pa unijeti novi duh, stvarje i te kako važna.Što reći osim:Bravo Hrvati! Iz 1939.

Broj 104 -11. rujna 2010.U s u s r e t E u r o p s k o j U n i j iStranica 7HRVATSKIM GENERALIM AVRAĆENI ČINOVI I ODLIČJ AHrvatska među rijetkim u Europibez ekstremistaMarijan Lipovac, marijan.lipovac@vjesnik.hr– "Vjesnik", Zagreb, 5. listopada 2010.Odabrao: prof. Žarko Marić, ZagrebZa razliku od većine europskih zemalja, u Hrvatskojnema ni jedne stranke koju bi se moglosvrstati u ekstremnu desnicu, iako je desni političkispektar vrlo šaren.Voditelj Centra za politološkaistraţivanja Anđelko Milardovićkaţe da u Hrvatskoj postojemarginalne desno-radikalneskupine koje imaju određenosubkulturno značenje, poputskinheadsa ili pokreta Stormfront,ali da nema desnoekstremnihstranaka."U Hrvatskoj je HDZ desnicentar. Desnije od desnog centraje HSP, a što se tiče ostalihpravaških stranaka, s obziromna to da su iz iste programskeosnove, one su u odnosu na nekeprogramske politike radikalnijeod HSP-a.No, ni jedna ne zagovara restauraciju NDH ine govori eksplicitno da strance treba protjerati",kazao je Milardović, koji upozorava da kad segovori o desnim ekstremistima u Europi, trebabiti oprezan i razlikovati, na primjer, Nacionalnipokret Jean-Mariea Le Pena u Francuskoji Nacionalnu demokratsku stranku NDP uNjemačkoj.Također, treba voditi računa da desnije od takvihstranaka postoje neonacističke skupine kojezagovaraju ksenofobiju i ekstremizam premastrancima, a pod nadzorom su institucijaza zaštitu ustavnog poretka.Milardović smatra da bi do jačanja ekstremnedesnice u Hrvatskoj moglo doći nakon ulaska uEU."Postavlja se pitanje koji bi tip ekstremne desnicebio u Hrvatskoj. Za sada je nema, ali pologici stvari, kad Hrvatska uđe u EU tu će uvelikom broju dolaziti stranci i naseljavati se.Od sjevera do juga Europe ekstremnu desnicukarakterizira antiemigrantski stav, ksenofobijasvake vrste kao kontrapunkt globalizaciji imultikulturalnom društvu. Kad uđe uEU, od toga Hrvatska ne će biti izuzeta",ističe Milardović.Slično smatra i profesor političke filozofijeŢarko Puhovski, koji podsjeća na primjerŠvedske gdje je od ulaska u EU došlodo jačanja ekstremne desnice.”Kad uđemo u EU, bit će lakše povezivanjes desno orijentiranim strankama i urealnom svijetu i na internetu”,dodaje Puhovski.Ni jedna od postojećih hrvatskih desnihizvanparlamentarnih stranaka ne zagovararestauraciju NDH i ne govori eksplicitnoda strance treba protjerati.Po njegovu mišljenju, za nastanak i jačanjeekstremne desnice postoje potencijali, ariječ je o skupinama poput skinheadsa, ratnihveterana i drugih ratnih stradalnika, kao i onimakoji u obitelji generacijama baštine radikalno-desnestavove.”To je potencijal, ali te skupine nemajuorganizacijsku sposobnost, nego djelujuspontano i neorganizirano”,rekao je Puhovski.Što se tiče postojećih desnih stranaka na političkojmargini, Puhovski smatra da su one diopolitičkog folklora, a da im je problem to što suse pokazale potkupljivima.O guţvi na hrvatskoj desnici najbolje govoriregistar političkih stranaka. Ondje je upisano

Stranica 8 Broj 104 -11. rujna 2010.U s u s r e t E u r o p s k o j U n i j iTomislav Dragun: Ekstremisti u Hrvatskoj? Ima ih. SlobodanUzelac i Milorad Pupovac, koji javno kažu da su Srbi, ZoranPusić i Žarko Puhovski, koji navodno doma kao relikviju držekomadiće odrezane Titove noge, a osobito Ivo Josipović, kojijoš uvijek veliča Staljinovu trorogu kapu s crvenomzvijezdom petokrakomsedam stranaka koje u sebi imaju pravaškoime - Hrvatska stranka prava, Hrvatskastranka prava 1861., Hrvatska strankaprava dr. Ante Starčević, Hrvatska čistastranka prava, Autohtona hrvatska strankaprava, Hrvatska pravaška zajednica iHrvatsko pravaško bratstvo. U registru je inekoliko stranaka koje su osnovali bivši HDZoviduţnosnici - Hrvatski istinski preporod,Jedino Hrvatska i Hrvatsko zvono, a tu je iHrvatski obrambeni pokret, koji je 1956. uArgentini osnovao Ante Pavelić. U desnicu semogu uvrstiti i Hrvatska kršćanskodemokratskaunija, Hrvatska demokršćanskastranka, Kršćansko-socijalna unija,Hrvatska pučka stranka, Hrvatskizbor, Stranka hrvatskog zajedništva, Nacionalnidemokrati i Domovinska građanskastranka (koja zagovara Kraljevinu Hrvatsku).O njima se u široj javnosti zna vrlomalo, ali neke od tih stranaka ipak se trude doprijetiu javnost, pa su aktivne na internetu.Mnogo poznatija od spomenutih registriranihdesnih stranaka je Nova hrvatska desnica,kojoj, međutim, nije odobrena registracija. Ta jegrupacija najprepoznatljivija po svom vođi,‖prvom triumviru‖ Mladenu Schwartzu, kojije autor nekoliko knjiga te povremeno nastupa ina televiziji, uglavnom u emisijama poput‖Nightmare stage‖ Ţeljka Malnara.Ĉak i kad zastupa radikalne stavove, opravdavaHitlerove poteze i objavljuje popis unutarnjihneprijatelja, u javnosti Schwartz uglavnomima status osobenjaka te više izaziva podsmijehnego zabrinutost. Odjek je imao njegov potez iz2002. kad je iz stranke isključio svoju nevjenčanusuprugu Anu Lučić zbog "lijevih skretanja",odnosno zbog toga jer je pristupila Hrvatskombloku. Schwartz se odnedavnojavnosti obraća blogom pod nazivomSchwartze Garde (Crna garda), s kojegporučuje da zastupa ideje europskenove desnice, neofašizma i hrvatskognacionalizma, protivi se liberaldemokraciji,komunizmu, multikulturalizmuunutar nacionalne drţave i globalizmu,a kao lijek sadašnjem stanju uHrvatskoj vidi uvođenje nacionalne diktature.Prije desetak dana Schwartz je objavioodluku kojom vraća odličja i činovegeneralima koje im je oduzeoIvo Josipović, ‖laţno se predstavljajućikao predsjednik takozvane RepublikeHrvatske‖.Kao udruga u Hrvatskoj djeluje i Hrvatskiuljudbeni pokret, koji ţeli uZagrebu podići spomenik Anti Paveliću,pa su lani čak najavljivali studijskoputovanje u Srbiju kako bi se upoznalis tamošnjim iskustvima u podizanjaspomenika Draţi Mihailoviću. Novudesnu stranku, Hrvatsku straţu, uskoronajavljuje ratni ministar unutarnjihposlova Ivan Vekić, koji se zalaţeza smrtnu kaznu i uvođenje obuke ooruţju u srednje škole.

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 9IN MEMO RIAM: MILKA PLANINCMate Ćavar, Savjet Slobodne Hrvatske,ZagrebKonačno je otišla, bez zasluţene kazne, zločinačkapartizanka Milka Planinc, iako, kako neki tvrde,bez noge, kao i njezina "Ljubičica plava". Alizasluţena je kazna čeka upravo sada, kada se suočavas tisućama neduţnih Hrvata koje je potamanilana bleiburško hrvatskim stratištima"Kriţnih puteva" smrti.Njezin partizanski zločinac Simo Dubajić, u svojimzapisima toboţnjega kajanja piše kako je upravopartizanka Milka Planinc odabirala desetinedragovoljaca, partizanskih egzekutora, koji supod komandom Sime Dubajića poubijali prekotrideset tisuća Hrvata, na povratku s Bleiburškogapolja, gdje su ih Englezi izručiti partizanskimkrvnicima.U svoje vrijeme Simo Dubajić je uzvikivao kako jepobio preko trideset tisuća hrvatskih zarobljenikaali da mu je ţao što nije pobio bar tristo tisućaHrvata.Taj isti krvnik Hrvata u poznim godinama, nakonbjeţanije iz "SAO krajine", da je postao monahomSPC u Beogradu, kako bi se umilio "Srpskomebogu koji gore na srpskome nebu pije vino". Sadaće svoju Milku oplakivati oni partizanski zločincikoji s odličjima za pokolje Hrvata uţivaju Zagrebomi Hrvatskom.Ali dolazi im prirodni kraj i oganj u Olujnom paklu,ognja vječnoga, kojega su zasluţili.Amen.A N A R H I S T I I D E S T R U K T I V N I E L E M E N T I V A R Š A V S K E !Mate Ćavar, Savjet Slobodne Hrvatske,ZagrebSredinom srpnja bili smo ponovno svjedoci anarhističkihakcija od strane destruktivnih elementaRH. Još od kada se to sve poteţe? Ima već četiripet godina od kada ne daju normalnu obnovugradske četvrti pored Cvjetnoga trga u Zagrebu.Najprije se ispriječila Srpska pravoslavna crkvakoja je htjela spriječiti obnovu središnjeg dijelatoga zapuštenoga kvarta, kakvih još ima petnaestaku starome dijelu donjega grada Zagreba. Konačnose našao jedan sposoban poduzetnik, kojise odlučio na obnovu ovog kvarta, odmah do TrgaPetra Preradovića ili Cvjetnoga trga, na kojemuse nalazi i bivša crkva svete Margarete, u kojoj jeutemeljena Hrvatska pravoslavna crkva 1942.godine. No nakon što su jugokomunisti poubijalicijelu patrijaršiju HPC, ova crkva je postala opetSPC "Hristova preobraţenja". Popovi ove Srpskesvetosavske crkve bili su najveći protivnici Horvatinčićevapreporoda ovoga kvarta jer su svojatalii neke druge zgrade.No poduzetnik Tomislav Horvatinčić dobio je svesporove i sve dozvole za taj programirani projektovoga kvarta. Isplatio je sve suvlasnike debelimnovcima i po nekoliko puta skuplje od normalnih.Ali eto i pored toga obrušila se cijela jedna jugokomunističkakamarila na taj Horvatinčićev projekt.Samo što sve nisu poduzimali da bi onemogućiliovoga hrvatskog poduzetnika i velikog dobročiniteljau mnogim prigodama. I pored svih sluţbenodobivenih dozvola grada Zagreba, anarhističkojugocrvena destruktivna koalicija, na čelu stako zvanom HNS-om Vesne Pusić, Radomira Ĉačića,kao i Stjepana Mesića urotili su sve svojesnage da se ovaj cijeli projekt stornira. Udarili sugalamom i prosvjedima najviše protiv MilanaBandića, gradonačelnika Zagreba, kojega Pusićkaneprestano napada zbog njegova hercegovačkogpodrijetla, vjere i hrvatstva. Što sve nisu činili dase onemogući izgradnja, da se zbaci Milana Bandićai da se nekako domognu vlasti u Zagrebu.Već je dugo nagovještavan R. Ĉačić kao novi gradonačelnikako ne uspije postati novim predsjednikomvlade RH. I eto konačno je ipak prevagnulapravna drţava Hrvatska. Policijskim snagamaomogućeno je dovršenje izgradnje ovoga projektau središtu Zagreba. A Vesna Pusić se osramotilahtijući progurati Varšavsku ulicu čak u Hrvatskisabor, kao neko goruće pitanje, tvrdeći da se Zagrebnalazi u opsadnom stanju, kao Bagdad. Takoje ovim načinom Vesna Pusić postala smiješnaprimitivka u očima svih koji smo gledali i slušaliPusićkino kričanje u Hrvatskom Saboru.

Stranica 10 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uT K O D R U G O M E Š T E T U N A N E S E M O R A J U N A D O K N A D I T Iprof. Žarko Marić, Zagreb - profesor, novinar,pjesnik, pisac, javni djelatnik, domobran, umirovljenik,invalid, dragovoljac i političarTekst "PRIMJENA TITOVA PRAVNOG POUĈ-KA U HRVATSKOM SUDSTVU" našega glavnogurednika dr. sc. Tomislava Draguna (GlasnikHUP-a 25.IX.2010.) dao mi je povoda da i ja prekonašeg Glasnika, jednog od rijetkih slobodnihglasila u porobljenoj domovini, upoznam svekolikujavnost o sudskoj sramoti, vezanoj uz moj predmeti moju ulogu štetnika (oštećenika).ŠTETA = zlo učinjeno jednoj osobi protupravnomradnjom druge osobe.―Tko drugome štetu nanese mora da je nadoknadi...‖(Opšti enciklopedijski riječnik SVEZNA-NJE, Zgb. 1937. str. 2705)Štetu su mi (moralnu, zdravstvenu, socijalnu,obiteljsku) nanijeli sudski djelatnici zloglasneZagrebačke gruntovnice pod zapovjedništvomtadašnjeg predsjednika i podpredsjednika Općinskogsuda. kršeći svjesno i sa zlom nakanom zakon,ne ţeleći mi izdati čarobni papir formata A4- VLASNIĈKI LIST za moj stan od 61 m2, kojisam stekao s puno ţrtve i odricanja u uvjetimamaćehinskog odnosa društvene zajednice premameni, gdje se nikada nisam upoznao s pojavama:društveni stan, poslovni prostor, otpremnine,dionice i sl.Punih 6 godina je trajala moja gruntovnička kalvarija,gdje sam se osjećao kao onaj ţidov kojemusu za običnu voţnju u tramvaju, svakih 7 danatraţili da donese liječničku potvrdu o neušljivosti(Knjiga Holokaust za početnike).“Ja ti nemam dati nikakve druge dokumentenego ove koje već imaš i na osnovu kojihsu riješeni predmeti u tvojoj zgradi. To tioni rade zbog tvoje politike, zbog tvog oštrogjezika i pera, desničarenja, svašta pišeš protivonih na vlasti, pišeš i za Schwartzove novine.To ti je zbog tvoga bla, bla. To ti je UD-BA znaš.” Kazao mi je Davorin Grabarić, direktorCENTROSTANA kojem sam se obraćao zanekakve tabularne nebeske dokumente koje je odmene uporno traţila gruntovnička alfa i omega,sutkinja Ilijana Petyo, danas visoko pozicioniranana sličnim tajanstvenim poslovima."Gospodine, to je uvreda za ovaj sud". Polupovišenimtonom mi je odgovorila kako sam joj seusudio reći najblaţim rječnikom, da sam ja ţrtvabirokratskog odugovlačenja. Više ništa nisamsmio reći zbog mogućnosti optuţbe za govor mrţnje,jer sam joj po očima vidio da u glavi ima tumormarke "Drţava to sam ja". Iz izjave gosp.Grabarića moţe se slobodno zaključiti da postojiosnovana sumnja da kazneno djelo s meni nanesenomštetom nije počinjeno samo iz krimikorupcijskihrazloga ("500 EURa ili 10 god. čekanja"te "300.000 neriješenih predmeta", Vjesnik18. i 21.III.2005.) nego i iz MRŢNJE koja moţebiti: politička, nacionalna, regionalna, rasna,klasna itd.I zaista moji susjedi u zgradi s istom dokumentacijomnisu imali problema, uključujuci i mogaprvog susjeda Ljubu Jurčića finog, kulturnog istidljivog gospodina, ministra u Račanovoj veleizdajničkojvladi, nesuđenog SDP-ovog premijera.Moja najnormalnija tuţba protiv krivca po zapovjednojodgovornosti, za nekakvu novčanu odštetui dakako ispriku prošla je sve sudskoopćinske,ţupanijske i vrhovne instance sa skoro

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 11istim odgovorima u kojima sene negira SUDAĈKA KRIVI-CA, nego se poziva na SUDS-KI IMUNITET, PASIVNU LE-GITIMACIJU, na DRŢAVUkoja odgovara za greške svojihsudaca i sl.Baš onako kako je u slučajutuţbe gosp. Draguna odgovoriosudac Ţupanijskog suda u SlavonskomBrodu Zlatko Mirković."Prema odredbi članka106. Zakona o sudovima,sudac uopće, dakle ni supsidijarno,ne odgovara štetniku,već jedino i izravnoodgovara Republika Hrvatskakao država."Na kraju sam se teška srcaodlučio na NE-HRVATSKI-IZUM tuţba protiv vlastite drţave, i moja tuţbaza novčanom odštetom i moralnom isprikom većdvije godine čeka na USTAVNOM SUDU - Poslovnibroj: XCIX P-9167/04. U više navrata, prekopisama čitatelja, dok su dnevni mediji imalikoliko toliko narodni karakter i pomalo davaliprostora svojim čitateljima, skretao sam paţnjuna moj slučaj koristeći čak i stihove.Pravosuđem, Vjesnik piso lani,pružio se lanac kriminalni.Gruntovnica zloglasna postala,građanima zdravlje uništila.Stotin tisuć spisa u blokadi,građani se džaba žale vladi.To se u nas dogoditi more,kršitelji napreduju gore.Treba njima odriješiti kesu,imunitet štiti ĐURU SESSU.Išao sam čak i do svoga poniţenja traţeći ŠUM-SKU POMOĆ. U šumi PANTOVĈAK, u kaslić nakome piše "Mnja, mnja IVO - pravda za sve"ubacio sam zahtjev da se Ustavnom sudu kaoinstituciji postavi pitanje po pitanju moga predmeta,po istom principu po kojem je postavio pitanjePoliciji kao instituciji, da li je postupalazakonito u slučaju zeleno-ţuto-crvenih kontejnerrevolucionara iz Varšavske koji su protuzakonitoi nasilno okupirali prostor i vršili ubrzane pripremeza proglašenje SAO VARŠAVSKE(Samostalna Autonomna Oblast Varšavska) učemu ih je spriječila OLUJA ala KARAMARKO.BORBA SE NASTAVLJA!ZA NEZAVISNU HRVATSKU!ZA RADNIĈKO-SELJAĈKU VLADU!DOLJE VELIKOSRPSKA VOJNO-FAŠISTIĈKA DIKTATURA!DOLJE BURŢOAZIJA!PODRŢITE I PRIDRUŢITE SEPRAVEDNOJ BORBI USTAŠAU VELEBITSKOM USTANKU!Ovo su parole koje je 1932. god. komunističkopartijsko vodstvo preko svoga lista PROLETERslalo svojim članovima i narodu.Radničko-seljačka borba je tada bila i nacionalnai socijalna. A ONDA JE DOŠAO TITO. Ako laţekoza ne laţe rog. Ne budite lijeni. Potraţite uknjiţnicama od Vas sakrivene povijesne istine.I na kraju, s obzirom na našu bremenitu situacijujedna znanstveno-pjesnička spoznaja.Ako centar za to lijeka nema,vlast uzima tad vlada extremna.Puno bolje zadaće se vrše,kad iz trupla ruke, noge strše.

