OLIMP 38 - ožujak 2011. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Broj 38 / ožujak 2011.ISSN 1331-9523OLIMPIJSKE LEGENDE:Željko JerkovOLIMPIJSKE NADE:Ivan CapanZNANOST I ŠPORT:Športska rekreacijaHOO20 godina(1991. - 2011.)Zlatko Mateša:“Sportska televizija je odprvorazrednog značenja”

OLIMPIJSKE LEGENDE:Željko JerkovOLIMPIJSKE NADE:Ivan CapanZNANOST I ŠPORT:Športska rekreacijaBroj 38 / ožujak 2011.20 godinaSadržaj6 29RazgovorZlatko Mateša12 42Olimpijske legendeŽeljko Jerkov16 46Olimpijske nadeIvan Capan20 4824Nastanak modernog športaKriketŠportska terminologijaKakav lauf, kakav šusPrilogPovijest hrvatskog športaZnanost i športŠportska rekreacijaMOOOlimpijski muzej u LausanniTreneri i športStručnjaci ili umjetnici?Naslovna stranica: Jadran MimicaZlatko Mateša:“Sportska televizija je odprvorazrednog značenja”HOOZa nakladnika:Josip ČopHrvatski olimpijski odborTrg Krešimira Ćosića 11, 10 000 ZagrebGlavni urednik:Ante DrpićUrednica priloga Povijest hrvatskog športa:Ana PopovčićUredništvo:Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, SinišaKrajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan ŠkoroProdukcija:M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 ZagrebOblikovanje i prijelom:Marin StojićOlimp 4

5054566062Prijevod:N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,10 000 ZagrebTisak:Tehničar CopyservisKranjčevićeva 25a10 000 ZagrebNaklada:2000 primjerakaDruštvo i športŠportaši u vojsciŽene i športIvana TomljenovićŠport na internetuFISŠportska fotografijaFeđa KlarićOd Olimpa do OlimpaVijesti iz HOO-aOlimp je časOpisHrvatskOgOlimpijskOgOdbOra.www.hoo.hrhoo@hoo.hrPoštovani čitatelju,Krajem veljače ove godine, delegacija Hrvatskog olimpijskog odbora posjetila je uLaussani, sjedištu Međunarodnog olimpijskog odbora, predsjednika MOO gospodinaJacquesa Roggea."Hrvatski olimpijski odbor prvi je u svijetu od svih olimpijskih odbora vlasnikspecijaliziranog športskog programa", rekao nam je tomprilikom Rogge što nas je, naravno, učinilo i te kako ponosnima.S predsjednikom MOO-a, tom je prilikom obavljen i intervjukoji će biti objavljen na dan početka emitiranja Športsketelevizije. Ne trebam, pretpostavljam, posebno ni napominjatida smo svi skupa vrlo uzbuđeni zbog početka emitiranjanaše televizije; već se odbrojavaju dani do tog trenutka.Sastanak s Jacquesom Roggeom bio je uspješan zbog jošjednog razloga: predsjednik MOO-a bit će počasni gostHrvatskog olimpijskog odbora na proslavi 20. godišnjiceosnivanja HOO-a. Znači, u Zagrebu ga čekamo 10. rujnaGlavni tajnik Hrvatskog2011.olimpijskog odboraA kako će se obilježiti ta značajna godišnjica neka zasadostane mala tajna. Bar do sljedećeg broja "Olimpa"...Secretary General of theU predolimpijskoj smo godini. Čeka nas mnogo zanimljivihšportskih događaja, kvalifikacijskih natjecanja za IgreCroatian Olympic Committeeu Londonu 2012. godine. Mi se, dakako, nadamo da ćeJosip Čop, dipl. oec.naši potencijalni olimpijci opravdati očekivanja i plasiratise u očekivanom broju na ljetne Olimpijske igre.Godina je počela i više nego dobro. Rezultati naših športaša na visokoj su razini. Mojisuradnici i ja učiniti ćemo sve što je potrebno kako bi svima njima - športašima, trenerima,nacionalnim športskim savezima - stvorili maksimalne uvjete za postizanje štozapaženijih uspjeha.Uživajte listajući prvi broj "Olimpa" u ovoj godini, a uz stalne rubrike, donosimo i velikiintervju s predsjednikom HOO-a Zlatko Matešom.Dear Reader,In late February of this year, the delegation of the Croatian Olympic Committee visitedthe president of the IOC, Mr. Jacques Rogge in Lausanne, the headquarters of theInternational Olympic Committee."The Croatian Olympic Committee is the first in the world of all the Olympic Committeesto own a specialized sports program“, Rogge told us on this occasion which made us ofcourse feel extremely proud.On this occasion an interview was done with IOC’s president on that occasion which willbe aired on the day that Sports Television starts broadcasting. I suppose there is no needfor me to mention that we are all very excited because our television is about to startbroadcasting; we are already counting the days until that moment.The meeting with Jacques Rogge was a success for another reason: IOC’s President willbe an honorary guest of the Croatian Olympic Committee at the celebration of the20 th anniversary of the founding of the COC. So, we are expecting him in Zagreb onSeptember 10 th 2011.How this significant anniversary will be marked, will remain a little secret for the timebeing. At least until the next issue of „Olimp“…We are in a pre-Olympic year. Many sporting events, qualifying competitions await usfor the 2012 Games in London.We of course hope that our potential Olympians will justify our expectations and beplaced in the expected number for the Summer Olympic Games.The year started out really well. The results of our athletes are at a high level. Mycolleagues and I will do whatever it takes to create maximum opportunities for realizinggreater achievements for everyone - the athletes, coaches and national sports federations.Enjoy flipping through this year's first issue of „Olimp“ where, along with our regularcolumns, we have a big interview with the president of the COC, Zlatko Mateša.

Intervju: Zlatko MatešaSportskatelevizijadoista je odprvorazrednogznačenjaTekst: ANTON SAMOVOJSKASnimio: JADRAN MIMICAU predolimpijskoj smo godini, Igre u Londonu sve su bliže, a odbrojavaju sei dani do početka emitiranja Sportske televizije. Sasvim dovoljan povod zarazgovor s predsjednikom HOO-a Zlatko Matešom...Olimp 6

Intervju: Zlatko MatešaZlatko Mateša, predsjednik Hrvatskogolimpijskog odbora,rješava nemoguću jednadžbu:kako produžiti dan. Pred nesvakidašnjimpredsjednikom koji sene voli slikati, “jer svaka slika odnosidio duše”, mnogo je, naime, obveza, avremena prokleto malo.Predolimpijske godine su takve,iziskuju veliki angažman HOO-a, apred našom športskom prvostolnicomsada je i revolucionarno djelo - pokretSportske televizije.Kada kreće Sportska televizija,prvi specijalizirani športski digitalnitelevizijski kanal u Hrvatskoj?- Dan kojemu se radujemo stiženam 5. travnja - kaže Zlatko Matešana početku razgovora.Što vama znači Sportska televizija?- To je djelo, kako za nas u HOO-u,tako i za naš šport, od prvorazrednoga“Blanka i Sandra naši suveliki aduti za London i,naravno, više od svegavolio bih kad bi Blankaosvojila zlato, što je jedinamedalja koja joj nedostaje.Ali, mi imamo i odličnoveslanje, taekwondo,judo, rukomet, vaterpolo,gimnastičare... Bio bih,recimo, iznenađen kadizvrsni jedriličari ne biosvojili medalju.”značenja. No, ono ima i mnogo širekonotacije. Zaključci Kongresa MOOu Kopenhagenu naglasili su, naime,kako bi nacionalni odbori trebali samostalnootvarati prostore u novimmedijima. Mi smo to već učinili. PredsjednikMOO-a Jacques Rogge ugodnoje iznenađen našim djelom.Koja je temeljna ideja Sportsketelevizije?- U nas već poduže postoji ideja oosnutku športske televizije na nacionalnojrazini. Na crti te ideje bio jeHRT, koji je kanio pokrenuti Treći programs isključivo športskim sadržajem.U to je doba HOO, i te kako zainteresiranza taj program, bio u dubokimpregovorima s HRT-om. S Mirkom Galićem,tadašnjim direktorom HRT-a,tada smo dogovorili sve oblike i razinesuradnje. Nažalost, ta ideja nije zaživjela.Stoga smo odlučili krenutisamostalno, a na što su nas potaknulinaši savezi, koji drže kako u medijimaimaju malen, čak i nikakav tretman.Što je i točno. Mnogi športovi nepojavljuju se u našim medijima ni narazini vijesti.Ta medijska zapuštenost vidi se iiz sljedećega primjera: prošle godineu Splitu su se sučelili ragbijaši Hrvatskei Danske. Ragbi se u tome časupojavio na televiziji prvi put nakon 12godina!Koliko će Sportska televizija imatidnevnoga programa?- Krenut ćemo sa 12 sati.Je li moguće odmah popuniti tolikusatnicu?- Ničega se ne plašimo. To nije previševremena. Naša je obveza držatiu programu omjer 70% športa i 30%sadržaja koji ima športske note. Poput,na primjer, filmova sa športskomtematikom.Mi smo već daleko otišli u razgovorimas našim savezima, kako bi senatjecanja u mnogim športovima protegnulakroz cijeli tjedan. Sadržaj će,ne dvojimo, biti bogat i vrlo zanimljiv.Kako, i čime, mislite konkurirati jakojAreni, jakome Sportklubu, HRT-ui Novoj, koji imaju utakmice hrvatskihreprezentacija i Lige prvaka?- Mi HRT ne doživljavamo kao konkurenta,već kao partnera. S HRT-omželimo razvijati dobru suradnju. HRTčesto, zbog drugih obveza, ne moženi emitirati sve športske događaje zakoje je otkupio prava.Pri kraju smo razgovora o dugoročnojsuradnji s HRT-om, koja podrazumijevai sublicenciranje. Nova i RTLvrlo su ograničeni u prikazu športa.Ostaje, dakle, pitanje kabelskih televizijakoje imaju vrlo atraktivne događaje,ali koji su dostupni samo onimakoji plate. Mi ćemo, budući da smo nanacionalnoj mreži, biti dostupni svima,a bit ćemo i atraktivni. Sportska televizijaprenosit će, primjerice, utakmicezagrebačke skupine Europskoga prvenstvau hokeju na ledu.Koliko ste daleko ili blizu ostvarenjuželje da vam u prijenosima iemisijama, kao komentatori i voditelji,sudjeluju športski genijalcipoput Gorana Ivaniševića, MarijaAnčića, Martine Zubčić...?- U nečemu smo blizu, a poneštosmo već učinili. Razgovarao sam sGoranom Ivaniševićem. On je iznimnotalentiran za športsko novinarstvoi siguran sam da ćemo surađivati.Suradnju s Martinom Zubčić već smodogovorili. Mi želimo pokazati i športna drukčiji način u drukčijem svjetlu.Sportska televizija želi pokazati kakoOlimp 8

naši športaši nisu veliki i posebni samona borilištima, već i u privatnomeživotu.Aleksandar Stanković u kolumni“Pričam ti priču” na portalu Javno.hr piše: “Kako Mateša već ima jednuteleviziju, nema ništa spornou tomu da mu Jadranka Kosor rodijoš jednu. Istina, to će ući u medicinskeudžbenike, ali ne trebasumnje da će Zlatko svu svoju djecuvoljeti jednako, a za Kosor (zarazliku od nezahvalnih branitelja)već odavno znamo da je majka, ane maćeha”. Hoćete li postati ravnateljHRT-a?- Neću. No kakva je ovo konstrukcija:da mi Jadranka Kosor rodi televiziju?To je ispod svake razine. JadrankaKosor, uostalom, ne bira ravnatelja. Toje u djelokrugu posla Programskogavijeća HRT-a. Gospodin Stankovićne mora biti zabrinut, ne dolazim naPrisavlje.Sljedeće je godine Olimpijada uLondonu. U Pekingu 2008. pojavilismo se u 15 športova sa 105 natjecateljai osvojili smo lijepih pet“Mi HRT ne doživljavamokao konkurenta, većkao partnera. S HRT-omželimo razvijati dobrusuradnju. HRT često, zbogdrugih obveza, ne moženi emitirati sve športskedogađaje za koje jeotkupio prava.”9 Olimp

Intervju: Zlatko Mateša‘‘Sve što se dogodilo uizbornoj utrci za novogapredsjednika HNS-a biloje potpuno nepotrebno.Žao mi je što je ovajslučaj otvorio pukotine ubriljantnoj generaciji ‘98.Ta je generacija trebalabiti čvsrta jezgra kojaće skrbiti o budućnostihrvatskoga nogometa.”medalja. Što sada možemo očekivati?- Bit ćemo brojniji. To je sigurno. Nonećemo biti brojniji bez razloga, većstoga što su neki športovi u koje smonaglašenije ulagali počeli donositiodlične rezultate.Vjerujem da će Hrvatska u Londonubiti uspješna. Širok je krug našihkandidata za medalje, ali ne bih volionikoga izdvojiti.Ni Blanku Vlašić, ni Sandru Perković?- Blanka i Sandra naši su veliki adutii, naravno, više od svega volio bih kadbi Blanka osvojila zlato, što je jedinamedalja koja joj nedostaje. Ali, miimamo i odlično veslanje, taekwondo,judo, rukomet, vaterpolo, gimnastičare...Bio bih iznenađen kad izvrsni jedriličarine bi osvojili medalju... Teškoje, međutim, ovoga časa upirati prstu nekoga. London će biti “hic Rhodus,hic salta” s, nadamo se, mnogo veselja.Michel Platini, predsjednik Uefa,posjetio nas je drugi put u vrlokratkom vremenskom razoblju. Povodje bio isti, baš kao i upozorenje:“Zaustavite navijačko nasiljeili zbogom Europi”?- Kao da mi ne bismo voljeli nogometbez huligana... Naše zakonodavstvo,a vidimo i sudstvo, čine sve kakobi se izbrisao huliganizam.Ali, nešto me smeta u tim Platinijevimdolascima. Volio bih, naime, znatikakva je Uefina strategija borbe shuliganizmom. Je li to samo strategija“batinom po malima”, što je lako, ili utoj strategiji ima i nešto više. Kolikovidimo, huliganizam cvate i u Italiji, iu Škotskoj... Je li netko priprijetio i timzemljama?Kako komentirate posljednje događajeu našemu nogometu?- Sve što se dogodilo u izbornojutrci za novoga predsjednika HNS-abilo je potpuno nepotrebno. Žao mi ješto je ovaj slučaj otvorio pukotine ubriljantnoj generaciji ‘98. Ta je generacijatrebala biti čvsrta jezgra kojaće skrbiti o budućnosti hrvatskoganogometa.Bi li Davor Šuker bio dobar izbor zapredsjednika HNS-a?- Dobar je svaki predsjednik kojidobije čak i glas više u demokratskoj,tolerantnoj i transparentnoj proceduri.Znamo da se HOO ne može pojavitikao arbitar u aktualnom nogometnomslučaju. No, ne bi li trebaopostojati športski arbitar za takveneobične slučajeve?- Trebao bi postojati i o tome serazmišlja. Izmjene Zakona o športutrebale bi zajamčiti novi način funkcioniranjai djelovanja udruga. Bilo je ivrijeme da se to dogodi.Udruga koja se bavi zaštitom vrba u

Maksimiru svakako je društveno korisna,ali ona ne može biti regulirana naisti način kao HNS ili HOO. Naravno,bilo bi dobro da se zakonom naznačioi arbitar koji bi mogao izreći pravorijeku trenutku spora.Što mislite o razini verbalne komunikacijeu našemu športu?- Kako je u državi, tako je i u športu.Ali kako je šport medijski izloženiji,čini se da je kontamiraniji verbalnimispadima ispod svake civilizacijske razine.O tomu sam već govorio, ali nisume razumjeli, pa ću ponoviti: pristojnostse u nas drži kao znak slabosti ito je naša velika tragedija.Kako je moguće da u sukob, opterećennajtežim rečenicama, uđustručnjaci poput Joška Vlašića iAnte Kostelića?- To je dokaz da je moguće bašsve. Nevjerojatno je da se dva takvatrenerska uma, dva stupa hrvatskogašporta, svaki genijalan u svome području,raspravljaju o tomu što je teže,što je važnije. Bila je to doista nepotrebnapolemika.Zašto nema gledatelja na Dinamovimutakmicama, a ima na utakmicamaMedveščakovih hokejaša naledu?- Treba otići na hokej i sve će biti jasno.Na Medveščakove utakmice mirnose može otići s djecom, suprugom,prijateljima. Okruženje je sigurno, anavijanje je korektno. Atrakcija i zabavana Medveščakovim utakmicamasu zajamčeni i tko onda ne bi pošaona hokej. Volim nogomet, još uvijekigram nogomet, ali idem na hokej.Je li u nas realno moguća privatizacijaprofesionalnoga športa?- Privatizacija je, po zakonu, moguća,ali nije isplativa. Mi smo u posljednjedoba pozorno analizirali izvoreprihoda športskih klubova. U svijetuje šest glavnih izvora novca: ulaznice,sponzorstva, prodaja TV prava, prodajadresova i inih suvenira, prodajaigrača te prihodi od onoga što zovemodruštveno politička zajednica. U naspostoje samo dva izvora novca. Jedanje prodaja igrača. Ali, ne prodaju svi.Drugi je društveno-politička zajednica.Treći izvor ne postoji i stoga je unas nemoguće privatizirati, na primjer,nogometni klub, a da bi se to isplatilo- zaključio je Zlatko Mateša. • → Summary ←Zlatko Mateša, the president of the Croatian Olympic Committee, issolving an impossible equation: how to extend the day. This is what pre-Olympic years are like, they require large commitment of the COC andwhat lies ahead for our sports “cathedral” is a revolutionary act - the startup of Sports Television.“This television program is both for us at the COC and for our sports ofprimary importance. However, it also has much wider connotations. Theconclusions of t IOC’s Congress in Copenhagen stressed, namely, thatthe national committees should independently open space in the newmedia.”We have already done this. The IOC President Jacques Rogge waspleasantly surprised by our work.” – said the president of the CroatianOlympic Committee.As for the Games in London in 2012, Matesa believes that Croatia willbe successful in London. He stresses that there is a wide range of ourcandidates for the medals.“Blanka Vlasic and Sandra Perkovic are the biggest aces up our sleeves andnaturally, I would more than anything like for Blanka to win the gold, theonly medal she is missing. But we also have excellent rowing, taekwondo,judo, handball, water polo, gymnasts …I would be surprised if ourexcellent yachtsmen did not win a medal. It is difficult, however, in thismoment to point the finger at someone.London will be “hic Rhodus, hic salta” with, hopefully, a lot of joy…”- saysoptimistically the head of the COC.11 Olimp

