PodrÅ¡ka odluÄivanju u medicini sa osvrtom na sisteme za ... - Infoteh
PodrÅ¡ka odluÄivanju u medicini sa osvrtom na sisteme za ... - Infoteh PodrÅ¡ka odluÄivanju u medicini sa osvrtom na sisteme za ... - Infoteh
odgovora, tj. sistema novih dijagnoza. Ovi koraci su uglavnomzajednički za sve dijagnostičare. Međutim, ostali koraci sejako razlikuju. Čak se može desiti da isti dijagnostičarpreduzima različite korake u dva vrlo slična slučaja. Na tajnačin se mogu postaviti prilično različita pitanja prilikomevaluacije istog pacijenta. Drugim riječima, svaki ljekar ćenaići na različite probleme pri postavljanju dijagnoze kodistog pacijenta, što zbog različite količine informacija kojepoznaje o konkretnom slučaju, što zbog različitog nivoapoznavanja medicinske problematike. S obzirom na velikukoličinu informacija kojom ljekari raspolažu (informacije osamom pacijentu i literaturi iz određene oblasti), potrebno jena adekvatan način ukomponovati i iskoristiti sve raspoloživeinformacije. DDSS sistem se može iskoristiti u tu svrhu.U slučaju DDSS, definicije su još mnogobrojnije nego štoje to slučaj sa dijagnozom. Jedna od njih bi bila: „Računarskialgoritam koji pruža podršku medicinskom osoblju na jednomili više nivoa procesa postavljanja dijagnoze“. Različita sushvatanja ovakvih sistema kod samog medicinskog osoblja.Oni sa više iskustva ih posmatraju kao dodatak, a ne zamjenuza sopstvene dijagnostičke sposobnosti, dok korisnici sa manjeiskustva imaju nerealna očekivanja da će sistem u potpunostizamijeniti njihovu ulogu, kao i to da će sistem riješiti nejasanproblem sa jako malim brojem ulaznih podataka. Projektantivrlo često razvijaju veoma korisne dijagnostičke alate koji uodređenom smislu prevazilaze ljudske dijagnostičkesposobnosti. Međutim, za njihovu primjenu je neophodnakvalitetna obuka medicinskog osoblja, kako ne bi dolazilo dokognitivnih neusklađenosti između mogućnosti sistema iočekivanja korisnika.Kako bi korisnici optimalno interagovali sa DDSS,neophodno je da budu upoznati sa pretpostavkama ugrađenimu sistem, odnosno njegovim načinom „razmišljanja“. SvakiDDSS funkcionalno definiše dijagnozu kao korake koje samizvršava, odnosno asistira korisniku pri njihovom izvršenju.Međutim, suptilna priroda osnovnih pretpostavki integrisanihu sistem može biti varljiva, kada je riječ o krajnjem ishodupostupka određivanja dijagnoze.Cilj određivanja specifične dijagnoze leži u izboruefikasnih terapija, davanja tačnih prognoza i detaljnihobjašnjenja. U određenim slučajevima nije neophodnopostaviti tačnu dijagnozu kako bi se ispunili neki od navedenihzadataka. Tretman se uglavnom inicira prije nego što sepostavi tačna dijagnoza. Dalje, korisnost postavljanjaodređene dijagnoze je upitna, naročito kada postoji malavjerovatnoća za efikasno liječenje. Uz unaprijed poznatunemogućnost i nepraktičnost prikupljanja svakog mogućegdetalja o zdravstvenom stanju pacijenta, umijeće postavljanjadijagnoze leži u sposobnosti dijagnostičara da pažljivo prikupirelevantne informacije, opravdavajući sve tačno uspostavljenedijagnoze, kao i u iniciranju terapije još u procesu evaluacije.Pored toga, jako je važna sposobnost evociranja istorije isimptoma bolesti, kao i rezultata ispitivanja, koji bi mogli dadaju dalje smjernice kako iskoristiti već postojeće rezultate, iliuputiti na dodatna ispitivanja, a sve to uz saosjećajnost premapacijentu i na finansijski isplativ način.Većina najvažnijih koncepata vezanih za aktuelne DDSSsisteme je razvijena i prezentovana u literaturi do 1975.godine. Nekoliko godina kasnije je napravljen opširan pregledstrategija koje su koristili rani DDSS. Shortliffe i ostali su usvom članku [3] klasifikovali DDSS sisteme, podijelivši ih usljedeće kategorije: klinički algoritmi, kliničke