Stranica 12 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uO S V R T N A P O S J ET PREDSJEDNIKA RHI V E J O S I P O V I Ć A S V . O C U B E N E D I K T U X V I .I D O B I V A N J E N A J V E Ć E G O D L I Č J AM A L T EŠ K O G V I T EŠKOG REDAJosip Kokić, ZagrebĈovjek kao duhovno i razumsko biće po svojojprirodi ţeli vjerovati u samog čovjeka, kojegaje po vjerovanju stvorio sam Bog na svoju slikui priliku. Dao mu razum, glas savjesti, logikuţivljenja i ponašanja u cilju ljubavi prema bliţnjemu,ali nadasve razlikovanje dobra od zlana temelju kršćanskih načela univerzalne vrijednosti.Tako i narod, naš hrvatski narod ţelioje vjerovati u svoje vođe, svjetovne i duhovne,posebice u samom početku stvaranja konačnonezavisne i slobodne drţave RH. U tome su posebicebili nadahnuti svojom ţeljom i snom zaslobodnom vlastitom drţavom, jer narod bezdrţave nema snagu opstojnosti i skrbi za vlastitipuk, ţitelje. Stvaranjem drţave to se jedinstvoostvaruje u punini, a narodi su Boţja tvorevina.Hvala Bogu hrvatski narod je imao uzor u kardinaluStepincu, Kuhariću, kao i u Šeperu, kakoostati čvrst, hrabar i ponosan.Moţemo isto tako povući neku paralelu u našojkatoličkoj Crkvi. Bez suţivota između klera isvjetovnjaka, bez te harmonije i isprepletenostiduha i materije, kao i u svjetovnom području,teško je očekivati zajednički napredak i tolikoţeljeno opće dobro svih, pa i samih protivnikaili čak neprijatelja.Marko Francišković je lijepo napisao u svojojposljednjoj kolumni, kako je potrebito i nuţnomoliti i za svoje neprijatelje. U tome i jest snagakatoličke vjere, u kojoj su ugrađeni i oprosti pomirenje i suţivot, jer ako toga nema kaos idestrukcija dobivaju snaţnu potporu a zloduhdobiva veliki značaj. Odnos ţidova i palestinacaje kristalan primjer, jer Ţidovima Isusovoučenje je itekako odbojno. Osveta postaje praviloţivota, a i starozavjetno načelo, oko za oko,odavno je izgubilo značaj. Danas je upravo natom njihovom odnosu, jedno oko za tisuću očiju,a Ţidovi imaju nezamislivu i nemjerljivunadmoć. Iz tragičnog holokausta očito nisu izvuklinikakvu pouku, kao i tučeno dijete u obiteljikad stvori vlastitu obitelj često postaje istipo uzoru na svoje roditelje,pa nastavlja i svoju djecutući.Dok sam još bio student iborio se sa ţivotnim nedaćama,zapamtio sam jednubitnu rečenicu jednog visokogsudca iz doba rigidnogkomunizma, kolega dragiLOGIKA JE TEMELJPRAVA. Ta rečenica ostalami je duboko u sjećanju.Naţalost u ovom teškom ibremenitom vremenu borbehrvatskog naroda zasvoju slobodu i puni suverenitetdošlo je kako samveć više puta naglašavaodo odcjepljenja vlasti od

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 13naroda ali naţalost i klera, posebice visokog odvjernika, ili slikovitije rečeno, pastira od stada.Vjernički narod nisu ovce i događa se vjerojatnopo prvi puta u povijesti, da je narod, vjernicinadišao vlastiti kler u mnogo čemu, čast pojedincimakoji još uvijek drţe stupove Crkve uzpomoć vjernog puka, otpornog na sve devijacije.Logika normalnog i razumnog domoljuba kojimisli svojom glavom i proţetom vjerom će samsebe zapitati imajući gorko iskustvo hrvatskeodmetnute vlasti, posebice nakon oslobađanjadrţave od velikosrpskog agresora, kako to dasu i Mesić (koji je u očima istinskih hrvatskihdomoljuba veleizdajnik svojega naroda, a i protivnikkatoličke vjere) biva priman u Vatikanu.Jadranka Kosor također dobiva privatniposjet, koja se nema ama baš ničim podičitiniti kao političarka a niti na elementarnojljudskosti i obrani uvijek kaţemopravdanih i duboko utemeljenihnacionalnih interesa drţave kojuzastupa, upravo suprotno.Ono što je ţalosno i tragično jest činjenicada nitko ne pita ni narod nivjernike za njihovo mišljenje a svimasu puna usta demokracije iljudskih prava. Dobro se sjećam potpisivanjapred-pristupnih sporazumao početku procesa pristupanjaEU, istoga dana nadbiskup i kardinalBozanić šalje čestitku predsjednikuMesiću, a da nikoga nije konzultiraoi čuo mišljenje šireg kruga,što su mediji odmah prenijeli.Danas se ponovo događa narodu neshvatljivčin prijema predsjednikaRH Ive Josipovića kod Sv. Oca.Taj čovjek je u posljednje vrijemesvojim ponašanjem povrijedio i poniziosve ţrtve, ţive i poginule za slobodnui suverenu drţavu Hravtsku,izravno hvaleći zločine u i nakon II.svj. rata, izvršenim nad Hrvatskimnarodom, upravo zato jer je katoličkii jer je bio i ostao vjeran Rimu i Kristovomnamjesniku, Sv. Ocu, i da jošpritom dobije najviše odličje MalteškogViteškog Reda! Zbog čega i za što?! Kakoće to bilo koji čovjek razumjeti koji ima dostojanstvoi ponos i vjeru u Boga. Nikako!!!Kako istovremeno slaviti kardinala Stepinca,blaţenika i jednog od najvećih kardinala Crkveu zadnjih nekoliko stoljeća i veličati lik i djeločovjeka koji nakon svih tragedija iz obrambenogDomovinskog rata govori i čini što čini. Nijeovdje vjerujem u pitanju ona biblijska, buditelukavi kao zmije itd., jer integracije na nivousvijeta koje poprimaju vidljive konture suizravno i bez skrivanja usmjerene protiv čovjekai čovječanstva. Ĉudim se posve Sv. Ocu, jerovo nije prvi put da hrvatski puk tako neštojasno i vidljivo doţivljava. Nedavno je jedanVatikanski duţnosnik izjavio da i Papu zaoduh moţe napasti i odvući u krivom smjeru.Nama samo preostaje moliti Boga i Duha svetogada ne dopusti svojoj Crkvi da odluta.

Stranica 14 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t u" B A Š N A S H R V A T E Z A N I M A S E R I J A N AH R T - U O S T A R O M P A R T I Z A N U H E B R A N G U , Č I J IJ E S I N D A N A S O K U P I R A O H R V A T S K U S A H D Z - O M "Branko StojkovićU četiri epizode prokazana je sudbina"hrvatskog političara i drţavnika" Andrije Hebranga,kojeg je 1948. godine uhitila u Beogradupolitička policija UDB-a po nalogu JosipaBroza - Tita i prema aktu Komunističke partijeJugoslavije. Hebrang se nikada nije vratiokući, obitelj nikada nije sluţbeno obaviještenao njegovoj sudbini, za grob mu se ne zna.Prva - epizoda pokazuje mladost i vrijeme ukojemu je Andrija Hebrang stasao kao sindikalniaktivist - koji se je učlanio u Socijalističkuradničku partiju Jugoslavije.Redatelji TV-e emisije su Zoran Budak i NevenHitrec. Oni su opisali u svoje četiri emisije ţivotAndrije Hebranga, bivšeg partizana i komuniste.Njegov je sin danas ţiv i visoko pozicioniran uhrvatskoj politici.Svoja svjedočanstva u seriji dali su Josip Manolić- Joţa, Slavko Golstein i Joţa Horvat.Mislim, da se na ovaj način - Hrvatska se vraćau komunističko doba.Očito je, na Hrvatskoj televiziji se forsiraju, tj.guraju se partizanski događaji, koji trebajuzasjeniti ovo današnje sramotno bezakonje ineodgovornost.Nije ovo jedini primjer sublimacije u dvadesetčetiri televizijske slike, gdje se zarobljava um iplijeni paţnja ljudi. Građanima se hoće (iz)sugerirati sasvim nešto drugo - komunisti ţeleskinuti tamnu "mrlju" i krivnju za raspad Jugoslavijei krvavi rat.No, hrvatski Domovinski rat oni ţele prikazati- kao da je to bilo zlo samih desnih stranaka ipolitičara.Hrvatski narod opet se - na ovaj način uvlači uzabludu.Sve te partijske struje i delegacije, koje su takobrzo uznapredovale, poslije raspada komunizmau Europi, dokopali su se opet vlasti, i sadnameću nam svoj novi reţim - u kojem odbacujulustraciju i odgovornost.Stjepan Mesić jeotkrio sve svojekarte, učvrstio jesvoju vlast u svimdomenama. On jepočeo potkresavatiprave Hrvate.Bivši komunistinameću nam svojr e v o l uc i o n ar n iponos i vlastitiugled u hrvatskomdruštvu. Politbirovciopetstvaraju neki novidruštveni poredak,koji se temeljina laţi i prevari.

Stranica 16 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uXIV. stoljeću limitirali dozvoljenu crtu krcanja nabrodove (u "zapadnim" zemljama to se dogodilotek u XVII. i XVIII. stoljeću), onda je više krajnjevrijeme da se limitiraju cijene usluga, pa tko damanje, jer ćemo u suprotnom imati mudrace međunarodima koji izjavljuju da su za svoje usluge moglinaplatiti "milijardu kuna". Štoviše, iako će zvučatiapsurdno, trebali bi postojati Uredi za određivanje/reguliranje/kontroliranjecijena (ponuda)koji bi uštedjeli lokalnim i ţupanijskim upravamamilijune kuna, a što se tiče auto-cesta radilo bi sečak i o milijardama. Ţivimo u svijetu u kojem sejednostavno infrastrukutra i sve što nas okruţujenaplaćuje "po zlato", a zamislite samo, "sloboda sene prodaje ni za svo zlato".Nadam se da će pobijediti razbor.P O D M I N Č E T O M – N E K A D A Š N J A M A L A K O V A Č N I C A Z AP R O I Z V O D N J U B R O D S K E Ţ E L J E Z A R I J EĐivo Bašić, DubrovnikIstraţivanja pod Minčetom otkrila su nove nalazekojih ne fali u Gradu, a novonapravljeni sportskiteren nad tim područjem potiho otkriva mnoţinisportova odane aspiracije građana svijeta. Sjetimose samo da se parkiralište blizu Buţe još i danaszove "Tenis", pa se na starim fotografijama s početkaXX. stoljeća, još i prije austrijskog probijanjate Buţe (navrh Boškovićeve iliti Ulice od Buţe),moţe vidjeti iscrtani teniski teren. Uostalom,taj teren je očito dobro nasut jer su stari Dubrovčanioprezno pristupali "divljini Istoka", pa bi se ubudućnosti trebalo utvrditi do koje dubine su išlezidine, a tu je i dodatni iskoristivi prostor. Onodvaput-postavljanje manjih pa većih ţala za pristupBuţi od Tabora i obrnuto pokazat će se kaoinvesticija bačenih para jer će se netko valjda sjetitida je jedostavno trebalo ponešto zakositi prostordo dna (ne)vidljivih zidina, odnijeti nasuti materijal,te napraviti mali pristupni skalinasti puteljaksa strane, paralelno nasuprot i dalje od zidina.Naravno, sadašnji put do probijene Buţe ostaješto je, valjda, jedan od rijetkih razumnih uradakarušilački i pljačkaški nastrojene stare Austrije.Smiješno je tvrditi da su zemlje-osvajači donijelekulturne stečevine u zemlje koje su istovremenoporobljavali i iskorištavali, naročito iz razloga štosu hrvatske zemlje upravo samoniklim kulturnimdostignućima daleko zdušnije branile tu Europu,prolijevajući krv po europskim ratištima i po granicama"predziđa kršćanstva", nad kojim se u najnovijedoba to ponovno i kontinuirano pokušavačiniti putem više ili manje finije karte (papira) ipuca (botuna). Paradoks je taj da je predziđe u-istini-nasljedovanih vjera besmisleno ako ima malovjere u područjima koja su omeđena (pred)ziđima i različitim ekskluzivnim EU-granicama.Onaj tko ima u sebi utkanu predodţbu o moralnojokosnici itekako zna kada je počinjeno odstupanjeod iste, bez obzira na njegovo deklariranje, toleriranjeili (ne)prihvaćanje nečije vjere, a tu okosnicumu u većoj mjeri zasigurno nisu utkali ustavi izakoni različitih zemalja. Postavlja se jedno povijesnoprostor-vremensko pitanje moralnosti postupakakoji uopće (st)varaju podjele i financijskompozicijom pogodnije zemlje koje su vječni poklonicioltara pljačke jer njihov boljitak i blagostanje ţivotnoovisi o uskrati i siromaštvu malih zemalja.Ţarko Muljačić, Proizvodnja jedara, konopa ibrodskog ţeljeza u Dubrovniku XVIII. stoljeća,Naše more, god. II, br. 5, Dubrovnik, 1955, str. 280-281, kaţe da je dubrovački Senat sluţbeno namjeravaouvesti konoparski obrt 1729. godine, te jejamčio takvoj radionici da će biti jedina u Gradu.Za radilište je bio predviđen prostor na Posatu ipolje na Pilama, te po potrebi čak i Veliki arsenal(današnja Gradska kavana). Međutim, još 1751.Senat odlučuje o osnutku kompanije za proizvodnjuplatna za jedra i konoparstvo (glavnica 2.000cekina; 200 dionica po 5 cekina, od kojih drţavnih50). Kap. Antun Filipaći (Filippacchi) namjeravaoje u razdoblju 1780.-1789. osnovati radionicu zaplatna u Cavtatu, ali je zahtijevao isključivu prodajutijekom 12 godina, privilegij kupnje koju biobavljali kapetani jedino kod njega, oslobođenje odcarine i javne sluţbe, te bescarinski uvoz brodasirovina s Levanta i dr. Nadalje, Josip Dordelli, A.Dordelli, B. Ĉubelić i N. Karaman otvorili su 1758.specijaliziranu radionicu za sidra, za što im je trabaozadnji orsan (istočno od Lučke kapetanije),zbog veće potraţnje tih proizvoda (brodska ţeljezarija)koji su dotad izrađivani "u nekojmaloj kovačnici, smještenoj u napuštenommagazinu soli ('slanici') pod Minčetom, dalekood mora ". Međutim, zbog porasta cijena ikonkurentske radionice u blizini gruškog brodogradilišta,morali su isplatiti dugove i prodati inventar.

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 17Diana Majhen, ZagrebAko bih morala u par riječi opisati REKOM,opisala bih ga kao antihrvatsku, projugoslovenskuorganizaciju, čiji su ciljevi jasni u potpunosti:Izjednačiti krivnju za rat, multiplicirati brojsrpskih ţrtava i umanjiti hrvatske ţrtve, tenas uvjeriti kako ćemo svi sretno ponovno ţivjetiu nekoj novoj Jugoslaviji, jer eto, tako dobrosurađujemo.U ime Hrvatske i Hrvata ne govore Hrvati, nitioni koji Hrvatskoj misle dobro, a cilj im je daistina o Domovinskom ratu ostane zabiljeţenaza buduća pokoljenja.U ime Hrvatske govori jedna Teršelička, jedanJosipović i jedan Uzelac, te samo i isključivonjima slični.Pa tako Josipović, na ţalost predsjednik ovezemlje, licemjerno izjavljuje kako "zločini morajubiti rasvijetljeni i počinitelji kaţnjeni, alida isto tako treba pruţiti zadovoljštinu ţrtvama.To su dvije strane novčića i bez toga nemapomirenja―.Zanimljivo. Josipović shvaća da nema pomirenjabez da preţivjeli dobiju zadovoljštinu, ali toshvaća samo kada je u pitanju Domovinski rat.Kada su u pitanju zločini koje su njegovi partizaničinili, Josipoviću se naglo pomućuje moćshvaćanja i rasuđivanja, kao što je već godinamapomućena svim tim velikim„pravednicima― koji čine REKOM.Jedini zaključak koji se iz toga moţe izvući jetaj, da mi koji traţimo pravdu za partizanskezločine valjda nismo ni ljudi ni ţrtve, bez obzirakoliko su nam partizani članova obitelji poklalii zatrpali u jame. Nikada nisam čula„pravednog― Josipovića da se zalagao za osudupartizanskih zločina, dapače, u više je navrataizjavljivao kako se više ne trebamo baviti Drugimsvjetskim ratom. Ni malo ga nije briga zaţtve i za pravdu, samo nastoji da se o tome negovori, jer su ubijali njegovi.Ali su mu puna usta zločina u DomovinskomUPOZNAJTE REKOMratu. I ne samo usta, nego su mu i rukice zaposleneu otkrivanju spomenika nevinim srpskimţrtvama, dok ga nevine hrvatske ţrtve izgledani malo ne zanimaju. A moguće misli kako hrvatskeţrtve ne mogu biti nevine, te da su svedobile što su i zasluţile. Kako na Bleiburgu,Kriţnim putevima, Macelju, Teznu, Kočevskomrogu, tako i devedesetih godina širomHrvatske.A ako ste mislili da je Hrvatska pobijedila uDomovinskom ratu, prevarili ste se. Da tomenije tako, objasnio je Slobodan Uzelac obraćajućise sudionicima REKOM-a, i tu ime hrvatskeVlade. Uzelac je izjavio kako „je jedan odciljeva Koalicije neke pobjednike u nekim fazamarata, ili one koji misle da su pobjednici, naučitikako podnijeti pobjedu".Hvala Sanaderu i HDZ-u što su Uzelca postavilina mjesto sa kojeg ovakve bljuvotine moţegovoriti u ime hrvatske Vlade, što znači, u imesvih nas.Uzelac nam dakle objašnjava kako u Domovinskomratu nismo pobijedili, nego samo MISLI-MO da jesmo. A ako nismo pobijedili mi, nisupobijedili ni marsovci, nismo ratovali s njima.Znači, pobijedili su Srbi, ne vidim kako se todrugačije moţe shvatiti.A kad si malo bolje razmislim, pa nije baš daUzelac priča bez veze.Prije samo petanestak godina, cijela naša zemljaje bila razrušena i spaljena, ljudi mučeni,silovani i ubijani. Jugočetnička vojska je sijalasmrt svakim danom, na svakom koraku, zanas Hrvate. A tu je vojsku financirala i na nasposlala Srbija.A evo nas danas, kako nas uvjeravaju iz RE-KOM-a da smo se eto, malo porječkali sa susjedima,za što smo jednako krivi kao i oni, pa tosve trebamo što prije zaboraviti. A da bi moglizaboraviti, trebamo osuditi što više hrvatskihbranitelja, jer sve dok su oni ţivi i slobodni,uvijek će nas podsjećati na to što se u tom ratudoista događalo. I moramo dopustiti da srpskeţrtve u Domovinskom ratu zasjene i one iz Jasenovcai to prve verzije, od 700.000 mrtvih,jer su se na nenaoruţane srpske civile digle

Stranica 18 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t ukrvoločne ustaše naoruţane do zuba i to iz čistogmira.Kako bi sve to ostalo trajno zabiljeţeno i kakobi se mogla stvarati još jedna laţna povijest,stvoren je REKOM. Koji se brine za to da negovorimo o broju ubijene hrvatske djece, ali dagovorimo o obitelji Zec. Da ne govorimo o tomeda od Srbije nismo dobili i sigurno nećemo nidobiti nikakvu ratnu oštetu, ali da govorimo otome kako se obiteljima srpskih ţrtava trebaodšteta isplatiti. REKOM, koji paradira s pojedinačnimţrtvama samo ako su srpske nacionalnosti,ali zato bagatelizira stotine i tisućeţrtava, ako im je nacionalnost hrvatska.REKOM, koji nije ništa drugo nego produţenaruka starih neprijatelja samostalne i neovisnehrvatske drţave.REKOM, kojeg ne smijemo shvatiti olako, kaošto smo olako shvaćali sve one znakove prijedevedesetih, nego ga moramo tretirati kao onošto jeste: Neprijatelj.A protiv neprijatelja se treba boriti.SDP, IDS I HNS – NA VLAST I LI U ZA TVO R ?Diana Majhen, ZagrebKako se čini, naša je politička oporba zaključilakako je došlo vrijeme za pokazati zube. Oneiste zube koje je paţljivo skrivala dok je sadašnjaVlada provodila krizne mjere i uvodila harače,dok je pljačkala zemlju uzduţ i poprijekoi ostavljala propala poduzeća i tvornice. Sasvih strana iz SDP-a, HNS-a i IDS-a stiţu zahtjeviza prijevremenim izborima. Što se to promijenio,pa je oporba odlučila kako je vrijemeza izbore?Iz krize izašli nismo, niti senegdje nazire svjetlo na krajutunela. Zaposlenost je i dalje upadu, ţivi se sve teţe i teţe.Nitko tko bi sutra došao navlast ne bi uveo blagostanje,niti bi mogao izbjeći ono štooporba već mjesecima izbjegava,a to je preuzimanje kormilabroda koji ne da je blizu potonuća,nego bi se slobodnomogao nazvati Titanik.Pa zašto onda oporba odjednomţuri sa izborima, kada jučeka ista ona situacija radikoje je te izbore izbjegavala svo ovo vrijeme?Nameće se samo jedan logičan odgovor.Počele su padati glave.Sigurno da neće pasti sve, uvijek će biti onihkoji su se dobro zaštitili i koji će ostati nedostiţni.Ali padaju bar neke. Pa shodno tome, panjuse pribliţavaju i mnoge ljevičarske glave,za koje vladajuća stranka sigurno neće imatimilosti. A svoje sigurno puno bolje moţeš zaštitiako vladaš drţavom, nego ako si u oporbi.Pa slušam tako jednog Ĉačića, koji smatra dasadašnja Vlada nije sposobna preuzeti odgovornosti prepoznati situaciju u kojoj se nalazi.Ĉačić nam govori o odgovornosti, za nevjerovati.Onaj isti Ĉačić koji je ubio dvije osobe uMađarskoj, pa uz pologod tisuću eura već drugidan nam u Hrvatskojdijelio lekcije o moralui pravdi. Onaj„istinoljubivi― Ĉačićkoji nije vidio maglenkekojih nije ni trebalobiti, budući nije bilo nimagle, te obećavaonovce obiteljima ţrtavamakoje nikada vidjelenisu? Ĉačić, uhvaćenu sukobu interesa?Ĉačić, koji ne isplaćujeplaće radnicima svojihtvrtki, niti plaća poštenozarađeno kooperantimasvojih tvrtki, dok okolo bahato divlja europskimautocestama u bijesnim autima? Hoćenam takav voditi drţavu, ovako pravedan ipun morala?