Legende hrvatskog športa: Željko JerkovKolekcionartrofejaTekst: DAVOR BURAZINU splitskoj košarkaškoj momčadi, najboljem europskom klubu 20. stoljeća premaizboru FIBA-e, duboki je trag najprije kao košarkaš, a potom i kao član uprave ostavioi naš sugovornik, Željko Jerkov.Koliko je velika, grandiozna bila splitskakošarka, odnosno KK Split, najbolje ćevam posvjedočiti sastav Kuće slavesplitskog športa. Među zaslužnicima,u ove četiri godine od njezina formiranja, našlisu se Branko Radović, Petar Skansi, Rato Tvrdić,Željko Jerkov, Damir Šolman i Dino Rađa, a uskoroće, tamo sasvim sigurno, i Toni Kukoč.U najboljem europskom klubu 20. stoljećaprema izboru FIBA-e, duboki je trag najprije kaokošarkaš, a potom i kao član Uprave ostavio inaš sugovornik, Željko Jerkov.Danas uspješan poduzetnik, Jerkov je igrao ugeneraciji “žutih” 70-ih godina prošlog stoljećakoja je prva osvojila “triple”, tri naslova u istojsezoni - prvenstvo, Kup i Kup Radivoja Koraća.Kao reprezentativac bio je član udarne petorkeJugoslavije koja se okitila s tri uzastopna naslovaeuropskog prvaka (1973., 1975. i 1977.),svjetskim naslovom u Manili (1978.) i olimpijskimzlatom u Moskvi (1980.).Nakon završetka igračke karijere bio jevažan kotačić u splitskom klubu (klupski dopredsjednik),kad je Europom marširala zlatnageneracija predvođena Tonijem Kukočem i DinomRađom. U njegovoj biografiji bio bi grijehne spomenuti da je četiri godine bio predsjednikGradskog vijeća Splita, te vrlo kratko (manje odpedeset dana) predsjednik Hajduka. Njegova kćiMia je dugogodišnja reprezentativka Hrvatskeu odbojci…- Vaš kolega Milorad Bibić Mosor lansirao jeepitet da sam najtrofejniji splitski košarkaš.Valjda je tako, ja drugima nisam zbrajao trofeje- kazao je Jerkov na početku razgovora.Pa odmah nastavlja:- Mislim da sam u svemu tome imao sreću štosam igrao s velikim igračima i raditi s velikimtrenerima. Igrao sam u generaciji s Kićanovićem,Delibašićem, Dalipagićem, Slavnićem.., svesu to onda bile velike zvijezde, a ja sam postaozvijezda tek kad me nije bilo…Nikada nisam izgubio utakmicu protivOlimp 12Željko Jerkov rođenje u Puli 6. studenog1953. godine. Košarkuje igrao u Jugoplastici(1972.-1982.), Scavoliniju(1982.-1983.) i Benettonu(1983.-1984.).S Jugoplastikom je os.vojio jedno prvenstvo,dva domaća Kupa i dvaKupa Radivoja Koraća,a sa Scavolinijem izPesara bio je pobjednikKupa pobjednika kupova.Popis trofeja u reprezentacijiJugoslavijeje impresivan: trostrukieuropski prvak (1973.,1975., 1977.), svjetskiprvak (1978.), olimpijskipobjednik (1980),plus srebro s Igara uMontrealu (1976.),bronca sa SP-a (1982.) ibronca s EP-a (1979.).Četrnaest godina jebio u upravi splitskogkluba, a 2008. godinenakratko je bio predsjedniknogometnogkluba “Hajduk”.Uz to, četiri godinebio je predsjednikGradskog vijeća gradaSplita.SSSR-a, a kad sam 1980. godine otišao u vojsku,reprezentacija je dvaput poražena od Sovjeta.Tek tada su shvatili da im nešto nedostaje.Ja sam bio jak obrambeni igrač, ali uvijek prviili drugi strijelac kluba. Iako mi je glupo pričati osebi, odnosno, hvaliti se, mislim da nikada nisamodigrao loše u velikim utakmicama. Krunate karijere bili su SP u Manili i OI u Moskvi, to suljudi najviše zapamtili - kaže Jerkov.Ali, zapamtili su i da je bio najbolji igraču finalu olimpijskog turnira protiv Italije…Briljantna reprezentativna karijera, neštomanje briljantna u dresu tadašnje Jugoplastike,koja je unatoč trofejima dobila nadimak - Drugoplastika:- Istina, mislim da smo platili danak što ostalisegmenti kluba nisu bili na razini igrača. Prekonas su klubovi poput Bosne i Partizana osvojiliprve naslove. Uz to, imali smo dosta čudno izgubljenihutakmica. Previše puta smo bili drugi,ali za to je najmanje kriva momčad…Valjda je to bio neminovni proces klupskogodrastanja, a sve što je propušteno tada, nadoknađenoje u drugoj polovici 80-ih godina kadje stasala čudesna generacija koja će se okrunitis tri uzastopna naslova europskog prvaka:- Četrnaest godina sam bio dopredsjednik, pai u tom zlatnom razdoblju. Mislim da smo “natjerali”tu generaciju da pokaže sav svoj potencijal.Jednako sam ponosan na tu ulogu kao i naigračku karijeru. To je bio vrhunac svega - odtalenta do organizacije. Svi igrači koji su stizaliu klub bili su pogođeni, također i svi treneri, aposljedica su bili trofeji. Funkcionirali smo uistinufenomenalno.O svim igračima Jerkov bi mogao naširoko pričati,ali jedan ima posebno mjesto - Toni Kukoč:- On je bio čudo od igrača, on je donosioprevagu, stvarao razliku. Čitava poanta bila je utome da je bio u stanju raditi kontinuiranu neravnotežuna parketu, kontrolirati cijelu obranu,a i u napadu igrati sve što treba. To nitko nijemogao braniti. Nakon Krešimira Ćosića, on je

Akcija Jerkova u dvobojuprotiv Crvene zvezde(Hrvatski sportski muzej)

Legende hrvatskog športa: Željko Jerkovnajbolji hrvatski košarkaš svih vremena.Vremena su se bitno promijenilaotkako je Jerkov bio košarkaš:- Naše reprezentativne pripreme trajalesu od 85 do 116 dana, igrači nisumogli u inozemstvo prije 28. godine,nismo smjeli u NBA ligu, iako smo minajbolji imali ponude… Sve je bilo bitnodrukčije u odnosu na ovo sada.Danas prodaješ najbolje igračeda bi preživio, igrače učimo košarku dabi oni otišli van. Za razliku od rukometaili vaterpola, najbolji hrvatski košarkašne može igrati u Hrvatskoj, nema tihnovaca koji bi ga zadržali. Srušena je ivažnost nacionalnog prvenstva...A i sama košarka je otišla u krivomsmjeru, favorizira se obrana čime jeubijena atraktivnost. Danas su talenti udrugom planu.”Split”, klub s Gripa, eklatantan je primjertakve politike i to Jerkova strašnoljuti. Ljut je i na Zakon o športu koji “nevalja od prvog članka i treba ga jednostavnobaciti”, a za pretvorbu u športutvrdi da je neizvediva, a kao primjernavodi Hajduk:- Što da kažem osim da su ga nakaradnopretvorili. I ne samo Hajduk…Jerkov nastavlja:Kad bi se KK Splitu osiguralo dvamilijuna eura u razdoblju od pet godina,siguran sam da bi u roku od četiri godineigrali na Final Fouru Lige prvaka. Ali,nema toga tko će dati taj novac. Profesionalizamna europski način ne možepostojati u Hrvatskoj, jer nema tržišta ipotencijala.Zato šport mora biti pod okriljemgrada i države. Smeta me što se športunitko nije sjetio izbrisati dugove kaošto su to dvaput učinili hrvatskim bankama.Zaboravlja se važnost športa; nitkose ne želi prisjetiti da je Goran Ivaniševićnosio hrvatski grb prije nego jeHrvatska bila priznata ili da se našazastava na Olimpijskim igrama u Barcelonizbog košarke vijorila uz američku.Sve što sam postigao u životu dugujemšportu, zato me ta nepravda premašportu i te kako boli. •→ Summary ←According to FIBA’s selection ,the“Split” basketball club (formerlyknown as “Jugoplastika), hasbeen named the best Europeanbasketball club of the 20 th centuryand our collocutor, Željko Jerkovleft a profound mark in it, firstlyas a basketball player and lateralso as a board member.Nowadays a successfulentrepreneur, Jerkov played inthe generation of “the yellows”in the 70-ies of the past century,who were the first to win the“triple”, three titles in the sameseason-the championship, Cupand the Radivoj Korać Cup. Asa part of the national team hewas a member of the Yugoslavianslamming five which won threeconsecutive European championtitles (in 1973, 1975 and 1977),the world title in Manila (in1978) and Olympic gold inMoscow (in 1980).After his career as a basketballplayer ended, he becamean important part ofthe Split club (the club’svice-president) at a timewhen the goldengenerationwas marchingthrough Europeheaded byToni Kukočand DinoRađa.

Olimpijske nade: Ivan CapanPohodna “veliko” zlatoNaslov olimpijskog prvaka sanje svakog športaša, a prveolimpijske zlatnike posebnose pamti. Zbog toga i rukometnageneracija Saračević, Ćavar, Puc,Smajlagić... predvođena legendarnim,nažalost pokojnim, Velimirom “Kljunom”Kljaićem, ima posebno mjesto u olimpijskimalmanasima nezavisne Hrvatske.Shodno tome, istaknuto bi mjesto unjima trebao zauzeti i Ivan Capan. Osamnaestogodišnjiplivač Zagrebačkogplivačkog kluba osvajač je prve zlatnehrvatske medalje na Olimpijskim igramamladih u Singapuru prošle godine.Iako i sam ističe da bi “prava” olimpijskamedalja bila ispunjenje njegovihšportskih snova, i naslov olimpijskogpobjednika u kategoriji juniora “nije zabaciti”. Dapače, gordo zvuči kada selegitimno može predstaviti kao olimpijskipobjednik.- Da, zvuči odlično! Natjecanje uSingapuru zasigurno mi je pomogloza neka buduća iskustva, pogotovoza odlazak na “prave” Olimpijske igre.Osim odličnog športskog rezultata– zlatnog odličja na 50 metara prsno -shvatio sam što znači olimpijski projektna ovim “malim” Igrama. Mogu samozamisliti kako to onda izgleda na onim“velikim” - oduševljeno Capan prepričavadogađaj koji ga je lansirao u središtezanimanja šire športske javnosti.Iako bi čovjek pomislio da bizlato na Olimpijskim igrama mladih,koje prema Capanovim riječima imaposebnu težinu jer su došli svi najbolji“prsaši” njegove generacije, trebalošportašu otvoriti mnoga vrata, mladiZagrepčanin na toj će temi osmijehzamijeniti rezignacijom.Ne žali se na uvjete treniranja “jerstaza je staza, svugdje moraš treniratijednakim intenzitetom”. Međutim, žalostiga činjenica da od Singapura nijeuspio pribaviti niti jednog sponzora:Tekst: TOMISLAV POLJAKOsamnaestogodišnji plivač Zagrebačkog plivačkog klubaIvan Capan, osvajač je prve zlatne hrvatske medaljena Olimpijskim igrama mladih u Singapuru prošlegodine. HOO ga je lani proglasio i najvećom hrvatskomšportskom nadomIvan Capan - zlatna medalja na prvim Olimpijskim igrama mladih u SingapuruOlimp 16

- Jedinu pomoć imamo od Hrvatskogolimpijskog odbora koji nam kroz svojasredstva osigurava pripreme i od Zagrebačkogšportskog saveza čiju stipendijuprimam. Ostali? Nažalost, ništa!Probao sam i sam tražiti nešto, ali osimklupskih trenirki nisam nabavio ništa.Koliko zarađujem od stipendije? Tamanda si pokrijem račun za telefon i svakimjesec kupim nešto lijepo...Valjda se barem nešto promijenilo,pitamo mladog prvaka.- Da, promijenilo se to da sada povremenonetko zove zbog intervjua. I to jemanje-više sve.Zbog takve situacije Ivan se odlučiona razumljivi korak - odlazak koracimaGordana Kožulja, Duje Draganje, VanjeRogulja i ostalih iskusnijih kolega kojisu plivačko-obrazovni put nastavili uSjedinjenim Američkim Državama.- Pokušao sam na sve načine ostatiu Hrvatskoj. Bilo je opcija, možda bih imogao ovdje uspjeti, ali preveliki je torizik.Nažalost, kod nas akademsko obrazovanjei šport teško idu zajedno, a uAmerici je to sasvim normalno. Plivanjenije profitabilan šport i mi moramorazmišljati o tome što ćemo raditi nakonkarijere.Etiketa “malog športa”, koja je kodnas plivanju nerijetko nepravedno prišivena,smeta i Capanu:- Ne bih želio nikoga uvrijediti,ali kad samo razmislim da moji vršnjaciu nekim drugim športovima već zarađujuozbiljan novac kakav ja možda nikadaneću zarađivati... Nije lako prihvatititu činjenicu jer znam koliko sam trudau 13 godina bavljenja plivanjem uložiou taj šport. Plivanje mi je mnogo togavratilo, ali ne može se zanemariti materijalnastrana priče.Zbog toga je odlazak na koledž, kojiu primjeru športaša gotovo da garantiradiplomu, dobra opcija, opcija kojom17 Olimp

Olimpijske nade: Ivan Capanse ulaže u sigurnu budućnost.Ivan je odabrao University of Virginia:- Plivački je taj fakultet među desetnajboljih u SAD-u, ali obrazovno je jošjači. Tražio sam kombinaciju i jednog idrugog, pa mislim da sam dobro odabrao.Malo mi je žao što nisam otišaona Berkeley (fakultet Draganjei Kožulja, op. a.), alioni su uzeli lošijeg “prsaša”od mene jer je prihvatiopolovičnu stipendiju.Kako godina na takvomfakultetu košta između 40i 60 tisuća dolara, odabraosam Virginiju na kojoj samdobio punu stipendiju.Još dok je kao dijeteizabrao plivanje, naravnoda nije razmišljao onovcu, fakultetu, budućnosti...Petogodišnji Ivanodabrao je plivanje “jer jebrat prvi došao na bazenzbog problema s alergijama”. Danas jedvije godine stariji brat Hrvoje takođeru SAD-u na koledžu:- Naravno da je zabava tada bila jedinimotiv. Sviđalo mi se biti na bazenu,družiti se s vršnjacima. Tijekom godinatreniranja nakupilo se svega. Nekolikosam puta bio blizu odluci da prekinemplivačku karijeru jer sam bio na rubusnage, mislio da sve više nema smisla.Zato rezultati kao što je ovaj u Singapurupomažu, daju dodatnu motivaciju.Kratkoročno, najveći mu motivpredstavljaju dva velikanatjecanja u sljedeće dvijegodine - Svjetsko prvenstvou velikim bazenima uŠangaju 2011. i Olimpijskeigre u Londonu 2012.- Ako bih morao definiraticiljeve za ta dva natjecanja,onda bi to svakako bilopolufinale. Mislim da bihdo Londona morao biti natoj razini. Naravno, jednogadana letvica će bitipostavljena mnogo više.Olimpijsko finale bi bilonešto posebno, a medalja...Tu je zastao, vidjelo seda ozbiljni mladić bira riječikojima bi opisao što bi mu značila najvažnijakolajna...- Tu već ne znam što bih rekao, tobi bilo ispunjenje svih mojih športskihsnova - zaključio je Capan. •→ Summary ←Ivan Capan stepped into the spotlight ofinterest of the Croatian sports public bywinning the first gold medal for Croatiaat last year’s premiere Youth Olympics inSingapore. The eighteen-year-old swimmerof Zagreb’s swimming club achieved thissuccess with the 50-meter breaststroke.Although such success would have openeddoors in many countries, this was not thecase for Capan regarding the sponsors andtraining conditions.Seven months after the great result,there was still no sign of sponsors so theyoung native of Zagreb decided to take areasonable and in academic sports such asswimming a very common step- to go tothe United States. From this fall VirginiaUniversity offered a full scholarship tothe young Croatian champion in the U.S.where he would continue his educationaland professional career.He sees going to America as a greatopportunity for further progress and isaware that, due to the non-profit natureof the sport he chose, he must think aboutlife after swimming. Until he reaches thatstage of his life, Capan will diligently trainand dream about the ultimate goal- theOlympic medal.Olimp 18

Nastanak modernog športa: kriketTipičniengleskišp rtTekst: ANA POPOVČIĆPriča o kriketu je prije svega priča o samoj esencijiengleskog športskog duha, priča o profesionalcima iamaterima...Kriket, kod nas gotovo nepoznatšport, zapravo je kombinacijabrojnih staroengleskihigara kao što su cat-and-dog(mačka-i-pas) ili knur-and-spell, ukojima se komad drveta udara palicomili štapom. Nije u potpunosti jasnokada je igra nastala, ali pretpostavljase da su je u razdoblju Saksonaca iliNormana igrala djeca u Wealdu, jugoistočnomdijelu Engleske.Kriket uključuje elemente tri primitivnaoblika igre ili nadmetanja: uprvom igrač baca loptu pokušavajućipogoditi cilj, u drugom obliku suparnikbrani taj cilj od lopte sa palicom, ikonačno u trećem suparnik pokušavai izbiti, odnosno odbaciti loptu štodalje.Najstariji pisani trag koji spominjekriket, otkriven je gotovo slučajno.Radi se o sudskom slučaju iz1598. godine koji se bavi pitanjemškolskog vlasništva jedne zemljišnečestice. Tom prilikom je 59-godišnjiJohn Derrick posvjedočio da je naspornoj čestici 50 godina ranije sasvojim školskim kolegama igrao creckett,i time dao pouzdani dokaz dase igra igrala u Surreyu sredinom 16.stoljeća.Prvi trag o kriketu kao igri koju igrajui odrasli, nalazimo 1611., kada sudvojica muškaraca u Sussexu kažnjenazbog toga što su jedne nedjeljeigrali kriket umjesto da idu u crkvu.Rječnik iz iste godine još uvijek definirakriket kao igru za dječake, pa seiz toga zaključuje da su odrasli počeliigrati otprilike u to vrijeme.Tijekom 18. stoljeća kriket se čvrstoustoličio kao jedan od glavnih britanskihšportova, naročito što se tičeklađenja. Oklade su dovele i do prvihpokrovitelja, budući da su pojediniplemići odlučili pojačati izglede svojihuloga na način da oforme svoje vlastitemomčadi.Najraniji značajan razvoj kriketadogodio se u tri socijalno i zemljopisnorazličita kruga. Igrala su gašportski aktivna gospoda u Londonu,posebno na terenu Artillery Ground uFinsburyu i u sjeverozapadnom dijeluRegents Parka - St. John’s Wood. Kriketje cvjetao i na privatnim imanjimabogatih pokrovitelja u Kentu, Sussexui Surreyu, i, sasvim neovisno od toga -na seoskim tratinama južne Engleske.U prvoj polovici 18. stoljeća zapisanasu i prva pisana pravila kriketa.Godine 1728. sastavili su ih vojvodaod Richmonda i Alan Brodick, kakobi se čišće i jednostavnije rješavalenesuglasice vezano uz isplatu oklada.Kasnije su se pravila u više navratadopunjavala i mijenjala.U drugoj polovici 18. stoljeća istaknutomjesto zauzima kriket klubHambledon u Hampshireu, čije je dje-Olimp 20

lovanje vjerno opisao jedan od njegovihigrača, John Nyren, u svojoj knjiziThe Young Cricketer’s Tutor (Tutormladog igrača kriketa). Prema svemusudeći, Hambledon je bio prvi primjerplaniranog profesionalnog momčadskogšporta. Klub je imao brojneimućne članove, pokrovitelje i pristašekoji su s puno entuzijazma amaterskiigrali kriket, no rijetko su nastupali navažnim susretima kada se igralo zaveliki novac. Pravi igrači Hambledonabili su pripadnici seljaštva i radničkeklase i dolazili su često izdaleka - izSureya ili Sussexa pa su znali prijećiput i od 80 kilometara u danu, nesamo da bi došli na utakmice, već i natreninge.U 18. stoljeću su organiziranii krajnje neobični kriket susreti, paje tako 1794. zabilježena utakmicaodigrana u Linsted Parku u kojoj suobje momčadi bile na konjima. Godine1727. u Canterburyu održan je paksusret starijih muškaraca od kojih jenajmlađi imao 64, a najstariji 84 godine,a iako je danas standardni propisanibroj igrača u momčadi 11, ranijeto isto nije bilo strogo pravilo.Bez obzira na brojne oklade ikorupciju kao automatsku posljedicuvisokih uloga, kriket je u viktorijansko19. stoljeće ušao sa prestižnomi pristojnom (moralnom) reputacijomkoju nije imao nijedan drugi popularanšport. Jedan od glavnih, i svakakočudnijih razloga za to prihvaćanjekriketa među viktorijancima, bio jetaj što je kriket usvojio određenuvrstu socijalnog kompromisa koji je uto vrijeme bio iznimno cijenjen - naterenu su zajedno igrali gentlemeniamateri,i igrači-players iz radničkeklase. U ostalim športovima to nijebilo moguće i dvije klase su se strogorazgraničavale.Dvije riječi koje najsažetije opisujunovonastalu filozofiju gentlemanaamatera su: fair play. Izraz amateroznačava prvenstveno osobu koja neigra za novac, no originalno značenjeje puno kompleksnije. Amateri su bilipripadnici više klase koji su igrali istešportove kao i radnička klasa, ali napotpuno drukčiji način, strogo poštujućifair play. Čak i nakon što je uvedenainstitucija sudaca, od amatera seočekivalo da sam sebe korigira. Športse nije trebao samo prakticirati u dobromduhu, već i sa stilom - bez srdžbei agresije, a kompletni amater bioje onaj tko je mogao odigrati nekolikoutakmica zaredom bez da pokazujeznakove napora ili umora.Teški trening značio je loš stil, ismatralo se da previše vježbe potkopavaprirodni talent i eleganciju pokreta.Amateri su prije svega bili gospoda(plemstvo), kojem nije priličilo dase znoji i trudi oko svojih lovorika, većim pripadaju rođenjem. U toj činjenicileži i razlog suživota gentlemena iprofesionalaca u kriketu.Postojala je gruba «podjela rada», u21 Olimp