banke podatakasa analitičkim funkcijama, matematički patofiziološki modeli,sistemi za prepoznavanje obilježja, Bayes-ovi statističkisistemi, analitički sistemi za odlučivanje i ekspertski sistemi.Različte vrste DDSS odgovaraju velikom broju kliničkihoblasti na koje može biti primjenjeno dijagnostičkorezonovanje, zatim velikom broju koraka koji se preduzimajuprilikom pomenutog rezonovanja te različitim poteškoćama nakoje medicinsko osoblje nailazi u svakom koraku procesapostavljanja dijagnoze. Pri pomenu sistema za podršku pridijagnostici, prva pomisao su sistemi široke namjene.Bez obzira na to koliko su široke oblasti njihove primjene,u principu postoje sistemi za uopštenu dijagnozu i sistemi kojisu specijalizovani samo za određenu oblast (npr. interpretacijuEKG snimaka). Uobičajena objašnjenja DDSS sistema uliteraturi iz oblasti biomedicine ponekad prelaze prekospecijalizovanih i usmjerenih, ali jako uspješnih dijagnostičkihsistema integrisanih unutar medicinske aparature. Nekijednostavniji sistemi pomažu pri interpretaciji rezultata krvnihtestova, ili testova plućne funkcionalnosti. Sistemi za citološkoprepoznavanje i klasifikaciju se veoma uspješno integrišu uuređaje kao što su diferencijalni analizatori krvnih zrnaca ilisistemi za analizu Papanikolauovog brisa. Manji,specijalizovani sistemi za podršku dijagnostici su najraširenijaforma DDSS i njihova upotreba će bivati sve značajnija,naročito u sprezi sa različitim automatizovanim medicinskimuređajima.U članku objavljenom 1959. godine, Ledley i Lusted [4]su konstatovali da ljekari imaju nedovoljno poznavanjeprincipa postavljanja dijagnoze, odnosno rješavanja problemavezanih za dijagnostiku uopšte. Njihov stav je da su logičko iprobabilističko razmišljanje osnovne komponentemedicinskog rezonovanja. Takođe navode važnost analizeprotokola pri pokušaju razumijevanja principadijagnostikovanja.Logički sistemi, bazirani na tzv. ekskluzivnim(isključujućim) upitima, koji prave razliku između međusobnoisključivih alternativa, igrali su važnu ulogu u radovimavezanim za poremećaj kiselih baza i elektrolita u organizmu.Danas se ti sistemi primjenjuju u jako uskim oblastima,naročito gdje je očigledno da se radi o samo jednomporemećaju. U slučaju da korisnici razgranatog logičkogsistema daju netačan odgovor na jedno od pitanja kojapostavlja sistem, primorani su da ponovo urade sve ispočetka,jer nema načina da povrate prethodno unesene podatke.Vjerovatnoća pojavljivanja ovakvih problema se povećava sabrojem različitih, a pritom nezavisnih vrsta bolesti kodpacijenta. Stoga, idealne oblasti primjene su one gdje detaljnopoznavanje patofizioloških i epidemioloških podatakaomogućavaju identifikaciju parametara djeljivih na podoblastibez dodirnih tačaka.- 1130 -
- Page 1: Vor Inbetriebnahme Betriebsanleitun
- Page 5 and 6: sistema susretati u upotrebi, kako
odgovora, tj. sistema novih dijagno<strong>za</strong>. Ovi koraci su uglavnom<strong>za</strong>jednički <strong>za</strong> sve dijagnostičare. Međutim, ostali koraci sejako razlikuju. Čak se može desiti da isti dijagnostičarpreduzima različite korake u dva vrlo slič<strong>na</strong> slučaja. Na taj<strong>na</strong>čin se mogu postaviti prilično različita pitanja prilikomevaluacije istog pacijenta. Drugim riječima, svaki ljekar će<strong>na</strong>ići <strong>na</strong> različite probleme pri postavljanju dijagnoze kodistog pacijenta, što zbog različite količine informacija kojepoz<strong>na</strong>je o konkretnom slučaju, što zbog različitog nivoapoz<strong>na</strong>vanja medicinske problematike. S obzirom <strong>na</strong> velikukoličinu informacija kojom ljekari raspolažu (informacije o<strong>sa</strong>mom pacijentu i literaturi iz određene oblasti), potrebno