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 19Ili će to moţda preuzeti Vesna Pusić, za koju jeHrvatska agresor u Domovinskom ratu, valjdazato što joj je srušila ljubljenu Jugoslaviju?Hoće li nam ona voditi drţavu moţda uz pomoćbrata Zorana, koji nam preko svog GOLJP-a ipripadajućih satelita već godinama nastoji dokazatikako su hrvatski branitelji zločinci?Onaj isti Zoran Pusić koji je traţio da se iz hrvatskogustava izbriše član koji zabranjuje udruţivanjeu svrhu stvaranja nove Jugoslavije?Ili moţda isto tako „istinoljubivi― Damir Kajin,kojeg ne zanima ni istina ni pravda ukoliko sene poklapaju s njegovim ţeljama, a što smoimali prilike uvjeriti se kada je njegov„antifašist― bacio bombu uPazinu, za koju je Kajinoptuţio hrvatskedesničare. Nikadanije našao za shodnoda riječ kaţeo tim laţnim optuţbama,negoje cijeli slučajpreko noći nestaoiz hrvatskihmedija, a Kajinnastavio putevimapravde, čekajući valjdaneku bolju priliku zarješavanje osobnih animozitetapreko svojih političkih funkcija? Kajin,pučki tribun IDS-a, stranke koja neodoljivopodsjeća na klasične zločinačke organizacijeogrezle u kriminalu i političkoj korupciji?Ili jedan Zoran Milanović, kojemu valjda okicezasuze od sreće pri pogledu na Titove biste ipetokrake, zato što te petokrake nisu palile iubijale po njegovoj zemlji, nego u ime njegovezemlje? Milanović, predsjednik SDP-a čijimduţnosnicima su puna usta borbe protiv kriminalai korupcije, a ne priznaju institucije zaduţeneza borbu protiv kriminala i korupcije kadte iste institucije uhvate te iste duţnosnike ukriminalu?Kako god, oporba koja nam se nudi najavljujućiprijevremene izbore podsjeća me na ono kadačovjek ima izbor: Ostati u gorućoj zgradi iliskočiti sa 15. kata iz nje na zemlju. Ni u jednomslučaju nećeš preţivjeti.Krajnje je vrijemeda hrvatskigrađanishvate kakoHDZ i SDPnisu naš jediniizbor. Kako sui jedni i drugiveć bili navlasti, a tuvlast nisu iskoristiliza dobro,nego zadaljnje pljačke i opstrukcije uspostavljanjapravne drţave.Kao što bi i Mladen Bajić više trebao prestatiglumiti gljivu i odlučiti se što je i tko je. Dali netko tko je htio po svaku cijenu političkipreţivjeti, pa se nije usudio ići protivonih na vlasti, stavljajući svoju vlastitukoţu ispred dobrobiti ove zemlje.Ili je pak bio toliko nesposoban da nijeništa znao, ništa vidio i shodno tome,ništa poduzeo?I prvi i drugi razlog bio bi dovoljan danekog moralnog čovjeka natjera da daostavku. Ali ne i Mladena Bajića.Ovoj zemlji nije potrebna ni ovakva oporba, niovakva Vlada. Jedino što joj je potrebno je lustracija.Ne samo ona koja bi obuhvatila nekadašnjeudbaške djelatnike i komunističke funkcionere,nego i sve one koji su Hrvatsku doveliu situaciju u kojoj je danas, puneći pri tomevlastite dţepove, potpuno svejedno iz kojestranke bili.Do kada ćemo puštati da HDZ i SDP igraju snama ping-pong, smjenjujući se povremeno navlasti, a da je pri tome svima nama sve gore igore?Vrijeme je za promjene.U kojima neće biti mjesta ni za jedne, ni zadruge. Nego za neke treće, za koje ne moţemosa sigurnošću reći hoće li biti pošteni ili ne, alinam, za razliku od ove dvije stranke, bar svojenepoštenje još nisu dokazali.

Stranica 20 Broj 104 -11. rujna 2010.S t a j a l i š t aI V O JOSIPOVIĆ R UKOVA O SE S PIJANIMI GUMANOM U MANASTIRU KRKA,A OVAJ ONDA UN I ŠTIO HRVATSKI GRBmr. sc. Miljenko Marić, ZadarHRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAODUHOVNA POTREBAKakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja sene pridrţava osnovnih načela pravoslavlja usvijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetilina vlastitim leđima, kulminacijom teroraod 1918. do 1941. godine potom od 1945. do1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodiliod 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju,sve kako bi i dalje Hrvate eksploatiralii drţali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajnada Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sasvjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali jei glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendencioznopotiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja,nanijevši hrvatskom narodu tolikostradanja.Nakon što je stvorena kraljevina SHS na timpodručjima silom ili milom ujedinile su se svepravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu(glavnom gradu velike Srbije).Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjeraSrbima što ne ţele biti pod Grčkom ili Bugarskompravoslavnom crkvom, još od propadanjaBizanta pravoslavne crkve se veţu uz vlastitudrţavu, a ne kao katolici, bilo koje drţave uzduhovni centar Vatikan.Dakle, nije vlada Nezavisne Drţave Hrvatske1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavacaili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotivpoštivala je pravila pravoslavne crkve,omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijesti daimaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb ihrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnihcrkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavnacrkva vezala uz Beograd ili Bugarskapravoslavna crkva uz Sofiju.Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teţeodriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji,koju je ona i poticala protiv Hrvata još od1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranjaJugoslavije 1918. godine, još drskije nakonšto se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija.Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpskapravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnojcrkvi. Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvukakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvimpotezom postali grčka kolonija.Nije slučajno da Srpskapravoslavna crkva stvaraprobleme i u Crnoj Gorigdje također ţeli zauzetimjesto Crnogorske pravoslavnecrkve.Znaju Srbi da se pretpostavljalokada je Srpskojpravoslavnoj crkvi sjedišteu Beogradu, da je automatskiHrvatska srpskapokrajina ili kolonija, i evoodgovora što se događalo izašto se događalo s Hrvatskomsve do 1990. godine odstrane Srba.Ovo sve skupa hrvatski

Broj 104 -11. rujna 2010.S t a j a l i š t aStranica 21proturiječe sami sebi svojimponašanjem zbog Udruge Hrvatskepravoslavne crkve.Gdje je tu demokracija? Ipak,XI. dalmatinsku danas više nemoţe poticati Srpska pravoslavnacrkva na akcije od Kočevskogroga do Širokog brijegai Mostara.Na kraju Josipoviću, u Srbijipostoji katolička crkva, Luteranskai. . . a ipak se Hrvati uSrbiji zbog toga ne ljute, a nitiim srpski predsjednik Tadićpomaţe člankom tri stavkomjedan zakona . . . drţave.predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati ane da mu kao paravan sluţi članak tri stavakjedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potomnavikavanjem hrvatski predsjednik misli datako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941.godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoćjanjičara taj članak tri stavak jedan potvrđivaliu Borićevcima, Zrinu, u Podkozarju i na još punomjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvatepravoslavne i katoličke vjeroispovijesti.Isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupnosvećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličkekoliko su stigli, i to na hrvatskom teritorijukoji su ponovo okupirali do 1990. godine.Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktnosudjeluje i u svjetovnoj vlasti drţave, što je idemonstrirala zadnjih 100 godina nad kolonijamakoje su tvorile Jugoslaviju, odnosno VelikuSrbiju.Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualnipredsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavakjedan kao da ţeli pomoći Srbima, da Bugarska,Grčka, Makedonija čak i Rumunjska prekoSrpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije.Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kakoističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila,kao produţene ruke matice Srbije. Tu je u pravu.Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaţe kakoDOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JESRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVEOd Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do NinaSrbi su se tendenciozno naseljavali kako bikontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog ciljana tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su zatako nešto najslabije pojedince iz hrvatskogkorpusa. Između ostalih, kao produţene srpskeruke, za istaći je Marka Koţula iz Raţanca iKrstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područjaističu da su oni za srpske interese radili isključivozbog osobne koristi. Marko Koţul postao ječlan Jevtićeve stranke radikala na šibenskompodručju. Nakon što je ta stranka silom i prevaramapobjeđivala na izborima, Marko Koţulimenovan je čak za ministra graditeljstva KraljevineJugoslavije.Paralelno dok je Marko Koţul radio za kralja iSrbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođamlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatskeseljačke stranke, također je radio zakralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatskikraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe.Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisubili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata.Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali isilan razlog materijalno stimulirati Marka iKrstu.Kada je Marko Koţul - Reponja imenovan zaministra građevinarstva, Krste Predovan - Re-

Stranica 22 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uponja kao pomoćnik Marka Koţula bio je zastupniku Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Tolikozasluţni za svoj rad da je Marko imao mjesečnuplaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijememogao je kupiti 17 sedamnaest) volova, dokje Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesečnuplaću mogao kupiti 10 (deset) volova, uz svemoguće benificije koje su imali. Radi usporedbe,u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditioko 600 (šest stotina dinara).Pomoću volova Srbi ostvarili san . . .Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se naterenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijelirealizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskojideji, koja se nastavila preko raznihmodificiranih ideja i naziva u teţnji za VelikomSrbijom.Evo razloga i uzroka za tolike ţrtve u Hrvatskojod 1918. godine i do 1941. godine, pa sve od1941. godine do 1990. godine, koje su stvoriliMarko, Krste i njima slični Hrvati.Poznato je, dok je Marko Koţul prebivao na šibenskompodručju (u svojoj izbornoj jedinic ) ida je posjećivao manastir srpske pravoslavnecrkve u društvu sa Šupom i drugima, manastirs kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavnecrkve u Hrvatskoj― Fotije, koji razmišlja kako ipomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatskepravoslavne crkve u Hrvatskoj ... Nekaon razmišlja da sve nekretninei pokretnine Srpska pravoslavnacrkva vrati koje su kao ideoloziSrba okupirali i pograbiliu hrvatskim zemljama.Isti Marko na području Raţanca,Krneze, Selina, Podgradineimao je drugove V. Koţula, Miočića(Miminu), Jurline iz Selina,Šalinu iz Podgradine i drugekoji su Hrvate ubijali čekićempo glavi, pokraj jama Golubinke,jame uz more kodStarigrada i drugih.Zato je u Raţancu i Ninu UD-BA toliko djelovala ... (vidi dokumenteUDBAe u Zadru),strašno trovala hrvatsko biće. ..Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatskikraljevski grad Nin s namjerom da muse uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav.Mještani spomenutih srpskih radikala svjedočekako su isti kasnije osjećali griţnju savjesti ipsihički stradali, kao i Franjo Supilo, daklespas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . .lustracija. . . lustracija. . .HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOGOBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJAU HRVATSKOJ, NAKON SILNIHPRITISAKA TRAŢI ZAŠTITU IPOMOĆ OD HRVATSKE VLADEHrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetimduţnostima odgovorne, kao i pojedinci, kadanaprave nedjelo protiv općeg dobra.Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedincikoji su u funkciji institucija drţave, duţnisu zastupati hrvatski narod, a po preuzetimduţnostima su i odgovorni.Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobnida to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskimprostorima, onda to trebaju činiti pouzoru urednih drţava koje su poticajne, u suprotnomsu odgovorni kada se narušava opće dobro.

Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uStranica 23U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima,odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi kojase do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja,kako se to činilo naročito od 1918. –1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputamaSrpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologaSrba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojegje poticala, baš „elita― Srpske pravoslavne crkvekroz povijest.Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeniSrpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorompod maskom „duhovne institucije―,šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacijei eksploatacije hrvatskih zemalja. Sviokupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjištana taj način, kao manjina, pomoću nekihsvojih programa i statuta kako bi realiziralisvoje svjetovne ţelje. Srpska pravoslavnacrkva kao „duhovna institucija― iviše je za osudu kada pod takvim nazivomperfidno i neprirodno potiče svojnarod protiv ţivota drugih naroda, kojase zbog svjetovnih koristi sluţi pogubnimstilom protiv čovjeka.Istina, pravoslavne crkve vezane sudirektno uz svoje drţave i glavni grad(Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prijesvega im je zadaća da potiču na duhovnost,što nije slučaj kako se pokazalokroz povijest sa Srpskom pravoslavnomcrkvom koja je u funkciji izričitozbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskojpravoslavnoj crkvi, što se i pokazalona terenu, duhovnost je samo pokriće,kojom bi se trebala prije svega baviti.Stoga je prozrijeta, tj. nametnulase u srpskom orkestru kao prva violinas ciljem porobljavanja i eksploatiranjanaroda u okruţenju Srbije.Da nije toliko u relativno kratkom vremenuhtjela, moţda bi i uspjela nekenarode . . . i uništiti.Nakon poraza, koji je relativno doţivjelazadnja dva desetljeća, opet iznovastarom šablonom zamagljivanjem, a neduhovnošću pokušava nametnuti većviđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavnacrkva po formi i sadrţaju u funkcijije Srbima kao obična svjetovnastranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću,dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovcekao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga štopijani i drski, u tuđim kućama samo razbijajutuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugiokupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji suse uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što naZemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijestikoji su naţalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjernosvojoj brojčanosti, nosioci vlasti, idanas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoćkojekakve hrvatske mutljevine u HrvatskomSaboru, koja toga jest i nije svjesna ovisnoo genima istih, što adekvatno po djelima pokazujenjihova biografija i djela, jer se tako pokazujei prikazuju na terenu konkretno.

Stranica 24 Broj 104 -11. rujna 2010.U ţ a r i š t uHrvati pravoslavci su već od 1918. - 1941. godinei od 1945. - 1990. godine ugroţeni od stranesrpskog okupatora, silom i milom ih se asimilirapreko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskomzbog „ţivota― poneki su čak po navici sluţilizbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj poSrpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti,izričito zbog ovosvjetovnih koristi(okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruţenjuSrbije), kao konkurenciju ubijali su i asimiliraliHrvate pravoslavne vjeroispovijesti itotalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu kojaje starija od Srpske pravoslavne crkve.I pored tolike dokumentacije i argumenata štoide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijestiisti se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato štotraţe ono što im je zagarantirano HrvatskimUstavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucijena Zemlji.Zato kao neduţnu ţrtvu Hrvate pravoslavce,Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatskaje duţna kao drţava i logistički podrţavati.Očito Hrvati u Hrvatskom Saborunisu svjesni da pod sugestijama idirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonamaiz propale im Jugoslavije (VelikeSrbije) pokušavaju odrţavati mrtvuJugoslaviju, pomoću repova iz njihovihjugoslavenskih institucija(UDBAe, JNA idr. ).Pravoslavna crkvasvake drţave, veţe seuz svoju drţavu, tj.svjetovnu vlast, štoznači da se u stranojdrţavi ne moţe ponašatikao produţenaruka, tj. okupator matičnedrţave. Dakle,kao i ostale u svijetupravoslavne crkve, uovom slučaju Hrvatskapravoslavna crkva,direktno je vezana uzHrvatsku, Zagreb, kojukao takvu logističkije duţna pomagatiHrvatska.Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti,koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina,koji bi po nekom atributu pravoslavljamiješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnihkoristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u HrvatskojSrpsku pravoslavnu crkvu kao nosiocaukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i naZemlji.Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijestiu Hrvatskoj nisu manjina već sastavnidio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnilibez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavcisu sastavni dio hrvatskog korpusa.Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervnozasluţuje pomoć svih institucija drţave Hrvatske,kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dokse obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitojdomovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovimase već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jeru Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ihomesti dok obnavljajuHrvatsku pravoslavnucrkvu za pravoslavceHrvate u Hrvatskoj. Dane bi zlo ojačalo potrebnaim je zaštita DrţaveHrvatske.

Broj 104 -11. rujna 2010.U s t a š k i h i t r o z o v - n o v i n i zStranica 25Gen Kameni, Zagreb – "Ustaški hitrozov", 76.nastavakGen Kameni: Spremni.Antica Ustrajnić: Spremni!Gen Kameni: Nema ih?Antica Ustrajnić: Sad će.Zvrn. Zvrn. Zvrn.* * *(Stjepan Mesić, bivši PRH: Smrt fašizmu Antica.Ha. Ha. Ha.)Antica Ustrajnić: Bog Stipe. Ti si.(Stjepan Mesić, bivši PRH: Ta tko bi bio uovo doba nego ja. Ja i Ivo.)Antica Ustrajnić: Mi smo Vas ovdje čekali.(Ivo Josipović, predsjednik RH: Zdravo Antica.)(Stjepan Mesić, bivšiPRH: Iznenada sepromijenilo. Imamoslavlje.)Antica Ustrajnić: Nerazumijem Dogovorilismo se ...(Stjepan Mesić, bivšiPRH: Rekoh ...)Antica Ustrajnić:Gdje je slavlje? Tkoslavi?(Stjepan Mesić, bivšiPRH: Stevo. Idemodoma kod Steve.)Antica Ustrajnić:Kod kojeg Steve?Ne trebam ja nikakvogStevu. Ni Milorada.GOVNARA ZA MARŠALA(Ivo Josipović, predsjednik RH: Što je s tobomAntica? Brzo zaboravljaš. Kod StjepanaHršaka. Na Tuškanac.)Antica Ustrajnić: Zar je ta mrcina još ţiva?(Stjepan Mesić, bivši PRH: Nije on mrcina.On je častan čovjek.)Antica Ustrajnić: Koljač. Ubojica iz Krapine.Krvolok iz Maceljske šume.(Stjepan Mesić, bivši PRH: On je sada, kaţemti, častan i ugledan čovjek. Domoljub. Istina,znao je svojedobno priklati nešto Hrvata.1945. Stotinjak, dvjestotinjak, tristotinjak... Sad se ispovjedio.)Antica Ustrajnić: Uf. Uf. Uf. Koja fukara njegaispovjedi?(Stjepan Mesić, bivši PRH: Uzoriti osobno.)Antica Ustrajnić: Uf. Uf. Uf. Oj hrvatska mati...(Stjepan Mesić, bivši PRH: Ĉekamo Vas. Tamo.Kod njega.)