Nastanak modernog športa: kriketkojoj su amateri uglavnombili udarači, a profesionalci- bacači. Vjerojatnoje težak posao bacanjai omogućio dugotrajnopostojanje miješanihmomčadi, budući da sebacanje smatralo previšesličnim teškom fizičkomposlu. Osim toga, bilo bikrajnje neprimjereno dana primjer, bacanje nekoggentlemana nonšalantnoudari i obrani neki pripadnikniže klase...Povrh toga, očekivalose da se profesionalci (players) brinu oterenu, čiste opremu, služe piće, ulazena teren na poseban ulaz i presvlačese u posebnim svlačionicama. Čak suim i imena na tablicama bila ispisanana drugačiji način: gospodi su inicijalistavljani ispred prezimena, kako je iinače uobičajeno, dok su profesionalcimainicijali stavljani iza prezimena.I dok je s jedne strane kriket zbližavaoklase, s druge strane te klasnerazlike bi se naglašavale u glavnomsusretu sezone - onom u kojem suamateri igrali protiv profesionalaca.U Velikoj Britaniji šport je igraoglavnu ulogu u širenju imperijalnih inacionalnih ideja, a među svim športovimanajengleskiji i najznačajniji bioje upravo kriket. Šport u britanskimkolonijama nudio jeravnotežu izmeđupotrebe za nacionalnimsamoodređenjemi osjećaja pripadnostiimperiju, ataj osjećaj zajedničkekulture ali i vlastitesamostalnostinajsuptilnije je izbalansiranu Australiji,koja je, zajedno saEngleskom, protagonistnajpoznatijegmeđunarodnog natjecanja u kriketu– The Ashes.Naziv susreta, The Ashes (Pepeo),datira iz 1882. godine kada je australskamomčad po prvi puta pobijedilaEnglesku, i to na gostujućem terenu,u Londonu. Tom prilikom je i uglednidnevni list The Times priznao i potvrdiopočetak novog poglavlja u povijestikriketa, i objavio satiričnu osmrtnicuengleskog kriketa. U osmrtnici jestajalo da je engleski kriket umro, i daće tijelo biti kremirano, a pepeo odnesenu Australiju.Nakon toga, nekoliko dama izMelbournea uručilo je engleskomkapetanu urnu sa pepelom od jednogkomada opreme za kriket, i tako jerođena legenda. Od tog trenutka,borba za Ashes (odnosno, pepeo),postala je središnja točka športskogkontakta između Australije i Engleske,a taj neobičan trofej simbol ne samosuparništva, nego i prijateljstva izmeđudvije nacije.Kriket je tipično engleski šport moždanajviše zato jer je to ipak tijekompovijesti bio šport kojim je vladala ibavila se viša klasa, a ostao je nevjerojatnopopularan i zanimljiv najširemsloju ljudi - radnicima i srednjem sloju.Pripadnici radničke klase nisu simogli priuštiti da postanu članoviklubova u kojima se kriket igrao, nitibi tamo bili društveno prihvatljivi. Ste pozicije, budući da im se na nikojinačin nije izlazilo u susret, vrlo jeznačajno da su niži i srednji slojevisvejedno ostali zainteresirani i vezaniza kriket. Jedini ustupak bila je zapravocijena. Odlazak na utakmicu kriketakoja je trajala cijeli dan, koštao jejednako kao i odlazak na nogometnuutakmicu koja je trajala sat i pol.Jedini problem bio je taj što se odlaskomna kriket gubila cijela dnevnaplaća, pa nije čudno da je kriket bionajvećim dijelom zabava povezanasa praznicima i blagdanima, dok jenogomet pružao redovnu razbibrigunajveći dio godine... •Literatura:John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport:From the Age of Chivalry to the Age of Victoria,Hawthorn Books, Inc., New York, 1968.Richard Holt, Sport and the British: A ModernHistory, Oxford University Press, 1992.Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledonand London, London i New York, 2004.→ Summary ←The story about cricket is primarilya story about the very essence ofthe English sporting spirit, a storyabout professionals and amateurs.It is not entirely clear whenthe game was created, but it isassumed that during the Saxon orNorman period, children in Weald,the southeastern part of England,played it. The oldest writtendocument mentioning cricketappears in the court records datingfrom 1598. On that occasion,59-year old John Derrick testifiedthat 50 years ago he had playedcreckett with his classmates onthe disputed plot and thereby gavereliable evidence that the gamewas played in Surrey in the mid16th century.During the 18th century, cricketwas firmly established as one ofthe major British sports, especiallywith regards to betting. Thebetting led to the first patrons,since some of the nobles decidedto increase the chances of theirstakes by forming their ownteams. Regardless of the many betsand corruption as an automaticconsequence of high stakes, cricketentered the Victorian 19th centurywith a prestigious and decent(moral) reputation which no otherpopular sport had.One of the main and certainlystranger reasons for thisacceptance of cricket amongthe Victorians was the fact thatcricket had adopted a certain kindof social compromise which atthat time was highly esteemed -gentlemen-amateurs and workingclass players played together onthe pitch.Olimp 22

Športska terminologijaKakavlauf,kakav šus !Posuđenice su riječi koje uneki jezik ulaze iz drugihjezika i koje se postupnoprilagođavaju tome jeziku.Frazemi, tj. fraze su konstrukcije specifičneza svaki jezik, a u njima čitavasintagma najčešće odgovara jednojriječi (Škiljan, 1994: 114).Jezik športa obiluje i jednima idrugima. Unutar jednoga jezičnogasustava postoje različiti podsustavikoje uvjetuju brojni oblici društvenih iekonomskih odrednica (Škiljan, 1994:132). Ti su jezični podsustavi čestonerazumljivi osobama iz drugih društvenihskupina i nazivaju se specijalnimjezicima (Škiljan, 1994: 132).Specijalni jezici nastaju uslijedželje za komunikacijom samo unutarodređene skupine ili su rezultat željeza međusobnom identifikacijom kaopripadnika pojedine skupine putemposebnih jezičnih oznaka (Škiljan,1994: 132). Na primjer, u hokejaškomežargonu na engleskome jeziku pakse naziva biscuit (keks), a za kaciguse rabi riječ bucket (kanta) (Kottak,2000: 90).Posuđenice su u hrvatskome jezikuvrlo česte u specijalnome jeziku športa,kao što je to slučaj i s frazemima.Međutim, je li uporaba posuđenicauvijek opravdana, pitanje je na koje ćeovaj tekst pokušati dati odgovor. Analiziratće se i neki frazemi kao značajkadiskursa športskih komentatora.Posuđenice su vrlo često uuporabi kako u općemu, tako i u stručnomejeziku, a osobito u športskomežargonu. Njihova je uporaba ponekadi pretjerana, a razlozi su njihove pretjeraneuporabe različiti, no o njimaovdje neće biti detaljno riječi, već ćese dati samo neke naznake. Brojniće skijaši u hrvatskome izgovoritisintagmu spustiti se u šusu. Riječ šusje u hrvatskome jeziku germanizam idolazi od njemačke riječi Schuss, štoznači pucanj. Nakon pucnja metakse giba pravocrtno – bez skretanja iusporavanja. Dakle, spustiti se u šusuznači spustiti se ravno, bez vijuganja,kočenja i usporavanja. Međutim, bilobi čudno čuti športskoga komentatorada tijekom službenoga prijenosanekoga skijaškoga natjecanja npr. uspustu izgovori navedenu sintagmu.Na nepotrebnu uporabu posuđenicanisu “imuna” ni sredstva masovnogapriopćavanja, poput televizije. Danasse vrlo često u prijenosima skijaškihnatjecanja čuje naziv lauf (njem. Lauf)u značenju utrka ili vožnja. Uporabariječi lauf u hrvatskome jeziku možese pripisati želji pojedinih osoba (poputšportskih komentatora koji su,kada su Janica i Ivica Kostelić počelitrenirati na austrijskim terenima ikada su počeli upotrebljavati riječ laufu svoji intervjuima, nepotrebno zamijenilidomaću hrvatsku riječ utrka ilivožnja navedenom stranom riječju) dabudu “u trendu” sa svjetski poznatim iuspješnim hrvatskim skijašima.Govor Janice i Ivice Kostelić ne morabiti lišen riječi iz drugih jezika i žargonajer im to nije “posao” – njihova sušportska dostignuća njihov “posao” isasvim su dovoljno govorila, a što seIvice Kostelića tiče, još uvijek govore,sama za sebe.Međutim, oni koji se nalaze na službenimzadaćama, kao što je to slučajbaš sa športskim komentatorima,moraju rabiti onu jezičnu razinu kojaće biti lišena pomodnih trendova, aOlimp 24

uporaba riječi lauf pripada baš takvomenačinu izražavanja i treba je uslužbenim situacijama izbjegavati.Na isti bi način športski komentatori,ali i oni koji rade u športskomedijelu vijesti na javnim televizijama,trebali rabiti službeni naziv tlo zajednu od natjecateljskih disciplina ušportskoj gimnastici, a ne posuđenicuparter. Posuđenica parter je, istina,vrlo često u uporabi, ali je tuđa riječu hrvatskome jeziku u kojem postojiprikladan izvorno hrvatski naziv zanavedenu disciplinu koji je, k tomu,u stručnim krugovima prihvaćen kaonjezin standardizirani naziv.Tijekom televizijskih prijenosaskijaških natjecanja, ali i u raznimtekstovima u tiskovinama i na internetumogu se čuti ili pročitati ovakvesintagme:- špica mu je ulovila snijeg- venda- haklati vrata/kolac.Moglo bi se ovdje reći i kako se radio žargonu koji rabi izrazito uzak krugljudi. Uporaba navedenih sintagmasama po sebi ne bi bila pogrešna uTekst: DARIJA OMRČENUporaba riječi lauf uhrvatskome jeziku možese pripisati želji pojedinihosoba, poput športskihkomentatora, koji su,kada su Janica i IvicaKostelić počeli trenirati naaustrijskim terenima i kadasu počeli upotrebljavatiriječ lauf u svojimintervjuima, nepotrebnozamijenili domaću hrvatskuriječ utrka ili vožnjanavedenom stranomriječju.neobaveznome razgovoru na čaju ilikavi s drugim skijašima, ali u televizijskimprijenosima i tekstovima bilo utiskovinama ili na internetu na službenimstranicama športskih saveza,portala itd. koje prati veliki broj ljudiširom Hrvatske, valja rabiti standardnijezik.Riječ se špica odnosi na vrh skije,venda na okret (tj. promjenu smjerakretanja), a glagol haklati (haklativrata ili kolac) znači kvačiti, tj. zakvačitivrata. Sve su tri riječi podrijetlomiz njemačkoga jezika (njem. Spitze= hrv. vrh; njem. Wende = hrv. zavoj;njem. haken = hrv. kvačiti, zakvačitite njem. hakeln = hrv. kvačiti (npr.prstima; nogama u hrvanju). Pritom seriječ venda, iako takvo značenje riječWende nema u njemačkome jeziku,čak rabi u značenju vrata, i to vratakoja se sastoje od dva, tri ili četiriuzastopno postavljena štapa. Takva jeuporaba rezultat činjenice kako skijašnpr. u slalomu radi okret oko postavljenihvrata.Iako je sve tri navedene riječi – špica,venda i haklati – moguće naći ukajkavskome dijalektu, što drugim25 Olimp

Športska terminologijaPosuđenice su u hrvatskome jeziku vrlo česte uspecijalnome jeziku športa, kao što je to slučaj i sfrazemima. Međutim, je li uporaba posuđenica uvijekopravdana, pitanje je na koje će ovaj tekst pokušati datiodgovor. Analizirat će se i neki frazemi kao značajkadiskursa športskih komentatora.=riječima znači da su dijelom hrvatskogaknjiževnoga jezika, njihovuuporabu tijekom službenog prijenosašportskoga događanja ipak ne bitrebalo smatrati primjerenom jer,kao prvo, diskurs prikladan u takvojsituaciji mora rabiti standardni hrvatskijezik, a kao drugo jer se umjestopostojećih i prikladnih hrvatskih riječinepotrebno rabe posuđenice. Drugimriječima, u takvoj situaciji komentatortreba rabiti jezik razumljiv svim svojimgledateljima ili barem većini njih, ane samo uskome krugu osoba koje supovezane sa skijanjem ili dijelu hrvatskepopulacije koji živi na sjeveruzemlje, pa im je takav vokabular blizakuslijed utjecaja njemačkoga jezikana hrvatski u tome dijelu Hrvatske. Ujužnome dijelu Hrvatske vrlo će malibroj ljudi znati što znače špica, vendai haklati, kao što će zasigurno relativnomali broj ljudi na sjeveru Hrvatskeznati što su kacavida, vîda, zavidatiitd. Navedene tri riječi – kacavida,vîda i zavidati – nisu, istina, vezaneza skijanje, ali su u uporabi u nekimčakavskim govorima u obalnim dijelovimaHrvatske. Zamislimo športskogakomentatora koji bi, hipotetski, tijekomprijenosa utrke formule 1 tijekomslužbenoga televizijskog prijenosaizgovorio ovakvu rečenicu:Mehaničar je morao promijenitikotač na vozilu, pa je uzeo kacavidukako bi zavida vîde na njemu.Nju bi razumjeli gledatelji uobalnom dijelu Hrvatske, ali ne i onikoji žive na njezinome sjeveru. Stogabi se i uporaba riječi poput kacavida,zavidati i vîda tamo gdje bi setrebalo rabiti funkcionalni stil koji jeprimjeren situaciji također smatralaneprikladnom, kao što je to slučaj i s=opisanom uporabom riječima špica,venda i haklati.Prethodno rečeno, međutim, neznači da diskurs športskih komentatoratreba u potpunosti biti lišenžargona, kao ni frazema. Promatra lise diskurs tekstova u športskoj publicisticikao podvrsta publicističkogfunkcionalnog stila, onda je u njemumoguće pronaći i frazeme u užem ifrazeme u širem smislu (Mihaljevići Kovačević, 2006). Međutim, premaCrystalu (2002: 387) diskurs sešportskih komentatora prijenosa pojedinihšportskih nadmetanja ne možeidentificirati prema vokabularu jer ješportske nazive i frazeme mogućepronaći i drugdje. Njegova su obilježjafluentnost koja prati dinamiku događanja,prozodija, dominantna uporabasadašnjega glagolskoga vremena teciklička struktura (2002: 387).No, kako opisani diskurs ipak poprirodi stvari nije lišen športskoganazivlja i specifičnih frazema, bit ćezanimljivo pogledati dva primjera frazemakoji se rabe u vaterpolu. Tijekomprijenosa završne utakmice Europskogaprvenstva u vaterpolu u rujnu2010. godine športski je komentatorkoji je prenosio utakmicu na 2. kanaluHrvatske televizije izgovorio sljedećedvije rečenice:- Centri (igrači, op.a.) se počnu guratikada izgube noge.- Igrač je svojim protivnicima izbionoge.Oba se navedena frazema mogusvrstati u kategoriju frazema u širemsmislu. Frazem izgubiti noge u prvojrečenici znači da su se igrači izmoriliodržavajući se na površini vodepokretima nogu, te su se umjestoradom nogu na površini održavaliradom ruku, dok drugi – izbiti noge→ Summary ←Loanwords and idioms belong tothe set of features of the languageof sports. Although vocabularyis not regarded as a distinctivefeature of sports commentariessince it can be found elsewhere,it is indisputable that it is adistinctive feature if sportsrelateddiscourse be regarded asa journalistic functional style.Some loanwords are inevitable inthe language of sports; however,some can and should be replacedby originally Croatian terms.Specific idioms are a feature offocal vocabulary and their usageis restricted to a certain groupof people who share a commoninterest, e.g. for a particularsport.protivnicima – u drugoj rečenici značitako izmoriti protivničke obrambeneigrače (npr. mahanjem ruke s loptom unamjeri pucanja na vrata) da više nisuu mogućnosti održavati se na površinivode radom nogu, što za posljedicuima da se na vodi moraju održavati rukamate ih moraju spustiti i ne mogunjima više nastojati obraniti udaracprema svojim vratima. Navedeni frazemine moraju biti svima jasni, ali jemoguće s obzirom na kontekst zaključitišto oni znače. Uporaba riječi poputšpica, venda, haklati, kacavida, vîdaitd. u službenim prijenosima na javnimtelevizijama je u suprotnosti s načelimaprikladnoga diskursa na drugačijojrazini od one na kojoj funkcionirajunavedeni frazemi iz vaterpola.Ne bi bilo dobro iz prethodnerasprave zaključiti kako posuđenicetreba u potpunosti izbjegavati jer bito bilo gotovo nemoguće. Kako glasehrvatske riječi za lopta, karika, kugla,trener, športaš, skijanje itd.? Jednostavnoih nema. Međutim, tamo gdjepostoji prikladna hrvatska riječ bilo bibolje rabiti nju, a ne posuđenicu. •Literatura:Crystal, D. (2002). The Cambridge Encyclopediaof the English Language. Cambridge: CambridgeUniversity Press.Kottak, C.Ph. (2000). Anthropology – The Explorationof Human Diversity. 8. izdanje. Boston:McGrawHill.Mihaljević, M. i Kovačević, B. (2006). Frazemi krozfunkcionalne stilove. Jezik, 53(1), 1-15.Škiljan, D. (1994). Pogled u lingvistiku. Rijeka:Naklada Benja.Olimp 26

GODINA 42 • BROJ 156 • OŽUJAK 2011.Povijesthrvatskog športaZAPISI S OI U BERLINU VLADIMIRA MAŽURANIĆA.......str 2100 GODINA GRAĐANSKOG............................................str 6JEDNOM IZVIĐAČ - UVIJEK IZVIĐAČ.............................str. 9GODIŠNJICE HRVATSKOG ŠPORTA U 2011.................str. 12UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

XI. Olimpijske igre - Berlin 1936.Na olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine, koje su zapamćene po odličnojorganizaciji, ali i po tome što su održane u sjeni nacističkog režima, nastupiloje i pet mačevaoca iz Zagreba - Vladimir Mažuranić, Pavao Pintarić, MilivojRadović i braća Branimir i Krešimir Tretinjak. U ovom broju Povijesti hrvatskogšporta objavljujemo dnevnik s originalnim ilustracijama koji je VladimirMažuranić vodio za vrijeme Igara. Ti se zapisi danas čuvaju u Hrvatskomsportskom muzeju u Zagrebu.Priredio: BOGUMIR JAMBROŠIĆIlustrirani zapisiVladimira Mažuranića30.VII 1936.U 8h na večerkrenuli smo iz Budimpešte.Vozili smose cijelu noć i drugidan do 4h po podne.U Berlinu nas jedočekao pukovnikCvetko. Odvezli smose kroz centar Berlinado Olimpijskog sela. Vožnja autobusom je trajala trisata. Bila je vrlo dosadna jer smo svi bili ubijeni od putai jedva čekali da stignemo u naš kvartir. Smjestili smo seu Selu u kući Weimar. Kućica je krasna. Leži usred šumeili bolje rečeno parka kraj jednog malog jezera. Čim smovečerali legli smo.31.VII 1936.Bio sam na stadionu i Jugend lageru. Ferija nisam našao.Razgledao sam naše selo. Ogromno je. Ima oko 150kuća, a čovjeku izgleda da ih ima maksimum 15. U selusu i dva kina. Jedan nijemi i jedan ton, te mnogo dućana,pošta, bazeni za plivanje, igrališta, dvorane za gombanje,jednom riječi sve što športaši mogu trebati. Jede se u jednojposebnoj ogromnoj zgradi gdje svaka nacija ima posebnusalu. Ima nas svakakvih ovdje. Počam od Finaca(Suoma) i Norvežana pa sve do Crnaca, Indijaca i Japanaca,svi se mi sastanemo u velikoj zgradi. A naveče opetu kinu. Prije filma imade svaki put nekoliko točaka pjevanjai šale. Najveću buku prave jasno Talijani. Svakimdanom je galama sve veća jer su tu umjetnost svi vrlobrzo naučili od Talijana. Predstave počinju u ½ 8 a u 10hje već sve gotovo.1.VIII 1936.U jutro training. Po podne u 1h sjeli smo u autobuse iodvezli se na stadion kuda smo stigli oko 3h. Ondje smose poredali. Nacija kraj nacije pred glavnim ulazom. Okočetiri sata začula se trublja. Čas zatim ušao je Hitler. Nizaku braun uniformi s vrpcom kukastog krsta na lijevojruci. Stupao je vrlo odrešito u staromodnim čizmama.Pozdravio je našu zastavu s ispruženom rukom. Izanjega išao je Göring, članovi olimpiskih odbora i dostojanstvenici.Čim je Fihrer ušao u stadion začuo se jedanurnebes. Stadion koji je bio dupkom pun, odzvanjao ječetvrt sata. Zatim je zazvonilo olimpisko zvono. Sad supočele ulaziti nacije po alfabetskom redu i defilirati predHitlerovom ložom.Najburnije su bili dočekani Austrijanci. U stadionusmo se poredali. Hitler je s nekoliko riječi otvorio Olimpiskeigre. U taj je čas doletio trkač s bakljom a kor od5.000 ljudi zapjevao je novu olimpisku himnu (koju jekomponirao R. Strauss). Pušteni su golubovi koji su kružilinad stadionom. Mnoštvo je klicalo, zazvonila su svazvona i ispaljena je jedna salva iz topova. Cijeli prizor jebio zaista veleban. U to se pred mikrofon stavio Njemačkiprvak na prošloj olimpijadi i pročitao zakletvu. Svesu se zastave spustile i ponovno je zapjevana olimpiskahimna. Nakon toga počele su opet nacije izlaziti istimredom kako su i ušle.2

