1.3.4.C. Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji

Mihael SobolevskiNacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijiPrije ukazivanja na poloæaj nacionalnih manjina u podruËjimameappleuratne Jugoslavije, dakle u podruËjima KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca (SHS) te, od 1929., Kraljevine Jugoslavije,potrebno je ponajprije odrediti pojam nacionalnemanjine. 1 Taj pojam se odnosi na veÊu ili manju skupinustanovniπtva koja ne pripada narodu, odnosno, kada je,primjerice, rijeË o Jugoslaviji, narodima s kojim/kojimaæivi u zajedniËkoj dræavi. Nacionalna manjina je etniËki, upravilu, sastavni dio nekog drugoga naroda u drugoj dræaviili drugima dræavama, πto vrijedi i za nacionalne manjinekoje nemaju (Romi) ili nisu imali vlastite dræave (Æidovi)nego su æivjeli u brojnim dræavama. Za nacionalne je manjine,opÊenito gledajuÊi, poæeljno da budu koncentrirane uveÊem broju u pojedinim naseljima ili regijama, πto je pretpostavka,ali i moguÊnost lakπeg ostvarivanja nacionalnihprava (koriπtenje materinjeg jezika u javnom saobraÊaju,izraæavanje svojih nacionalnih i kulturnih posebnosti i sl.).Kao πto su pojmovi nacije i nacionalne dræave povijesnekategorije, i pojam je nacionalne manjine povijesna kategorijai javlja se usporedo s pojmovima nacije i nacionalnedræave.S tim u vezi, a na toj osnovi razmatraju se poloæaj i zaπtitenacionalnih manjina kao, prije svega, unutarnje dræavno,ali i meappleunarodnopravno i politiËko pitanje (seobe naroda,prisilna preseljenja, mijeπanja stanovniπtva u graniËnim1 Danas se, kao sinonimi, koriste i drugi nazivi: etniËke i nacionalne zajednice,narodnosti i sl.

396Nacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijipodruËjima u pojedinim dræavama, odreappleivanje dræavnihgranica na temelju nepodudaranja s nacionalnim sastavomstanovniπtva i sl.). Meappleunarodna se zaπtita manjina kaoproblem institucija modernoga meappleunarodnog prava javljasredinom 17. st., a nastala je kao zaπtita vjerskih manjina.Prva ugovorna odredba koja se izriËito odnosi na zaπtitujedne nacionalne manjine je Ël. 1. Zavrπnog akta BeËkogkongresa od 9. lipnja 1915., kojom vlade Austrije, Prusije iRusije obeÊavaju Poljacima, a poπto su meappleusobno podijeliliPoljsku, “nacionalno predstavniπtvo i nacionalne institucije”.Odredbe o zaπtiti nacionalnih manjina nametale su iranije velike sile i dræavama na Balkanu, koje se stvaraju uprocesu oslobodilaËkih ratova protiv Otomanskog Carstva.BuduÊi su na prostoru Balkana æivjele vjerske i nacionalnemanjine, to velike sile uvjetuju priznavanje nezavisnostipojedinih novih dræava njihovim prihvaÊanjem graappleanskeravnopravnosti i vjerske tolerancije. Tako su, primjerice,Bugarska, Crna Gora, Rumunjska i Srbija trebale, premaBerlinskom ugovoru iz 1878., prihvatiti takve obveze.NaËelo Woodrowa Wilsona, predsjednika SjedinjenihAmeriËkih Dræava (SAD) o pravu samoopredjeljenja naroda,sadræano u poslanici upuÊenoj Kongresu SAD-a 8. sijeËnja1918., a poznatoj pod nazivom 14 Wilsonovih toËaka o uspostavljanjumira i poslijeratne suradnje, nije ni u Europidovelo do formiranja nacionalnih, odnosno samostalnihdræava na kraju ili nakon okonËanja Prvoga svjetskog rata.I novostvorene su dræave, poput »ehoslovaËke, KraljevineSHS te Poljske, kao i viπenacionalni sustavi koji su se raspali,poput Austro-Ugarske Monarhije, zadræali unutar novo-uspostavljenihgranica odreappleeni broj pripadnika nacionalnihmanjina. Procjenjuje se da je Ëetvrtina do petine stanovnika,ovisno o kojoj je dræavi rijeË u Srednjoj ili IstoËnoj Europi,pripadalo nacionalnim manjinama.