Stranica 26 Broj 104 -11. rujna 2010.U s t a š k i h i t r o z o v - n o v i n i z* * *Antica Ustrajnić: Što ćemo ljudi?Ibrahim: Mi smo Bošnjaci.Antica Ustrajnić: Znam. Dobro znam Ibro.Kočevski Rog. Crngrob. Maceljska šuma.Pa, Srebrenica.Marinko, Hamilton, Kanada: Prijevara! Prijevara!Prijevara!Antica Ustrajnić: Ni govora. Međutim, Ivo jeobećao zasvirati malo harmoniku na godišnjicinaše stranke. Istina premunduren.Ne moţemo mu ići uz dlaku.Gen Kameni: Idemo. To je prilika za zgodnureportaţu. O novo-rimokatoliku StjepanuHršaku, partizanskom uzor-ubojici.Antica Ustrajnić: Malo tiše. Znaš da TomislavKaramarko sve snima. Dobio je noveuređaje od Josipa Perkovića. Operativumu osobno vodi Slavko Degoricija.* * *Stjepan Hršak - Stevo: ... Lijepo mi onda bocudobro začepili, pa pravac pred Maršala.Ivo Josipović, predsjednik R: Ĉekaj Stevo. Stanimalo. Nije se baš tako moglo pred Maršala.Tajnica Jovanka: Zdravo, kako kaţe moj šef.Stjepan Hršak - Stevo: Mi smo mogli. Ispunilismo sva tri neophodna uvjeta. Svaki odnas pobio je preko 500 okupatora. Svakiod nas odveo je od okupatorskih slugupreko 100 krava. Svaki od nas silovao jepreko 50 ţena i kćeri okupatorskih simpatizera.U jednoj sezoni!Josip Boljkovac, T(ajni) P(olitički) K(omitet):Uvijek smo im pruţili alternativu. KočevšiRog ili Crngrob. Pošteno. Molim, po izboru.Stjepan Hršak – Stevo: Druţe Stari. Evo pravedomaće. On će – Šljivovica? Prava domaćašljiva.Miroslav Kutle, Udruga D(vjesto) H(hrvatskih)O(bitelji): Samo da nas ne primijete.Stjepan Hršak – Stevo: Zgrabi Stari bocu.Odbije grljak i nategne. Dobro nategne.Zastade i – oštro me pogleda.Josip Boljkovac, TPK: Uvijek smo im pruţilialternativu. Kočevski Rog ili Crngrob. Pošteno.Molim, po izboru.Stjepan Hršak – Stevo: Gleda Stari mene,gledam ja Staroga. Što mu je? Što me takopreko oka matri? Mogao bi ti Stevo i naratni sud. Zašto Druţe Maršale? Nije ovošljiva. Ovo Stevo ...

Broj 104 -11. rujna 2010.U s t a š k i h i t r o z o v - n o v i n i zStranica 27Ibrahim: Je li to bila ona rakija?Stjepan Mesić, bivši PRH: Koja to drugovi"ona" rakija?Stjepan Hršak – Stevo: ... smrdi po govnima.Nije govnara Druţe Maršale. Sačuvaj nasdragi Druţe Staljine. Nego, nosila ju u gaćamaţenska Druţe Maršale, dok je prolazilakroz četničke straţe Druţe Maršale.Dobro se Vi razumijete uţenske Druţe Tito. Poznajemih, dobro ih poznajemStevo. Mnoge su prošle krozmoje – noge. Nasmije seDrug Maršal i nagne još jednom.Dobro nategne. Nijemu smetao njen miris. Iskusančovjek, a i dobro moţe.Ibrahim: Bila je Stevo ipakgovnara.Stjepan Hršak – Stevo: Bila je.Ivo Josipović, predsjednik R:Kakva drugovi govnara?Što Vi to pričate? Ustaše su,po prijedlogu novog Ustavnogzakona, naši prijatelji,ali se svejedno pred njimane smijemo tako neslano šaliti.Josip Boljkovac, TPK: Uvijeksmo im pruţili alternativu.Kočevski Rog ili Crngrob.Pošteno. Molim, po izboru.Stjepan Hršak – Stevo: Bila je.Ibrahim: Mraz. Snijeg paducka. Spremamose. Mi domobrani. Udarit ćemo ţestoko popartizanima.Antica Ustrajnić: Onda je tako bilo.Stjepan Hršak – Stevo: Udarali se. Preţestoko.Ĉim sam otišao od tebe ...Ibrahim: Odjednom. Iz mraka. Nešto crnomi se primiče. Ječi. Malo ječi, malo mrmlja.S jednim uţarenim okom. Pucat ću.Stjepan Hršak – Stevo: Ne pucaj brate Ibro.Ja sam. Stevo. Oglasih mu se.Ibrahim: Kud u ovo gluho doba? Zamalopoginu.Stjepan Hršak – Stevo: Pomaţi. Odmah. Šaljemodelegaciju Drugu Maršalu. Nemamomu što poslati za uzdarje. Voli rakiju, anemamo ju od čega ispeći. Kazah mu.Ibrahim: Dadoh mu što nađoh. Navraćalido nas njemački časnici. Oţderavali se, papovraćali. Nisu uspijevaliprovariti ni ono što bi im uţeludac otišlo, nego su gotovoneprerađeno izbacivalina stranu – u ćenifu. SkupiStevo toga materijala. Odnesei ispeče rakiju – zaMaršala.Stjepan Hršak – Stevo: Bila jedobra, iako je malo zaudaralana ...Ibrahim: ... govna. Nu, štosmeta. Za Maršala je. Tajionako nikad nije odveć birao.Što se nađe pri ruci. Ilipri nozi.* * *Stjepan Hršak – Stevo: Ĉinimi se da je netko i danas doniošljivovice.Tajnica Jovanka: Nije šljiva,nego me šef sinoć vodio nagrah-salatu. Hvala šefe.Ivo Josipović, predsjednik R: Tamo daleko,daleko od mora ...* * *Gen Kameni: Morao bih ...Antica Ustrajnić: Ništa, ništa! Pozdravi urednika.Navrati. Na čaj. Romanijski, od čubre.Gen Kameni: Hoću. Spremni.Antica Ustrajnić: Spremni!

Stranica 28 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aCRNA SUDBINA CRVENIH SULUĐAKAAnte Oršanić, ―Hrvatska smotra‖, Zagreb, br.12, 1941.Teror odozdo je jedan način ilegalne borbe protivpostojećeg poredka, ili postojeće vlasti s ciljem,da se slomi ili postojeća drţava, ili postojećavlast, ili pak, ako se ne moţe slomiti, da serušenjem pojedinih javnih zgrada, zatim atentataupozore ostale vlasti, prijatelji ili sumišljenici,da i u postojećem poredku izvan neposrednogdosega njihove vlasti postoje istomišljenici,koji bi ţeljeli doći na vlast, a koji se redovitoupotrebljava i primjenjuje onda kada postojećiporedak izvjesnoj stranci, ili skupini ljudionemogućuje sve mogucnosti legalne borbe.To jest, onda kada neraspoloţenje ili nezadovoljstvote iste skupine ljudi, ili stranke prevršisvaku mjeru, a iskazi nezadovoljstva se nemogu izraziti na nikoji legalan način pribjegavase — ilegalnom. I to prvo buntovništvom, t. j.ilegalnom borbom preko demonstracija, zatimpisane riječi t. j. ilegalnim letacima, brošuramai sličnim spisima, a zatim, kada za postignućecilja nisu dovoljni niti takvi ilegalni načini borbepribjegava se — revolucionarstvu, što jeistovjetno s terorom odozdo. Pale se zgrade,preko paklenih mašina ruše se tvorničke, ţeljezničkei slične veleobrtne postrojbe, da se nakoncu završi čitava borba s atentatima na istaknuteličnosti vlasti protiv koje se bori.Zbog toga u prijašnja vremena,a osobito u najnovije dobau krajnjim svojim postupcimai otporima prema postojećojvlasti, drţavi ili poredkuterorom odozdo redovito sesluţe revolucionari, i svi buntovnici.Tako na pr. prije prošlogsvjetskog rata komunistii anarhisti u Europi sluţilisu se terorom odozdo, da bidošli na vlast, a na pr. poslijeprošlog svjetskog rata, a uočiovog novog fašisti i nacistitakođer su sa terorom odozdopreuzeli vlast. Pa i sami Ustasesvojom revolucionarnomborbom, što je isto, što i terorom odozdo,sa svojim najterorističnijim djelom ubijstvombivšega Aleksandra Karađorđa obznanili su cijelomsvijetu, da ima Hrvata, koji ne ţele Jugoslaviju,a kasnije opet istim metodama obznaniše,da ima Hrvata, koji su srušili staru drţavuJugoslaviju i uspostavili novu svoju vlastituNezavisnu Drţavu Hrvatsku.Prema tome teror odozdo je revolucionarnaborba s ciljem, da se sruši postojeći poredakili vlast, ili ako se ne moţe srušiti sasvojim vlastitim snagama, da se onda prekoterorističkih čina odozdo izazove nekidrugi istomišljenik jači ili moćniji, da ihon sruši.Na taj način kako je teror odozdo borba to i tajteror ima kao i svaka druga ozbiljna borba svojapravila borbe, - tako reći svoju taktiku istrategiju. To više, što je u odnosu prema ostalimborbama teror odozdo skopčan prvo sa sudjelovanjemveoma malenog broja boraca, a zatimšto je najvaţnije, što je teror odozdo skopčans najteţim i najvećim opasnostima. Zbogsvega toga svi vođe revolucije i svi revolucionarniteoretičari i praktičari, kako oni s lijeva,a još više oni s desna, kojima je bio cilj, da sašto manje ţrtava izvedu što više štete po postojećiopstanak izradili su u tančine čitavi plankako se, a osobito kada i u kakvim časovimatreba upotrebljavati i izvoditi teror odozdo.I po tome planu zapravo unauci po teroru odozdo usvojenomod svih produbljenihteoretičara i iskušanih revolucionarana neposrednomterorističkom radu teror odozdoima svoja osnovna načelaborbe. Tako na pr. takozvanimasovni teror, terormasa ili još bolje ulične demonstracije,zatim sabotaţe,štrajkovi, pa onda kao vrhunacsvega terorističkog radaodozdo — opća pučka ili narodnabuna ima po toj naucii po tome planu svoje — vrijeme.I po ocjeni svih vođa

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 29terora odozdo i revolucija kojimaje cilj veliki uspjeh sašto manje ţrtava, a ne suludoi mahnito bezobzirno gonjenjemasa u smrt, ustanaki uopće svaki vid masovnogterora odozdo moţeimati korisnog uspjehasamo u slučajevima velikihmeđunarodnih sukoba,trzavica, velikih razmjera.I to je opće praviloza podizanje ustanaka, buna,pučeva iskušano kroz stotinegodina revolucionarne borbeterorista odozdo s legalnim ipostojećim vlastima, drţavamai poredcima. A to je redovito u slučajevima,kada je postojeća vlast samo na papiru, a cionarod protiv zajedno s vojskom ili redarstvom,ili pak, kada izvjesnu terorističku skupinui bez naroda protiv postojeće vlasti makari s narodom — pomaţe neka vanjska velikavlast.U svakom drugom slučaju, dakle, u slučaju pomanjkanjaikakve pomoći sa strane, ako uizvjesnoj drţavi postoji vlast s vojskom i policijomoslonjena na narod svaki masovniterorostički čin odozdo osuđen je na propast,odnosno svršava se uvijek tako, dailegalna revolucionarna strana postaje sveslabija i slabija, a legalna sve jača i jača.Isti je takav slučaj i s t. zv. pojedinačnim teroromodozdo, to jest takvim vidom buntovničkeborbe, koji se sastoji u tome, da se s pojedincima,ili s manjim skupinama ljudi vrše atentatina ugledne ličnosti postojećeg poredka, zatim spaklenim strojevima, ili sličnim eksplozivnim irusilačkim metodama ruše veleobrtna postrojstva,javne zgrade, ţeljezničke pruge ili mostovi.To jest i u tim pojedinačnim terorističkimčinima odozdo isto onako kao i u masovnim(skupnim) vrijede ista pravila i ista načela. I potim načelima i pravilima iskuanim od stranevođa terorista odozdo pojedinačni teror odozdoprovodi se korisno samo u slučajevima, ako sepo tim i takvim terorističkim djelima moţe ilioduševiti narod za izvjesnu revolucionarnuskupinu u tolikoj mjeri, da ona budepodobna u zajednici s teroristima odozdoslomitivlast protiv kojesu upereniteroristički čini,ili ako nesam narod, aono makar kojustranu velikuvlast, koja ćeneposrednimpomaganjemterorista odozdosama slomitiistu takvu vlast.U svakom drugomslučaju t. j. uslučaju da narod te čine osuđuje, a izvana terorističkaskupina nema izravne pomoći neke velikevlasti, pojedinačni teroristički čini odozdot. j. atentati na uvaţene političke ličnosti, zatimrušenje veleobrtnih postrojstava, javnih građevina,ţeljezničkih pruga i mostova nemaju nikakvogstvarnog i korisnog učinka, jer ona materijalnašteta, koja se tim činima učinila u odnosuprema moralnoj i materijalnoj šteti, i takoreći krvnoj (osude na smrt), koja se učinja teroristimaodozdo, s općom osudom naroda, a bezizravne pomoći istomišljeničkih velikih - vlasti,više je nego neznatna. I dok se u takvoj mirnojsređenoj drţavi brzo popravlja učinjena materijalnašteta, teroristi odozdo u nemogućnosti, daikuda pobjegnu i da ih itko štiti kako vani takoi unutri — krvavo stradavaju. Osuđeni odnaroda, isto onako kao i od vlasti, lije konačnodolijaju. Glave se danomice sve više i više gube,kako one više krive tako isto i one manje krive.Doduše pojedinačni teroristički čini odozdo niţuse i mogu se nizati i nakon toga, no premaučinjenoj materijalnoj šteti u postojećojdrţavi glave, koje u takvim niţe vlast, dabi zaštitila narodna dobra, i sam narod poteroriste je kud i kamo veća šteta. Ostajućibez ičije pomoći u takvim prilikama teroristaodozdo nuţno mora biti i redovito biva sve manjei manje fanatiziran, otpor sve slabiji i slabiji,teroristička akcija odozdo sve blaţa i rjeđa,dok konačno i potpuno ne isčezne.Zbog svega toga i vođe terora odozdo, a naposekomunistički teoretičari uočavajući sve ove momentestradanja terorista odozdo, nikada ne

Stranica 30 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d a“Hrvatska smotra”, Zagreb, br. 12, 1941.preporučuju u takvim prilikama pojedine terorističkečine, odozdo, jednostavno zato, što izvodititeroristička djela u takvim prilikamaznači mahnito i suludo, te bezobzirnoi bezrazloţno i uopće beskorisno guranjepojedinaca u smrt, u muke i patnje, a daisti išta korisno niti izvode, niti naprave.Zbog toga ukoliko se takvi čini i provodeu nepovoljnim prilikama, a to je redovitoonda, kada ih narod, vojska i redarstvo nepomaţe iznutra, a nikoja velika vlast izvana,onda su to redovito čini fanatičnih, pomahnitalih,nepromišljenih i neiskusnihočajnika, bedaka i suluđaka, koji se baveposlovima, u koje se uopće ne razumiju ikoje uopće ne shvaćaju.I zaista izvoditi teroristički čin samo zato, da seizvede, to je isto onakav čin kao i nikakav. Akoteroristički čini odozdo imaju samo materijalnihučinaka odnosno samo materijalne štete popojedinu drţavu, ili narod, a nikakovih moralnihučinaka, t. j. ako oni inaju samo takav učinak,da nakon toga učinka nemaju nikakvihizgleda na uspjeh, oduševljenje naroda, ili pakpomoći koje strane velike vlasti, da se prekoterorističkih čina dođe na vlast, onda su ti čini,samo djela očaja, suludosti i mahnitosti. Ta drţavai narod štetu brzo popravi, ali ako i nakontoga teroristi nastavljaju, i nastave s individualnimterorom odozdo očajnički, suludo i mahnito,tko takvima pomahnitalim i očajnim suluđacimamoţe tako brzo vratiti glavu kao što jebrzo gube i mogu gubiti?! Nitko! One se, ako ses terorom odozdo nastavi, sve više i više gube,dok se sve, koje čine izvode, ne pogube, a one,koje ţele i priţeljkuju daljnje čine, jednostavnoiz straha ne izgube.U nutarnjo-političkim prilikama jedne drţave,u kojima je uprava, vojska i redarstvo tek u izgradnji,a ne u slomu kao za bivše Jugoslavije,a protiv koje teroristi odozdo nemaju nikakvepostojeće velike vlasti, koja bi ih izravno poduprlakao što su danas konkretno Mađarska, Bugarska,pa i Nezavisna Drţava Hrvatska, sudbinasvih crvenih, pa i ostalih bjesomučnikai suluđaka terorista odozdo neminovnomora biti samo -- crna. Vlast u zaštiti svojedrţave, svoga naroda, i svoje imovine u svimtakvim slučajevima za oko odgovara okom, zaglavu odgovara glavom. Ĉak što više u pomahnitalimi suludim podhvatima za jedan most,ţeljezničku prugu, poštu, ili bilo što tome slično,postojeća vlast odgovara i — sa deset glava.Međutim iako je to sve take jasno; iako je sastrane svakog razbora jasno kako, u koje vrijeme,te u kakvim prilikama se smiju, i moguobavljati pojedinačni teroristički čini kod nas uHrvatskoj, prije mjesec dva obavljen je odstrane hrvatskih crvendaća jedan terorističkičin, onda kasnije opet jedan, ondasada konačno prije mjesec dana opet jedan.Jedni su uhvaćeni i - ubijeni, drugi supobjegli (Kavka i drugovi!). Ali kuda u današnjevrijeme svi ovi crveni suluđaci mogu pobjeći?Staljin je daleko. Još malo, pa ne će imati nition kuda bjeţati. Dakle i ti, koji pobjegoše pobjeglisu u Hrvatsku, i tu će kada tada biti uhvaćenii opet - ubijeni. Crveni suluđaci u prilikamau kakvima obavljate svoj suludačkiposao vaša sudbina moţe biti samo crna.Zbog toga ne lupajte glavom u zid.Po općim uputama i načelima, po pravilima zaizvođenje terora odozdo masovnim i skupnimterorističkim djelima ne moţete uspjeti, jer jeprotiv vas cio hrvatski narod. I kada taj hrvatskinarod nije mogla komunizirati sva bivšabeogradska čaršija, svi ţidovi i slobodni zidariu bivšoj Jugoslaviji, zatim ona Rusija od prijerata, a ne ova sada koja propada, i koja u svojemvlastitom očaju i slomu pozivlje vas komunisteHrvate po porijeklu na ovakveočajničke čine i suludo gubljenje glave, nemoţete uspjeti niti vi s ovo nekoliko budalastihi nepromišljenih bombica i praskalica i revolverčića.Pa i što se tiče pojedinačnih terorističkih djelaodozdo isti je slučaj. Po općim uputama, načeli-

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 31ma i pravilima za izvođenje terora odozdo, pouputama razbora i korisnog učinka preko takvihpojedinačnih terorističkih djela moţeteuspjeti još manje, jer je protiv takvihsuludih i mahnitih, nerazboritih i nebuntovničkihčina unutri, i u drţavi i narod, ioruţništvo, i redarstvo, a osobito Ustae, aizvana sile osovine, osobito Njemačka. Poopćim uputama i načelima za provođenje terorističkeakcije odozdo bez naroda u drţavi, a bezvelikih vlasti izvan drţave, ako teroristi odozdou Hrvatskoj nastave mahnitati i ludovatinjihova sudbina moţe biti samo crna.U Nezavisnoj Drţavi Hrvatskoj ustaška vlast jei previše čvrsta, a da bi je mogle pokolebatibombice i revolverčići, koji su vam zaostali odpropasti bivše Jugoslav!je, a izvana baš u današnjimčasovima pomoć vaše majčice Rusije tolikoje slaba, da nije u stanju više pomoći niti sebe,a nekmoli vas, par suludih očajnika u NezavisnojDrţavi Hrvatskoj.Terorizam odozdo je fanatična aktivnost, kojuako ne vodi razbor, i za koju ne pogoduju prilikejednaka je mahnitosti, očaju, ludilu i - vlastitomsamoubijstvu. Po općim načelima iuputama crvenih vođa terorizma odozdosvi razumni razlozi, sve upute, sve prilikei sav razbor upućuje, da terorističkim djelimau Hrvatskoj po korisnom učinku nijeni čas, ni vrijeme, a još manje prilike. Paipak uza sve to, što su protiv crvenih suluđakau Hrvatskoj i narod, i vlast, i prilike, i ustaše, isusjedi, oni suludo nastavljaju. Bez imalo razboraoni i nadalje mahnitaju. Ta barem kadaveć u Hrvatskoj osim ţidovai Srba nemaju nikogaviše, da im barem tamajčica Rusija, ili Engleskamoţe pomoći. AliRusija im je već pala preduboko,a Engleska je odizravne pomoći opet previšedaleko, da bi bilo odjedne, bilo od druge stranemogli gojiti bilo ikakvenade, da će uspjeti. Pazašto onda ipak takoneznatan i malen brojcrvenih suluđaka u Hrvatskojima još uvijek takomalo pameti, pa pokušava terorizirati sve uNezavisnoj Drţavi Hrvatskoj, i sve izvan ovedrţave.Sa stajališta općih načela terorizma odozdo, sastajališta razbora, promišljenosti i iskustva sveovo što crveni teroristi odozdo rade po Hrvatskoj,to je sve suludo, to je sve nepromišljeno, ito se na koncu konca sve obavlja tako kao, daim je svima cilj, samo — da uludo gubeglave.Po svima uputama vođa terora odozdo svi ti teroristiodozdo po svojim činima prelaze granicerazuma, granice promiljene borbe, i granice stogodišnjegeuropskog iskustva o provođenju teroraodozdo. Oni su svi odreda suludi. Suludi,jer kao Hrvati u najveća vremena po Hrvaterade izravno protiv probitaka Hrvata;suludi, jer po svim tim činima u novojEuropi ne mogu naći ničije potpore, a prematome i nikakva uspjeha; suludi, jer zasve te čine nailaze na osudu cjelokupnoghrvatskog naroda; suludi, jer ispod čvrsteruke zakonite uprave oruţništva, redarstvai na koncu ustaša ne mogu ni na kojinačin izbjeći kazni; suludi, jer ne nailazećina ikakvu potporu niti izvan drţave, nitiixnutra ludo gube glave, te na koncu suludi,jer ih u toj suluđačkoj akciji čeka samosmrt. Samo konac i konopac.“Hrvatska smotra”, Zagreb, br. 12, 1941.Crveni suluđaci, vaši čini su suludi, ali pametvam je zdrava. Ne lupajte glavom o zid. Jošimate vremena. Nezavisna Drţava Hrvatskadovoljno je dugačka i široka, da svakomHrvatu osigura ţivot dostojan čovjeka akoje vrijedan ţivota,ali i smrti, ako je zasluţiosmrt. Crvenisuluđaci, ako nastavitesuludo ono štoste započeli u današnjimhrvatskim i europskimprilikamavaša sudbina moţebiti samo crna. Crnako najcrnja noć, jerobavljate čine nepromišljene,ruţnegadne i sulude konajgorji dan.