2.VIII 1936.U jutro su bila prva natjecanja. Mi, Francuzi i Brazilija.Mene je Cvetko metnuo u ekipu proti Francuza, no našisu tukli Braziliju i mi nismo trebali više raditi s Francuzimajer su i ovi natukli Brazilijance. Glavnu zaslugu zanašu pobjedu ima Branko Tretinjak. Slovenci (Marion,Pengov, Koršič) vrlo su lijepo radili, bolje nego ikada, nooni su ipak mnogo preslabi da tuku nešto jačeg protivnika.Svaki je dobio od njih po dve borbe, dok je Tretinjakdobio tri i to sve s 5:1 i 5:2. Po podne smo se u sledečojgrupi opet sastali s Francuskom i osim toga još i s Madžarima..Za potonje su nastupili i oba Hatza. Rezultat jejasan – mi smo ispali.Ja sam radio samo dve borbe i to s Bougnol (5:0) iBondoux (5:3).Naveče smo već u kinu vidili otvorenje olimpiskihigara.3.VIII 1936.U jutro nas je Cvetko natjerao na training. Po podnesmo imali odmor.4.VIII 1936.Naveče je bio finale momčadi u ekipama. Prvi su biliTalijani (Guaragna, Gaudini, Marzi, Bocchino), koji sudosta lako i uvjerljivo tukli Francuze (Lemoine, GardèreA., Gardère E., Bougnol) s rezultatom 9:5. Borba nijebila interesantna. Najbolje je radio Guaragna. Lemoineje bio vrlo slab.5.VIII 1936.Pojedinačno natjecanje u floretu. U prvoj grupi ispadajuKoršič i Pengov bez ijedne pobjede. U drugoj rundiMarion.6.VIII 1936.Borba za finale pojedinačno također ni izdaleka nijebila tako interesantna i lijepa kao lani u Lausani. OdTalijana nije nastupio Marzi. Lemoine je ispao iz semifinalaa Bougnol nije nastupio.Prvo mjesto je osvojio Gaudini,drugi je Gardère Édouard, trećiBocchino, četvrti Casmir a tekpeti Guaragna. Suci su bili vrlološi “drukali” su tako za Gaudiniada je cijela publika protestirala.Isto je tako i Njemački majstorCasmir tukao Talijana Guaragniasamo po milosti sudaca i voljipublike.Casmir je vrlo gadno radio bezikakvog stila te se koristio time daCasmirsu suci svaki double računali njemuu korist. Zato ga je Gardère“isprašio” s 5:2 na najveće veseljesvih Francuza. Gardère je izgubio samo s Gaudinijemi to 5:4, premda mu je Édouard dao 6 direktnih udaraca.Tako je završilo natjecanje za prvenstvo svijeta bezijedne lijepe borbe, bez uzrujavanja i bez objektivnostisudaca.7.VIII 1936.Cijelo jutro ostao sam kod kuće. Malo smo trainiraliepee. U našem selu je tako lijepo da čovjek nema nikakvepotrebe da ide u grad. Osobito me prolazi volja zaput u Berlin kad pomislim da se moram voziti dva sataautobusom. Zato su i stanovnici našeg sela rijetki gostiu njemačkoj prijestolnici. Kako je danas nakon dugogvremena opet topao dan to je naše jezero opet oživjelo.Osim Finaca, koji su stalni gosti na našoj plaži, pojavilose danas i nekoliko odvažnih Šveda, Norvega i Amerikanaca.Po njihovoj galami i vriski moglo se lako zaključitida voda baš nije previše topla. Poslije objeda otišli smona stadion gledati finale u polu Engleska – Argentina.Argentinci su igrali mnogo bolje a osim toga su imali ibolje konje. Sama igra je bila prekrasna a rezultat od 11:0 za Argentinu ne znači da Englezi nisu dali otpora. Dapačeoni su Argentini bili ravnopravni i do tog visokogrezultata je došlo samo zato što su Englezi promašili parsigurnih lopta a Argentinci imali sreću i često na pufpogodili.8.VIII 1936.Poslije podne pošao sam u Berlin. Vozio sam se okosat i po autobusom dok sam konačno stigao do ZOO-Bahnhof.Odandesam pošaodo Kurfürstendamma.Tamo sjedohponovo uautobus i odvezaosam sena najljepšetočke Berlina.Prođosmoi ispodznamenitihBrandenburškihvratakoja mi seni najmanjenisu sviđala.Cijeli grad uopće nije lijep. Sve palate i javne zgrade beziznimke, kao i većina privatnih kuća potpuno su bezukusa, većina podignuta u prošlom stoljeću. Možda jeBerlin tako porazno na mene djelovao što sam došao izprekrasne Budimpešte i očekivao da Berlin izgleda sličnoonako kao i Paris. Ne samo da su ulice prema Budimpešti(o Parisu da i ne govorimo) uske, nego je i promet, za3

XI. Olimpijske igre - Berlin 1936.jedan tako ogroman grad kao Berlin, vrlo malen i neobičnopolagan. Jednom riječi bio sam neugodno iznenađeni odvezao se, nakon jednosatnog čekanja na naš autobus,vrlo zlovoljan kući.9.VIII 1936.Danas je bila senzacija da je Madžar Czik tukao na100 m slobodni stil Japance i postao olimpiski prvak. SviEvropljani a i Amerikanci su vrlo zadovoljni tim uspjehomMadžara .Na večer je bio finale epée. Prvi su Talijani, drugi Švedia tek treći Francuzi koji su bili lanjski prvaci.Za Italiju su nastupili Riccardi, Ragno, Cornaggia diMedici i Rastelli.10.VIII 1936.U jutro sam imao epée.Ispao sam u prvoj rundi.U mojoj grupi je najljepšeradio Riccardi.Na večer sam gledaou našem varieteu braćuFratellini. Bili su vrlodobri. Naš variete postajeuopće iz dana u dan sve bolji a i naš kino imade sad izvrsniprogram.Fratellini su između ostalog iznijeli i par izvrsnih točakas Napoleonom i Negusom. Na sveopći zahtjev obećali suda će opet doći.11.VIII 1936.Cijelo smo jutroljenčarili i promatralikako rodes nevjerojatnimstrpljenjem čekajuna ribe i love ih.Ta naša duhovitazabava trajala je svedo u podne.Podne sam bio uBerlinu. Ostao sami na večer te razgledavaolokale.12.VIII 1936.Epée su opet i pojedinačno pobijedili Talijani. Prvi jeRiccardi, 2 Cornaggia di Medici a treći Ragno. Poslijesvršene borbe otišao samna stadion i pogledaopredfinale u nogometuAustrija – Poljska. Igranije bila interesantna itehnički vrlo slaba. Poljacisu bili za vrijeme4

cijele igre nadmoćni i igralo se neprestano pred golomAustrije. Austrijanci su iskoristili ono malo šansa što suimali i pobijedili s 3 : 1. Pobjeda nije ni tako nezasluženajer ako netko igra tako loše da zapuca oko 30 lopta tajzaista i nije zaslužio pobjedu.Sutra odlaze Amerikanski lakoatletičari. Danas zadnjidan za one skupljaju autograme da ih još nabave. Vojniciveć tovare kofere na ogromni auto, a oko atleta se stvarasve veći krug od stanovnika našeg sela koji skupljajupotpise.13.VIII 1936.Započela je sablja. U prvoj rundi se sastajemo s Turskomi Švicarskom. Natjecanje je počelo oko 9h u jutro.Iz početka smo s Turcima vodili no nakon ogorčene borbeoni su izravnali i čak prešli u vodstvo s 8 : 7. Zadnjuodlučnu borbu izgubio je Marion kao i sve ostale borbedo sada. Tako su nas Turci tukli s 9 : 7. Sa Švicarcimasmo izgubili s istim rezultatom. Mariona je zamijenioPintarić. Dobio je tri borbe.Po podne bio sam gledati školsko jašenje na polo –stadionu. Nisam nipošto bio oduševljen. Meni se pačečinilo jadno prema onom što sam vidio kod pukovnikaSeminga (?) u Ljubljani.Nisam gledao cijelo prednatjecanje do kraja. Otišaosam da još jednom razgledam Berlin. Kad sam se vraćaou selo vozio sam se u Japanskom autobusu. Bilo je okodvadeset Japanaca. Neprekidno su se smijali i kreštilikod čega su nevjerojatno komično izgledali.Naveče su opet gostovali Fratellini.stadion. Gledao samskakanje u vodu. Bilo jeprekrasno. Najbolji subili opet Amerikanci.Popodne sam bio nafinalama u sablji: Madžarska– Italija.Kabosz, slavna manikirka(kako ga zovuradi njegovih divnihudaraca na ruku) nijebio danas u osobitoj formi. Od Talijana je bio dalekonajbolji Pinton, a od Madžara Gerević (Gerevich). Borbesu bile divne jer su Talijani bili ove godine znatno boljinego lani. Borba je potrajala do polnoći. Sa velikim naporomuspjelo je Madžarima da tuku Italiju s 10 : 6. To jebila daleko najljepša borba za vrijeme cijelog mačevanjana Olimpijadi.15.VIII 1936.U jutro bijah u Berlinu. Razgledavao sam velike dućane.Danas pošto mi je to zadnji dan u Berlinu dijelio sambez razmišljanja autograme svim napasnicima. Vratiosam se o podne u selo. Danas mi je po prvi puta upalo uoči da je u našem selu već čisto pusto. Za objedom smoživo komentirali o jučerašnjem nastupu slavnog Kiepureu našem selskom varieteu. Meni se neobično dopao. Onnas je oduševio ne samo svojimprekrasnim glasom nego i saneobično ugodnim i veselimnastupom.Kako je prije bio sam velikisportaš (nogometaš) to se jeodmah snašao među nama.Pjevao nam je sve što smo zaželjeli.Zato danas i naša vojničkaglazba, koja nam je do sada zavrijeme objeda uvijek svirala same marševe, svira “O solemio” i “Ninom”. Čini se da je Kiepura i na njih djelovao.Poslije ručka otišli smo da pakujemo naše stvari. U 9hna večer krenuli smo iz Anhalten Bahnhofa za Zagreb.14.VIII 1936.Ujutro smo se opet našim autobusom otkoturali na5

OBLJETNICEMomčad Građanskog 1932. (Hrvatski športski muzej)100 GODINAGRAĐANSKOGPrvi hrvatski građanski športski klub ili samo Protiv mađarona do GrađanskogGrađanski, ove godine obilježio bi stogodišnjicupostojanja, da vlasti nove komunističke nogometni trener, djelatnik i kroničar Bogdan Cuvaj,HŠK Građanski svoju popularnost, kako to primjećujeJugoslavije nisu dekretom 1945. ukinule sva tri imao je zahvaliti širokoj bazi, jer su iza njega stajali građanigrada Zagreba počevši od običnih radnika do inte-zagrebačka nogometna kluba koja su djelovala u prvojpolovici prošlog stoljeća. HAŠK, Concordia i osobito lektualaca, iz čega će proizići i popularni naziv Purgeri.Građanski dominirali su između dva svjetska rata nogometomu prvenstvima Kraljevine Jugoslavije, osvojivši dva kluba koji su se, za razliku od Građanskog, oslanjaliU to vijeme u Zagrebu su ozbiljno djelovala još samoosam naslova prvaka, od čega je sam Građanski osvojio na užu bazu, jer je HAŠK (osnovan 1903.) bio klub akademičara,odnosno studenata, a Concordia (osnovanapet (među njima je i naslov u zadnjem prvenstvu odigranom1940. godine).1906.) je nastala kao klub srednjoškolaca. Treba spomenutida se dvije godine ranije raspao Prvi nogometniOd spomenuta tri velika kluba, najmlađi među njimaGrađanski, osnovan 26. travnja 1911. godine, vrlo brzo športski klub (PNIŠK, osnovan 1903.) i čije su pristalice,je postao najpopularnijim, a kasnije i najuspješnijim igrači i djelatnici stali uz novi klub.zagrebačkim i hrvatskim nogometnim klubom.Građanski je osnovan u vrlo turbulentnim povijesnim6

uvjetima borbe protiv mađarizacije, koja je kulminiralaŽeljezničkim pragmatikama iz 1907., godine, a kojima jeBudimpešta željela provesti mađarizaciju na željeznicamau Hrvatskoj i Slavoniji. Sve jači politički stisak imaloje upliva i u športu pa su tako, kako bi se ojačala mađarskazajednica u Zagrebu i njihove veze s Budimpeštom,mađaronske vlasti pokrenule inicijativu za osnivanjemmađarskog nogometnog kluba. Akcijom brojnih domoljubai nogometnih zaljubljenikato je spriječeno iumjesto osnivanja mađarskogkluba u travnju 1911.osnovan je HŠK Građanski.Zanimljivo je da je samotjedan dana ranije u Zagrebu,u uzvratnom posjetu,gostovala reprezentacijaČeške, čiji domaćin je bioHAŠK, koji je u dva navrataizgubio protiv tada još nogometnonadmoćnih Čeha.U takvoj jednoj nogometnojatmosferi osnovan jeGrađanski za čijeg je prvogpredsjednika izabran AndrijaMutafelija, trgovacšeširima i nekadašnji članugaslog PNIŠK-a. Uz pomneprethodne pripreme ibrojne sastanke, osnivačkaskupština novog klubaodržana je 26. travnja utadašnjoj Budjejovačkojrestauraciji u zgradi Prvehrvatske štedionce na ugluCvjetnog trga i Bogovićeve.Osim predsjednikaMutefelije, prvu upravuTekst: Ivica BuljanHŠK Građanski svoju popularnost,kako to primjećuje nogometnitrener, djelatnik i kroničar BogdanCuvaj, imao je zahvaliti širokojbazi, jer su iza njega stajaligrađani grada Zagreba počevši odobičnih radnika do intelektualaca,iz čega će proizići i naziv - Purgeri.Građanskog činili su još potpredsjednik Krunoslav Pavić,tajnik Hinko Seyfert, blagajnik Stjepan Stary, oružarRudolf Rožić i odbornici Aleksandar Klakočer, dr JosipReberski, Hinko Würth i Ivan Todt. Igrači novog klubapočeli su se okupljati na igralištu na Tuškancu, a bojadresova bila je narančasta s žutim ovratnicima. Kasnijeće nositi prugaste dresove plavo-žute boje, a na koncu jeplava boja postala prepoznatljivi znak kluba.Pobjeda nad BarcelonomPrvu utakmicu Građanski je odigrao 21. svibnja naigralištu iza današnjeg muzeja Mimara na popularnoj„Elipsi“ i tom prilikom su izgubili od rezervne momčadiHAŠK-a 5-1. Tih prvih godina Građanski je sudjelovao iu prvenstvima Hrvatske i Slavonije, ali su ona naprasnozavršavana zbog neprestanih trzavica i sukoba međuklubovima.Početkom Prvog svjetskog rata zamiru športske aktivnosti,a nogomet će se tijekom iduće četiri godine igratijedino u organizaciji Odbora za priređivanje športskihutakmica u korist Crvenog križa. Igrači Građanskogiz tog pionirskog razdoblja bili su između ostalih: IvoGranitz, Hugo Kinert, Franjo Žolf, Dragutin Vrđuka,Jaroslav Schiffer, Dragutin Vrbanić, Đuro Muck i drugi,od kojih će neki za klub nastupati i nakon rata.U poslijeratnom obnavljanjurada Građanskog, posebno seistaknuo bivši igrač PNIŠK-a iHAŠK-a Artur Weintraub, kojiće postati i prvi poslijeratni predsjednikkluba. Građanski već utom kratkom razdoblju u nekolikonavrata pobjeđuje u prijateljskimogledima HAŠK i polakopreuzima primat u zagrebačkomnogometu.U tom usponu kluba, upravapokušava osigurati što kvalitetnijirad s igračima te dovodi stranetrenere, a među prvima početkomlipnja 1919. dolazi AustrijanacKarl Heinlein. Klub će dokraja trenirati isključivo strancipočevši od Engleza ArthuraGaskella, koji je donio prvi naslovprvaka. Slijedio je njegovsunarodnjak James Donelly, paAustrijanac Josef Brandstatter,zatim ponovo Englez RichardDombi, te Mađar Imre Poszonyi(dva puta prvak), Gijury Molnar,Robert Haftl, Otto Ringer ilegendarni Martin Bukovi.Agilna uprava također je odsamih početaka vodila računai o igračkim pojačanjima te jeu klub dovela prvog pravog profesionalca, bivšeg igračabečkog Rapida Rudija Rupeca, koji je rođen u GrubišnomPolju. U tom razdoblju Građanski daje najveći brojreprezentativcaca, a u utakmici protiv Švedske u ožujku1921. čak deset reprezentativaca Kraljevine SHS dolaziloje iz Građanskog, a jedanaesti je bio iz Concordie.Naravno, u takvoj atmosferi neizbježni su i prvi praviuspjesi na športskom polju, pa tako na turneji u travnju1923. po Španjolskoj Građanski usred Barcelone, pred 25tisuća gledatelja, pobjeđuje istoimenu slavnu katalonskumomčad sa 1-0. Klub je te 1923. istodobno osvojio i prvoodigrano prvenstvo tadašnje države Kraljevine SHS, štoće ponoviti i tri godine kasnije 1926. godine.Među nositeljima igre slavne prve šampionske generacijePurgera isticali su se golmani, već spomenuti DragutinVrđuka i njegov nasljednik Maks Mihelčić, zatimEmil Perška, Slavin Cindrić, Dragutin Babić, Rudolf7

OBLJETNICEMartin Bukovi, trenerGrađanskog (Hrvatskišportski muzej)Rupec, Rudolf Hitrec,Gustav Remec, DragutinVragović, FranjoMantler, Jaroslav Šifer idrugi. Građanski je dakleu tim trenucima usponai odličnih rezultatapočetkom dvadesetihgodina imao kvalitetnoriješeno pitanje strukei igračkog kadra, ali jeza konačno zaokruženjecjeline bila potrebna iizgradnja vlastitog stadiona,budući da Purgerinisu imali svoje igrališteza razliku od glavnihrivala HAŠK-a koji jeigrao u Maksimiru i Concordije u Tratinskoj.No, i na to se nije dugo čekalo, pa je novi stadionnajpopularnijeg zagrebačkog kluba na Koturaškoj cesti,inače djelo arhitekta Đure Kastla, otvoreno 19. listopada1924., čemu je nazočio i sam vrh tadašnje političkeelite na čelu sa Stjepanom Radićem. Nažalost, stadionće u idućem razdoblju biti omča oko vrata i stalna prijetnjaopstanku Građanskog. Klub se naime za izgradnjustadiona neumjereno zadužio i taj problem ostat ćesve do 1937. godine kada je konačno riješen i kada jeKonzorcij, koji je gradio stadion, isplaćen u potpunosti.Ukinut na vrhuncu moćiDo kraja dvadesetih klub će osvojiti još jedan naslovprvaka države (1928.), a onda će upasti u duboku krizuu kojoj mu je prijetilo i ukidanje. Naime, krajem dvadesetihi početkom tridesetih dolazi do sukoba dvijustruja u klubu: tzv. mladih i starih. Šampionska generacijabila je na zalasku, a novi igrači još nisu sazreli istasali što je rezultiralo lošim rezultatima i porazimau susretima s najvećim rivalima HAŠK-om, Concordijom,BSK-om Hajdukom i Jugoslavijom. U jednomtrenutku nezadovoljnici, odnosno grupa koja je nazvana„stari“ osnovali su potkraj 1929., novi klub podnazivom Zagrebački Građanski Sportski klub 1911.,koji neće zaživjeti i već 1930. se briše iz članstva zagrebačkogpodsaveza.Istodobno traje i problem oko isplata za stadion, paje Sudbeni stol, kao stečajni sud u Zagrebu, otvorio istečaj nad imovinom Građanskog. Međutim, uprava jepostigla sporazum sa Konzorcijem, a stečajni postupakje odgođen. Spasonosna stvar za klub dogodila se izboromnovog Upravnog odbora tijekom 1931. godinena čelu s predsjednikom Vladimirom Weillerom, kojise uspijeva nagoditi sa Konzorcijem oko povoljnije otplatedugova. Tada su udareni i temelji novom velikomrazdoblju kluba, koji će do kraja tridesetih osvojiti dvanaslova prvaka države, a uspjet će u Zagrebu pobijeditii veliki Liverpool čak s 5-1 te odlično odigrati na turnejipo Engleskoj 1936. godine. Građanski i u tom razdobljudaje veliki broj reprezentativaca. Glaser, Urch, Hugl,Šipoš, Kokotović, Lešnik, Jazbinšek, Lechner, Pleše,Đanić, Belošević, Cimermančić, Živković, Antolković,Brozović, WÖlfl i drugi, sve do 1945., postizat će odličnerezultate pa i u ratnom razdoblju kada su osvojili jednoprvenstvo NDH-a i igrali odlične utakmice zajedno saprotivnicima koji su u u tom vihoru rata bar na trenutakpokušavali stvoriti prividnormalnog življenja uz,kako se to uvriježilo kazati,najvažniju sporednu stvarna svijetu: nogomet.Ta generacija igračaGrađanskog, a i onih mlađihkoji su dolazili poputBobeka, bili su garancijavelikih nogometnih postignuća.Nažalost HŠKGrađanski, reklo bi se navrhuncu moći, ukinut je 4.lipnja 1945. dekretom kojije donio novopostavljeniministar narodnog zdravljaAleksandar Koharević, predsjednik Građanskog,Andrija Mutafelija, prvia to se odnosilo i ne sve (Hrvatski športski muzej)druge klubove i športskadruštva koja su bila aktivna za vrijeme NDH. Arhivakluba uglavnom je nestala, kao i trofeji i pokali koji surazgrabljeni, i kako su govorili neki svjedoci, dijeljeni nautakmicama i turnirima na kojima su igrali uglavnompredstavnici pojedinih vojnih jedinica Jugoslavenskearmije.Najveći dio još aktivnih igrača i djelatnika kluba priključiose novoosnovanom Dinamu, koji je svoje prve utakmicei igrao na igralištu Građanskog na Koturaškoj cesti.Literatura:Bogdan Cuvaj, Prvi hrvatski građanski športski klub u Zagrebu 1911.-1915., Povijestsporta, Zagreb, br. 25, 1976;Bogdan Cuvaj, Prvi hrvatski građanski športski klub u Zagrebu 1915.-1932., Povijestsporta, Zagreb, br. 46, 1981;Bogdan Cuvaj, Prvi hrvatski građanski športski klub u Zagrebu, Povijest sporta,Zagreb, br. 48. 1981.Bogdan Cuvaj, Prvi nogometni i športski klub PNIŠK u Zagrebu, Povijest sporta,Zagreb, br. 24, 1975.Uredio Franjo Frntić, Sto godina nogometa u Hrvatskoj 1880.-1980., Uredio Zagreb,1980.Fredi Kramer, Monografija Croatia – nogometni klub, 1999., Zagreb.Nogometni leksikon, Leksikografijski zavod Miroslav Krleža, 2004.8