Mihael Sobolevski397Istodobno s osnivanjem novih dræava nakon okonËanjaPrvoga svjetskog rata vode se i æuËne rasprave na Mirovnojkonferenciji u Parizu, a potom i u Ligi naroda o zaπtitinacionalnih manjina u novostvorenima dræavama, iakotaj problem nije na zadovoljavajuÊi naËin bio rijeπen ni uglavnima savezniËkim dræavama (Francuska, Italija, Japan,SAD i Velika Britanija). PobjedniËkima se velikim silama,pak, kada je rijeË o nacionalnim manjinama najprihvatljivijimËinila naËelna odredba Mirovne konferencije, ona dasavezniËke sile ne namjeravaju dati neke posebne privilegijenacionalnim manjinama nego samo namjeravaju prijeËitiborbe rasa te dati manjinama samo pravednu zaπtitu. Potonjeje obveze tijekom 1919. morala prihvatiti i KraljevinaSHS te su one unijete, u odreappleenom opsegu, sljedeÊe godineu mirovne ugovore potpisane s Austrijom, Bugarskom,Italijom, Maapplearskom i Rumunjskom.InaËe, u politiËkim je procesima povezanima uz stvaranjezajedniËke dræave jugoslavenskih naroda bilo malo konkretnihodreappleenja o buduÊem poloæaju nacionalnih manjina utoj novouspostavljenoj dræavi. U tom je sklopu zanimljiva25. studenoga 1918. odluka Velike narodne skupπtine uNovom Sadu o prikljuËenju Vojvodine Kraljevini Srbiji, saæeljom da se, potom, Srbija udruæi s Dræavom Slovenaca,Hrvata i Srba, koju je u Zagrebu formiralo Narodno vijeÊe.U toj se odluci, meappleu ostalim, navodi i sljedeÊe:Ne-srpskim i ne-slovenskim narodima, koji ostaju u naπim granicama,obezbeappleuje se svako pravo, koji æele, da, kao manjina,saËuvaju i razvijaju svoje narodno biÊe.Naglaπava se, usto, da se za naπe manjine izvan buduÊedræave traæe reciproËna prava, pri Ëemu se izriËito navodeBunjevci, Srbi i ©okci.

398Nacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijiU to su vrijeme (1919.-1920.), inaËe, samo jugoslavenskikomunisti posveÊivali znatnu pozornost zaπtiti nacionalnihmanjina, zalaæuÊi se za njihovu potpunu pravnu i politiËkuravnopravnost s drugima dræavljanima jugoslavenskedræave. U ime KomunistiËke partije Jugoslavije o tome senajjasnije izrazio komunistiËki skupπtinski poslanik SimoMarkoviÊ 8. veljaËe 1921. u naËelnoj debati o Nacrtu ustavau Ustavnom odboru Ustavotvorne skupπtine:Po nekoliko stotina Maappleara, Nemaca, Bugara, Arnauta itd. æivekod nas i njima se mora, gospodo, zagarantovati najpunijeslobode nacionalnog i kulturnog razvitka. Mi insistiramo da touapplee u Ustav i mi Êemo biti slobodni da u specijalnom pretresupodnesemo i konkretne predloge za to.Kraljevina SHS, sastavljena od veÊeg broja matiËnih naroda(priznatih Hrvata, Slovenaca i Srba) i nacionalnih manjina teoblikovana od veÊeg broja podruËja koji su do kraja Prvogasvjetskog rata pripadala razliËitim dræavama, objedi njavalaje podruËja pobjedniËkih i poraæenih snaga u tom ratu. Stim je u vezi shvatljivo da nije imala niti je mogla u kratkovrijeme stvoriti sve zakonodavne i upravne strukture zajedniËkedræave. U poËetku je njeno stanovniπtvo bilo korisnikomπarolikoga upravnog sustava i vrijednosti zakonskihi drugih odredbi naslijeappleenih iz prethodnih dræava kojimasu pripadali. Stoga je donoπenjem Privremenog, a potomi Vidovdanskoga ustava 28. lipnja 1921. stvoren temeljniokvir i za ustavno reguliranje poloæaja nacional nih manjina.Prema Vidovdanskom ustavu Kraljevina je SHS bila“ustavna, parlamentarna i nasledna monarhija”, a sluæbenije jezik u njoj bio “srpsko-hrvatsko-slovenaËki”. Ustavomse graappleani izjednaËuju u pravima i zaπtiti, pa se tzv. relativnazaπtita odnosi, u naËelu, i na pripadnike nacionalnihmanjina. Kada je, pak, rijeË o tzv. apsolutnoj zaπtiti nacionalnihmanjina (odredbe o posebnim pravima nacionalnihmanjina kao cjeline ili, pak, pojedinih nacionalnih manjina)