Stranica 32 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aŠTO GOD NIJE POSEBNO DOZVOLJENO –ZABRANJENO JE!Načela i poimanje prava i pravnogporedka u Sovjetskom Savezu―Nova Hrvatska‖, Zagreb, 6. listopada 1943.U četvrt stoljeća boljševičke vladavine u Rusijimogao se je sav kulturni i obrazovani sviet uvjeritio nezdravosti komunističkih ideja i nemogućegkomunističkog sustava uobće, te o strahotamakoje stvara provođenje tih zasada u ţivot.Na ovom mjestu osvrnut ćemo se posebnona pitanje pravosuđa u Sovjetskom Savezu iuobće na stanovište koje boljševizam zauzimljeprema pravu kao takovom, budući da je pravnisustav sigurno jedna od bitnih značajki svakogdruštvenog uređenja, koje ipak mora imati kakvetakve pravne temelje pa je prema tome bašto pitanje i jedan jaki kriterij na osnovu kojegse moţe stvoriti zaključak o vriednosti odnosnonevriednosti pojedinog druţtvenog sustava.Gradivo za ovaj članak uzimljemo iz izjava isvjedočanstava pojedinih pravnika, činovnika isudaca koji su svojedobno djelovali upojedinim krajevima bivšeg SovjetskogSaveza, a koji su, kad su njemačkečete osvojile te krajeve, svojimizkazima dali izcrpne podatke,koji mogu posluţiti za prosuđivanjesustava pravosuđa u SovjetskomSavezu.Bez najprimitivnijih načelasvakog pravaBoljševičko pravosuđe moţese razumjeti samo onda, akouzmemo u obzir da u sovjetsko-ruskompravu ne postojinajprimitivnije načelonovodobnog pravnog osjećaja— jednako pravo za sve. Samarksističke se strane ukazujena to, da je Lenjinovo najvećedjelo bilo, što je iz marksizmauklonjen posljednji ostatakHegelijanskog idealizma. Time je nestala i predočbao pravu kao nečem samostalnom i neovisnomo pojedinim političkim gledištima.Sovjetsko-rusko pravno shvaćanje temelji se nastanovištu čistog utilitarizma. Po tom je shvaćanjui pravosuđe samo jedno od sredstava usluţbi komunističke revolucije. To se pokazujejasno u uvodnom paragrafu kazneno-pravnogreda pučkog komesarijata za pravosuđe od godine1919. gdje se kaţe:”1. Pravo je sistem družtvenih odnosa, koji odgovaraprobitcima vladajućih klasa, a zaštićenje od njihove organizirane sile.2. Kazneno pravo ima za sadržaj pravne normei druge pravne mjere, kojima se sustav družtvenihodnosa dotičnih klasnih slojeva zaštićujeprotiv povreda (zločina) potlačivanjem(kaznom).3. Sovjetsko kazneno pravo ima zadaću da potlačivanjemzaštićuje onaj sistem društvenih odnosa,koji odgovara probitcima radničke klase,koja se je za vrieme periode diktatureproletarijata u prelazno dobaka komunizmu organizirala kaovladajuća klasa”.Stotine tisuća ljudi osuđenobez ikakve krivice!Prikazali smo neke glavneznačajke sovjetskog zakonodavstvai pravnog poredka.Međutim kad je Staljin g.1936. objavio svoj uovi ustav,onda je iztaknuo kaonjegovu glavnu značajkunastojanje za postizavanjemnezavisnih sudova,koji bi bili podređeni jedinozakonu. Međutim, iz izkazapravnika Menjšakina iz gradaSmolenska, koji ćemo ovdjeiznieti moći će se svatko uvjeriti,da je ta nezavisnost bila

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 33isto takva fikcija kao i sve druge slobode i zajamčenaprava demokratskog i slobodnog Staljinovogustava. U stvari bili su sudovi u svimsvojim odnosima podređeni komunističkoj stranačkojorganizaciji, bili su jedan njen zavisanorgan kao i sve druge grane uprave i gospodarstvau Sovjetskoj Uniji.Jedan uvjerljivi dokaz su i t. zv. ‖vojne‖.To su bili posebni veliki procesi, koji su se vodilina posebaa način svojstven sovjetskom pravnomshvaćanju, kakvih valjda nije bilo ni u jednojdrugoj drţavi na svietu. Eto, o čem se radilo.Dosta je bilo da se negdje dogodila nekapogrješka ili neuspjeh na bilo kojempodručju gospodarstva u SovjetskojUniji i odmah su ―nezavisni‖sovjetski sudci započeli ‖vojnu‖pravi vojnički pohod, t. j. takavpostupak, po kojem su stotine ihiljade radnika, namještenika iseljaka bili odpremljeni u zatvore ikoncentracione logore, a da im je jedinakrivnja bila to, što su radili u poduzeću,oblasti ili kolhozu, koji nije izpunio predviđeniplan. Ako na primjer kolhoz nije uspio po uputamaMoskve i po predviđenom planu odpremitiodređenu količinu ţiveţnih namirnica u određenigrad i to kao na pr. g. 1936., jer je te godinebila jedna izvanredno slaba ţetva, bile suodpremane tisuće seljaka i namještenika u zatvorei logore. Ovakvi slučajevi, koji su u ostalomu Sovjetskoj Uniji bili vrlo česti, nam ujednogovore, kakvo su stanovište Sovjeti zauzeliprema pitanju krivnje, što ćemo uostalom obširnijeobraditi kad ćemo se osvrnuti na sovjetskokazneno zakonodavstvo.Progoni ―kulaka‖Ne manje značajni za sovjetsko pravosuđe bilisu i brojni procesi god. 1930. protiv seljaka, kojisu se protivili da idu u kolhoze. Njima su navratove bile obješene etikete s nadpisom‖Kulak‖. Imovina im je bila nasilno oduzeta, aoni su bili odvedeni u pustinjske predjele srednjeAzije. Svi sovjetski sudovi bili su kroz čitavtravanj i svibanj godine 1930. zaokupljeni samopostupcima protiv takovih seljaka, koji su seodupirali Staljinovom nalogu za podpunu kolektivizacijui likvidaciju kulaka kao klase.10 godina tamnice za 1 krumpir!Još drastičniju značajku pravnog poredka uSovjetskoj Uniji nalazimo u godinama 1932.-34.Sedmog kolovoza 1932. bilo je proglašeno socijalističkovlastničtvo za sveto i nepovredivo dobro.Krađa izvršena na takvom dobru kaţnjavalase je strieljanjem ili u najmanju ruku, ako suprileţale olakotne okolnosti, sa 10 godina tamnice.Od časa kad je proglašen taj zakon, bili suosuđeni desetci tisuća ljudi po sovjetskimsudovima na 10 godišnjutamnicu na pr.zbog ovakvih prekršaja:ako je netko izkopaosamo jedankrumpir iz zemlje(dok je baš godine1932. u SovjetskojRusiji vladala strahovitaglad) ili ako je otrgnuojedan klas ili uzeo dva, tri čavla.Pa što se je napravilo s tim ljudima?Njih se izkoristilo za gradnju Staljinovog kanalaizmeđu Iztočnog i Bielog mora. Tamo su onikoji su zbog olakotnih okolnosti biii‖pomilovani‖ od sovjetskih sudova umirali umasama uslied glada, hladnoće ili rada, koji jeprelazio njihove snage. Nije dakle čudo što se jereklo, da je taj kanal izgrađen na kostima ruskognaroda.Sudci bez ikakvih kvalifikacijaJedna karakteristika sovjetske pravne prakseje činjenica, da se od sudca ne traţi nikakvapravna prednaobrazba u europskom smislu. Dabi pojedinac stekao kvalifikaciju za sudca višese traţi od njega višegodišnji rad u stranci istranačkoj organizaciji. Zanimljivo je što o tomekaţe kievski odvjetnik Majkovski u svom izkazu:―Tokom 17 godina moje djelatnosti kod sudanisam ja našao ni jednog jedinog sudca, — kaţe

Stranica 34 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aon, — koji bi imao kakvu višu pravnu ili uobćekakvu višu naobrazbu. Godine 1929. bili su konačnozatvoreni pravni fakulteti, jer se je smatraloda je taj ostatak starih reţima nepotreban‖.Uzelo se je da je za sudca dosta ako on potiče odjedne radničke ili seljačke obitelji i ako kod njegapostoji revolucionarna sviest. Godine 1933.bile su otvorene posebne pravničke škole sa šestmjesečnimi dvogodišnjim tečajevima. Kodizbora učenika gledalo se na njihovo socijalnopodrietlo, a nipošto na njihovu naobrazbu iliuobće na njihov kulturni niveau. Dakako da sute škole stvarale podpuno nespremne sudce.Nije potrebno posebno isticati da je u SovjetskomSavezu ustanova samostalne i slobodneobrane podpuno nepoznata. Ovdje ćemo iznietisamo jedan primjer na to:Na mjesto branitelja uveli su sovjeti kolegiumbranitelja, koji je od mjestnog sovjeta potvrđen,a koja je ustanova u izkazima pojedinih pravnikaiz osvojenih područja upravo drastično očitana.To nam je jasno kad znamo kako smo to većnekoliko puta iztakli, da sovjetsko poimanjeprava ne govori o pravu već o izpunjenju zadatakaklasne borbe i političke vlasti. U ovakvomokviru je dakako ustanova obrane podpuno bezsmislena,pa nije dakle čudo ako se u sovjetskompravosuđu postupa sa braniteljem samokao sa formalnim savjetnikom obtuţenog. Kakosu branitelji postali samo jednim oruţjem boljševičkihvlastodrţaca, vidi se među ostalim i uzaključku kojega je godine 1930. donio kievskikolegium branitelja i po kojem se kulacima itrgovcima iz vremena NEP-a kao nepoćudnimosobama ne smije dati nikakva obrana. To jevaljda jednako pravo za sve Staljinovog slobodoumnogustava!Odgovornost za slučajA sada jo nešto o pojedinim najvaţnijimsovjetskim zakonima iz kojihse najbolje vidi upravo absurdno poimanjeprava u Sovjetskom savezu.U godini 1922. i 1923. izdala je sovjetskavlada čitav niz t. zv. kodeksameđu kojima i kazneni zakon od 1.lipnja 1923. i građansko-pravni zakonod 1. siečnja 1923.Kao kriterij za kaznenu odgovornostnije u tom novo uvedenom kaznenomzakonu označena krivnja većsocijalna opasnost, to jest takvo djelovanjeprekršitelja, koje se pod danimuvjetima mjesta i vremena očitujesocijalno opasnim. Kao prekršajvriedi svaki aktivni ili pasivni činkoji sam po sebi izgleda da je opasanpo temelje sovjetske drţave i revolucionarnogpravnog poredka. Takokaţe §. 6. tog sovjetskog kaznenogkodeksa. Još zanimijiviji je §. 10.istog kodeksa koji kaţe da se prijespomenuti paragraf imade primienitiprema vaţnosti prekršaja i u sličnimslučajevima.

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 35U ova dva paragrafa izraţenasu dva načela koja senesumnjivo protive temeljnimzasadama svakog suvremenogprava. Dok je usvim kulturnim drţavamasvieta kazneno pravna odgovornostosnovana nakrivnji, a moderna pravnaznanost ide čak tako dalekoda za krivnju traţi jošmnoge daljnje preduvjete,dotle, kako vidimo, sovjetskikazneni zakon predviđakaznenu odgovornostbez ikakve krivnje, to jestodgovornost na osnovu kauzalitetagdje pojedinac ustvari odgovara i za slučaj. Uostalom ovo stanjesovjetskog kaznenog zakonodavstva smo većosvietlili kad smo govorili o t. zv. ―vojnama‖ tojest postupcima u kojima su hiljade ljudi odgovaralisamo zato što su slučajno bili namješteniu stanovitom poduzeću.Međutim u ovom istom zakonu i to u spomenutom§. 10. prekršeno je još jedno načelo svakogmodernog i u kulturnim zemljama usvojenogpravnog poimanja. Taj naime paragraf ovlašćujeili čak nalaţe sudcu da primieni zakon i usličnim slučajevima, čime je prekršeno jedno odtemeljnih načela svakog prava, to jest nullumcrimen sine lege. Time je dakako sovjetskompravosuđu stvorena mogućnost da povede i tamokazneni postupak gdje uobće nema nikakvogapo zakonu zabranjenog djelanja. To je uostalompodpuno u skladu sa sovjetskim pravnimpoimanjem po kojem pravosuđe ima sluţiti samociljevima klasne borbe.Sve što nije posebno dozvoljeno– zabranjeno je!Građansko pravni zakon od 1. siečnja 1923. ideza tim da se pojedinim građanima priznaju pojedinaprivatna prava, ali to samo u svrhu razvojaproizvodne snage zemlje, kako se doslovcekaţe u tom zakonu. Time je rečeno da građanskapravna sposobnost nije nešto što je pojedinomindividuumu prirođeno i samo po sebi razumljivo,već da je pravna sposobnost dozvoljenasamo za jednu određenu svrhu.Logično je dakle da je sovjetski pravni komesarStučka u jednom svom članku o temeljima sovjetskogprivatnog prava iztaknuo, da je sve štonije naročito dozvoljeno, zabranjeno.Time je bilo omogućeno sovjetskim sudovimada privatna prava određuju prema okolnostimai prema svojoj revolucionarnoj sviesti. Osim togaovlastio je zakonodavac sudca i drţavnog činovnikada se u svakom slučaju kad se radiprema njegovom mišljenju o probitcima radnognaroda, u svakoj fazi procesa, stavi ili na stranuobtuţenog ili tuţitelja. Mislim da ovo štosmo spomenuli najbolje ocrtava kakovo stanovištezauzima sovjetsko pravosuđe prema temeljnimpravnim načelima jednakog prava za sve iprema zahtjevu pravne sigurnosti.Konacno moramo spomenuti da su osnovnaprava pojedinca na privatno vlastničtvo, naugovornu sposobnost kao i ţenitbeno pravo bilapodvrgnuta dalekoseţna ograničenja, što je uostalommanje više poznato svakom, ko je bar donekleupućen u sovjetsko druţtveno uređenje.Za primjer spomenut ću samo da su ova ograničenjaostavila na imovinskom pravnom područjupojedincu samo ona prava, koja su u okvirurazvijanja drţavnog gospodarstva bila poţeljna,kod čega si drţava, ne samo u svako doba pridrţavarazpolaganje o čitavoj imovini pojedincaveć mu je i izričito zabranila da se kod bilo kak-

Stranica 36 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d avog gospodarskog djelovanja posluţi plaćenimradnim silama.Vaţno je nadalje da je ukinuto svako nasljednopravo testamentarno kao i zakonsko. Ĉitavopokretno i nepokretno vlastničtvo pokojnih prelaziu posjed drţave.I na području ţenitbenog prava došlo je do vrlodalekoseţnih ograničenja, koja su među ostalimdovela do poznate činjenice, da su se na pr.razstave braka mogle izricati po ţelji jednog odbračnih drugova, a da drugi o tome nije trebaobiti ni obavieten. Dakako da je ovakvo gledanjena bračno pravo dovelo do podpunog razaranjesvakog obiteljskog ţivota, što uostalom sovjetene bi baš mnogo smetalo, međutim, ona su dovelai do osjetljivog smanjenja populacije, a toje sovjete ipak zabrinulo. tako da su u posljednjevrieme oni to svoje bračno pravo, opet podpunoiz utilitarističkih razloga, podvrgli stanovitimreformama.Na koncu jo nekoliko citata koji karakterizirajusovjetsko pravosuđe i uobće njihovo pravnoshvaćanje. Kako pie u svom izkazu već spomenutiodvjetnik Majkovski, bio je u posljednje trigodine na čelu kievskog okruţnog suda nekiVoronov, koji je prije toga bio četiri godinepredsjednik posebnog kolegija kievskih okruţnihsudaca i 12 godina suradnik GPU-a. Bio jeto surov čovjek, primitivan i podpuno nekultuvan,koji je posebno zadovoljstvo nalazio u tomeda pred obtuţenim pravi viceve izrugujući sezakonima koji su po njegovom mišljenju napisanisamo za publiku.U jednoj maloj sobi iz koje nije izlazio ni glasak,krojio je on pravdu. Obtuţeni koji su bili okrivljeniza prestupke koje nikad nisu počinili, preslušavalisu se oštro i surovo. Jedino drţavnituzitelj imao je mogućnost postavljati pitanje.Uloga branitelja bila je određena razpoloţenjemsudca, a karakterizirana je najboije ova omiljenarečenica pravnog stručnjaka Voronova:―Ja nisam‖, — običavao je on reći, — ―vašezakone niti pročitao, a niti kanim to učiniti,jer ja nemam nipošto volje da si iztrošimhlače sjedeći i čitajući te zakone.‖U privatnim razgovorima izjavio je on braniteljma,da je prenosom sudskog postupka od GPUana sudove učinjena samo jedna koncesija premaEuropi.Eto, što kaţe u svom izkazu odvjetnik Majkovski:―Nezavisnost sudova postoji samo na papiru. Umojoj praksi nije bilo ni jedne jedine ozbiljnerazprave, gdje se o osudi i mjeri kazne ne biprije razpravilo u jednoj tajnoj sjednici stranačkeorganizacije. Zakon je postojao samoprividno. Sudski postupak se je vodio samo premarazpoloţenju i odredbama stranačkih organa,a posljedica toga bila je da je svagdje vladalapodpuna bezpravnost.‖Da, potpuna bezpravnost, to je jedina bitna oznakasovjetskog pravosuđa i uobće sovjetskogshvaćanja prava i time moţemo zaključiti ovajnaš prikaz.