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA (II. DIO)JEDNOM IZVIĐAČ-UVIJEK IZVIĐAČPrvi javninastup izviđačau odorama nasplitskoj Rivi1. svibnja 1951.godineNakon rata promijenjene su političke okolnostiu novoj Jugoslaviji te je 1946. godineslužbeno zabranjen rad skauta u Hrvatskoj.Premda se formalno u petogodišnjem poslijeratnomrazdoblju nije obnovila predratna organizacija,potreba za skautskim aktivnostima boravka i učenjadjece u prirodi bila je očita.Tako su se u okrilju ondašnjeg Saveza pionira, kojije bio jedina „odobrena“ organizacija koja je okupljaladjecu i mlade školske dobi, osmišljavali i provodili izleti,pohodi, pa čak i višednevna ljetna logorovanja podšatorima na kojima su u edukacijske svrhe korištenepoznate skautske metode. Takve su aktivnosti poticaličlanovi Savjeta Saveza pionira među kojima su bili brojnidruštveni radnici i stručni suradnici, predratni skauti.Zahvaljujući tim razboritim ljudima širokih pogleda,osviještena je potreba kako se rad s djecom treba odvijatiu raznovrsno osmišljenim oblicima, te je stvorena mogućnostosnivanja novih dječjih i omladinskih organizacija.Predratni skauti, 1950. godine dobivaju dopuštenjeza pokretanje izviđačke organizacije pod uvjetom daona ne bude povezana sa Svjetskim skautskim pokretomTekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆSkautizam, nikao u Velikoj Britaniji1907. godine, osvojio je svijet unekoliko sljedećih desetljeća.Ovaj prirodnjački mladeški pokretprihvaćen je i na našim prostorima,iu međuraću podržavan i njegovan.Početkom Drugog svjetskog rata1941. godine Hrvatski skautski savez(utemeljen 1924. godine) prekinuo je sradom...9

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA (II. DIO)Prvi broj lista „Izviđač“,lipanj 1951. godineSmotra Saveza izviđača Jugoslavijena Petrovoj gori 1975. godineLogoravanja - kruna izviđačkog radaNe postoje točni podatci koliko je djece i mladih prošlokroz ovu organizaciju tijekom proteklih 60 godinakontinuiranog djelovanja, koliko je volonterskih satirada njihovih odraslih voditelja uloženo u odgoj generacijadjece, koliko je „noćenja“ ukupno ostvareno podplatnenim krilima njihovih šumskih domova, koliko jeprijateljstava i ljubavi zaplamsalo uz logorske vatre...O tome svjedoče brojni sačuvani ljetopisi koji čuvajutisuće fotografija najljepših dana mladosti kojih se sradošću sjećaju svi koji su nekoć bili izviđači. Mnogimaod njih logorovanja su bila prvi korak u život, odlazak izsigurnog obiteljskog gnijezda, škola suživota i prihvaćanjaigre koja nije podređena samo njima. Logorovanja suoduvijek bila kruna izviđačkog rada, godišnja akcija nakojoj su se pokazivala sva stečena znanja - od pionirskihradova gradnje objekata, preko kuhanja, poznavanjaprirode, orijentacije, pa sve do iskazivanja talenata ušportskim, kulturološkim i drugim vještinama. No, osimlogorovanja i brojnih drugih odredskih akcija tijekomgodine kao što su bivaci, izleti, natjecanja, kvizovi, ekspedicije...,u izviđačkoj organizaciji redovito su organiziranei velike programske akcije, od kojih su najveće inajmasovnije smotre.U razdoblju od 1954. do 1987. godine organizirano jeosam smotri Saveza izviđača Jugoslavije, a na VI. smotrina Petrovoj gori 1975. godine, na kojoj je sudjelovalo7000 izviđača, domaćini su bili hrvatski izviđači. SmotriSaveza izviđača Hrvatske do sada je bilo devet: Karlovac(1964.), Zlarin (1968.), cijela Hrvatska (1975.), Varažzbogideoloških razloga. Tako su na jesen 1950. godineosnovane u Splitu i Zagrebu prve grupe djece nazvanepioniri-izviđači. U Zagrebu je prva izviđačka četa, čiji jeosnivač Boris Lešnik, nosila ime „Mladi partizan“, dok jesplitsku četu „Ivo Lola Ribar“ osnovao Mirjam Tecilazić.Već u travnju 1951. godine osnovan je pri Savjetu Savezapionira Hrvatske, Aktiv za rad s pionirima-izviđačima,a s ciljem objedinjavanja inicijativa i osmišljavanjasustavnih metoda i programskih aktivnosti nove organizacije.Započelo se s regionalnim obrazovanjem kadrovaza voditelje logorovanja i izleta.Prvi je tečaj organiziran pokraj Ozlja od 19. do 25.svibnja 1951. godine, te se u spomen na taj događaj 19.svibnja slavi kao Dan izviđača u Hrvatskoj. Prvi je tečajpohodilo 27 omladinaca, a tečaj su vodili: Danko Oblak(književnik i novinar), Kamilo Ferenčak, Emil Paravina,Emil Vukotić, Mladen Bjažić, Mladen Koritnik, BorisLešnik i Milan Raknić.Godine 1979. u Hrvatskoj 45.154 izviđačaOd samog početka izviđački je pokret imao tendencijuprerastanja u samostalnu organizaciju, za što su stvaraniuvjeti tijekom prve godine aktivnog djelovanja i brzogširenja. Osnivačka skupština Saveza izviđača i planinkiHrvatske, na kojoj je došlo do odvajanja od Saveza pionira,održana je 28. i 29. svibnja 1952. godine.Istodobno s nastankom i širenjem organizacije u Hrvatskoj,došlo je do osnivanja izviđačkih jedinica i savezau drugim republikama Jugoslavije te je 8. veljače 1953.godine u Beogradu osnovan Savez izviđačkih jedinicaJugoslavije (SIOJ), koji kasnije mijenja naziv u Savezizviđača Jugoslavije.Baš kao i skautizam nakon Prvog svjetskog rata, takose i izviđaštvo pedesetih brzo širilo Hrvatskom. Godine1951. u još neformalnoj organizaciji aktivno je 350članova u sedam hrvatskih mjesta, da bi 1954. godineu 41 mjestu brojala 3.976 članova. Broj članova i jedinicadesetljećima je rastao kao i njihova aktivnost teprisutnost i ugled na društvenoj sceni kao jedinstveneorganizacije, temeljene na specifičnom odgojnom programukoji sustavno nadopunjuje odgoj mladih u domui školi. Godine 1979. Hrvatska ima 45.154 člana u 430izviđačkih jedinica. To će vjerojatno ostati zlatne godineizviđačke organizacije jer je danas, kada u Hrvatskoj imasvega nešto više od 3000 izviđača, i kada su slobodnimvremenom mladih zagospodarile neke druge aktivnosti,teško i zamisliti ponovni uzlet tih razmjera.10

din (1981.), Zagreb (1985.), Gudnoga (1990.), Fužine(2001.), Obonjan (2006.) i Petrova gora (2010.). Smotresu imale za cilj poticati razmjenu izviđačkih iskustava,njegovati širenje prijateljstava i doprinositi boljem razumijevanju,ali i predstaviti izviđačku organizaciju i njenpotencijal samoorganiziranja i doprinosa izvaninstitucionalnomodgoju javnosti.Povratak na svjetsku skautsku scenuOsamostaljenjem Republike Hrvatske, hrvatski suizviđači 7. listopada 1991. godine istupili iz Saveza izviđačaJugoslavije, a 19. srpnja 1993. godine na Svjetskojskautskoj konferenciji u Bangkoku vraćaju se u okriljematične organizacije - Svjetskog skautskog pokreta(WOSM), kao njeni punopravni članovi. Zahvaljujućitom važnom trenutku u povijesti ove organizacije, otvarajuse njihovim današnjim članovima mnoga vrata.Kada spomenemo impozantne brojke kako svjetskaskautska obitelj danas broji 28 milijuna članova u višeod 160 država svijeta, jasnije je o kakvim je mogućnostimariječ. Ipak, u životu svakog skauta nezamjenjivje jedan događaj. Baš kao što je svakom vrhunskomšportašu cilj izboriti se za odlazak na olimpijske igre,tako je i svakom skautu san otići na svjetsku skautskusmotru - Jamboree. Ona se održava, također, svakečetiri godine, a skaut možesudjelovati jednom u životupod uvjetom da ima između14 i 18 godina (osim akonije voditelj mlađih izviđača).Jamboree se održava od1920. godine, a u kolovozu2011. godine održat će seu Švedskoj 22. po redu. Naposljednjem, održanom2007. godine u britanskomChelmfordu, na kojem jebila i središnja proslava stotegodišnjice skautizma, sudjelovaloje 40.000 skauta iz 158zemalja. Na tom najvećem inajšarenijem festivalu svjetskogbratstva i prijateljstva 63hrvatska skauta predstavljalasu našu zemlju.Rame uz rame svegeneracije izviđačaKako bismo zaokružili ovuizviđačko-skautsku priču,ipak se moramo osvrnuti najednu nezaobilaznu činjenicuna kojoj se temelji ova stogodišnjameđunarodna tradicija.Premda je ova organizacijaprvenstveno usmjerena kSa Zborovanja SIH-a na zagrebačkomBundeku 2007. godineLogorska vatra:„A vatra plamti ine gubi svoj sjaj“ –kaže jedna od najljepšihizviđačkihpjesamadjeci i njihovom kvalitetnom osmišljavanju slobodnogvremena u ključnim godinama odrastanja i formiranjaličnosti, ipak je to i organizacija koja objedinjava sve generacijei čiju potku čine odrasli voditelji i volonteri kojisu neizmjernom ljubavlju i požrtvovnošću učinili ljepšimi kvalitetnijim mnoga djetinjstva. Stoga među izviđačimavlada slogan: „Jednom izviđač-uvijek izviđač“.Brojne su obitelji u kojima je već treća, pa čak i četvrtageneracija, aktivnih izviđača... I dok su najmlađipoletarci i pčelice u svojim vršnjačkim jatima, djedovii bake rado koriste umirovljeničke dane da kao iskusnibrđani provedu korisno i aktivno svoje zlatne godinepomažući mlađima bogatim životnim iskustvom, ali ipraktičnim znanjima. Upravo u toj međugeneracijskojsuradnji i potpori je ljepota, čarolija, ali i tajna uspjeha.Tako će se uskoro, na šezdesetoj obljetnici izviđaštva,koja će se obilježiti 19. svibnja 2011. godine, s maramamaoko vrata opet rame uz rame naći sve generacijehrvatskih izviđača...Literatura:Aljinović, R. – Lukić, A. – Majer, K. (2002.). Izviđačke godine. Zagreb: Savez izviđačaHrvatskeFistonić, Z. Povijest splitskih skauta - izviđača. (Splitski skautski zbor pripremaobjavljivanje 2011.)Paravina, E. – Ferenčak, K. (2002.). Dokumenti o osnivanju izviđača Hrvatske : od19. 05. 1951. do 29. 05. 1952. Zagreb: Savez izviđača HrvatskeUjaković, B. (2003.). Budi pripravan! : učenje i zabava od skauta do izviđača. Zagreb:Hrvatski školski muzej (katalog izložbe)Na primanju kod predsjednika Mesićaprigodom Dana izviđača 2005.11

GODIŠNJICEGODIŠNJICE HRVATSKOGŠPORTA U 2011. GODINIAnte PandakovićIco HitrecStipe BožićGodišnjice rođenja1821. Miroslav Singer, učitelj tjelovježbe – 190. godišnjica9. XI. 1881. Hinko Würth, športski djelatnik – 130. godišnjica15. XI. 1886. Ferdo Krizmanić, prof. tjelesnog odgoja – 125. godišnjica3. III. 1886. Paolo Radmilović, engleski reprezentativac u plivanju i vaterpolu– 125. godišnjica2. X.1886. Fran Šuklje, športski djelatnik – 125. godišnjica1891. Franjo Gregl, biciklist – 120. godišnjica1891. Ante Pandaković, športski djelatnik – 120. godišnjica11. IV.1911. Ico Hitrec, nogometaš – 100. godišnjica10. III. 1911. Fran Tućan, atletičar – 100. godišnjica27. VIII.1921. Bojan Stranić, odbojkaš – 90. godišnjica2. I.1951. Stipe Božić, alpinist i istraživač – 60 godišnjicaGodišnjice smrti9. I. 1911. Edvard Rusijan, avijatičar – 100. godišnjica23. XII.1951. Marijan Matijević, atlet – 60. godišnjica27. I. 1971. Milovan Zoričić, športski djelatnik – 40. godišnjica11. III. 1971. Ivo Buratović, atletičar – 40. godišnjica20. V. 1971. Rudi Reš, športski djelatnik – 40. godišnjicaGodišnjice osnivanja klubova1786. Osnovano Građansko streljačko društvo u Zagrebu – 225. godišnjica22. III. 1886. Odobrena pravila Zagrebačkog šahovskog kluba – 125. godišnjica13. II. 1911. Osnovan Hrvatski športski klub Hajduk – 100. godišnjica26. IV. 1911. Osnovan Prvi hrvatski građanski športski klub – 100. godišnjica20. I. 1931. Osnovan Prvi jugoslavenski kajak klub Zagreb – 80. godišnjica7. II. 1951. Osnovan Akademski judo klub Mladost – 60. godišnjica12. XI. 1951. Osnovan DTO Partizan Jugoslavije – 60. godišnjica2. III. 1961. Osnovano Sportsko društvo Medveščak – 50. godišnjicaGodišnjice događaja1. X.1891. Izdan prvi broj časopisa Gimnastika – 120. godišnjica13. V. 1911. Gimnastička reprezentacija Hrvatskog sokolskog saveza nastupilana 5. SP u Torinu – 100. godišnjica1936. Održane XI. OI u Berlinu – 75. godišnjica1941. Počela radom Viša škola za tjelesni odgoj u Zagrebu – 70. godišnjicaOI Berlin 1936. Akademski judo klub Mladost (1971.) NK Hajduk 1981.

Znanost i športŠportska rekreacija zasjaj u očimaZa razliku od diskusija o profesionalnomšportu, gdjese nerijetko dotakne temadopinga, športskih ozljeda ilinekog športskog skandala, za športskurekreaciju uvijek se vežu pozitivneasocijacije, kao što su, primjerice,zdravlje, idealna tjelesna težina, prihvatljivfizički izgled i tome slično.Plakati s nasmijanim i idealno građenimdjevojkama i mladićima dočekajunas na vratima svakog fitnesscentra, a želja za članstvom u društvulijepog, zdravog i sretnog svijeta,dovoljan su razlog da napravimo prvikorak i pokušamo promijeniti svojživot na bolje.Treneri, instruktori fitnessa i drugistručni kadar napravit će nam idealniprogram treninga, uvažavajućinašu dob, spol, postotak potkožnogmasnog tkiva, stupanj zdravlja, itd.Nakon nekoliko mjeseci discipliniranogvježbanja osjećat ćemo se bolje, srceće raditi pravilnije, u plućima ćemoimat više zraka, a naše tijelo pomaloće počet nalikovat na statiste s reklamnihpanoa zalijepljenih na ulaznavrata…Nažalost, iako u svemu ovom postojidio istine, stvarnost je u mnogočemu različita. Unatoč stotinama fitnesscentara koji su u Hrvatskoj iznikliu posljednjih dvadesetak godina,medijskom uvjeravanju o čudima kojeje moguće postići već nakon nekolikotjedana organiziranog znojenja, nažalost,sudeći po napisima iz tih istihmedija, zdravstvena situacija u Hrvatskojnije nimalo obećavajuća.Sve je veći broj pretilih osoba, svesu duži redovi u bolničkim čekaonica-ma i sve više ljudi boluje od bolestisuvremenog doba, između ostalih idepresije. Je li uzrok tome trenutnonepovoljna ekonomska situacija uTekst: MIROSLAV HRŽENJAKUnatoč stotinama fitnesscentara koji su u Hrvatskojiznikli u posljednjih dvadeesetakgodina, medijskomuvjeravanju o čudima kojeje moguće postići većnakon nekoliko tjedanaorganiziranog znojenja,sudeći po napisima iz tihistih medija, zdravstvenasituacija u Hrvatskojnije, nažalost, nimaloobećavajuća.Hrvatskoj, nedovoljna upornost rekreativnihvježbača, preslaba uključenostgrađana u različite oblike športsko-rekreativnihaktivnosti, ili nešto drugo.Naravno, uzrok leži u svemuovom nabrojanom, a rješenje se moždakrije u nekoj budućoj europskoj zakonskojregulativi ili naputku (dekretu)po kojem bi svi morali vježbati, unekim boljim ekonomskim vremenimau kojima će si svaka domaćica moćipriuštiti osobnog instruktora fitnessa,itd. U svakom slučaju, tema športskerekreacije i zdravlja zaslužuje velikinteres, a pored postojećih rješenja okojima se naveliko priča, valja ponuditii neki drugi način razmišljanja.Sagledavanje bilo koje športske problematike,uključujući i onu vezanu uzšportsku rekreaciju, mimo šireg društvenogi kulturalnog aspekta, značilobi parcijalno i nepotpuno traženjerješenja, odnosno, tapkanje u mraku.Današnji način života djelomično jestobilježen ubrzanim ritmom, velikomkoličinom stresa i nedostatkom tjelesneaktivnosti, ali, važnije bi biloreći da naša suvremena kultura nijeusklađena s vrijednostima i ritmomživog tijela, s kreativnom aktivnostii zadovoljstvom, već s materijalnomproduktivnosti i zahtjevima ekonomijeprofita.Način razmišljanja suvremenogčovjeka u prvi plan stavlja profit trgovačkogdruštva u kojem je zaposlen,političku ili neku drugu ideologiju,a iluzorna povezanost osobnih financijskihbenefita i društveno-ekonomskogstatusa s vlastitim zadovoljstvomi zadovoljstvom njegoveobitelji, pomaloali sigurno udaljuje gaod stvarnosti.Svojevrsno mehanicističko razmišljanjeili vjerovanje da je našetijelo stroj, a da medicinska znanostima ulogu automehaničara koji će svremena na vrijeme otkloniti kvar ilipromijenit dio, jednak je razmišljanjuda je debljina posljedica prevelikogunosa kalorija, a da su fintess mehaničariti koji znaju recept koliko fizičkeaktivnosti je potrebno da bi se otkloniovišak tjelesne mase.Ne treba izostaviti niti medijskemehaničare koji se brinu koliko jemeksičkih sapunica potrebno kako bise zadovoljila potreba za ljubavlju ilikoliko je dnevnih strahota potrebnokako bi se uvjerili u to da smo sretnii zadovoljni što nismo u grupi raznihnesretnika. Ne treba izostaviti i one43 Olimp