je<strong>na</strong> adekvatan <strong>na</strong>čin ukomponovati i iskoristiti sve raspoloživeinformacije. DDSS sistem se može iskoristiti u tu svrhu.U slučaju DDSS, definicije su još mnogobrojnije nego štoje to slučaj <strong>sa</strong> dijagnozom. Jed<strong>na</strong> od njih bi bila: „Raču<strong>na</strong>rskialgoritam koji pruža podršku medicinskom osoblju <strong>na</strong> jednomili više nivoa proce<strong>sa</strong> postavljanja dijagnoze“. Različita sushvatanja ovakvih sistema kod <strong>sa</strong>mog medicinskog osoblja.Oni <strong>sa</strong> više iskustva ih posmatraju kao dodatak, a ne <strong>za</strong>mjenu<strong>za</strong> sopstvene dijagnostičke sposobnosti, dok korisnici <strong>sa</strong> manjeiskustva imaju nereal<strong>na</strong> očekivanja da će sistem u potpunosti<strong>za</strong>mijeniti njihovu ulogu, kao i to da će sistem riješiti neja<strong>sa</strong>nproblem <strong>sa</strong> jako malim brojem ulaznih podataka. Projektantivrlo često razvijaju veoma korisne dijagnostičke alate koji uodređenom smislu prevazilaze ljudske dijagnostičkesposobnosti. Međutim, <strong>za</strong> njihovu primjenu je neophod<strong>na</strong>kvalitet<strong>na</strong> obuka medicinskog osoblja, kako ne bi dolazilo dokognitivnih neusklađenosti između mogućnosti sistema iočekivanja korisnika.Kako bi korisnici optimalno interagovali <strong>sa</strong> DDSS,neophodno je da budu upoz<strong>na</strong>ti <strong>sa</strong> pretpostavkama ugrađenimu sistem, odnosno njegovim <strong>na</strong>činom „razmišljanja“. SvakiDDSS funkcio<strong>na</strong>lno definiše dijagnozu kao korake koje <strong>sa</strong>mizvršava, odnosno asistira korisniku pri njihovom izvršenju.Međutim, suptil<strong>na</strong> priroda osnovnih pretpostavki integri<strong>sa</strong>nihu sistem može biti varljiva, kada je riječ o krajnjem ishodupostupka određivanja dijagnoze.Cilj određivanja specifične dijagnoze leži u izboruefikasnih terapija, davanja tačnih progno<strong>za</strong> i detaljnihobjašnjenja. U određenim slučajevima nije neophodnopostaviti tačnu dijagnozu kako bi se ispunili neki od <strong>na</strong>vedenih<strong>za</strong>dataka. Tretman se uglavnom inicira prije nego što sepostavi tač<strong>na</strong> dijagno<strong>za</strong>. Dalje, korisnost postavljanjaodređene dijagnoze je upit<strong>na</strong>, <strong>na</strong>ročito kada postoji malavjerovatnoća <strong>za</strong> efikasno liječenje. Uz u<strong>na</strong>prijed poz<strong>na</strong>tunemogućnost i nepraktičnost prikupljanja svakog mogućegdetalja o zdravstvenom stanju pacijenta, umijeće postavljanjadijagnoze leži u sposobnosti dijagnostičara da pažljivo prikupirelevantne informacije, opravdavajući sve tačno uspostavljenedijagnoze, kao i u iniciranju terapije još u procesu evaluacije.Pored toga, jako je važ<strong>na</strong> sposobnost evociranja istorije isimptoma bolesti, kao i rezultata ispitivanja, koji bi mogli dadaju dalje smjernice kako iskoristiti već postojeće rezultate, iliuputiti <strong>na</strong> dodat<strong>na</strong> ispitivanja, a sve to uz <strong>sa</strong>osjećajnost premapacijentu i <strong>na</strong> fi<strong>na</strong>nsijski isplativ <strong>na</strong>čin.Veći<strong>na</strong> <strong>na</strong>jvažnijih koncepata ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> aktuelne DDSS<strong>sisteme</strong> je razvije<strong>na</strong> i prezentova<strong>na</strong> u literaturi do 1975.godine. Nekoliko godi<strong>na</strong> kasnije je <strong>na</strong>pravljen opširan pregledstrategija koje su koristili rani DDSS. Shortliffe i ostali su usvom članku [3] klasifikovali DDSS <strong>sisteme</strong>, podijelivši ih usljedeće kategorije: klinički algoritmi, kliničke banke podataka<strong>sa</strong> a<strong>na</strong>litičkim funkcijama, matematički patofiziološki modeli,sistemi <strong>za</strong> prepoz<strong>na</strong>vanje obilježja, Bayes-ovi statističkisistemi, a<strong>na</strong>litički sistemi <strong>za</strong> odlučivanje i ekspertski sistemi.Različte vrste DDSS odgovaraju velikom broju kliničkihoblasti <strong>na</strong> koje može biti primjenjeno dijagnostičkorezonovanje, <strong>za</strong>tim velikom broju koraka koji se preduzimajuprilikom pomenutog rezonovanja te različitim poteškoćama <strong>na</strong>koje medicinsko osoblje <strong>na</strong>ilazi u svakom koraku proce<strong>sa</strong>postavljanja dijagnoze. Pri pomenu sistema <strong>za</strong> podršku pridijagnostici, prva pomi<strong>sa</strong>o su sistemi široke <strong>na</strong>mjene.Bez obzira <strong>na</strong> to koliko su široke oblasti njihove primjene,u principu postoje sistemi <strong>za</strong> uopštenu dijagnozu i sistemi kojisu specijalizovani <strong>sa</strong>mo <strong>za</strong> određenu oblast (npr. interpretacijuEKG snimaka). Uobičaje<strong>na</strong> objašnjenja DDSS sistema uliteraturi iz oblasti biomedicine ponekad prelaze prekospecijalizovanih i usmjerenih, ali jako uspješnih dijagnostičkihsistema integri<strong>sa</strong>nih unutar medicinske aparature. Nekijednostavniji sistemi pomažu pri interpretaciji rezultata krvnihtestova, ili testova plućne funkcio<strong>na</strong>lnosti. Sistemi <strong>za</strong> citološkoprepoz<strong>na</strong>vanje i klasifikaciju se veoma uspješno integrišu uuređaje kao što su diferencijalni a<strong>na</strong>li<strong>za</strong>tori krvnih zr<strong>na</strong>ca ilisistemi <strong>za</strong> a<strong>na</strong>lizu Papanikolauovog bri<strong>sa</strong>. Manji,specijalizovani sistemi <strong>za</strong> podršku dijagnostici su <strong>na</strong>jraširenijaforma DDSS i njihova upotreba će bivati sve z<strong>na</strong>čajnija,<strong>na</strong>ročito u sprezi <strong>sa</strong> različitim automatizovanim medicinskimuređajima.U članku objavljenom 1959. godine, Ledley i Lusted [4]su konstatovali da ljekari imaju nedovoljno poz<strong>na</strong>vanjeprincipa postavljanja dijagnoze, odnosno rješavanja problemave<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> dijagnostiku uopšte. Njihov stav je da su logičko iprobabilističko razmišljanje osnovne komponentemedicinskog rezonovanja. Takođe <strong>na</strong>vode važnost a<strong>na</strong>lizeprotokola pri pokušaju razumijevanja principadijagnostikovanja.Logički sistemi, bazirani <strong>na</strong> tzv. ekskluzivnim(isključujućim) upitima, koji prave razliku između međusobnoisključivih alter<strong>na</strong>tiva, igrali su važnu ulogu u radovimave<strong>za</strong>nim <strong>za</strong> poremećaj kiselih ba<strong>za</strong> i elektrolita u organizmu.Da<strong>na</strong>s se ti sistemi primjenjuju u jako uskim oblastima,<strong>na</strong>ročito gdje je očigledno da se radi o <strong>sa</strong>mo jednomporemećaju. U slučaju da korisnici razgra<strong>na</strong>tog logičkogsistema daju netačan odgovor <strong>na</strong> jedno od pitanja kojapostavlja sistem, primorani su da ponovo urade sve ispočetka,jer nema <strong>na</strong>či<strong>na</strong> da povrate prethodno unesene podatke.Vjerovatnoća pojavljivanja ovakvih problema se povećava <strong>sa</strong>brojem različitih, a pritom ne<strong>za</strong>visnih vrsta bolesti kodpacijenta. Stoga, idealne oblasti primjene su one gdje detaljnopoz<strong>na</strong>vanje patofizioloških i epidemioloških podatakaomogućavaju identifikaciju parametara djeljivih <strong>na</strong> podoblastibez dodirnih tačaka.- 1130 -
Change language