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 37BAZALO (44. nas tavak )Dr. Mile Budak, hrvatski knjiţevnik, političari drţavnikIvan je bio po naravi veoma osjećajan, al njegovnačin mišljenja i prosuđivanja dogođaja nije dopuštao,da mnogo tuguje. Tako je bilo poslijesmrti Vranjice Josipa Lukičina, koju je on veomavolio; tako je bilo i poslije smrti strica Jose,Nikolina oca, a i poslije odlaska nekih drugihIznad Vode. Sve ih je on u mislima iskreno oţalio,al mu ne kanu ni za kojim ni jedna suza. Kadču za Nikolinu smrt, kanuše mu dvije iz očijukao da su se odronila dva kamena s pećine SvetogaBrda.- Boţe moj, Boţe moj, čim je bije prije zaradijesve ovo?! - šanuo je iz dna duše i zanio se mislimau krajeve, u koje ih je jedva mogao sliediti.Bila su već popasna doba, kad je ta viest doprlau Ljuticu, k stanu Guţvinovića. Ivan se je odmahspremio i rekao tetki i tetku, da odlazi.Uzalud su ga ustavljali, da barem prenoći, pa daonda podrani.- Unda ćeš moći s noge na nogu na koran k Vraniku- uvjeravala ga je tetka Vranjica, iako nijeni sama bila posve sigurna, da je to baš tako.- Nemoj u noć, moj sinko, ka da iđeš u krađu,man noći, a sutra podrani ka pravi čovik.Jedva je pristao, da nešto odmah pojede, Vranjicamu je natrpala u torbu i kruha i sira i kuhanihjaja i slanine, a da nije ni vidio, pa se jeiznenadio, kad ju je uprtio.- Što si ti to meni natrpala u torbu? - upitatetku malko ljutito. - Ja nju nosim samo za travei ni za što drugo.- Ne bluni i ne sanataj, kad ti je Svemogući datu mrvu mozga! - odgovori ona osorno.Metnila sam ti komadić kruva i sir, da poideš,kad te putom svrne glad, da ne tribaš prositi.- Još nikad nisam zaiska ni od koga ni kapi vode!- odgovori on samosvjesno, al ne izazovno i preuzetno.- Svaki dan nosi i daje svoje, pa s tog nija nikad ništa ne nosim.- Ne mudruj, man se urazumi! - odkreše tetkaVranjica. - I, ne šali se, kad dođeš kući, ţivi sunom svojom vinčanom kršćankom ka dragi Bogzapovida. Nemoj biti izvan svita, da se s tobomrugaju gori od tebe.Nije ni slušao, a kamoli, da bi joj i odgovarao.Otišao je kao da ga vjetar nosi. Udario je premaVisuću, pa preko Udbine, jer je to najkraćiput. Išao je u polusnu, u nekom pomračenjuuma, te nije mogao razviti ni jedne jedine misli.Sve su samo nastajale i odmah nestajale kaouklete, a on je jurio luđačkom brzinom.Nadao se je, da će putom moći pobliţe doznati,kako se je dogodila ta nesreća u Vraniku, nonije se namjerio ni na koga, tko bi mogao bilošto o tom reći, Preko Udbine je prošao po noći,a od Udbine do Ploče nije sreo nikog. U Vranikje stigao prije zore, pa se je zaustavio u blizininajprve kuće, na koju je naišao, sklonio se izaneke ţivice i prilegao, da dočeka, dok se javeprvi glasovi iz kuća. Nije dugo čekao. Iz sela seje pojavio prvi neki ostariji muškarac. Išao jedosta ţurnim koracima iz sela. Ivan je ustao iizišao pred njega, pozdrvio ga i upitao ga za kućuveljbabe Blaţevića. Onaj ga oštro pogleda,nepovjerljivo se obazre i upita:- Pitaš li ti za veljbabu il za njegova sina Martina?- Kog Martina?! - priupita Ivan, jer nije znao,kako bi prikrio svoju zabunu i započeo došljakaispitivati o onom, što ga jedino zanima.- Ovog, što je ubio Kresinu.Te riječi udariše Ivana po mozgu kao puščanihitac, obori glavu, da mu onaj ne vidi lica i očiju,pa reče nasilu krepko:- Nisam zna, da ga Martin ubi!

Stranica 38 Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d a- Martin, Martin i to na viru! - odgovori onaj. -Ljudi su vidili, kad mu je pokojni Nikola dobacijekesu dukata i reka mu, da prolazi, a Martinmu reka, da oće, sagnije se, uzeje dukate i utom mu sasuje sindţirliju u glavu ka paščetu,Boţe, poštuj sveti krst na njemu.- A di su sad?! - pitao je Ivan skoro šaptom.- Ko, di je?- Mrtvaci.- Odagnali su i' na kljusinami, na samarim, uSveti Rok k Ruci, tamo na razkriţju cesta, ijuče zakopali brez škrinje i brez popa.- Brez škrinje i brez popa?! - čudio se Ivan.- Ovako j', kako ti ja velju!- Esu svi zakopani u edan grob?- Ne, ne, nisu. Moj je Joso iša tamo s konjim --- Moji su i' konji nosili, a mali iša s blagom.Ivan je poţelio, da govori i s tim Josom, pa gatočno ispitao i tako doznao pojedinosti, a naposeje znao sigurno, koji je Nikolin grob.Nije htio ići u veljbabinu kuću, jer bi mu bilopreteško, da se mora sresti s Martinom. Što bimu mogao reći, a nešto bi mu ipak morao kazati.Vratio se je na cestu i poţurioprema Lovincu. Tu jekod stolara Pajcova Tiljkanaručio mrtvačku škrinju.Pajcov ga je pogledao, kadje čuo, što ţeli, časak sezamislio i onda rekao:- Evala ti ka pravom čoviku!- Jer tako? - upita Ivan.- Ti najbolje znaš, jer tako!--- Kad ćeš poslati po škrinju?- More li biti večeras?!- More. I ne boj se, bit ćekao zvono čvrsta.Na sastavim je zali raztopljenim voskom. I nikomni riči - reče i nestane.Išao je cestom prema Svetom Roku. Sreo jenekoliko ljudi, no pretvarao se je, da nikog nine vidi ni ne prepoznaje. To mu je uspjelo, jersu slučajno bili sve ljudi tamo iz Lipaća il i jošizdaljega, a s posve protivne strane njegovasela, na desetak kilometara udaljenosti. A toje već dovoljno, da ga ne prepozna svaki čovjeki ţena, jer se on nije mnogo pojavljivao međunarodom. Prpića je kuće pod Cvitušom mimoišaona taj način, da je okrenuo putom premabrdu, pa iza njiva redom obronkom prošaodo mosta Cvituškog. Čim se je preko mosta popeona prvu uzbrdicu, učini mu se, da vidi kodruke, na razkriţju, više ljudi i ţena, koji stoje inešto gledaju. Bilo mu je posve jasno, da sustajali kraj hajdučkih grobova. S tog on okrenelijevo na njive za nekoliko stotina koračaja,pa preko oranica prema Ţmelovači, nekako sredinomizmeđu ceste i Ţmelovače. Kad je prešaocestu, koja vodi iz Gospića u Gračac, učini muse, da se je previše pribliţio kućama Japunčićapod Ţmelovačom, pa navije bliţe cesti premaSvetom Roku i na taj način izmakne svakomsusretu.

Broj 104 -11. rujna 2010.H r v a t s k a g r u d aStranica 39Kod Ruke je stajalo dvadesetak štoljudi, što ţena i djece, pa od njihnije mogao točno vidjeti, gdje suhajdučki grobovi, al je znao po opisu,kojeg mu je naveo onaj Joso uVraniku. Ljudi su stajali baš okoonog mjesta, koje je krilo zemne ostatke pokojnihbuntovnika. Ivan se je prekrstio, skinuokapu i molio se Bogu za pokoj njihovoj duši. KodRukavinskog je mosta izišao na cestu, jer inačene bi lako mogao preći preko Obsenice. Tu seje i opet prekrstio, skinuo kapu i molio se zadušu pokojnog strica Tome, koji je stradao baštu niţe mosta.Cestom je išao samo nekoliko stotina koračaja,pa je opet ostavio i skrenuo lijevo poljskim putomprema Svetoročkoj crkvi. Obišao je kućulajtmana Despota, da ga ne bi tko iz nje vidio,pa veoma oprezno ušao u ţupni dvor. Lijevo odulaza je pisarna. Još prije neg je stao predvratima i smišljao, kako će se javiti plovanu,otvore se vrata i na njima se pokaza sieda glavastarca Barca.- Vala Bogu! - reče svećenik i pruţi mu ruku.Jučer ednog donesoše, a danas drugi sam dođe.- Evo me, plovane - odgovori Ivan. - Nedokučivisu putovi Gospodinovi --- Doša sam k vami, davas zamolim, a znam, da oćete.Nude, moj Ivane, što tebe tišti?! - reče svećeniki značajno se zagleda u njega, očekujući,da će početi govoriti o svojoj neprilici s brakom,pa da mu pomogne, reče sam: - Ja samveć reka i didu Perjasu i Kaji, da ćeš ti i najzadsve pošteno urediti.Ivan il nije pazio na njegove riječi il ih nijehtio razumjeti, jer mu je odgovorio:- S tog sam i doša, da vas zamolim za pomoć,plovane. Vi i sami znate, da ne more biti mimozakona i brez Boţijeg blagoslova ni edna kršćanskaduša ---- E, da, moj sinko! Znam ja to i to i mene tišti.- Za to vas molim, da nam pomorete- nastavljao je Ivan svojumisao. - Vi ćete samo obaviti, štovam zapovida Svemogući i našamajka crikva, pa vam niko ne moreza to ništa.- Ja se nikog ni ne bojim, do Svetog oca pape iBoga Svemogućega - odgovori plovan odvaţno.- Sve ću ja, što j' do mene.Bog vam platije, što na ovom, što na unom svitu!- odgovori mu Ivan, pa odmah nastavi: - Evo, nemore un leţati u zemlji kraj puta i kraj plota,brez blagoslova i škrinje. Ja ću sve to urediti,a vi ćete ga blagosloviti, kako vam to i Svemogućizapovida.Svećenik je istom sad razumio, što Ivan odnjega traţi, časak se zamislio, oborio glavu, aonda se naglo uspravi i reče odrješito:- Oću, sinko, sve u Ime Boţje!Ja ću sad sam iskopati raku, a potlje ću ići ponaše kući, pa ćemo otići s kolim i dovesti ga. Neće niko ni viditi --- a da i vidi, to nije ništa, ada i est - ja ću to sve sam urediti. Naši će misamo pomoći, jer ga sam ne bi moga iskopati imetniti u škrinju. Al vi se ništa ne bojte. Sveće to biti po noći, pa vas odalen do groblja nemore niko viditi, a da vas i vidi, ja ću reći, dasam vas ja glavom nagna, da ga blagoslovite.Ništa se ja ne bojim - odgovorio je svećenikdosta krepko, no po titranju mu se glasa ne bibilo smjelo zaključivati, da je doista bio onolikosmion i odvaţan, koliko je ţelio dokazati riječima.A nije mu bilo ni zamjeriti, jer je znao,da su oblasti zaprijetile vješalima svakom, tkoi najmanju uslugu učini hajducima. Istina, ovoje samo posmrtna usluga, no tko zna, kako bito tumačili oni kod kumpanije, a dok bi starisvećenik dokazivao svoju duţnost i pravo, datako postupa prema mrtvacu, bez ikakova obzira,što o njemu misle šereţani i carski "oviciri",mogao bi ga vjetar deset puta zanjihati nagrani!

Stranica 40 Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j aŢ E N I T B E N I O B I Č A J I H R V A T A - M U S L I M A N AU V E L I K O J Ţ U P I H U MKasim Gujić - ―Nova Hrvatska‖, 14. listopada1943.“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943.Ţenitbeni običaji i svatbeni običaji naših muslimanaspadaju u najljepše narodne običaje(ašikovanje, zagledanje, prošnja, svatovi). Ti suse običaji odrţali do svjetskog rata, a poslije togaih sve više nestaje.Ašikovanje je najljepše doba djevojaka, ono jezapravo kruna djevojačkog ţivota. Ašikovanje(momački razgovori s djevojkom) se većinomvršilo pod prozorom djevojke. Bio je običaj, dase skupi i po nekoliko mladića, te odu pod prozorneke muslimanske kuće, gdje se takođerskupilo i nekoliko djevojaka. Momci bi čekali, aza to vrieme bi se djevojke na ogledalu‖namjestile‖. Tako uređene i dotjerane pojavilebi se na prozorima, pred kojima su bile drvenerešetke. Tu su se nastavili razgovori mladića idjevojaka, počela su ćaskanja i tako bi se natom skupnom ašikovanju u većina slučajevadjevojka zagledala, jer bi tu svaki momak vidioonu djevojku, s kojom bi ţelio razgovarati i ašikovati.Kada bi se na takvim skupnim ašikovanjimazagledala i odabrala djevojka, onda bi od togavremena nastalo intimnije ašikovanje. Momakbi sam dolazio pod prozore svoje odabranice i tubi po čitave sate proboravio u zabavi. Osobitudraţ su imale ramazanske noći. U starim vremenimabio je običaj (i danas se odrţaje) da djevojkesvoje odabranike kite s cviećem, jer cviećepredstavlja simbolički mladost, zdravlje i ljepotukako to ilustriraju i mnoge narodne pjesme.Najljepših sevdalinki imade kod muslimana.Karakterističan primjer, koji je i u narodnojpjesmi sačuvan, neizmjerne i velike ljubavi beznade, primjer velikoga sevdaha je ljubav AlipašeRizvanbegovića s liepom Marom iz Bišća,nedaleko od Mostara. Koliko je ponosita Marana svoju ljubav, ona bi odbila i samog svemoćnogAlipašu, da je zaprosi, ali isto tako bi se objesilaili otrovala, da se Alipaša oţeni s drugom:Ili:Alipaša, kollko te hvale,Da me prosiš, ne bi pošla za te,Da s' oženiš, bi se otrovalaOtrovala medom i šećerom.

Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j aStranica 41Da s' oženiš bi se objeslla,O javoru prema dvoru.Kod muslimana se mnogo cienila ljepota djevojčina,kao što se i danas cieni. Muslimanske djevojkesu pridavale nakitu i odievanju velikuvaţnost.Nosile su na grudima liepe fermene, zlatom isrebrom izvezene, a na glavi malene fesiće, ukrašenedukatima i biserom. Po tom fesiću bi sepoznale djevojke. Kad bi se djevojka udala ondabi skinula fesić, a na glavi bi nosila mjesto fesićajemeniju (tanki pokrivač preko glave).U staro doba mnogo se gledalo na ugled i bogatstvo.Kad bi majka doznala, da joj sin ašikuje snjemu nedoličnom djevojkom (na pr. po bogatstvu)odmah bi ga nagovarala, da tu djevojkuostavi, jer će ga ona oţeniti s ljepšom i bogatijom.Iako se u to doba nije običavalo uzprotivitiţelji i odluci majčinoj, jer je to bio moralni imperativonoga vremena, ipak je Omer kazaosvojoj majci:Prođi me se moja mila majko!Nije blago ni srebro ni zlato,Već je blago, što je srcu drago.Takvi stihovi, koji daju najljepšu definiciju ljubavi,uvršteni su u našoj najljepšoj ljubavnojpjesmi ‖Smrt Omera i Mejre‖.Nakon duţeg ašikovanja upitao bi momak djevojku,da li bi pošla za njega. Ako bi dobio povoljanodgovor, onda bi momak iz svoje kuće poslaopouzdana čovjeka ili ţenu s bogatim darovima(dukatima, prstenjem) djevojačkoj kući. Zlatninabi predstavljala amanet (dar). I djevojkabi za uzdarje poslala momku boščaluke (vezenekošulje, gaće i čevrzme). Kad bi djevojka primilaamanet to bi značilo, da je odlučila poći zamomka. Ipak bi se desilo više puta, da djevojkaamanet povrati, što bi bio znak, da ta djevojkane ţeli vezati svoju sudbinu uz tog momka. Istotako događalo se vrlo često, da momak ostavidjevojku, iako joj je dao amanet. U tom slučajuostane obično amanet djevojci kao njena svojina.Taj se običaj i danas odrţava među muslimanimau zapadnom dielu Velike ţupe Hum.Od onoga vremena, kada djevojka primi amanet,ona se smatra izprošenom, pa se još samougovara dan odvođenja djevojke. Svatovi se“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943.skupe i krenu bez momka kući izprošene djevojke.Svatovi su išli poredani po dostojanstvu. Svakiuglednik je imao pred sobom i svog bajraktara.Pazilo se mnogo na to, da bajraktar manjeg uglednikane bi išao izpred bajraktara većeg uglednika.Svatovi su bili obučeni u najsjajnije bosanskehaljine, na liepim i vatrenim konjima ipodpuno naoruţani.Svatovi bi se liepo dočekali obično s limunadom.Kad bi izpijali čaše limunade, onda bi svakisvat darovao čašu s novcem. U svatovima sui jendţije tj. ţenske koje vode djevojku. To čašćenjesvatova traje po nekoliko dana. Kad budevrieme polazka, onda svatovi krenu s djevojkom.Na samom polazku djevojku bi izveli njeni najbliţirođaci i predali je djeveru ili jendţijama.Jendţije uzmu djevojku, a djevojački roditelji

Stranica 42 Broj 104 -11. rujna 2010.B o s n o m o j adadu svojoj kćeri roditeljski blagoslov(hairodovu). Tako svatovi prođu.Kad bi se svatovi pribliţili kući mladoţenje, prijenego što djevojka uniđe u kuću iznese se pogačai so i metne pod lievu ruku djevojke, a Kuranpod desnu ruku. Na vratima djevojku dočekamomak.Ĉim se privede djevojka kući odmah se dovedekadija (šeriatski sudac), koji u prisutnosti dvajusvjedoka vjenča mladence. Tom prilikomugovori se i t. zv. mehr, to je djevojčina naknadai odšteta za ulazak u bračnu vezu. To je stariobičaj, kojeg je usvojilo i sankcioniralo islamskobračno pravo. Ta odšteta ne moţe biti manjaod vriednosti, koju predstavlja 10 drahmisrebra, ali zato to maksimum te odštete nijeograničen.Bez svirke i pjesme nema ţenitbenog veselja. Idanas ţenitbu kod muslimana oglašuje pjesma.U Velikoj Ţupi Hum postoje posebne pjesme,koje se pjevaju samo za vrieme svatbe. Ĉim sečuje takva pjesma, odmah se zna da se u toj kućipriređuje veliko veselje-ţenitba. U tim zgodamapjeva se ona popularna pjesma, koja se idanas čuje u zapadnom dielu Ţupe Hum(Ljubuški):Trepetika trepetala, puna bisera,Ovi vaši bieli dvori puni veselja...Onoga dana, kad bi djevojka došla u novi dom,nju bi naknili (namazali ćabenskom zemljom).Djevojku bi postavili na stolicu, a one djevojkeili ţene, koje kniju mladoj ruke i noge, isto sjedena stolici. Djevojke koje kniju djevojku —buduću mladu — metnu obično zlatni novac uknu (boju) i taj se novac s bojom stavi mladojna ruke. Djevojka nakon stanovitog vremenaopere knu i uzma zlatnik. Ruke i noge ostajugotovo kao krv crvene.Tada je obično soba puna ţena, a djevojke noseduvak nad djevojkom (nevjestička koprena) odjedne ţene do druge, koje duvak darivaju. Kadbi se taj novac skupio, onda bi djevojke, koje suduvak drţale, taj novac među sobom podielile.Toga dana na večer, kad se obavi noćna molitva,svatovi se raziđu, odu na počinak i s velikompucnjavom odprate mladence u njihoveodaje. To je t. zv. đerdek, prva bračna noć. Tose obično vrši u oči petka tj. u četvrtak na večer.Sutradan dolaze djevojke i ţene i obilazemladu i s njom se pitaju.Svatbeno veselje je najveće veselje u ţivotu muslimana.Zato mulimani daju izraza i oduškatom veselju. Dovedu se tamburaši, bubnjari izurne. Za vrieme svatbenoga veselja odrţavajuse viteţke igre: trke na konjima, baca se kamenas ramena, skače se namieh i dr. Svatbenoveselje traje obično tri dana, a kod imućnijihljudi po petnaest dana.Nakon toga kroz kratko vrieme, kojenije utvrđeno i određeno, rodbina djevojkedođe u posjete mladoj — t. j, dođu joju pohode. Obično dolaze najprije sestre imajka, a poslije otac. Rodbina mladed o nese m la do j b og at e dar ov e(boščaluke) t. j. čevrzme i svilene presvlake.Iza toga mlada, njen muţ i njegovarodbina uzvrate te darove i posjet.Kada se mladoj rodi diete roditelji njezinii rodbina nose joj babine (kuhinje,šećer, kafa, haljine i dr.)Evo taki su bili ţenitbeni i svatbeni običajiHrvata muslimana u zapadnom dieluvelike ţupe Hum.“Nova Hrvatska”, Zagreb, 1. listopada 1943