Znanost i športDok trči, vozi bicikl, rekreativno igra nogomet ili tomeslično, u čovjeku prevladavaju spontane reakcije. Reklobi se, pune se akumulatori...mehaničare koji brinu da se osjećamovrlo obrazovani i intelektualnokompetitivni, ili da se osjećamo produhovljenim,itd. Zajedničko obilježjesvega navedenog je ono što trenutnoimamo. S jedne strane, to je uređenodruštvo u kojem za svako zašto postojizato, razne strategije, uključujući ione športske, koje garantiraju sretnijubudućnost, prognoze znanstvenikada će buduće generacije živjeti dužei kvalitetnije i tome slično. S drugestrane vidimo otuđenje koje nerijetkovodi u bolest.Otuđenost, možda bolje od bilokoje druge riječi, opisuje nevolju suvremenogčovjeka. On je kao „stranacu nepoznatoj zemlji“ nikad bez pitanja„Za što ja živim?“ ili „Što će mi sveto?“. On se bori s nedostatkom smislasvog života, nejasnim ali stalnimosjećajem nerealnosti, protkanimosjećajem usamljenosti koje teškommukom pokušava prevladati ili negirati,dubokim strahom da će mu životisteći prije nego što bude imao šansuda ga proživi.Vještina prikrivanja znakova očitognezadovoljstva ili glumljenja dobrograspoloženja više nije samo povlasticaposlovne ili političke etike, već iobičnog svakodnevnog čovjeka. Suprotnosttakvog osjećaja otuđenja jestosjećaj sreće i zadovoljstva. Kad jeosoba zadovoljna, njene oči sjaje, kožaje ružičaste boje i topla, ponašanjeima lakoću i živahnost, a držanje imamekoću i gracilnost. Ti vidljivi znacimanifestacija su protoka osjećaja, krvii energije prema periferiji tijela.Sjaj u očima, spontani osmjeh, osjećajkreativne sreće i cjelokupnog psihičkogi fizičkog zadovoljstva nekakosu oprečni emociji straha, i to strahaod svega i svačega, pa između ostalogi straha od suvišnih kilograma,izgužvanog tijela, celulita, premale

mišićne mase, preblagog i nekompetitivnogizraza lica...Ako se nakratko vratimo na onaj diotržišta koji ogromna sredstva zgrćuzahvaljujući industriji straha (antikancerogenoposuđe, antialergijski usisivači,tablete za imunitet), onda možemopretpostaviti i da jedan dio takozvaneindustrije slobodnog vremenaprofit ostvaruje zahvaljujući sličnommarketingu. Promjena takvog marketingaza razne fitness centre bilabi jednako pogubna kao i promjenauređivačke koncepcije raznih medijakoji bi prestankom objavljivanja crnekronike i dramatičnih prizora nesrećaizgubili većinu čitatelja, takozvanihovisnika o nesreći.Što onda napraviti u ovakvoj situaciji?Kao prvo, šport, a posebno športskarekreacija, još uvijek pripadaju onomdijelu čovjekovog života u kojem nalazimospontanost, istinsko zadovoljstvoi sreću. Dok trči, vozi bicikl, rekreativnoigra nogomet ili tome slično, učovjeku prevladavaju spontane reakcije,reklo bi se, pune se akumulatori.Na koji način te trenutke spontanosti,koji nisu inficirani strogim protokolima,kaznenim odredbama i zakonimajoš kvalitetnije koristiti za poboljšanjezdravlja pojedinca i društva tema jebudućih rasprava.Športska rekreacija, kao i vrhunskišport, šport u školi ili šport osoba s invaliditetomne možemo u potpunostisagledati ako ne uzmemo u obzir svedruštvene, kulturalne, ideološke i drugeaspekte vremena u kojem živimo.Međutim, odgovornost gospodarstvenikaje gospodarstvo, odgovornostznanstvenika jest znanost, a odgovornoststručnjaka iz područja športskerekreacije jest sve ovo o čemu je biloriječ u ovom tekstu.Hoće li budući stručnjaci iz područjašportske rekreacije postati instantmenadžeri koji će retoriku fitness centaratemeljiti na stručnoj terminologijikoju nitko ne razumije, a svima zvučipametno, ili će svoju komunikacijupodići na suptilniju i višu frekvencijupokazat će vrijeme.Broj istinski sretnih osoba kojesvakodnevno susrećemo, na ulici,radnom mjestu, ukazuje nam na toje li sadržaj ovog teksta tek jednomalo drukčije razmišljanje u odnosuna svakodnevnu i službenu verzijušportske rekreacije i života općenito,ili polazna osnova za dublje sagledavanjeproblema oko nas i traženjacjelovitijih rješenja. •Literatura:1. Granić, J. (2009). Jezična politika i jezična stvarnost.Zagreb, Hrvatsko društvo za primijenjenulingvistiku – HDPL2. Granić, J. (2006). Jezik i mediji. Zagreb-Split, Hrvatskodruštvo za primijenjenu lingvistiku – HDPL3. Erdeljac, V. (2009). Mentalni leksikon – modeli ičinjenice. Zagreb, Ibis grafika d.o.o.4. Orwell, G. (1983). 1984. Zagreb: August Cesarec→ Summary ←Sports recreation is most oftenassociated with health, goodphysical appearance and generalsatisfaction. However, despitethe expansion of fitness centerswhich we have been witnessto in recent years, the imageof modern man’s health is farfrom the one advertised on theposters hanging on the entrancesto various centers, promisinghealth, beauty and good physicalappearance…Sports in general and especiallysports recreation - unlikeother activities which are oftendominated by strict laws, rulesof conduct, thought and dresscodes still represent an oasis ofspontaneity, creative happinessand true satisfaction for people.Will sports recognize thoseadvantages arising from notbeing infected by contemporaryprotocols and standards, some ofwhich seem very pointless, onlytime will tell.The number of satisfied peoplewith spontaneous smiles andwith a twinkle in their eyes willbe indicators of the selectedopinion.45 Olimp

MOOMuzej– središteolimpizmaNeka je anketa nedavno pokazalada puno više ljudiprohoda kroz jedan od shoppingcentara u gradu Zagrebudnevno, nego što sve hrvatskemuzeje obiđe posjetitelja mjesečno.Ne znam kakav je taj odnos kad je upitanju muzej u gradu Lausanni, ali onje svaki put kad svratim u njega - punljudi!Olimpijski muzej u Lausannei izgrađenje na obali Ženevskog jezera,gotovo baš na onom istom mjestu nakojem je „otac“ modernog olimpizma,barun de Coubertin osmišljavao stvaranjenove i moderne Olimpije u slavudrevnih Olimpijskih igara.Gradnja je počela u prosincu 1988.,a muzej je svečano otvoren 23. lipnja1993.Pogled koji s terase muzeja pucaprema jezeru i planinama u pozadini.isti je kao i onaj koji je inspirirao iliterarne velikane poput Rousseaua,Voltairea, Byrona i Hugoa da se biranimriječima dive slici koju vide predsobom.Na ulazu u Olimpijski park, kojiokružuje muzej, dakle prva skulpturakoju posjetitelj koji se penje premaulazu vidi, jest ona posvećena DraženuPetroviću, hrvatskom košarkaškomvelikanu, koji je poginuo u prometnojnesreći. Ona je jedna od rijetkih koja suu parku, a da su s imenom i prezimenom,da predstavljaju baš određenogšportaša, što je počast koju su zaslužilidoista rijetki. Baš zato je svakom hrvatskomposjetitelju i te kako važnofotografirati se uz nju.Ostale skulpture u parku poredanesu uz puteljak čija je dužina u centimetarista kao i dužina antičkog Olimpijskogstadiona, a lagani uspon (ilisilazak) prilagođen je ugodnoj šetnjikroz park.Sve su skulpture u parku posvećenešportu, a jedan od vjerojatno najzanimljivijihizložaka je neposredno uz ulazu muzej - „Citius, altius, fortius“, autoraMiguela Berrocala. To je ogroman ljudskitorzo, u 6 dijelova koji se pokrećui okreću, otvarajući posjetiteljima nesamo osnovnu strukturu izloška načinjenogod kevlara, otpornijeg od čelika,nego istodobno asocirajući na vječnumobilnost športa i sportskoga duha.Povezanost umjetnosti, kulture išporta u svojoj jednostavnosti, na nekije način i poruka koju svaki posjetiteljOlimpijskoga muzeja u Lausanni moraosjetiti i prije nego što uđe u muzej.Dakako, osnovna ideja olimpizma, kojaobuhvaća i ekologiju kao način životai šport kao način očuvanja prirode,prisutna je doslovce u temeljima samogamuzeja. Naime, muzej je nastaoOlimp 46

i gradio se baš oko stoljetnog hrasta učijoj je danas sjeni kip Pierrea de Coubertina.Simbolika drveta koje je počelorasti otprilike baš one godine kad jebarun de Coubertin obnovio Igre, samopojačava cijeli dojam oko muzeja i snagunjegove ukupne poruke svima.Danas muzej, uz stalnu izložbu, nudimnoge druge zanimljivosti, pa ako bašhoćete i mogućnosti shoppinga. Zadnjiboravak ovoga autora u Lausanni, korajemsiječnja ove godine, bio je boravaku amfiteatralnoj dvorani muzejau kojoj je održan Simpozij o opstankušporta u svjetlu opasnosti od ilegalnogklađenja. U nastavku Simpozija,na kojem su govorili Jacques Rogge,predsjednik MOO-a, Risto Nieminen,predsjednik Svjetske udruge kladionicai još niz uglednih predavača iz svijetašporta, održana je prezentacija i predstavljenisu dobitnici Svjetskih Fairplay nagrada.Grad Lausanne i uprava muzejatakve događaje podupiru, organiziraju ina neki način i priželjkuju u svome gradu,kako bi Lausanne opravdala natpiskoji se često vidi na ulicama: Lausanne– glavni grad olimpizma!A to se uspjeva na način kako to radeu Olimpijskom muzeju – atraktivnim imultimedijskim pristupom. Ovoga trenutkau muzeju je postavljena izložba„Športaši i znanost“, na kojoj možetesaznati puno o utrošku energije ili prijenosusnage u mišićima, ali to možeteistodobno i sami iskušati, pa i samishvatiti kako rade mjeritelji vremena ividjeti kako se razvija tehnologija treningai televizijskog praćenja športskihdogađaja. I još puno toga drugoga...Škola, školarci i učenje o športusastavni su dio programa u muzeju,pa s njihovih, muzejskih web stranica(http://www.olympic.org/museum-schools)nastavnici i učitelji mogu punotoga saznati prije nego dovedu učenikeu posjetu, a dakako da je i stručnivodič uvijek na raspolaganju.Muzej najmanje jednom godišnjeorganizira seminare za nastavnike nakojem predaju najbolji stručnjaci izodređenih područja, kako bi pomogliu obrazovanju mladih generacija, tepromociji športa. Jednom mjesečno,Tekst: JURA OZMECOlimpijski muzej uLausannei izgrađenje na obali Ženevskogjezera, gotovo baš naonom istom mjestu nakojem je „otac“ modernogolimpizma, barun deCoubertin, osmišljavaostvaranje nove i moderneOlimpije u slavu drevnihOlimpijskih igara.u muzeju možete slušati glazbu uizvođenju vrhunskih majstora, ali istudenata glazbenih škola, ne samo izŠvicarske, što daje dodatnu vrijednostsvim već spomenutim aktivnostima.Prvoga dana proljeća, kada je i Danborbe protiv rasizma, i ponovo je Olimpijskimuzej taj koji otvara posebnu,privremenu izložbu u kojoj „šport mijenjasvijet“, a koju otvara jedan sportašvelikan,Frankie Fredericks. Izložba sezove jednostavno: „Nada“, a svi koji ćebiti u muzeju dok traje, moći će vidjetidio iz bogate video baštine (42.000sati materijala!) i neke od 700.000arhiviranih fotografija, koliko muzejima. Uostalom, na jednoj od fotografijakojom se izložba predstavlja, su prijateljiJessie Owens i Lu(t)z Long.Saznajte sami tko su njih dvojicabili, a ako ste makar i blizu Lausanne,svakako posjetite muzej. Bilo kada, jeruvijek je zanimljiv! •Literatura:Web stranica MOO-a (www.olympic.org)„Discovering the Olympic Museum“, IOC 1994.privatna arhiva→ Summary ←A recent poll showed that morepeople walk through one ofZagreb’s city malls daily, than allCroatian museums have visitorsmonthly. I do not know what thatrelation is when it comes to theOlympic Museum in the city ofLausanne, but every time I stop by- it’s full of people!The Olympic Museum in Lausanneis built on the shores of LakeGeneva, at almost the exact spotwhere the “father” of modernOlympism, Baron de Coubertin,shaped the creation of the new andmodern Olympia in the glory ofthe ancient Olympic games.The connection between art,culture and sports in its simplicityis in some way the messagethat each visitor of the OlympicMuseum in Lausanne must feeleven before entering the museum.Of course, the main idea ofOlympism which includes ecologyas a way if life and sports as a wayof preserving nature, is presentin the very foundations of themuseum.47 Olimp

Treneri i športTekst: ŽELJKO MATAJAZašto sam pristalica uvjerenja da je trenerski posao bliži umjetnosti nego onomešto zovemo strukom? Zato što se trener bavi poslom u kojem je čovjek neponovljivabiološka jedinka različitih sposobnosti i mogućnosti koje, poput zagonetke, trenerodgoneta.Što bi sve trener morao znati i kojim disciplinama ovladati da bi bio stručnjak? Odsvega je najgore što će s prvim neuspjehom biti poniženo i ono što je bilo uspješno.To ne zavrjeđuju treneri, a ni oni koji su ih školovali.Trener- stručnjak ili umjetnik?Miroslav Blažević Mirko Novosel Ante KostelićOlimp 48

Trenerska djelatnost je golemposao i još veći prostor u kojemostaje upitno što se završenomtrenerskom školompostaje ili dobiva? Dakle, je li trenerzvanje koje se može uz školovanjedodijeliti ili je to struka koja se možejedino postići stupnjevima školovanja.Je li športaš proizvod tehnološkogprocesa koji se uči u školi ili je on,naravno sa svojim rezultatima, stvaralačkidomet koji se u rekreaciji, sličnokao u glazbi, reproducira? Ili je sve,osim stvaralaštva, upitno kad je riječ io športašu i o treneru?Je li u osobi Miroslava Blaževića sadržanaparadigma ponuđenog naslova?Kad je on čudotvorac kojemu seskandira “Ćiro majstore” i koliko gadijeli od one ružne, samo rulji primjerene,pogrde “Ćiro pederu”? Jednoznačniili pak zapleteni i slojeviti odgovorisu više dokaz da je riječ o poslukoji je stjecajem niza okolnostipostao struka, baš kao što bi i športašmogao biti na najbližem putu da postanešportski proizvod struke. Ako ješportaš proizvod struke, kome pripadaslava? Proizvodu ili prozvođaču?Žarko Susić, slušao sam od njegogovih,kako se to kaže, atletičarskihpulena - bio je veliki trener, animatori čovjek koji potiče na aktivnost. LeoLang je svoje znanje crpio iz bogatokonzultirane literature. Surađivao jesa stručnim institucijama. Jednomzgodom, kad više nije bio trener, iznenadiome golemim znanjem koje nijeisticao. Leo Lang se znanjem bavio i umarketingu. Pokojni Aleksandar Seifertbio je tvorac velike vaterpolske“Mladosti” i reprezentativnih uspjeha.Igrači su ga voljeli i bojali ga se istovremeno.Vladimir Štencl u Zagrebuje stvarao, a s reprezentacijom seproslavio osvojivši rukometno zlato1972. u Münchenu. U Njemačkoj jenastavio karijeru i ubrzo je proglašenrukometnim carem. Danas ga javnonitko ne traži, ali ga mnogi, baš kao ija osobno, cijene.Mirko Novosel nakon što je s uspjesimaCibone proglašen najboljimeuropskim trenerom, više nije postizaotako visoke rezultate. Nitko nidanas ne sumnja u njegove trenerskekvalitete.Boris Volčanšek bio je jedan odnajtrofejnijih trenera plivačkog klubazagrebačke “Mladosti” i otkad je doktoriraobavio se samo teorijom i onompraksom koja ne donosi popularnost.Vjeran Friščić je, izvan svake dvojbe,jedan od najsustavnijih učitelja i poznavateljateniskih izazova, a bio je ivrstan izbornik ženske reprezentacije.No, po mojem sudu, najbolji našteniski trener bio je Nikica Nadali,koji se već dugo ne bavi trenerskimposlom. Oslonio se na poduku i naorganizaciju, jer je duboko svjestanrazlike između njegove struke profesoratjelesnog vježbanja i trenerskogzvanja kojemu svi arbitriraju, a njemudo te arbitraže nije stalo.Herman Vukušić je jedan od najtrofejnijihtrenera koji je djelovao dok suStipančić, Šurbek i Čordaš žarili i palilisvjetskim stolnim tenisom. Makar nitkone dvoji o njegovom znanju i sposobnostima,ostat će upitno: tko jekoga proslavljao?Velimira Kljaića nije odredila struka,već stjecaj okolnosti u kojima se potvrdiokao lider situacije. Osvojio jezlatnu kolajnu u Atlanti s momčadikojoj je, kako se to kaže, udahnuodušu, kad su već svi mislili da je onana izdisaju rukometne klupske slave izkoje su reprezentativci regrutirani.Gdje su njihova znanja, iskustvai zvanja koja im je struka podarila?Tko je, kad je i na kojoj športskoj školibilježio njihove riječi, misli i poticaje?Tko će od njih biti priznati stručnjak, atko će, poput Dražena Jerkovića, još zaživota postati legenda?Luku Kaliternu, legendarnog treneraHajduka nisam poznavao, ali odnjegovog, na neki način nasljednikapo pristupu treningu i izboru nogometašaAnte Mladinića - Biće, samčuo da je Kaliterna govorio da se od→ Summary ←In this text the author says hebelieves that a coaching job iscloser to art than to that whichwe refer to as a profession. Heexplains this with the fact that acoach does a job in which manwas and remains an unrepeatable,biological specimen of variouscapabilities and possibilities that,like a puzzle, the coach solves..The author claims that a successfulcompletion of coach education inno way means a successful coach,that is, successful coaches willalways be those who come beforewhat we refer to as a profession,or those who are before their time,regardless of the college that theyfinished.He mentions Ante Kostelic as anexample who made the world’sski champions (Janica and IvicaKostelic). Ante Kostelic waseducated at a sports college, butwhen they wanted to award himwith an honorary doctorate whichhe totally deserved, they found outthat he had not graduated…Velimir Kljaićloših dasaka brod ne pravi, a ako se inapravi onda je to loš brod.Napokon, što reći o Anti Kosteliću?Školovao se na športskom fakultetu,a kad su mu htjeli dodijeliti počasnidoktorat, kojeg je apsolutno zaslužio,ustanovili su da nije diplomirao…Trenerski je posao uistinu golem,a ono što treneri znaju ne bi moglostati u knjige. Svako vrijeme tražiljude svojeg kova. Međutim, uspješniće treneri biti uvijek samo oni koji idunešto ispred onoga što zovemo strukomili onoga što ide ispred vremena.To uistinu nema smisla uspoređivatis plejadom onih koji se školuju, koji semoraju školovati za ono što zovemotemeljnim znanjima… •49 Olimp

Društvo i športTekst: GORAN VOJKOVIĆModel koji je Hrvatskaprimijenila nije ni ukom slučaju novost ilineobičnost na svjetskojrazini - on je za nasnov, ali se u zapadnimdržavama već uvelikeprimjenjuje.Natko Zrnčić DimFilip HrgovićKrajem prošle godine kratkopriopćenje MORH-a uzrokovaloje priličan broj komentarana internetskim portalimai forumima. Iz Ministarstva obraneRepublike Hrvatske priopćeno je kakoje MORH, na prijedlog Hrvatskogaolimpijskoga odbora, potpisao ugovoro prijemu 20 vrhunskih športaša udjelatnu vojnu službu oružanih snaga.Većina njih već je poslana na osnovnuobuku, nakon koje će, negdje u dobakada ovaj broj Olimpa bude izlazio iztiska, biti primljeni u djelatnu vojnuslužbu.Svi primljeni športaši su iz liste„športova od posebnog interesa zaMORH“, a gdje spadaju, primjerice,veslanje, jedrenje, taekwondo, boks,hrvanje, karate, skijanje, streljaštvo,padobranstvo i gimnastika. Jasno je- u pitanju su športovi koji su bliskovezani uz obuku profesionalnih vojnikakao što je streljaštvo, padobranstvoili skijanje, potom su tu borilačkevještine, ali i športovi kojim se podižeopća kondicija vojnika.Veslanje i jedrenje se, istina, danasviše ne koriste u profesionalnom vojnomdjelovanju, ali stara je istina danema pravog pomorca ukoliko ne“osjeti” jedra i vesla; dakle i ta znanjasu iznimno zanimljiva vojsci u smisluobuke novih kadrova.Sigurno je da će Hrvatska vojskaza vrhunske športaše naći posla. Možemopretpostaviti da će sa svojimvrhunskim znanjima biti vezani uzobuku drugih vojnika u specijaliziranimvještinama i stjecanju potrebnepsihofizičke pripremljenosti.Model koji je Hrvatska primijenilanije ni u kom slučaju novost ili neobičnostna svjetskoj razini - on je za nasnov, ali se u zapadnim državama većuvelike primjenjuje. Vojske su u svevećoj mjeri profesionalne, stoga je potrebnomanji broj vojnika - bitno intenzivnijei na većoj profesionalnoj razininego nekada - podučavati različitimvještinama. Tu iznimno upućeni vrhunskišportaši mogu uvelike pomoći.Dodatno, to ne treba izbjegavatireći, vrhunski športaš predstavlja i dobrureklamu za oružane snage svojezemlje – sada, kada vojska nije obvezna,ona se na tržištu rada natječeza kadrove i naravno želi, kao i svakidrugi poslodavac, dobiti najbolje moguće.Športaš je tu kao svojevrstancelebrity, što jest prilično jednostavnapromidžbena igra, no vrijeme je takvo- pravila promidžbe u vremenu internetai Facebooka jednaka su za sve.Razvoj športske karijere kroz aktivnuvojnu službu, pozitivan je zamladog športaša i iz egzistencijalnihrazloga. Športova koji se uglavnompokazuju medijima i u kojima se vrtemilijuni zapravo je malo, a ni tamosvatko ne dođe do milijunskog ugovorai vrhunskih uvjeta za pripremu.Biti aktivan vojnik znači imati redovituplaću te uvjete za trening inastupe, a što je mnogim športašimadanas problem. Nema svugdje jakihsponzora, a raditi u klasičnom korporativnomokruženju i ozbiljno se bavitišportom skoro je nemoguće. Radnovrijeme je punih 8 sati, ako ne i više,Olimp 50