Mihael Sobolevski399Vidovdanski ustav samo dodiruje tu problematiku. Sve je to,dakako, daleko od preuzetih obveza o nacional nim manjinamakoje je Kraljevina SHS priznala potpisiva njem raznihmeappleudræavnih ugovora, pa se, samo u Ël. 16. Vidovdanskogustava izriËito spominju nacionalne manjine:Manjinama druge rase i jezika daje se osnovna nastava na njihovommaterinskom jeziku pod pogodbama, koje Êe propisatizakon.Napominjem, iako poloæaj vjerskih manjina nije predmetovog saopÊenja, da, prema Ël. 19. Vidovdanskog ustava,muslimanima u obiteljskima i nasljednim pitanjima mogusuditi dræavni πerijatski sudovi. No, nakon uvoappleenjaπestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1929. i oktroiranjaUstava Kraljevine Jugoslavije 6. rujna 1931. (premakojemu je Kraljevina Jugoslavija samo “nasledna i ustavnamonarhija”) i ta je mala odredba iz Vidovdanskog ustavauklonjena. Tome usprkos, stvarni je æivot pokazao da supojedine nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji imaledaleko veÊa prava no jugoslavenske manjine u susjednimzemljama.Ipak, vladajuÊa ideologija nacionalnoga i dræavnog unitarizma,koja se postupno uspostavljala i proæimala sve dræavnestrukture, sa slabljenjem samo u razdoblju nakon uspostaveBanovine Hrvatske 1939., nije priznavala postojanje posebnihjugoslavenskih naroda nego samo tri plemena (Hrvati,Slovenci i Srbi), a nije, kao o svojim nacional nim manjinama,vodila ni naglaπeniju brigu o pribliæno 1.100.000 jugoslavenskihiseljenika u Africi, Aziji, Europi te Juænoj i SjevernojAmerici te pribliæno 1.400.000 u susjednim zemljama.U meappleuratnom su razdoblju obavljena dva popisa stanovniπtva(1921. i 1931.), no oni ne omoguÊuju utvrappleivanjeegzaktnih Ëinjenica o nacionalnom sastavu stanovniπtva, pa,time, ni o broju pripadnika nacionalnih manjina, prije svega

400Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslavijizbog toga πto sluæbena statistika nije registrirala na rodenego samo materinji jezik i vjersku pripadnost, a ponekadni te pokazatelje. Neki istraæivaËi smatraju kako su takvipopisi stanovniπtva namjerno provoappleeni da bi se dobilaπto zamrπenija slika o stanovniπtvu meappleuratne Jugoslavijekao tipiËne mnogonacionalne dræave te dræave s brojnima irelativno snaænim nacionalnim manjinama u kojoj ni jednanacija ne ostvaruje apsolutnu veÊinu.Kraljevina je SHS, prema popisu stanovniπtva iz 1921.,imala ukupno 11.984.911 stanovnika razliËitih vjera i materinjihjezika. Stoga je moguÊe samo pribliæno, primjerice,utvrappleivanje broja Æidova u toj dræavi: pod izraelitskomvjero ispovijedi ukupno je popisano 64.746 osoba. Pojedinisu pripadnici te vjerske i etniËke zajednice, usto, prelaziliu druge vjere (grkokatoliËku, islamsku, katoliËku, pravoslavnu...).Popisom stanovniπtva iz 1931. utvrappleeno je, pak, ukupno13.943.494 stanovnika, od kojih je, primjerice, na izrealitskuvjeroispovijed otpadalo 68.195 osoba.Za razmatranje broja pripadnika nacionalnih manjinadragocjeniji su, meappleutim, pokazatelji o materinjem jeziku upopisima stanovniπtva, iako ni oni ne omoguÊuju preciznijei pouzdanije utvrappleivanje brojnosti pojedinih nacionalnihmanjina.Prema popisu stanovniπtva iz 1921. stanje je, prema materinjemjeziku, sljedeÊe: hrvatski ili srpski kao materinji jeziknavelo je 8.911.509, slovenski 1.019.997, njemaËki 505.790,maapplearski 467.658, albanski (arnautski, πiptarski) 439.657,rumunjski 231.068, Ëeπki i slovaËki 115.532, turski 150.322,ukrajinski (rusinski) 25.764, ruski 20.568, poljski 14.764,talijanski 12.553, francuski 1163, engleski 453 te ostali inepo znati 68.113 stanovnika.