Broj 104 -11. rujna 2010.Osvrti G r č k o i s t o č n iStranica 43N A S R T A J I G R Č K O -I S T O Č N J A K A N A HRVATEK A T O L I KE U BOSNI I HERCEGOVINI Z AO T O M A N S K E VL A DA V I N E ( 1 . d i o )Tihomir Zubac, ―Hrvatska smotra‖,Zagreb, br. 2, 1942.Motto:”... Hos ipsos infestioreshostes toleramus quamTurcas ipsos.Nunquam enim nobis noninsidiantur, quo nos suaejurisdiction!subjiciant...”Laštrić kod Farlatija IV. 87.Završetak XV. stoljeća dočekala je hrvatska Bosnai Hercegovina uglavnom u pandţama moćnogAzijata - postala je sastavnim dijelom velikei moćne carevine Turske. Teško je uopće opisatipromjene i poremećaje, što ih sa sobom donesenastup nove vladavine i novog načina ţivota.Koliko li prepatiše. koliko li Hrvati katolici izgubišeu ovom tmurnom razdoblju krvavogazbivanja! Novi gospodari smatrali su ih rajombespravnimelementom, iako je godine 1464.isultan Mehmed Osvajač izdao Ahtnamu,1 ukojoj Hrvatima katolicima zajamčuje barem nekuslobodu. Koliki je bionered, pometnja i poremećaj,vidi se iz toga, štonakon pada Bosne i Hercegovinepod tursku vlastprestaje svaki upliv moćnehrvatske kršćanskevlastele ovih zemalja.Nje kao takove upravonestaje s poprišta javnogdjelovanja. 2 Ostaju samiFranjevci kao pravi i jedinipredstavnici kršćanstvai hrvatstva. Mjestimicebijaše zemlja pusta;napuštena stajahu hrvatskaognjišta, na kojaće se kasnije naseljavatiCigani, Cincari, Vlasi i Martolozi. 3Nas ovdje ne zanima skroz na skroz prošlostBosne i Hercegovine pod turskom vlašću, negoćemo samo promotriti jedan isječak iz te prošlosti,kojem se mora posvetiti veća paţnja radinjegove izvanrednosti. Ovdje ćemo govoriti onasrtaju grčko-istočnjaka i njihova svećenstvakao narodnih predstavnika na Hrvate katolikeovih dviju zemalja, da ih još i oni otrgnu odhrvatskog debla i podvrgnu pod svojuvlast.Sotonska mrţnja na sve što dolazi sa Zapadanapunjala je bijesom grčko-istočnjake, koji nisukatolicima još od Nemanjinih vremena (u Srbiji)dopuštali ni pravo na goli ţivot; to se posebnoočitovalo za Dušana ‖Silnog‖, a sada u XV. st.,kako piše Ivan Kapistran, Franjevac, papi KalikstuIII.,4 da je od nasilja škizmatika Rascijana(tako nazivlje grčko-istočnjake u Srbiji. op.T. Z.) ne moţe ţivjeti u Srbiji. I nijeme ţivotinjeimaju više prava na zivot u Srbiji međuškizmaticima, nego li katolici - veli Kapistran.Sličnih stvari nalazimo mnogo u istom vremenu,a to se pogoršava nastupom turske vlasti naBalkanskom Poluotoku. O tom bi se moglo punogovoriti.

Stranica 44 Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n iOvdje se samo ograničavamo na Bosnu iHercegovinu, gdje kroz tri i po vijeka grčko-istočnjacineprestano nasrću na Hrvatekatolike, a posebno na Franjevce kao narodnepredstavnike, nastojeći kako bi ih podvrglipod svoju vlast. Traţili su da im Hrvati katoliciplaćaju ţenidbene pristojbe, da im plaćaju desetinui da ih potpuno prevedu na grčko-istočnuvjeru. Traţili su najprije, da podjarme pod svojuvlast Franjevce kao jedini stup i branu, kojaim je na putu stajala i smetala ih, da u svojimzlokobnim namjerama ne bi uspjeli.lako se bio najţešći boj s jedne strane Hrvatakatolika s Franjevcima, a s druge grčkoistočnogsvećenstva, ovo se moţe nazvati odnošaj grčkoistočnogbloka prema Hrvatima katolicima, jersu se nepravedni zahtjevi vladika i episkopaodnosili na cijeli tada potlačeni narod hrvatskeBosne i Hercegovine. Vladike i grčko-istočnosvećenstvo kao narodni predstavnici najprijenavaljuju na Franjevce zbog toga, što su oviFranjevci bili jedini među narodom, koji su moglinešto učiniti i koji su stajali na braniku vjerei Domovine. 5Ovi su se nasrtaji pojavljivali od prve poloviceXVI. st. pa dalje kroz cijela 3 st. i više. Bili susad ţešći, sad blaţi, ali uvijek s jednakim sredstvimai sličnim nakanama: da brišu svaki tragkatolicizmu i hrvatstvu u Bosni i Hercegovini. 6Bjesnili su ti zahtjevi i ti nasrtaji baš onda, kadsu Hrvati katolici biliu najnezgodnijem poloţaju,i kad su razjareneOsmanlije bilina njih najkivniji. Tuse je vidjelo ono fiktivnobratstvo, o kojemsu nekada znalimnogi govoriti. Natomu se nije moglozidati i podizati posebnukuću međusobneljubavi i suglasja, kojaje bila uistinu uonim vremenima potrebna,ali za nju nijebilo odaziva. Ovo namjasno pokazuje, da senismo nikada mogliosloniti na bizantinskuprepredenost Cincara, Vlaha i Martologa,koje je srpska promičba htjela pretvoriti u najborbenijisrpski elemenat.Ovdje ćemo spomenuti nekoliko strahota. Doksu se vodile parnice između grčko-istočnjaka ikatolika Hrvata na turskim sudovima, katoličkiţupnici nisu mogli vjenčavati svoje vjernike,niti pokopavati mrtve bez izričite vladikine dozvole,sve dotle dok parnica nije bila konačnogotova. Ovome dokumentu, što ga donosi PetarBakula, ne moţemo potpuno vjerovati, ali namon predstavlja u potpunosti duh onoga vremena.7 Putopisac XVI. vijeka Benedikt Kuripešićdok putuje kroz Bosnu, opisuje grčkoistočnjačkosvećenstvo i njihove crkve. 8 Iz togazaključujemo, da su oni uţivali od turskih vlastiznatno veće povlastice nego Hrvati katolici,kojima su Turci na desetke crkava i samostanapretvorili u prah i pepeo.Trijezni srpski povjesnici priznaju, da ovakavpostupak grčko-istočnjaka prema Hrvatima katolicimanije bio pošten, niti ma i najmanje opravdan.9 Vrijedan je spomena skromni i nepristranifranjevački povjesnik fra Mijo Batinić,koji u svojoj knjizi ‖Djelovanje Franjevaca‖ 10bez ikakve ogorčenosti i pretjeranosti lijepo prikazujeodnošaj grčko-istočnjaka prema Hrvatimakatolicima u Bosni i Hercegovini za otomanskevladavine. Uopće njegova knjiga je vrijednastvar, jer nam je on u njoj onako kako

Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n iStranica 45treba, s mnogo ljubavi za istinom, iznio pravostanje Hrvata katolika u Boisni i Hercegoviniza vrijeme otomanske vladavine. Opisujući napadajegrčko-istočnog svećenstva na Hrvate katolikegod. 1527. veli isti pisac: ‖Da se pak samop oveća nevolja b osansko -hercegovačkih (Hrvata) katolika, grčkoistočnipatrijarha s asvojim vladikama htjedese okoristiti ţalosnim njihovim poloţajem,te ih god. 1527. (to je bilo poslije pada Jajca,s kojim je zadnje mjesto Bosne ponosne palou turske ruke. op. T. Z.) pokuša skučiti pod svojuvlast, podvrći ih pod svoje danjke i nametnutiim svoju vjeru... Ovaj nasrtaj grčkoistočnogsvećenstva na slobodu bosanskohercegovačkihkatolika bio je samo početak,koji se kroz stoljeća neprestano ponavljao,čim bi se kakova zgoda za to pruţila.‖11Hrvati katolici nalazeći se među dvije vatre nisuispočetka upravo ni znali kako da se snađu.Potišteni i potlačeni odasvuda obratiše se izravnosultanu u Stambul, i od njega isposlovašeferman, u kojem je stajalo, da ih vladike nesmiju napadati, niti se smiju miješati u njihovevjerske stvari, jer su katolici nešto posve različnood grčko-istočnjaka. 12Na koji su se način katolici odupirali grčkoistočnjacimai njihovu svećenstvu to moţemovidjeti. Dok nije ratovao sultan s kršćanskimzemljama, ostavljali su Turci katolike doneklena miru. No kad se ratovalo, onda su na katolikebili ljući. Dok su katolici bivali pritisnuti odvlastodrţaca Turaka, da im bude još teţe, bivalisu u takovim okolnostima izloţeni i udaru grčko-istočnjaka,koji su dolazili sa svojim zahtjevimaprema Hrvatima katolicima, Ovi, kada bise našli u škripcu, nije bilo druge nego da traţepreko svojih zagovornika i prijatelja u Carigraduferman od samoga sultana, da ih oslobodi odnameta. Više puta bila im je glavna svrha dokazati,da oni s grčko-istočnjacima nisu jednoisto.Vladika i svećenstvo trazili su redovito, da seHrvati katolici odreknu pape i da njima plačajuposebnu desetinu. Traţili bi, kako smo već rekli,da se nitko od katolika ne smije pokopavati,krstiti ili vjenčavati bez njihova znanja i posebnedozvole. Traţili su, da se katolici Hrvati potpunoodreknu svoje vjere. Svoje ţelje potkrepljivalisu i time, što im je turska vlast bila znatnosklonija, nego li Hrvatima katolicima. U katolicimaje Osmanlija gledao tuđinca i svoga neprijatelja,jer se oni usko veţu za Rim i papu, kojije – kako su govorili -‖najljući protivnik Dina‖. Razumljivoje da su i kod turskihsudova bili grčkoistočnjaciradije primani, negoHrvati katolici.Zgodno je rekao dr. JulijanJelenić: ‖Borbu nastavljahukatolici Hrvati (poslije padaBosne i Hercegovine pod turskuvlast - op. T. Z.). Ispočetkaih je pomagao Rim i Budim,a kada je Rim 20. travnja1648. zaključio, da nijenjegovo osvajati kraljestva ipokrajine, nego po primjeruapostola obraćati narode, podupiralisu ih jedino bečki cesari.Svaki neuspjeh Hrvatakatolika urodio je raskopavanjemvlastitih ognjišta, vješanjem,iseljavanjem i t. d. Naopustjela i raskopana ognjišta

Stranica 46 Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n ipridolazio je strani i većim dijelom grčko-istočniţivalj, kome je Visoka Porta barem radi togapogodovala, što mu je vrhovna glava, grčki patrijarha,stanovao u središtu prostrane osmanlijskedrţave.‖ 13Još ovome dodajemo i to: grčko-istočnjaci - aposebno njihovo svećenstvo — svojom lukavošćui dvoličnošću znali su svugdje prodrijeti isteći naklonost gdje im je trebalo. To se posebnoočitovalo u njihovu odnošaju prema Hrvatimakatolicima u Bosni i Hercegovini. Katolicisu preko Dubrovčana i posredovanjem pape uviše navrata uspjeli dobiti fermane iz Carigradai osigurati barem na neko vrijeme pravo nasvoj goli opstanak, kojemu su se prijetili grčkoistočnjacisa svojim navalama.Hrvati katolici imali su prilično novca, jer su senalazili u onim krajevima centralne Bosne,gdjeisu radili u rudnicima i odatle zarađivalinovac, koji je bio u turskoj drţavi od posebnogznačenja, jer se tursko činovnistvo bilo naučilona mito, a posebno su se u tome odlikovale njihovekadije (vjerski sudci).Da nam odnošaj grčko-istočnjaka prema Hrvatimakatolicima bude jasniji, posluţit ćemo sevjerodostojnim izvorima, u ispravnost kojih nitkone sumnja, da dokaţemo iobjasnimo onovremeno stanjenašega hrvatskog ţivlja uovim krajevima. 14Od samog pada Bosne i Hercegovinepod tursku vlastcarigradski su sultani namolbu Hrvata katolika i njihovihprvaka Franjevaca,izdavali fermane sudcima usandţaku bosanskom, kiškomi zvorničkom, nalaţućiizričito u njima, da Hrvatekatolike ne smije nitko progonitii da se od Franjevacane iziskuju nikakovi nameti.U više su navrata potvrdiliAhtmamu15, koju je god.1464. izdao fra Anđelu ZvjezdovićuMehmed Osvajač naMilodraţu. Teško se dolazilodo tih fermana, koji su traţiliveliki zagovor i zobali punonovaca; a to sve morali su potlačeni Hrvati katoliciskucavati, ako su ţeljeli da još uopće kaotakovi mognu opstojati.Donosimo jedan slučaj iz Gabele u Hercegovini.Tu se veli, da je grčko-istočnjački prvak Antuntraţio pred turskim sudom od Hrvata katolikazapadne Hercegovine, da mu plaćaju poreze,danak i druge pristojbe oslanjajući se na nekeisprave, koje je dobio iz Carigrada. Katolici suse potuţili sudu, koji je u prvoj polovicirujna 1567. odbio nepravedne zahtjevegrčko-istočnjaka i izdao u to ime rješenje, kojepotpisuju skradinski, tuzlanski, imotski, novoselskii kobaški kadija. 16Ova i ovakova tuţba nije bila jedinstvena stvar.Slično se češće ponavljalo. Ovakove su i sličnestvari Hrvate katolike najviše mučile, jer je tonadolazilo povrh svih jada, što su ih morali trpjetiod vlastodrţaca Osmanlija.U prosincu god. 1555. na turskom sudu u Mostarutuţili su se Hrvati katolici iz duvanjske,imotske i mostarske krajine, da hercegovačkigrčko-istočnjački prvak Sava obilazi ove krajeves 12 konjanika i kupi po selima namete, kojeHrvati katolici dosada nisu njima davali. Osimtoga veli se još, da muči katolike — i da čak na-

Broj 104 -11. rujna 2010.G r č k o i s t o č n iStranica 47pada muslimanske ţene, kao što je bio slučajnad Uzarićima i radi toga je neka muslimankaimala pobačaj. Njegov obijesni sluga Rajak neda nikome mira. Taj isti Sava dao je objesiti zaprste Franjevca Ivana iz imotske krajine. Tosve svjedoče na sudu svjedoci Nikola i Radonja,a na tuţbi se podpisuju četiri mule. Tuţba jerješena u korist Hrvata katolika. 17Srpkom povjesniku Vladimiru Ćorovićuovaj je dokumenat od velike smetnje, tečak pokušava omrviti njegovu vjerodostojnost.Ovdje se po prvi puta spominju grčkoistočnjaciu hrvatskoj Hercegovini, kud su nasrtalina ostavljena hrvatska ognjišta. 18Pet mjeseci poslije ove rasprave zabranjuje sultanMurat III. grčko-istočnjacima uzimati odHrvata katolika pristojbe i uopće ma kakovedaće. Pismo je upravljeno svim kadijama u Bosnii Hercegovini.191 Fra V. M. Batinić drţi, da je Ahtnamaizdana 28. svibnja 1463. — DjelovanjeFranjevaca I., 131.; Jelenićkoncem svibnja 1463. ili 1464. - Kulturai bosanski franjevci, I., 115.;Josip Dobroslav Boţić veli, da se tomoralo dogoditi koncem srpnja 1464.,kad je Mehmed Osvajač došao po drugiput u Bosnu. — Agrarno pitanje,11.; Matasović veli jednostavno godine1464. — Regesta Fojnička, 104.2 Zgodno dokazuje pri koncu svojeoriginalne radnje dr. Leo Petrović o‖Kršćanima crkve Bosanske‖, koja ćeb i t i o v i h d a n a t i s k a n a u‖Napretkovoj‖ Povijesti Bosne i Hercegovine,da je neispravno mišljenjeonih, koji kaţu, da je hrvatskavlastela listom prešla na islam.3 F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoganaroda, Zagreb 1916., str. 235.Benedikto Kuripešić u svome putopisupo Balkanskome poluotoku uzHrvate katolike i muslimane veli dai drugih stanara ima u Bosni:‖Drugi su Vlasi, a mi ih zovemo Ciganiili Martolozi. Ovi su se doselili odSmedereva i Beograda, a vjere su svetoga Pavla(grčkoistočnjaci)‖. — Sravni Rad Akademijin HVI, strana162.4 Pismo je pisano 4. srpnja 1455. - Euzebije Fermedţin, ActaBosnae potissimum ecclesiastica, Zagreb 1892., str. 224-227.5 Mudrom drţanju franjevaca ima zahvaliti katolički elemenat,što se odrţao u zemlji (Bosni i Hercegovini). - Milan Prelog,Pregled povijesti juţnih Slavena, II. 53.; Quidquidreliquum est in Bosnia christiani nominis ac religionis, idomne attribuendum est indefessae vigilantiae ac solertiae,assiduis curis ac apostolicis laboribus fratrum minorum sanctiFrancisci‖. — Daniel Farlati, Iliricum Sacrum, IV. 74.6 Batinić, Djelovanje Franjevaca, II. 23.; L. Ĉuturić, Franjevcimeđu hrvatskim pukom kroz sedam stoljeća, Sarajevo1926., str. 31.; od istog pisca, Naš dvostruki jubilej, Zagreb1941., str. 29.7 Mi confermo in questa illazione anco da quello, che fino acent'anni in cirka indietro, i parrochi catolici non potevanoassistere ai matrimoni dei loro cattolici, come neppure sotterrarli,senza un placet del vladica, o parroco schismatico.Questo fatto e contestato da un firmano ottenuto dai frati,per liberarsi dalla influenza scismatica, in affari dei sacramenti,ed altro. — F. Petar Bakula, I martirii nella missionefrancescana osservante in Erzegovina, Rim 1862., str. 120.8 Isporedi Rad Akademijin, knjiga LXI.9 Hilarion Ruvarac u knjizi ‖O pećskim patrijarsima‖, Zadar1888. veli na strani 179.: ‖Ovakav se postupak naših patrijarhanikako opravdati ne da.‖10 Prvi je svezak izišao u Zagrebu 1881., drugi 1883., a treći1887. Vidi od istog pisca djelo: Franjevačkisamostan u Fojnici, Zagreb1913.11 Batinić, II., 23.12 Isto.13 Starine XXXVI., 81.14 Dr Dominik Mandić, Hercegovačkispomenici franjevačkoga reda utursko doba, Mostar 1934.; DonatFabijanić, Firmani inediti dei sultanidi Constatinopoli ai conventifrancescani e alle autorita civili diBosna e di Erzegovina, Firenza1884.; Josip Matasović, FojničkaRegesta, Hrvatski Karlovci 1927. idrugdje, kako je ovdje u radnji naznačeno.15 Tako je potvrdio Ahmet V. godine1612., 16. svibnja. — Mandić, 63.;Fabijanić, 80.; Regesta, 114.Vidi još: Kasim Gujić, Osvajač Bosnesultan Mehmed II. i franjevci,Zagreb 1935. (Pretiskano iz‖Obzora‖).16 Mandić, 32—33.; Kemura, Bilješkeo prošlosti bosanskih katolika irjihovih bogomolja iz turskih dokumenata,Sarajevo 1916., str. 7.17 Mandić 36—39.; Regesta 114.18 Vladimir Ćorović, Mostar i njegova srpsko pravoslavnaopština, Beograd 1933., str. 16.19 Mandić, 40.; Fabijanić, 64.