Športašiu vojscii malo je radnih mjesta gdje športašmože odsustvovati tjednima radi potrebapriprema ili natjecanja. Takvočesto odsustvovanje s posla nije višemoguće ni u „klasičnoj“ državnoj službi,a kamoli u privatnom korporativnomokruženju.Vojska, kao vrlo specifičan oblikdržavne službe, i sa specifičnim „radnimvremenom“, tu pruža velike mogućnosti.Dodatno, ugovor kojim sepostaje profesionalni vojnik rješavai pitanje što nakon športske karijere.Ovako će se jednostavno nastavitibaviti svojim dužnostima unutarvojnog ustroja, odnosno službeu Ministarstvu.Dodatni razlog zbog kojih jevijest o primanju u djelatnuvojnu službu dovela do brojnihinternetskih komentara,je na prvi pogled velikarazličitost između načelai ciljeva športa iolimpizma te poslovakojima se bavi vojska.No, ta razlika je samo na prvi pogled.Nije sličnost samo u tome da se išportaši i vojnici nalaze ispod istezastave s kojom predstavljaju svojuzemlju, već je ova prilika dobar razlogza navesti još jednu činjenicu.Oružane snage suvremenih demokratskihdržava služe za obranu, zapomoć u izvanrednim okolnostima kaošto su prirodne katastrofe i za sudjelovanjeu međunarodnim mirovnimmisijama. Republika Hrvatska vrlo aktivnosudjeluje u većem broju misija,sukladno Odlukama Vijeća sigurnostiUjedinjenih naroda.Povelja Ujedinjenih naroda navodikako se svi članovi UN-a, da bi pridonijeliodržavanju Međunarodnogmira i sigurnosti, obvezuju stavitina raspolaganje Vijeću sigurnostioružane snage.Podsjetimo se Preambule PoveljeUjedinjenih naroda:„Mi narodi Ujedinjenih naroda,odlučni da spasimo budućenaraštaje od užasa rata, kojije dva puta tijekom našegaživota nanio čovječanstvu neizrecivepatnje, da ponovno potvrdimo vjeruu temeljna prava čovjeka, u dostojanstvoi vrijednost čovjeka, kao i u ravnopravnostvelikih i malih naroda, dastvorimo uvjete potrebne za održavanjepravde i poštovanje obveza, kojeproistječu iz ugovora i ostalih izvoraMeđunarodnog prava, da potpomažemosocijalni napredak i poboljšanježivotnih prilika u većoj slobodi; pau tu svrhu da budemo snošljivi i daživimo zajedno kao dobri susjedi, daujedinimo svoje snage za održavanjeMeđunarodnog mira i sigurnosti, daprihvatimo načela i da uvedemo načinekoji jamče da se neće upotrijebitioružana sila osim ako je to u općeminteresu, da upotrijebimo Međunarodnimehanizam radi potpomaganja ekonomskogi socijalnog napretka svijunaroda, odlučili smo združiti svojenapore za ostvarenje tih ciljeva.“Kada usporedimo ciljeve olimpizmai ciljeve koje su autori Povelje zadalisvjetskoj zajednici, onda možemoValent Sinković51 Olimp

Društvo i športVojske su u sve većojmjeri profesionalne,stoga je potrebno manjibroj vojnika - bitnointenzivnije i na većojprofesionalnoj razininego nekada - podučavatirazličitim vještinama. Tuiznimno upućeni vrhunskišportaši mogu bitnopomoćividjeti veliku sličnost. Makar je svijetdanas sigurno ugodnije mjesto negokada je Povelja pisana 1945. godine,mnogi od tih ciljeva još nisu ispunjenii pred nama svima su, kao stanovnicimajedinstvenog planeta. Tko nasuostalom može bolje podsjetiti da se inajteži ciljevi ipak mogu ostvariti teškimi napornim dugogodišnjim radomod samih športaša?In late 2010 the Croatian Ministryof Defense announced that theMinistry, upon the proposal of theCroatian Olympic Committee,signed with 20 top athletes contractson active military service in thearmed forces. This is a new solutionfor Croatia, which enables talentedathletes professional conditions ofdevelopment resolving at the sametime the issue of their existence.In addition, the article remindsus that one of the main tasks ofthe armed forces today is - thepreservation of internationalpeace and security and this iswhere the tasks of the armed forceslargely coincide with the goals ofOlympism.Zato – poželimo našim športašimadobrodošlicu u Hrvatsku vojsku i zaželimoim uspješan nastavak kakošportske, tako i nove karijere hrvatskogvojnika. • → Summary ←Olimp 52

Žene i športAmazonkasa zelene potkoveKao hazenašica u HAŠK-ovom dresu, s loptom (1924).Tekst: RATKO CVETNIĆJedno od obilježja haškovskogpoimanja športa bilisu all-round športaši,aktivni, a nerijetko i vrlouspješni, u različitim disciplinama,pa se tim putemkretala i karijera IvaneTomljenović. Bila je odličnaatletičarka, skijašica,tenisačica, a sudjelovalaje i u prvoj košarkaškojutakmici u Zagrebu, kojaje održana u siječnju1929. godine.Zimus nas je Muzej grada Zagrebaobradovao izložbom „Zagrepčankau Bauhausu“ kustosiceLeile Mehulić, posvećeneživotu Ivane Tomljenović Meller, čemusa zadovoljstvom posvećujemo prostorrubrike u ovom Olimpu. Suvremenomčitatelju dugujemo jedno objašnjenje:pod «Bauhausom» iz naslova izložbene misli se na lanac supermarketanego na slavnu školu za arhitekturu iprimijenjenu umjetnost koju je nakonI. svjetskog rata u Njemačkoj osnovaoWalter Gropius i koja je u nepunih desetljećei pol svoga djelovanja izazvalaestetsku revoluciju postavivši noveparadigme ne samo u arhitekturi, negoi u srodnim disciplinama XX. stoljeća.Tko je Ivana Koka Tomljenović?Nakon izložbe o njenom životu i raduposjetitelj bi se lako složio: u tomeje filmu nedostajao samo HumphreyBogart, i to u nekoj od svojih klasičnihinkarnacija. Samo pitanje bi u vrijemeart decoa u Zagrebu bilo deplasirano;znalo se da njena pojava u salonimaZagreba, Beograda, pa potom i europskihmetropola izaziva „sveobćeudivljenje“, jer je još kao tinejđerkapostala nezaobilaznim, ponekad ifatalnim, dijelom visokoga društva.Premda njena likovnjačka djelatnost,koju ćemo ovdje ostaviti po strani, idanas izaziva podijeljena mišljenjastruke, nama je u prvome redu važnakao športašica i športski djelatnik, ameđu kvalitete izložbe u MGZ-u možemouvrstiti sretnu okolnost da tanjena strana nije zanemarena.Rođena je 1906. na zagrebačkomStrossmayerovom trgu, u obitelji posljednjegahrvatskoga bana dr. TomislavaTomljenovića. Usred dobrostojećeobitelji, Ivana je u svojoj mladostisvakako uživala blagodati visokogaOlimp 54

građanskoga položaja, koji joj je omogućioslobodan pristup športu, ali junije odredio svjetonazorno, što će seogledati u njezinim antimonarhističkim,a kasnije i otvoreno ljevičarskimočitovanjima.Već kao djevojčica aktivna je uHrvatskom sokolu u kojem se ističe ulakoatletskim disciplinama, ali pravašportska karijera vezana je uz velikuinstituciju hrvatskoga športa prvepolovice XX. stoljeća - uz HAŠK. Napominjemoto stoga što nam danas - uvrijeme kada javni športski diskursprečesto biva pridavljen vulgarnostima- HAŠK doista ostaje podsjetnikomna značaj športa u građanskoj i akademskojzajednici.Jedno od obilježja haškovskogpoimanja športa bili su all-round športaši,aktivni, a nerijetko i vrlo uspješni,u različitim disciplinama, pa se timputem kretala i karijera Ivane Tomljenović.Bila je odlična atletičarka, skijašica,tenisačica, a sudjelovala je i uprvoj košarkaškoj utakmici u Zagrebu,koja je održana u siječnju 1929. godine,i to između dviju ženskih sastava.U vrijeme njezinoga ulaska u HAŠK,u našoj se i europskoj mladeži, osobitoženskoj, sve više popularizira hazenaili „češki rukomet“, koji se igrao nadvostruko većem terenu i po modificiranimpravilima.Zbog temperamenta i borbenosti,a svakako i zbog veoma privlačnepojave, ova „Amazonka sa Zelenepotkove“ kako je zove autorski timizložbe, brzo je postala zvijezda športskihrubrika i miljenica publike. Svakakos pokrićem, jer osim što je bilanositeljicom igre državne hazenaškereprezentacije, Ivana Tomljenović bilaje i jedna od najboljih atletičarki tadašnjeJugoslavije s rekordima u diskui skoku u vis. To joj je 1928. godinedonijelo naziv najbolje jugoslavenskešportašice.Ta reputacija pomogla joj je da,poput današnjih športaša, često mijenjamjesto boravka: Ljubljana, studiju Beču i dres Sportvereina Wien, potomodlazak u Berlin gdje - u vrijemesvog boravka na Bauhausu - sa SCCharlottenburgom osvaja europskoklupsko prvenstvo, zatim VynohradskiSokol u Češkoj... i tako sve do krajahazenaške karijere u beogradskomBSK-u.No kako hazenu nakon II. svjetskograta sve više istiskuje rukomet, takoće Ivana Tomljenović Meller svojudužnosničku karijeru ostvariti u športukoji danas poznajemo mnogo bolje.Među mnogobrojnim dužnostimaističu se potpredsjednička u Rukometnomsavezu Hrvatske, ali i dužnosničkimandati u Atletskom savezuHrvatske te u Fiskulturnom društvuDinamo.Treba spomenuti da je za vrijemesvoga boravka u Bauhausu, koji jetada bio jedan od središta europskeintelektualne ljevice, Ivana Tomljenoviću mnogočemu formulirala svojesocijalističke stavove što će njoj, ai njenoj obitelji, koji puta zagorčatiživot u uvjetima monarhističke Jugoslavije.No, ni poslije rata, u okvirimau kojima su njeno građansko porijekloi civilizacijske navike odudarale odboljševičke uravnilovke, trebala je i tekako zapeti da dokaže svoju pripadnostnovoj orijentaciji.Borbenost i odanost idejamaBauhausa zadržali su je u krugu ljudikoje je režim tolerirao, pa je u svojimnovim ulogama, dužnosničkimi pedagoškim - kao srednjoškolskanastavnica likovnog odgoja - dočekalaumirovljenje. Povukavši se iz javnogaživota, već gotovo sasvim zaboravljena,umrla je 1988. godine.Premda bi se ovo podsjećanje moglosvrstati i u našu rubriku posvećenupovijesti športa ipak je - uzimajućiu obzir i spomenutu izložbu - donosimos velikim zazivom aktualnosti, jerje Ivana Tomljenović u mnogo čemupreduhitrila današnje vrijeme te sesama izborila za status u športskimi dužnosničkim redovima svoga vremena.Završimo stoga citatom iz katalogaizložbe, jedva odoljevajući napasti dapojam Bauhaus zamijenimo pojmomHAŠK: „Bavljenje športom u vremenunjezina formiranja bilo je odraz staleškeprivilegiranosti, i, mnogo značajnije,osobnog svjetonazora koji jepodrazumijevao osoban odnos prematjelesnosti, samosvijest i emancipiranost,a koji je bio ugrađen i u načeloBauhausa da je čovjek jedinstvo duhai tijela.“ •Literatura:Mehulić, Leila: Ivana Tomljenović Meller – Zagrepčankau Bauhausu, Muzej grada Zagreba, Zagreb,2010.www.mgz.hr – mrežno mjesto Muzeja grada Zagreba(veljača 2011)→ Summary ←This winter Ivana TomljenovićMeller (1906-1988), a visualartist and educator from Zagreb,received deserved recognitionthrough the exhibition in Zagreb’sCity Museum dedicated to herunique and dynamic lifestyle.However, she is much less knownfor her also very rich sportsresume that started in HrvatskiSokol (The Croatian Falcon) andHAŠK and developed as a signof extreme self-conscience whichwas upgraded while she was astudent of Bauhaus and whichshe demonstrated throughout herwhole life.Formerly one of the bestEuropean hazena athletes, shewas a state team representativein several sports and later aprominent sports official.U Zagrebu 1950. sa ŠveđaninomPaulom Hoegbergom, budućimpredsjednikom Međunarodnerukometne federacije55 Olimp

Šport na internetuPrecizan, švicarski organiziran,vješt u spuštanju kompetencijana niže razine - kratakje opis Međunarodnog skijaškogsaveza nakon pregledavanjainternetske stranice fis-ski.com. Sasjedištem u Oberhofenu, 111 zemaljačlanica i 35.000 registriranih športašicai športaša, FIS je - prema riječimamenadžerice za komunikacije RiikkeRakic – internetske stranice pokrenuokrajem 90-ih godina prošloga stoljećai sam njima upravlja od 2000.Godišnje FIS, uz pomoć nacionalnihsaveza-članica, organizira 6000 natjecanja.Riječ je o respektabilnim aktivnostimai informacije o njima na službenimsu stranicama vrlo dobro predstavljene.Glavni cilj ulaska u novimedij i bio je objava činjenica, ponajprijerezultata, pa su najposjećenijestranice i danas vijesti i rezultati.Šport čiji je krovni savez 1924.godine u Chamonixu osnovalo 14zemalja zasad ne koristi internet nipribližno agresivno kao što to čine,primjerice, nogomet ili košarka. Informacije,obavijesti o natjecanjima,statistika, povijest, uvid u aktivnostii dokumente FIS-ovih tijela - sve jepregledno i lako dostupno svima kojitrebaju relevantnu informaciju bezpreviše lutanja virtualnim svijetom.No kako je internet silno ubrzaokolanje informacija te svih drugih sadržajavezanih i uz šport, FIS je odkraja prošlog desetljeća razgranaosvoju stranicu i postavio linkove nastranice skijaškog trčanja, skokova,nordijske kombinacije, alpskog skijanja,skijanja slobodnim načinom i daskanjana snijegu (snowboard). Alpskoskijanje, skijaški skokovi i daskanje nasnijegu (olimpijski šport od ZOI 1998.u japanskom Naganu) posebne straniceimaju od sezone 2008./2009., aveć od sezone 2009./2010. priključujuim se stranice skijaškog trčanja,nordijske kombinacije i skijanja slobodnimnačinom, športa za koji su seprve medalje na olimpijskim igramapočele dijeliti tek na Igrama u Albertvilleu1992., koje mi posebno pamtimojer je na njima Hrvatska zabilježilaprvi samostalni nastup na olimpijskimigrama uopće.Na upit je li i kako širenje društvenihmreža promijenilo FIS-ovu internetskustrategiju, iz ureda za odnoses javnošću dobivamo podatak da susve FIS-ove stranice povezane sasveprisutnim YouTubeom (youtube.com/thesportshubchannel), koji očitoposjećuju svi oni željni aktivnijih i zabavnijihsadržaja.Naravno, tu su i stranice fanova naFacebooku, kao i aktivnosti na Twitteru,jer to je danas nužnost svakeinstitucije ako se glas o aktivnostimaželi brzo i efektno pronijeti svijetom.Najsvjesniji su toga FIS-ovi športaši,FIS- švicarskipedantnoTekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆGlavni cilj FIS-ova ulaska u novi medijkrajem 90-ih godina bio je objavačinjenica, ponajprije rezultata, pa sunajposjećenije stranice i danas vijestii rezultati. Obavijesti o natjecanjima,statistika, povijest, uvid u aktivnostii dokumente FIS-ovih tijela - sve jepregledno i lako dostupno svimakoji trebaju relevantnu informacijubez previše gubljenja vremena uvirtualnom svijetu.❄Olimp 56

aktivni na svojim web-stranicama, sprofilima otvorenim na društvenimmrežama.Stranica Međunarodnog skijaškogsaveza dosad je obnavljana tri, četiriputa, a na pitanje koliko ljudi radi nanjoj nismo dobili odgovor, jer broj tijekomsezone varira. Kao i broj posjetitelja,koji na dnevnoj bazi nije dostupan,a varira od discipline do discipline,ovisno o tome je li sezona ilizatišje.Sve će se to, posve sigurno, uskoropromijeniti i postati dostupno, jer riječje o podacima koji, najjednostavnijerečeno, privlače pokrovitelje, dakle novac.Kad su natjecanja i popularnostnatjecatelja prerasli okvire pukoginformiranja, a internet se kao medijzahuktao, u FIS-u su morali krenutiukorak s vremenom želeći ipak dosećirazličite ciljne skupine i svakojskijaškoj disciplini dati značenje koje✺zaslužuje. To privlači publicitet, a onsponzore.Na tom je tragu i nastavak hvalevrijednekampanje „Dovedite djecu nasnijeg“. Na FIS-ovoj je stranici, naime,i dio namijenjen najmlađima,fis-snowkidz.com, koji će od 22. siječnja2012. postati posebna stranicaworld-snow-day.com. Riječ je o dugoročnomprogramu koji bi se radnomogao nazvati svjetskim danomsnijega, svojevrsnom festivalu - željaje i dalje dovoditi na snijeg obiteljis djecom, upoznati ih s tim lijepim izdravim športom i dalje ga popularizirati.Naravno, u akciju se uključujusponzori, proizvođači opreme, skijaškeškole, turističke zajednice…Za tako ambiciozan projekt daljnjegrazvoja i popularizacije skijanja, internetje odlično i najpraktičnije mjestona kojem se svi zainteresirani mogubrzo okupiti, umrežiti i dobiti željenivizibilitet. •→ Summary ←The main objective of FIS’s entry intothe new media in the late 90-ies wasthe publishing of facts, primarily theresults and today the most visitedpages are still: the news and results.Announcements on events, statistics,history, insight into the activities anddocuments of FIS’s bodies - everythingis clear and easily accessible to allthose in need of relevant informationquickly.But as the Internet greatly acceleratedthe circulation of information andall other sport related contents, sincethe end of the past decade FIS hasexpanded its web page fis.com and byputting up the links for cross-countryskiing, ski jumping, Nordic combined,Alpine skiing, freestyle skiing andsnowboarding (snowboard). Crosscountry skiing, ski jumping andsnowboarding (an Olympic sport sincethe 1998 Winter Olympic Games inNagano, Japan), have had special webpages since the season of 2008/2009and in the season of 2009/2010 theyare joined by cross-country skiing,Nordic combined and freestyle skiingweb pages, all sports for which the firstmedals were given out in the 1992Winter Olympic Games in Albertville.The FIS’s web page also contains asection for the youngest, fis-snowkidz.com, which will from January 22nd2012 become a separate web pagecalled: world-snow-day.com as apraiseworthy continuation of thecampaign: “Bring the Kids to theSnow”. This is a long-term programwhose working title could be: TheWorld Snow Day”, a kind of festival- with the main goal to continuebringing families with children to thesnow, introducing them to the sportsand continue working on making itpopular.❆57 Olimp

Šport i međunarodne integracijeZačetci ENGSO-a (EuropeanNon-Governmental SportsOrganisation), krovne nevladinešportske organizacijeu Europi, sežu u šezdesete godineprošloga stoljeća kada je djelovalapod skraćenicom NGO Club (NonGovernmental Organisation Club)objedinjujući forum suradnje i savjetovanjana športskom planu.NGO Club predstavljao je svojevrstanodgovor na redovne sastanke isuradnju istočnih država o pitanjimašportske politike. Do promjene nazivadolazi 1990. godine kada NGO Clubpostaje ENGSO, međutim protećiće još pet godina, kada će se 1995.godine na glavnoj skupštini usvojitistatut i izabrati izvršni odbor.Svojim osnivanjem ENGSO postajepartner Europskoj uniji na planušportskih pitanja u Europi, direktnesuradnje sa službenim tijelima Europskeunije te predstavlja svojevrsnimost na području športske suradnjeizmeđu istoka i zapada. Nakon političkihpromjena u Europi, ENGSOprerasta u pan-europsku športskuorganizaciju i danas predstavlja jedinušportsku organizaciju kojoj jeodobren savjetodavni status od straneVijeća Europe.ENGSO je neprofitna nevladinaENGSO- promicateljeuropskogšportaTekst: SAŠA CERAJENGSO je neprofitna nevladina športska organizacijau koju je udruženo 40 krovnih nacionalnih športskihorganizacija koje predstavljaju šport svojih zemaljau njegovom najširem smislu - od školskog do onogvrhunskog.Olimp 58