Mihael Sobolevski401Prema popisu stanovniπtva iz 1931., a prema kriteriju materinjegjezika, pokazatelji su pouzdaniji i brojniji no u ranijempopisu iz 1921. godine: hrvatski ili srpski kao materinji jeziknavelo je 10.769.320, slovenski 1.133.484, njemaËki 498.630,albanski 478.854, maapplearski 467.323, rumunj ski 134.270, turski132.196, slovaËki 71.459, romski (ciganski) 64.909, Ëeπki52.213, ruski 36.601, ukrajinski 30.867, æidovski (jevrejski,πpanjolski) 22.559, poljski 18.637, talijan ski 9137, bugarski6199, grËki 3280 te ostali i nepoznati 13.556 stanovnika.Usporedimo li oba sluæbena meappleuratna popisa stanovniπtvauoËljivo je da su se, prema materinjem jeziku, pojedineje ziËne skupine smanjivale, πto je posljedica migracijastanovniπtva u druge zemlje ili procesa asimilacije s matiËnimnarodima. Usto, treba se znati da oni koji su, primjerice,njemaËki iskazivali kao svoj materinji jezik nisu sviuvijek bili i Nijemci nego i pripadnici drugih nacionalnihmanjina (Austrijanci i Æidovi). To vrijedi, nadalje, i za nekedruge jeziËne skupine.U meappleuratnome razdoblju uz popise stanovniπtva postojei razne procjene broja pripadnika nacionalnih manjina ilibroja pripadnika matiËnih naroda, no one se ponajviπeproizvoljne i neutemeljene. Najuvjerljiviji su, u tom sklopu,podaci o broju stanovnika æidovske zajednice, jer su opojedinim Ëlanovima te zajednice prikupljani podaci uæidovskima vjeroispovijednim opÊinama. U Kraljevini jeJugoslaviji, prema tim podacima, u poËetku 1941. æivjelo76.500 Æidova organiziranih u 121 samoupravnoj opÊini(aπkenaske, ortodoksne i sefardske opÊine).Teritorijalni je raspored pripadnika nacionalnih manjinaraznolik, a njihovu Êu rasprostranjenost prikazati globalno:najveÊa je koncentracija Nijemaca i Maappleara u BaËkoj,Banatu, Baranji, Hrvatskoj i Sloveniji, Albanaca (Arnauta,

402Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji©iptara) u Crnoj Gori i Srbiji, »eha u Hrvatskoj, Slovaka uBaËkoj, Banatu i Hrvatskoj, Poljaka u Bosni i Hercegovini(BiH), Æidova u BaËkoj, Banatu, BiH i Hrvatskoj, Turaka naKosovu i u Makedoniji itd. EtniËki su najsloæenija podruËjaBaËke, Banata i Baranje, ali i Kosovo i Makedonija.Za ocjenu stvarnog poloæaja nacionalnih manjina na tluJugoslavije u meappleuratnome je razdoblju potrebo razmotritii njihova sudjelovanja u gospodarskom, kulturnom,politiËkom, prosvjetnom i sportskome æivotu. Poloæaj manjinanije bio jednak i jedinstven, a ovisio je o nizu Ëinite lja.Stoga su, primjerice u prvima godinama postojanja KraljevineSHS, pripadnici nekih nacionalnih manjina (Nijemci iMaappleari) bili liπeni biraËkih prava, a zbog, prema meappleu narodnimaugovorima, prava optiranja u svoje matiËne zemlje.To se pravdalo kao privremena i zaπtitna mjera, jer bilo bi,tvrdilo se, nerazumno davati pravo odluËivanja o ustavuonim graappleanima koji Êe sutra postati graappleanima drugezemlje, odnosno optirati.Pojedini su pripadnici nacionalnih manjina bili ukljuËeniu opÊa kulturna, prosvjetna i sportska druπtva te opÊesindikalne organizacije i politiËke stranke, o Ëemu ovdjeneÊe biti rijeËi. Naime, prikazuju se, primjerice kada je rijeËo politiËkom organiziranju nacionalnih manjina, samoone politiËke organizacije Ëije su Ëlanstvo Ëinili pripadniciodreappleene nacionalne manjine.U razdoblju priprema izbora za Ustavotvornu skupπtinu1920. javljaju se i prvi pokuπaji politiËkog grupiranja, nosamo nekih nacionalnih manjina. Na izborima za Ustavotvornuskupπtinu 28. studenoga 1920. svoje su liste istakle i»eπka stranka te Nacionalna turska organizacija (Dæemijet).Potonja je bila politiËka organizacija pripadnika albanskei turske nacionalne manjine, a na tim je izborima osvojila30.029 glasova i osam poslaniËkih mandata. Baπ su njeni