Stranica 48 Broj 104 -11. rujna 2010.B o g n a s j e s t v o r i o

Broj 104 -11. rujna 2010.B o g n a s j e s t v o r i oStranica 49

Stranica 50 Broj 104 -11. rujna 2010.B o g n a s j e s t v o r i oRIJEČ ZA SVAKI TJEDAN (60. nastavak)Mieczystaw MalinskiŠTO GOD UČINIŠ JEDNOME ODMOJE NAJMANJE BRAĆENi jednom čovjeku nije palo na um da Boga takoizjednači s najbjednijima. Isusova izjava onajmanjoj braći je neshvatljiva, nedokučiva —izjava — da je pomoć koja se pruţa čovjeku unevolji iz čiste nesebičnosti, pomoć koja se pruţasamom Bogu. Njegovu ćemo riječ tek ondapočeti shvaćati, kad je počnemo ostvarivati.34. nedjelja kroz godinu A,Mt 25, 31—46DOŠAO SAM NA SVIJET DA SVJEDOČIMZA ISTINUNa svijetu si da svjedočiš za istinu. Među mnoštvomkoje vrvi oko tebe, jedinstven si i neponovljiv.Tvoji se osjećaji, procjene i doţivljajirazlikuju od drugih. imaš vlastiti pogled na svijet,na sama sebe, na vaţne i nevaţne stvari.Moţeš ga mijenjati ili zadrţati.Pripadaš, doduše, i društvu; ţiviš u njemu, stičešmudrost, iskustvo, korist, dionik si njegovihuspjeha i neuspjeha — dio si mu, ali ne proizvod.Društvo ti moţe pomoći da postigneš uspjehe,ali konačni rezultat ovisi o tebi. Tvojasavjest odlučuje što je dobro i što je zlo,što je pravo i što je krivo, što je lijepo i što jeruţno. Sam si sudac nad stvarima koje teokruţuju i kojima se sluţiš. To ti nitko nemoţe oduzeti i upravo je to put kojim se uključuješu društvo.Na svijetu si da svjedočiš za istinu. Ali tonije uvijek ni lako ni bezopasno. Lakše je plivatiniz struju: mijenjati pravac iz dana u dan,prilagoditi se prilikama, skloniti se u zasjenak,kimnuti glavom pred kim se kima, jer o njima— tako nam se barem čini — sve ovisi u našemţivotu.Na taj način svakim danom više iščezava granicaizmedu tebe i društva u kojem ţiviš, gubišorijentaciju, nestaje tvoj ‖ja hoću‖ a počinje‖mora se‖. Ne razabireš više koja je tvojaprava zadaća, što ti sam misliš, što ti samţeliš, tko si ti zapravo. Počinješ gubiti svojja, tonuti u masu i pretvarati se u neki neosobnipredmet.ISUSE SJETI ME SE!Mieczislaw Malinski34. nedjelja kroz godinu B,Iv 18, 33b—37Zapravo tebi nitko ne moţe oprostiti krivicu; nisvećenik ni Isus Krist ni sam Bog, ako se nekaješ. — Zapravo ti se ne moţeš kajati, ako tiBog ne poda kajanje. - Zapravo o tebi ovisi, hoćešli primiti milost obraćenja. - Zapravo tvojespasenje događa se tako, da se sam Bog tebiobraća, da bi se mogao ti njemu obratiti.1. nedjelja kroz godinu C,Lk 23, 35—43

Broj 104 -11. rujna 2010.B o g n a s j e s t v o r i oStranica 51BOŢJI PUSTOLOV (11. nastavak)Daleki putevi Franje iz KsaveraJosip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106Franjo prima izazov takova ţivota, te ţeli pomoći,i to kao svuda probojnom četom djece, kojaopet svojim smiješkom i njeţnom silom predobivajuroditelje i susjede. Bolnicu odabire zaglavni stan, da bude danju i noću blizu bolesnicima.Za sv. mise propovijeda svaki dan portugalskojgospodi koja nose u dţepovima tovarnelistove a u glavama malajske ljepotice. Iza ručkaod malo saga, začinjena s nešto klinčića,propovijeda domaćim kršćanima i roblju bijelihosvajača. Dva sata na dan vrši najdraţi posao:uči djecu molitve i kršćanski nauk iz malajskogpriručnika što ga je priredio u Malaci. Tad jeučitelj pjevanja i kateheta. Melodije mora da subile vrlo privlačive kad ih je pjevalo staro i mlado,u poljima, šumama i kućama, kao nekad poHrvatskoj pjesme iz Kranjčevićevih Evangelioma,što ih spominje i Habdelić.Za jedne propovijedi Portugalcima Franjo odjednočzašuti i gleda u daljinu te reče: ‖IzmolimoOčenaš za Ivana Galvao, koji se utopi.‖ Tri danakasnije pritjeralo je more ternatskoj obaliostatke njegova čamca. Očevidac je kod toga bioAlfonz Tekseira.Slicno, kratko iza toga, kod prikazivanja svetemise okrene se puku te će: ‖Umro je Ivan Aranjou Amboini. Ovu svetu misu sluţim za pokojnjegove duše.‖ To je onaj trgovac vina koji nijehtio pomoći bolesnicima. To su neke od čudesnihpojava u ţivotu Franjinu, znak njegove potpunepovezanosti s Bogom.KNJIŢICA SRCAKolovoz su i rujan za otok Ternate mjeseci sabiranjaklinčića. Ĉitav grad izlazi u mirisne šumei bere zatvorene cvjetne pupoljke koji donesošena mali otok sreću i nesreću obilja. To je vrijemeiskoristio Franjo da napiše na portugalskomjeziku jednu svoju knjigu koja nema ni5.000 riječi, dakle oko 10 strana. Pisac obrađujeapostolsko vjerovanje u jednostavnim zornimizrekama koje mogu poganski obraćenici lakoshvatiti i zapamtiti. U to je stavio svoje srce.Svaki je članak zaokruţen, i posvećen jednomapostolu. Misli su stavljene u stihove ili ritmičkejedinice. Sve je djelce puno misli iz knjiţiceDuhovnih vjeţba sv. Ignacija koju je svetac, činise, znao napamet.Moţemo sebi predočiti kako je pod nekim stablomtamarinda u zemlji lotosa Franjo sjedio, naramena su mu slijetalemale papigeloris, šarene poputduge, a on piše stihoveda dječjempamćenju budu pomoći oslonac tedjecu pribliţe štoviše onomu koji jeprogovorio: ‖Pustitek meni malene‖.Franjo dospije dodevetog članka, kadga monsum pozovena put, i tako tajposao dušobrizničkeljubavi osta nedovršen,zvalo ga jedrugo još veće djeloljubavi.

Stranica 52 Broj 104 -11. rujna 2010.D o d a t a kHarun YahyaKOMUNIZAM U ZASJEDI (2. dio)Preveo s turskog Enver Ibrahimkadić – pohrvatiodr. sc. Tomislav DragunJedan od profesora Vatikanskog sveučilišta,povjestnik prof. Malachi Martin, na sljedeći jenačin objasnio vezu između Marxa i Darwina:Kada je obznanjena Darwinova teorija, Marx juje vidio kao nešto što je daleko od teorije. To jeprihvatio kao "znanstveni" dokaz da izvan"materijalnog svijeta" ne postoji nikakav"duhovni svijet". Darwin je stvorio podloguMarxove opravdanosti odbijanja Hegelovog idealizma...Marx, koji je apsolutno zanemarivaoda je Darwinova teorija samo jedna teorija...mogućnost da je daleko od osnovanosti sdruštvovnog pogelda, Darwinove je zamisli prilagodiosocijalnim klasama svoga vremena...Kao i u Darwinovoj teoriji evolucije, Marx jemislio da i socijalne klase, kao i cijela materija,moraju biti u nekoj stalnoj borbi za ţivot i dominaciju.7Prema pioniru ruskog komunizma, Plehanovu,"marksizam je prilagođavanje darvinizma društvovnimznanostima".Negirajući kreacionizam, Darwin je komunizmuosigurao "naučnu" osnovu. Zbog toga Trocky, jedanod krvoločnih lidera boljševičke revolucije, Darwinavidi kao predstavnika dijalektičkog materijalizma usferi prirodnih nauka.Ova tijesna sveza između darvinizma i marksizmaističe se i od strane suvremenih evolucionista.Jedan od danas najvatrenijih braniteljateorije evolucije, biolog Douglas Futuyma, na tučinjenicu upozorava u uvodu svoje knjige Biologijaevolucije:"Zajedno s Marksovom materijalističkom teorijom,koja objašnjava povijest čovječanstva,Darwinova teorija evolucije je jedan veliki stupanju osnovi materijalizma." 8Drugi veoma poznati evolucionist, paleontologStephen J. Gould, kaţe da je "komentirajućiprirodu, Darwin primijenio veoma dosljednumaterijalističku filozofiju". 9Leon Trocky, koji je, zajedno s Lenjinom, jedanod dvojice najvećih graditelja ruske komunističkerevolucije, dao je sljedeći osvrt:"Darwinovo otkriće je najveća pobjeda dijalektike(dijalektičkog materijalizma) na polju cijeleorganske materije." 10Sve ovo jasno ukazuje da su darvinizam i marksizamu bitnoj povezanosti. S lahkoćom je mogućeiznijeti tvrdnju: da nije bilo darwinizma,ne bi bilo ni marksizma. Ako čovjek shvati i dokučineosnovanost darvinizma, sigurno je da ćepoimati i neutemeljenost marksizma. Sasvim jesigurno da je i obrnuta postavka također ispravna:ako je u nekoj zajednici darvinizam širokoprihvaćen, onda je eizbjeţno da se u tojzajednici razvije i marksizam.Zbog toga, uvidjeti da je darvinizam naprihvatljivi neosnovan sa znanstvenog, a i sa sociološkogstanovišta za čovječanstvo je veoma značajnopitanje. Iznošenjem ove činjenice, onemogućitće se ponovno jačanje marksizma, koji proistječeiz darvinizma i koji danas čeka u zasjedi,osujetit će se ponovno događanje patnji kojeje ova dogma u proteklom stoljeću priredila velikomdijelu čovječanstva. Upravo i povijestukazuje na činjenicu: bez darvinizma ne će bitini marksizma.Negirajući kreacionizam, Darwin je komunizmuosigurao "znanstvenu" osnovu. Zbog togaTrocky, jedan od krvoločnih vođa boljševičkerevolucije, Darwina vidi kao predstavnika dijalektičkogmaterijalizma u oblasti prirodnihznanosti.

Broj 104 -11. rujna 2010.D o d a t a kStranica 53Širenje darvinizma i sveza izmeđukomunizma i kapitalizmaAnalizirajući političke utjecaje darvinizma, potrebnoje obratiti pozornost na jednu točku: nesamo s jednom, ova teorija je u uskoj povezanostis nizom ideologija koje su naizgled krajnjerazličite jedna od druge. Istraţimo li ideologijekoje podrţava darvinizam, pored komunizmasusrest ćemo se sa širokom lepezom ideologijakao što su rasizam, imperijalizam, kapitalizami fašizam. Zajednička je strana ovih ideologija,koje na prvi pogled izgledaju neovisnejedna od drugi i, štoviše, oprečne jedna drugoj,njihovo protivljenje Boţjim vjerama i ćudorednimnačelima koje one nalaţu. Začetniciovih ideologija u vjeri i njezinim normama vidjelisu smetnju za sebe te su zbog toga darvinizamkoristili kao oruţje za uklanjanjeove barijere. Zanimljivo je u svemu tome dasu, dok su na jednoj strani na taj način otvaraliţivotni prostor za svoje ideologije, s druge stranejačali konkurentske ideologije.Radi ilustracije treba navesti primjer kapitalista,koji su, radi ozakonjenja slobodnog trţišta ukome se, u pogledu njihovih tvrdnji, vodi bespoštedna"borba za opstanak", podrţavali darvinističkimoral, a koji su, isto tako, s druge strane,podrţavali komunizam, ideju kojoj su se u bitiprotivili.Marksistički filozof, Anton Pannekoek, u svojojknjizi Marxism and Darwinism skreće paţnjuna ovu zanimljivu činjenicu i na sljedeći načinobjašnjava potporu koju je burţoazija, odnosnobogati kapitalistički sloj Europe, pruţala darvinizmu:"Svima je poznato da za svoj značaj i pozicijumarksizam moţe zahvaliti jedino svojoj ulozikoju je imao u klasnoj borbi proleterijata... Nijeteško uočiti da je i darvinizam također preţivljavaoisto iskustvo kao i marksizam. Darvinizamnije konkretna teorija koja je prihvaćenanakon provedenih testiranja i diskutiranja uzobjektivan pristup znanstvenih krugova. Ne,nakon što je načinio prvi korak, darvinizam jenaišao na entuzijastične simpatizere i ţestokeprotivnike. Darwinovo ime je uzdignuto zahvaljujućiljudima koji vrlo malo razumiju njegovuteoriju... A što se tiče darvinizma, on je odigraoulogu u klasnoj borbi i, zahvaljujući toj ulozi,Lenjin je pisao da su komunisti i buržoazija bili u istimredovima u borbi protiv religije. Lenjinovi komentariukazuju na činjenicu da je sukob između komunizma iburžoazije u biti samo jedan "unutarnji sukob", da suove dvije materijalističke ideologije partneri, a da im jestvarni neprijatelj religija.brzo se proširio, pridobio strastvene simpatizerei tvrde neprijatelje.Darvinizam je sluţio kao oruđe za burţoaziju,koja se protivila pravima Crkve i aristokraciji.Cilj burţoazije je uklanjanje starih vladajućihsnaga, koje su predstavljale barijeru na njihovomputu... Zahvaljujući religiji, svećenici supod svojom kontrolom drţali velike mase i nataj su se način mogli buniti volji burţoazije...Prirodne znanosti su dovedene na razinu oruţjauperenog protiv religije, isticana je znanost inovootkriveni prirodni zakoni i burţoazija jeratovala tim oruţjem...Darvinizam je došao u pravo vrijeme;Darwinova teorija, koja pretpostavlja da je čovjeknastao iz niţih ţivotinja, uništila je cijeluosnovu kršćanskog učenja. Upravo je to razlogzbog koga je burţoazija veoma strastveno usvojiladarvinizam u trenutku njegovog pojavljivanja...Pod ovim okolnostima, sa strašću i fanatizmomklasne borbe, vođene su čak i znanstvenerasprave. Tekstovi o Darwinu, unatoč činjenicišto nose imena autora znanstvenika, nose odlikedruštvenih polemika. 11Doista, širenje darvinizna se odvijalo na ovajnačin. Snage koje su vladale Europom podrţavalesu i doţivljavale darvinizam kao nepropustivupriliku za ozakonjenje kako kapitalističkogsustava koga su uspostavili u svojimzemljama, tako i imperijalističkih, kolonijalnih

Stranica 54 Broj 104 -11. rujna 2010.D o d a t a kPariški komunci strijeljaju crkvena licasustava koje su uspostavili širom Svijeta. (Radipotanjih podataka v. Harun Yahya, Darwinovoneprijateljstvo prema Turcima, 1999.) Besmislenetvrdnje, imaginarne pretpostavke i znanstvenaprotuslovlja darvinizma u potpunosti suse zanemarivala i darvinizam, koji je tretirankao neophodno oruţje protiv religijskih uvjerenjai moralnih kriterija koje nalaţe religija,raširio se zahvaljujući ideološkim ciljevima.Međutim, "burţoazija", odnosno kapitalističkaklasa, koja je na ovaj način širila darvinizam, uisto vrijeme, ovom je teorijom podrţavala i svogarivala - zbog toga što je širenje darvinizma ina taj način uništavanje religijskih uvjerenja -koliko kapitalizmu, toliko isto je koristilo i marksizmu.Nakon uklanjanja moralnih odlika poputmilosrđa, suosjećanja, nesebičnosti, bratskihodnosa, poniznosti, umjerenosti iskromnosti, koje je čovjeka poučila vjera,zajednica poprima oblik divlje arene. Uovoj areni, koliko "borba za ţivot" među kapitalistima,toliko se također razvija i "klasna borbaza opstanak" između komunista i kapitalista.Njemački drţavnik i prirodoslovac Virchow, kojije u jesen 1871. g. Uzeo riječ na jednom međunarodnomkongresu, koji je okupio europskeznanstvenike iz oblasti prirodnih znanosti, rekaoje:"Pazite, ova je teorija veoma tijesno povezanasa jednim učenjem koje je prouzrokovalo veomavelike nedaće u susjednoj zemlji!" 12Zemlja o kojoj je pričao Virchow bila je Francuska,a učenje na koje je upozoravao bio jefrancuski komunizam, koji je te godine iniciraokrvavu Parišku komunu. (Pariška komuna jerevolucionarna vlada pariških radnih masa kojesu ustale na oruţje 1871. g. nakon francuskogporaza u ratu s Njemačkom, u razdobljuslabljenja drţavnog autoriteta.Mjesecima se gradska uprava nalazila u rukamačelnika komune i organizirani su napadiširokih razmjera na vjerska središta i crkveneosobe.)Na kraju, moguće je iznijeti tvrdnju da su se,unatoč međusobnim sukobima, komunizam ikapitalizam, u kontekstu neprijateljstva premavjeri, susreli na zajedničkoj osnovi i da su u aktualnomsmislu veliku potporu dobivali od darvinizma.Upravo je to razlog što komunistismatraju da je u pripremi društva za komunističkurevoluciju prije svega potrebno izvršitinjegovu kapitalizaciju. Prema tome, usporedosa širenjem kapitalističkih etičkih normi - gdjedarvinistička promičba ima egzistencijalni zna-

Broj 104 -11. rujna 2010.D o d a t a kStranica 55čaj! - zajednica će se prvenstveno ateizirati, apotom će doći komunizam.U tekstu pod naslovom "Stajalište proleterskepartije u pitanju religije", koga je napisao 1909.g. vođa ruske revolucije, Vladimir Ilič Lenjin,na sljedeći način objašnjava ovu ulogu koju jeburţoazija (kapitalistička klasa) odigrala u borbiprotiv religije:Prvo, s aspekta povijesti, obveza borbe s religijomje obveza revolucionarne burţoazije, i naZapadu je burţujska demokracija, u razdobljusvoje revolucionarne borbe protiv feudalizma isrednjovjekovnog poretka, ovu obvezu u velikojmjeri obavila... Kako u Francuskoj, tako i uNjemačkoj postoji tradicija borbe burţoazijeprotiv religije, i to je započelo mnogo prije socijalizma(prije enciklopedista i Feuerbacha). Štose tiče Rusije, zbog posebnosti naše revolucije, iova obveza je također gotovo u cijelosti natovarenana pleća radničke klase. 13Kao što se da uočiti, Lenjin objašnjava da"obveza rata protiv religije" pripada kapitalistima,da su u Europi oni ovu obvezu obavili, alida u Rusiji, zbog toga što ne postoji ova klasa,obveza borbe protiv religije pripada njima samima.Ove Lenjinove riječi sasvim jasno stavljajudo znanja da je borba između kapitalizmai komunizma zapravo samo jedan"unutarnji sukob" i da je religijazajednički i stvarni neprijatelj ovihdviju snaga.Lenjin je pisao da su komunisti iburţoazija bili u istim redovima uborbi protiv religije. Lenjinovi komentariukazuju na činjenicu da jesukob između komunizma i burţoazijeu biti samo jedan "unutarnjisukob", da su ove dvije materijalističkeideologije partneri, ada im je stvarni neprijatelj religija.7 Malachi Martin, The Keys of This Blood:The Struggle for World Dominion BetweenPope John Paul II, Mikhail Gorbachev, andthe Capitalist West, New York: Simon &Schuster, 1990, str. 203-58 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology,2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str.39 Alan Woods and Ted Grant. "Marxism andDarwinism", Reason in Revolt: Marxism andModern Science, London, 199310 Ibid11 Anton Pannekoek, Marxism andDarwinism. (http:// www.marxists.org/archive/pannekoe/index.htm)12 Ibid13 Vladimir Iljič Lenjin, "Stajalište Proleterskepartije u pitanju religije", Proleterya,Broj: 45, 13 (28. svibnja 1909, ErišYayinlari)

HrvatskiuljudbenipokretUdruga za zaštituprava građanaPete poljanice 710000 ZagrebHrvatskatel: +385 1 29- 23- 756fax: +385 1 29- 23- 757hrvatska.uljudba@gmail.comwww.hrvatskauljudba.hrwww.svakovamdobro.hrwww.pravednostiljubav.hrwww.borovnicaunas.hrwww.redangus.hrwww.blackdragun.hrwww.laudonovgaj.hrwww.ne-kor.hrGlasnikHrvatskog uljudbenog pokretaIzlazi subotomPetgodinauTitovimtamnicamaNakladnik:“OGNJIŠTE” NakladnazadrugaUredništvo:dr. sc. Tomislav Dragunglavni urednik091/33-88-431Hrvoje Mirkovićgrafiĉki urednik091/33-88-432Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.za izdavaĉa091/33-88-433OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8,www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,Priloge slati na adresu:Zagreb, Pete poljanice 7hrvatska.uljudba@gmail.comIdejno rješenje:© Hrvoje Mirković