športska organizacija u koju je udruženo40 krovnih nacionalnih športskihorganizacija (u nekim državamato su nacionalni olimpijski odbori, doku drugima tu ulogu nose nacionalnišportski savezi) koje predstavljajušport svojih zemalja u njegovom najširemsmislu - od školskog do onogvrhunskog.Glavni ciljevi i zalaganje ovešportske organizacije usmjereni suk promoviranju nezavisnosti športaEurope, procjeni i praćenju utjecajapolitičkih i ekonomskih odluka Europskeunije koje se odnose na šport,pružanju pomoći razvoju športa nasvim razinama, podizanju statusašporta i njegova kredibiliteta, pružanjepodrške voluntarizmu u športukao važnom faktoru razvoja društva,poticanju razvoja demokracije u športu,promicanje jednakosti spolova ušportu te izgradnji suradnje izmeđurazličitih organizacija koje se bavešportom za sve.U sklopu ENGSO-a djeluje i ENGSOYouth organizacija čiji je cilj zastupanjeinteresa osoba mlađih od 35godina koje se u Europi bave športomte promicanje i pružanje potpore provedbiENGSO-ovih smjernica za djecui mlade u športu.Aktivnosti i programi koje provodiENGSO i te kako su značajni, a posebnomjesto zauzimaju ENGSO forumikoji su se počeli održavati 1998.godine te kontinuirano nastavili,mijenjajući svake godine državu-domaćina.Hrvatska je domaćinstvo ovogvrijednog športskog događaja organiziralaod 8. do 9. listopada 2010.godine u Dubrovniku s Hrvatskimolimpijskim odborom kao glavnimdomaćinom. Zanimljivo je istaknutijedan kuriozitet: naime, Hrvatskiolimpijski odbor član je ENGSO-a od1998. godine upravo kada je održanprvi ENGSO forum u Latviji u graduRigi.Uspješno domaćinstvo i organizaciju13. ENGSO foruma, Hrvatskiolimpijski odbor održao je pod temom„Socijalna inkluzija i obrazovanjeputem športa“, a aktualnost i značajove teme potvrđen je velikim zanimanjemi prisustvovanjem 50-akpredstavnika nacionalnih športskihorganizacija, konfederacija i olimpijskihodbora iz dvadesetak država.S obzirom da je ENGSO-ovo glavnopolje interesa u 2010. godini posvećenovolonterima i snažnijem uključivanjuu društvene procese, cilj 13.foruma bio je produbiti saznanja otim pitanjima i podići ih na višu razinute osigurati njihovu prepoznatljivost.Forum ove ciljeve provodi u praksupružanjem mogućnosti svim članovimaza prezentiranje svojih ideja irazmišljanja te razmjenu misli i promocijunovih mogućnosti u razvitkunavedenih ciljeva.Kao podrška i dodatno usmjerenjespomenutim ciljevima, ENGSO je nasvojoj glavnoj skupštini usvojio TheENGSO Manifesto on Truly InclusiveSport putem kojeg ohrabruje svoječlanice, kako na nacionalnom tako ina europskom planu, da u suradnjis vladinim organizacijama posvetepažnju problemima kao što su nasiljeu športu, rasizam, jednakost spolova,međugeneracijska solidarnost idrugo.S obzirom da je 2011. godinaproglašena Europskom godinom volontera,športu se otvara mogućnostputem kojeg može promovirati svojuulogu istinskog pokretača društvenihpromjena. ENGSO, u skladu sa svojimposlanjem, dat će svoj doprinos upromociji športa i njegove važnosti umodernom društvu, ali i posredovatiizmeđu svojih članica i vladajućihtijela Europe, a sve s ciljem stvaranjafizički aktivnijeg i zdravijeg europskogdruštva.U prilog tome govori i ENGSO-ovapodrška raspravi Europske unije opružanju podrške športu, aktivnouključivanje i osiguravanje prepoznatljivostišportskog pokreta zavrijeme održavanja Europske godinevolontera, uključenost u projekt EUPlatform on Diet, Physical Activityand Health te pokretanje procesa zausvajanje nove ENGSO-ove strategijekoja će biti usvojena na glavnojskupštini u svibnju 2011. godine uTallinnu.U ovaj proces uključena je i Hrvatska,kao članica radnog tijela, te ćesvojim aktivnim sudjelovanjem zasigurnougraditi svoj doprinos u izradinove strategije i njezinih smjernica. •Literatura:Chappelet, Jean-Loup, Autonomy of sport in Europe,Councile of Europe, Strasbourg, 2010.→ Summary ←ENGSO (European Non-Governmental SportsOrganization) is a non-profitsports organization in which 40umbrella sports organizationsare joined representing the sportsof their countries in its broadestsense - from school sports to topsports.The main objectives andcommitment of this sportsorganization are aimed atpromoting the independenceof European sports, assessingand monitoring the impactof political and economicdecisions of the EuropeanUnion relating to sports, helpingthe development of sports onall levels, raising the statusof sports and its credibility,supporting voluntarism insports as an important factorof social development, fosteringthe development of democracyin sports, promoting genderequality in sports and thedevelopment of cooperationbetween various organizationsinvolved in sports for everyone.59 Olimp

Športska fotografijaFeđaKlarićFjodor Feđa Klarić rođen je 1946.u Splitu gdje je završio osnovnui srednju školu. Karijeru je počeo udnevnom listu "Slobodna Dalmacija"1971. godine i ostao joj je vjerando danas. Tijekom četrdeset godina,iza njega je ostalo na desetke tisućasnimljenih fotografija.Ništa mu u gradu ne promakne; usvom je Splitu zabilježio niz fotografijakoje su danas vrijedan dokumentvremena u kojem su nastale. Najboljidokaz tome su i ove fotografije kojeobjavljujemo na stranicama "Olimpa",a u povodu stotog rođendananogometnog kluba "Hajduk" koji seobilježava ove godine.Klarić je, uz ostale izložbe, izlagaoi u Beču i Leipzigu, a dobitnik jemnoštva nagrada i priznanja. Međunjima je i najviše odličje za djelovanjeu kulturi - Red Danice hrvatskes likom Marka Marulića; jedini jehrvatski fotoreporter odlikovan timodličjem.Olimp 60

Fjodor Fedja Klarić was born in 1946 inSplit, where he completed elementary andhigh school. He began his career in the dailynewspaper “Slobodna Dalmacija“ (“FreeDalmatia”) in 1971 and has remained loyalto it until today. Over the forty years ofhis working experience, he has left tens ofthousands of photographs he had taken.Nothing gets past him that goes on in town;in his hometown of Split he has takena series of photographs that are now avaluable document of the time in whichthey were taken. The best evidence of thisare the photographs that we are publishingon the pages of „Olimp“ on the occasion ofthe hundredth birthday of the soccer club„Hajduk“ which is being marked this year.61 Olimp

Od Olimpa dO OlimpaSnažna potpora Europskim igramaČak je 87 posto nacionalnih olimpijskih odbora, članovaEOC-a, dalo snažnu potporu Europskim igrama, a visokih40 posto izrazilo želju da im budu organizatori. Rezultatje to istraživanja koje je provela radna skupina Europskiholimpijskih odbora (EOC), a kojoj predsjedava predsjednikHOO-a Zlatko Mateša, inače član Izvršnog odbora EOC-ai koordinator studije o izvedivosti isplativosti održavanjaovog višešportskog kontinentalnog natjecanja koje ''starikontinent'' za razliku od ostalih kontinenata (Panameričke,Azijske i dr.) još uvijek nema.Komentirajući rezultate istraživanja među 49 nacionalniholimpijskih odbora, članova EOC-a, njegov čelnik Patrick Hickeyizrazio je zadovoljstvo podatcima: "Ova je potpora nacionalniholimpijskih odbora dragocjena za nastavak projektakojeg je podržao ne samo Međunarodni olimpijski odbor,već i vodeće broadcasting korporacije, brojne međunarodnešportske federacije, te športaši i športski dužnosnici.“Slijedeći korak EOC-a je osnivanje tvrtke koja će napravititemeljitu studiju provedivosti ove zamisli, a odluku će objavitisredinom ožujka ove godine.Projekt Sportske televizije Roggeocijenio odličnim!Izaslanstvo Hrvatskog olimpijskog odbora koje je predvodiočlan MOO-a i počasni predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak,te predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i JosipČop te predstavnica HOO-a za odnose s javnošću GordanaGaćeša, službeno su 25. veljače posjetili Međunarodni olimpijskiodbor i razgovarali s predsjednikom Jacquesom Roggeomi njegovim prvim suradnicima (voditelj Odjela za ljudskeresurse Christophe De Kepper, direktor marketinga TimoLumme i direktor komunikacija Mark Adams).Razlog posjeta bio je poziv čelniku MOO-a Jacquesu Roggeuda bude počasni gost proslave 20. obljetnice HOO-au rujnu ove godine, a što jesa zadovoljstvom prihvatio.Dodatni razlog dolaska bio jei Roggeov interes za projektŠportske televizije u Hrvatskoj.Projekt mu je predstaviopredsjednik HOO-aZlatko Mateša, a predsjednikMOO-a i njegovim suradniciocijenili su ga izvanrednim ikao potporu ponudili svojupomoć.Hrvatsko izaslanstvo primio je i direktor Olimpijske solidarnostiPere Miro koji je također podržao projekt Sportsketelevizije, prve specijalizirane športske televizije u svijetučiji je vlasnik jedan nacionalni olimpijski odbor.Predsjednik MOO-a Jacques Rogge dao je Športskoj televizijiekskluzivni intervju koji će biti emitiran prvog danaprograma - 5. travnja.Nacionalni športski savezio Sportskoj televizijiO Sportskoj televiziji na čijoj se programskoj shemi intenzivnoradi od 16. prosinca 2010. kada je dobivena koncesija,razgovaralo se s tajnicima nacionalnih športskih saveza. Nakolegiju pod predsjedavanjem glavnog tajnika HOO-a JosipaČopa, 20. siječnja u Domu športova u Zagrebu, više od 90posto saveza javno je iskazalo volju i interes za suradnju.Prezentirajući projekt Sportske televizije Petar Čavlović,inače predsjednik HOO-ove Komisije za digitalizaciju i novemedije, potvrdio je da je riječ o pokrivanju svih razina hrvatskogšporta u kojoj, dakako, neće biti podjele na „male ivelike“.Programski koncept Sportske televizije osim izravnihprijenosa na svim razinama, podrazumijeva i vijesti, športskereportaže, osvrte i komentare te ostala događanja izanimljivosti iz športa i svijeta olimpizma. Cijeli programnedvojbeno je usmjeren ka kvalitetnijem pozicioniranjušporta u društvu.Smatrajući je velikim poticajem, nacionalni športski saveziiskazali su svoju spremnost prihvatiti svoju ulogu u stvaranjuprogramskog sadržaja.Jura Ozmec, prvi glavni urednik STOdlukom programskogvijeća 21.veljače, za glavnogurednika Sportsketelevizije imenovanje ugledni športskinovinar i komentatorJura Ozmec koji jetim povodom izjavio:„Sportska televizijaunosi novu živost nesamo u hrvatski šport,već u cjelokupan hrvatskimedijski prostor, jer to nije i neće biti samo televizijaprijenosa, već televizija športskih vijesti iz svih hrvatskihšportskih cjelina i cijelog svijeta športa.“Jura Ozmec, nekad i sam aktivni športaš, od 2003. predsjednikje Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN), članSredišnjeg odbora Hrvatskog novinarskog društva (HND), aod 2006. do 2010. dopredsjednik Europske unije športskihnovinara (UEPS).Ozmec je bio vanjski suradnik dnevnog lista "Sportskenovosti", osnivač i prvi urednik športske redakcije i urednikunutarnjo-političke redakcije Radija 101.Od 1987. do 2011. radio je u športskom programu HTV-aobnašajući brojne odgovorne funkcije - novinara/reportera,urednika i voditelja u športskim i informativnim emisijamate programima HTV-a.Uz to, bio je voditelj press projekta Mediteranske igre Bari1997., Olimpijske igre Atena 2004. i OI Peking 2008.MI 2013. u Mersinu umjesto u VolosuZbog financijskih problema i kašnjenju u radovima naobjektima i infrastrukturi, Međunarodni odbor Mediteranskihigara (MOMI) pod vodstvom predsjednika Amara Addadija,na sjednici u Parizu, 28. siječnja, ipak je Volosu (Grčka)morao oduzeti domaćinstvo Mediteranskih igara 2013. idodijeliti ga Mersinu (Turska).Podsjetimo da je Volos ovu organizaciju dobio u listopadu2007. u konkurenciji Mersina i Rijeke i to s tijesnom prednošću(tri glasa) u finalu s Rijekom (kojoj je to bila četvrtakandidatura).Olimp 62

Tekst: RADICA JURKINHrvatski športaši na X. zimskomEYOF Liberec 2011.Deseti zimski olimpijski festival europske mladeži Liberec(Češka) održan od 12. do 19. veljače 2011., okupio je 1055mladih športaša iz 44 zemlje, a na programu natjecanja biloje osam športova; alpsko i nordijsko skijanje, skijaško trčanje,skijaški skokovi, biatlon, snowboard, umjetničko klizanje ihokej na ledu.Hrvatski su se športaši, njih 11, natjecali u skijaškom trčanju(u kojem ih je bilo najviše, njih četiri), te tri u biatlonu i po dvau umjetničkom klizanju i alpskom skijanju.Prema izvještaju Ureda za olimpijski program HOO-a i šefaMisije Damira Šegote, športaši su u Liberecu uživali u odličnimsmještajnim i komunikacijskim uvjetima - imali su pristupinternetu čime su mogli pratiti ne samo Festival, već i svaostala dnevna svjetska zbivanja, koristiti društvene mreže,kontaktirati svoje obitelji, prijatelje, razmjenjivati informacije idojmove.Pogodnosti koje je domaćini Liberec, liberečka regija i Češkiolimpijski odbor pod patronatom EOC-a osigurao mladim športašima,bit je zajedništva i solidarnosti jednog pokreta kakavje svjetski olimpizam.Hrvatski športaši nisu osvojili medalje, ali su usvojili znanjai iskustva koja ih izgrađuju u svijetu solidarnosti, fair playa,prijateljstva i iskustva, a koja su im u njihovom osobnom, kao idruštvenom rastu, od posebne dragocjenosti.Dobitnici Nagrade HZSN za životnodjelo: Ožbolt, Goleš i KučanNa prigodnojsvečanosti u zagrebačkomNovinarskomedomu, unazočnosti brojnihuglednika športskogi javnog života(među kojima su bilipredsjednik i glavniStanko Kučan, Ivanka Ožbolti Janko Goleštajnik HOO-a ZlatkoMateša i Josip Čop),Hrvatski zbor sportskihnovinara (HZSN) uručio je 28. veljače ove godine najvećapriznanja športskim novinarima, urednicima i komentatorima.Nagradu za životno djelo HZSN, dobili su ugledna novinarkaSportskih novosti Ivanka Ožbolt, urednik, a danas direktor SNJanko Goleš, te dugogodišnji urednik sportske rubrike Vjesnikai vrsni novinar Stanko Kučan.Godišnje priznanje HZSN-a za novinski osvrt dobio je VinkoRogge evaluated the Sports Television Projectas excellentOn February 25th, the Croatian Committee delegationheaded by the IOC member and honorary president ofthe COC, Antun Vrdoljak, the President and SecretaryGeneral of the COC, Zlatko Mateša and Josip Čop andthe representative of COC for public relations, GordanaGaćeša, paid an official visit to the International OlympicCommittee and talked with its president, Jacques Rogge andhis first assistants – the IOC Chief of staff Christophe DeKepper, IOC Marketing Director Timo Lumme and the IOCCommunication Director Mark Adams.The reason for the visit was to invite the head of IOC,Jacques Rogge, to be an honorary guest of the 20thanniversary of COC in September this year which he gladlyaccepted.Another reason that for our delegation’s visit was Rogge’sinterest in the project: Sports Television in Croatia. Theproject was presented to him by the President of COC,Zlatko Mateša, which the IOC president and his associatesassessed as excellent and as a sign of support offered theirassistance.The Croatian delegation was also received by the director ofOlympic Solidarity, Pere Miro.The IOC President, Jacques Rogge, gave Sports Television anexclusive interview which will be aired on the first day of theprogram.The national sports federations on Sports TelevisionDiscussions were held with the secretaries of national sportsfederations aboutSports Televisionand the intensework that hasbeen done on itsprogram schemesince December16th, 2010when it receivedconcession.At the course underthechairmanship of the Secretary General of COC, Josip Čop,over 90 percent of the federation publicly expressed aninterest and willingness to cooperate.By presenting the Sports Television project PetarČavlović, also the President of the COC Commission forDigitalization and New Media, confirmed that this is aboutcovering all levels of Croatian sports in which, of course,nothing will be divided into „great and small“.The program concept of Sports Television is based not onlyon live broadcasting on all levels, but it also includes thenews, sports reports, reviews and comments and otherevents and interesting things from sports and the world ofOlympism.The entire program is undoubtedly focused on more qualityplacing of sports in society. By considering it a greatincentive, the national sports federations have expressedtheir readiness to accept their role in the creation of theprogram content.63 Olimp

Od Olimpa dO OlimpaKnežević iz Jutarnjeg lista, za komentar Iva Perdec-Augustićiz Vjesnika, a za intervju Tomo Ničota iz Sport plusa. Godišnjanagrada za fotografiju pripala je Antoniju Broniću iz Pixsella,Novinarka Milena Dragišić nagrađena je za praćenje malihšportova, a Blaž Duplančić je dobio priznanje za izdavaštvo.Priznanja za lokalne medije te za najbolji press-centar dodijeljenesu redakciji karlovačke TV 4 rijeke odnosno Hrvatskomvaterpolskom savezu za press-centar Europskog prvenstva uvaterpolu.Oštro protiv nepropisnog i nezakonitogklađenja u športuPod predsjedavanjem predsjednika MOO-a Jacquesa Roggau Lausanni je 1. ožujka održan sastanak radne skupinena temu nezakonitog i nepropisnog klađenja, koje je, kakoje naglasio Rogge, postalo prava „pošast“ i ozbiljna prijetnjasvjetskom športu. Iz tih je razloga Rogge okupio ne samopredstavnike nacionalnih olimpijskih odbora, već i ministrebrojnih zemalja, članove Interpola, Ujedinjenih naroda, udruženjameđunarodnih saveza i predstavnika MOO-a.O ovom problemu MOO je poduzeo niz mjera već prije petgodina i od tada ima aktivnu ulogu. Među njima je i dopunaEtičkog kodeksa MOO-a 2006. kojim je zabranjeno klađenjena olimpijskim natjecanjima svim sudionicima olimpijskih igara.Poduzete su i druge mjere za podizanje svijesti javnosti otom problemu, očuvanje integriteta olimpijskih igara i športaopćenito te jačanje suradnje s partnerima unutar i izvan olimpijskogpokreta.O tome predsjednik MOO-a Jacques Rooge obavijestio jesvjetsku javnosti i posebnim priopćenjem kojeg je HOO objaviona www.hoo.hr i u Sportskim novostima.Jura Ozmec, the first editor-inchief of Sports TelevisionBased on the decision of the Program Committee on February 21st,the prominent sports journalist and commentator, Jura Ozmec, wasappointed editor-inchief of Sports Television.Jura Ozmec, who himself used to be an active athlete, has been Presidentof the Croatian Sports Journalist Association (Hrvatski zbor sportskihnovinara - HZNS) since 2003 and a member of the Croatian JournalistsAssociation’s (Hrvatsko novinarsko drustvo - HND) Central Committeeand from 2006-2010 he was the Vice -president of the European Union ofsports journalists (UEPS).From 1987 to 2011 he worked in the sports program of HTV (CroatianTelevision) performing numerous responsible functions - journalist/reporter, editor and host of sport and news programs and HTV programs.Croatian athletes at the 10th Winter EYOF Liberec 2011The tenth Winter Olympic Festival of European Youth Liverec (CzechRepublic), held from the 12th -19th of February 2011, brought together1055 young athletes from 44 countries and the competition program hadeight sports: alpine and Nordic skiing, cross country skiing, ski jumping,biathlon, snowboarding, figure skating and ice hockey.The Croatian athletes, 11 of them, competed in cross country skiing(where there were at most, four of them), three in the biathlon and two infigure skating and alpine skiing.The benefits that the host Liberec, the Liberec region and the CzechOlympic Committee, under the patronage of the EOC, provided for theyoung athletes is the essence of fellowship and solidarity of a movementsuch as world Olympism. The Croatian athletes did not win any medals,but they did acquire knowledge and experience that make them who theyare in the world of solidarity, fair-play, friendship and experience whichare especially precious for their personal as well as social growth.