Mihael Sobolevski403poslanici, potom, omoguÊili izglasavanje Vidovdanskogustava. »eπka je stranka, pak, osvojila svega 704 glasa, i toiskljuËivo na podruËju poæeπke æupanije.NajveÊe su promjene u vezi s istupom nacionalnih manjinana izborima nastale na skupπtinskim izborima 1923., osobitou Vojvodini. U tom sklopu treba upozoriti na izmjeneIzbornog zakona iz 1922. u odnosu spram onoga iz 1920.,iako su one minimalne. I u novom zakonu (Ël. 9.) ostale sunejasne odredbe o dræavljanstvu te, posebno, o izbornompravu pojedinih nacionalnih manjina (Maappleari, Nijemci,Rumunji).Ladislav PoliÊ, sveuËiliπni profesor, ukljuËujuÊi se u raspravuo biraËkom pravu nacionalnih manjina, osvijetlio je tuproblematiku iskljuËivo s pravnog glediπta. On je, s pravom,ustvrdio da je Izborni zakon iz 1920. bio donijet samozbog izbora za Ustavotvornu skupπtinu, a potom je ustavnopostao nevaæeÊi za neodreappleeni broj buduÊih izbora. Prematome, odredba iz 1920. o onima koji imaju pravo optiranjaodnosi se samo na one koji su to pravo imali u vrijeme izbora28. studenoga 1920. godine. A prema Izbornom zakonu iz1920., naglaπava PoliÊ, nije se, “‘inorodnim elementima’dalo zato izborno pravo πto oni, imajuÊi pravo na optira nje,nisu bili definitivni dræavljani”. Dakle, oni i nadalje imajubiraËko pravo, jer oduzimanjem bi tog prava bili povrijeappleeniËl. 4. Vidovdanskog ustava o jednakosti svih dræavljana predzakonom te Ël. 7. Ugovora o zaπtiti manjina, prema kojemuÊe “svi pripadnici srpsko-hrvatsko-slovenaËki biti jednakipred zakonom i uæivati ista graappleanska i politiËka prava bezobzira na rasu, na jezik ili na vjeru”. InaËe, pravniËka su tumaËenjaL. PoliÊa poduprli ugledni predstavnici iz politikei vlasti, pa su svi predstavnici nacionalnih manjina ostvarilibiraËko pravo.

404Nacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijiNa skupπtinskim su se izborima, odræanima 18. oæujka1923., pojavile i nove politiËke stranke nacionalnih manjina:NjemaËka, Maapplearska i Rumunjska stranka te SlovaËkanarodna stranka. Izborna je borba bila æestoka, tim viπe πtosu pojedine velike politiËke stranke, poput Demokratskei Radikalne stranke, postale svjesne kako se pojavompolitiËkih stranaka nacionalnih manjina, osobito u Vojvodini,umanjuje i broj njihovih glasaËa. Radikali, stoga,nastoje neutralizirati buduÊe biraËe manjinskih stranakaraznima materijalnim obeÊanjima, a demokrati ih plaπeprijetnjama izravnoga i neizravnog terora te politiËkompropagandom kako nacionalne manjine ne mogu imatisvoje politiËke stranke. Reæim se vlasti posebno okomio naMaapplearsku stranku, optuæujuÊi je za iredentizam, pa je njenovodstvo, nakon nasilja nad Ëelniπtvom stranke i njenimamoguÊim biraËima, odustalo od sudjelovanja na izborima.SlovaËka je stranka, pak, koalirala s Radikalnom strankom,no ostala je bez mandata.Zapaæene su rezultate na skupπtinskim izborima 1923. odstranaka nacionalnih manjina ostvarili Dæemijet (14) teNjemaËka (osam) i Rumunjska stranka (jedan zastupniËkimandat).Na sljedeÊim su skupπtinskim izborima 1925., pak, strankenacionalnih manjina imale slabije izborne rezultate no naskupπtinskim izborima 1923. godine. To je posljedica pritiska reæimskih, ali i drugih graappleanskih stranaka na strankei biraËe nacionalnih manjina te tjelesnih napada, naposeËetnika i srnaovaca na pojedine prvake stranaka nacional nihmanjina u Vojvodini. Provocirani su, usto, i unutarnji sukobiu pojedinima politiËkim strankama nacionalnih manjina,pa se, s tim u vezi, Maapplearska stranka podijelila u tri frakcije,a Dæemijet je gotovo rasturen. Stoga je od stranaka

Mihael Sobolevski405nacionalnih manjina samo NjemaËka stranka osvojila petzastupniËkih mandata.Stranke nacionalnih manjina, konaËno, moæemo pratiti joπsamo u predizbornima aktivnostima za skupπtinske izbore1927. godine. Iako se za te izbore pripremalo viπe stranakanacionalnih manjina, svoju je listu istakla samo NjemaËkastranka.Zanimljivo je da se rukovodstvo Hrvatske seljaËke stranke(HSS) 1927. u dva maha obratilo i biraËima iz redova nacionalnihmanjina. Prvi put u povodu oblasnih izbora i uproglasu Na seljaËki narod (5. sijeËnja), u kojemu se “dragojbraÊi Slavenima i Neslavenima” poruËuje sljedeÊe:Vas svih skupa u cijeloj dræavi ima preko dva i pol milijuna. Ali Viste razdijeljeni i jezikom i vjerom. Osim toga Vi ste silno raztepeniprostorom. Jedni ste u Juænoj Srbiji, naroËito na granici albanskoj,drugi ste u Banatu i BaËkoj, napose na granici maapplearskoj. Zato Vasmnogi sumnjiËe i predlaæu, da se s Vama vlada pritiskom i silom.Do sada u tom i uspijevaju. Vi se od toga slabo moæete braniti.Drugi put, pak, rukovodstvo se HSS-a proglasom ponovnoobraÊa pripadnicima nacionalnih manjina, a u povoduskupπtinskih izbora, i to posebno Nijemcima, Maapplearima, Rumunjimai Slovacima u Vojvodini, pozivajuÊi ih u zajedniËkuseljaËku frontu, a za ostvarivanje i njihovih nacional nihprava. Meappleutim, na skupπtinskim je izborima 1927. svojulistu istakla samo NjemaËka stranka te je osvojila sedamzastupniËkih mandata.Od poËetka 1929. nastaju, uvoappleenjem diktature kralja Aleksandrai ukidanjem parlamentarnog sustava, teπki trenuciu zemlji. Raspuπtena je Narodna skupπtina (formalno zbogatentata na prvake HSS-a), a Zakonom o zaπtiti dræaveraspuπtene su politiËke stranke, pa tako i one politiËkihmanjina, koje se viπe nikada neÊe obnoviti.

406Nacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijiZa skupπtinske izbore 1935. i 1938. uvedeni su javno glasanjei zemaljske liste, a pripadnici se nacionalnih manjinaopredjeljuju za pojedine liste graappleanskih stranaka. Usto,pojedine nacionalne manjine uspostavljaju i odnose s pojedinimavelikim politiËkim strankama. Tako njemaËka nacionalnamanjina uspostavlja bliske odnose s Jugoslovenskomradikalnom zajednicom (JRZ) Milana StojadinoviÊa, koji jevanjskopolitiËki orijentiran prema nacistiËkoj NjemaËkoj. 2StojadinoviÊeva vlada tolerira propagandu NjemaËke teomoguÊava nesmetano djelovanje mladih pronacistiËkih prvakanjemaËke nacionalne manjine u zemlji (Mladonijemciili obnovitelji). Vlada M. StojadinoviÊa i JRZ pridobijaju i istaknuteprvake maapplearske nacionalne manjine, πto utjeËe naopredjeljenje maapplearskih biraËa na opÊinskima i skupπtinskimizborima. Tome je pridonijelo i napuπtanje politike premamaapplearskoj nacionalnoj manjini kao iredentistiËkoj. Stogasu i njoj, kao i njemaËkoj nacionalnoj ma njini pruæeneπiroke moguÊnosti svekolikog djelovanja na druπtvenom,informacijskom, kulturnom, prosvjetnom i sportskome podruËju.Ipak, meappleu njemaËkom i maapplearskom nacionalnommanjinom bilo je i dosta pobornika suradnje s opozicijskimstrankama, poglavito na skupπtinskim izborima 1938., kadaje prema tim pripadnicima nacionalnih manjina provoappleennezapamÊeni teror, napose u Vojvodini, o Ëemu je pisao iPolitiËki vjesnik, br. 7, Zagreb, 1938.:U Ëitavoj Vojvodini vrπi se veliki teror ne samo nad narodnimmanjinama, nego i nad Srbima, pristaπama vojvoappleanskog pokreta.U Velikoj Kikindi prekinuti su u 4 sata izbori, jer je policija i æan-2 Sredinom je 1937. Kraljevinu Jugoslaviju posjetio ministar vanjskih poslovaTreÊega Reicha Constantin Neurath, a NjemaËku, u poËetku 1938., predsjednikjugoslavenske vlade M. StojadinoviÊ, a potom, godinu dana kasnije, i knez Pavle.Kraljevina je Jugoslavija s NjemaËkom uspostavila trgovaËke ugovore o prodajisvojih poljoprivrednih viπkova, πto utjeËe na njemaËka ulaganja u agrarnuproizvodnju i njemaËku nacionalnu manjinu u Slavoniji i Vojvodini.

Mihael Sobolevski407darmerija vatrogasnim πtrcaljkama rastjerala izbornike, kad jevidjela da su svi za opoziciju.Iako je lista M. StojadinoviÊa osvojila na skupπtinskim izborimaviπe glasova od MaËekove liste, ipak su oni oznaËilipoËetak StojadinoviÊeva pada, πto se u navedenom brojuPolitiËkog vjesnika i naglaπava:Niπta mu ne pomaæu privremeno izmiπljene veÊine. StojadinoviÊmora da ide, jer se u ovoj dræavi neda i nemoæe vladati protiv Hrvatai Srba, a s pomoÊu teroriziranih narodnih manjina: Nijemaca,Madæara, Arnauta i Turaka.OpÊi poloæaj pojedinih nacionalnih manjina na podruËjuJugoslavije u meappleuratnom razdoblju ovisio je, dakle, o nizuËinitelja: veliËini i gustoÊi naseljenosti pojedine nacionalnemanjine, strukturi pripadnika (odnos seoskoga i gradskogstanovniπtva), obrazovanju, ekonomskom poloæaju te financijskoji intelektualnoj moÊi, pomoÊi matiËne zemlje,potpisanima bilateralnim ugovorima o reciproËnosti pravaprema odreappleenoj nacionalnoj manjini u Jugoslaviji i jugoslavenskimmanjinama u dotiËnoj matiËnoj zemlji nacionalnemanjine i sl. Ovdje Êe se, pak, dati joπ samo kratki osvrtna probleme πkolstva pojedinih nacionalnih manjina.Vidovdanskim je ustavom bilo zajamËeno pripadnicima nacionalnihmanjina pravo na osnovno obrazovanje na svomematerinjem jeziku, ali pod uvjetima propisanima zakonom.Meappleutim, dræavotvorna se homogenizacija troimenoganaroda unosila i u sustav πkolstva, preko kojega su se marginaliziralenacionalne manjine te uklanjale iz javnoga ipolitiËkog æivota zemlje. Postupno je obavljena unifikacijaπkolskih sustava i propisa, pa su, time, i napuπteni raznolikisustavi i propisi naslijeappleeni iz dijela zemalja od kojih jestvorena Kraljevina SHS/Jugoslavija.Prvi je jedinstveni Plan i program za osnovno πkolstvodonijelo Ministarstvo prosvjete tek 1926., a potom, tri

408Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslavijigodine kasnije, 1929., i Zakon o narodnima te srednjimπkolama. Zakon o univerzitetima donijet je 1930., a Zakono graappleanskim πkolama 1931. godine.Zakonom o narodnim πkolama predviappleena su posebnamanjinska odjeljenja, koja su se mogla osnovati za barem30, iznimno i za 25 uËenika. U odjeljenjima za manjinskeπkole bio je obvezatan sluæbeni jezik u dræavi. Obuhvat jeπkolske djece nacionalnih manjina u manjinskim πkolamabio razliËit, a najveÊi su broj πkola i odjeljenja imale Ëeπka,maapplearska, njemaËka, slovaËka i æidovska nacionalna manjina.Stanje u πkolstvu je osobito teπko bilo kod albanskei turske nacionalne manjine, jer imale su mali broj πkola namaterinjem jeziku, πto su dijelom nadomjeπtali privatnimai vjerskim πkolama.Kvantitativni je opseg πkolstva nacionalnih manjina teπkoprikazati jer za pojedina razdoblja ne postoje povezani iprovjereni brojËani podaci. Ipak, za razdoblje uoËi Drugogasvjetskog rata moæe se reÊi sljedeÊe: djelovalo je pribliæno500 osnovnih πkola nacionalnih manjina, u kojima je radilopribliæno 1200 nastavnika (ponajviπe njemaËkih), petgraappleanskih i dvije uËiteljske πkole te tri gimnazije. Te πkoleje pohaapplealo viπe od 100 tisuÊa djece, pri Ëemu je ponajviπebila obuhvaÊena πkolska populacija maapplearske i njemaËkenacionalne manjine. Usto su djelovale, Ëime se nadopunjavaloobrazovanje pripadnika nacionalnih manjina namaterinjem jeziku, privatne i vjerske πkole.U kratkom se saopÊenju ne mogu iskazati svi aspektipoloæaja nacionalnih manjina u Kraljevini SHS/Jugoslaviji.Njihov je poloæaj bio razliËit za pojedine nacionalne manjine:neke, primjerice bugarska, nisu imale nikakva prava,a druge, primjerice njemaËka i ruska, ostvarivale su visokistupanj manjinskih prava.

Mihael Sobolevski409Naposljetku treba joπ spomenuti da su vlasti KraljevineJugoslavije 1940. donijele i prve antisemitske uredbe, primjerice5. listopada Uredbu o upisu lica æidovskog porijeklana univerzitete, viπe, srednje, uËiteljske i druge πkole, kojomje za Æidove uveden numerus clausus. Potom slijede Uredbao ograniËavanju Æidova da obavljaju radnje s proizvodimaljudske ishrane te druge diskriminacijske mjere prema Æidovima,a poneke su se od njih odnosile i na druge nacionalnemanjine (ograniËavanja rada u javnim sluæbama tenapredovanja u vojsci i sl.).SaæetakJugoslavenska dræava, nastala potkraj 1918., obuhvatila je brojne narode (Crnogorci,Hrvati, Makedonci, Slovenci i Srbi) i nacionalne manjine (Albanci, »esi,Maappleari, Nijemci, Poljaci, Rumunji, Rusi, Slovaci, Turci, Ukrajinci itd.), kao i vjerskezajednice. Iako o tome postoje brojni historiografski i publicistiËki radovi, kakou hrvatskoj, tako i u inozemnoj literaturi, mnoga pitanja o poloæaju nacionalnihmanjina u novostvorenoj dræavi joπ nisu ni faktografski razjaπnjena.Pod pojmom nacionalne manjine podrazumijeva se veÊa ili manja skupinastanovniπtva koja ne pripada narodu, odnosno kada je, primjerice, rijeË o KraljeviniSHS/Jugoslaviji, i narodima s kojim/kojima æivi u zajedniËkoj dræavi. Dakle,nju etniËki Ëine, u pravilu, pripadnici dijela nekog naroda u drugoj dræavi ilidrugima dræavama. Pri tome su vaæni ustavni poloæaj o ustavnome i zakonskompoloæaju nacionalnih manjina, pa i u meappleuratnoj Jugoslaviji 1918.-1941., kao injihova brojnost (prema popisima stanovniπtva iz 1921. i 1931., a prema materinjemjeziku i vjerskoj pripadnosti, iako to ne omoguÊuje toËan izraËun nacionalnestrukture stanovniπtva, a time i pripadnika nacionalnih manjina) te kulturno,politiËko, prosvjetno i sportsko organiziranje. Tome treba pridodati i formiranjepolitiËkih stranaka nacionalnih manjina i njihovo angaæiranje na skupπtinskimizborima (1920.-1927.) te razvoj mreæa πkola nacionalnih manjina.Poloæaj je nacionalnih manjina bio za pojedine od njih razliËit, a ovisio je o nizuËinitelja: veliËini i gustoÊi naseljenosti pojedine nacionalne manjine, strukturipripadnika, obrazovanju, ekonomskom poloæaju te financijskoj i intelektualnojmoÊi, pomoÊi matiËne zemlje, potpisanima bilateralnim ugovorima o reciproËnostiugovora prema odreappleenoj nacionalnoj manjini u Jugoslaviji i jugoslavenskimmanjinama u dotiËnoj matiËnoj zemlji nacionalne manjine i sl.

410ZusammenfassungNacionalne manjine u Kraljevini JugoslavijiDer jugoslawische Staat, der Ende 1918 gegründet wurde, schloß viele Völker(Montenegriner, Kroaten, Mazedonier, Slowenen und Serben) und nationaleMinderheiten (Albaner, Deutsche, Polen, Rumänen, Russen, Slowaken, Tschechen,Türken, Ukrainer, Ungarn usw.) ein, als auch die Religionsgemeinschaften.Obwohl dies viele historiographische und publizistische Werke bezeugen, inder kroatischen sowie auch in der ausländischen Literatur, sind viele Fragenüber die Lage der nationalen Minderheiten in dem neugegründeten Staatfaktographisch noch immer nicht geklärt.Unter dem Begriff der nationalen Minderheiten versteht man eine größereoder kleinere Gruppe von Einwohnern, die aber nicht zum Volk gehören, bzw.zu den Völkern mit denen sie im gemeinsamen Staat leben, wie es aus demBeispiel des Königreiches der Serben, Kroaten und Slowenen/Jugoslawienersichtlich ist. Also ethnisch gesehen, besteht diese Gruppe in der Regel ausden Angehörigen eines in einem anderen Staat oder in anderen Staaten lebendenVölkerteils. Dabei ist sowohl die verfassungsmäßige Stellungnahmezur verfassungsmäßigen und gesetzlichen Lage der nationalen Minderheitenwichtig, sogar in Jugoslawien zwischen zwei Weltkriegen 1918-1941, als auchihre Vielzahl (auf Grund der Volkszählungen in den Jahren 1921 und 1931,nach den Kriterien der Muttersprache und Religionsangehörigkeit, was jedochweder eine präzise Kalkulation der nationalen Struktur der Bevölkerung nochder Angehörigen der nationalen Minderheiten ermöglicht) und die kulturelle,politische, bildungsfördernde und sportliche Organisation. Hier muß man nochdie Formierung der politischen Parteien nationaler Minderheiten und derenEinsatz bei den Versammlungswahlen (1920-1927) sowie die Entwicklung desSchulnetzes der nationalen Minderheiten hinzufügen.Nicht alle nationalen Minderheiten befanden sich in derselben Lage, was voneiner ganzen Reihe von Faktoren abhing: von der Bevölkerungsgröße und -dichte der einzelnen nationalen Minderheit, von der Struktur der Angehörigen,der Erziehung, wirtschaftlichen Lage und finanziellen und intellektuellen Kraft,von der Hilfe des Mutterlandes, den unterschriebenen bilateralen Verträgen,von der Reziprozität des Vertrages zur bestimmten nationalen Min derheit inJugoslawien und von den jugoslawischen Minderheiten in dem betreffendenMutterland der nationalen Minderheit uä.