Rumeni list kao Duhovni fenomen - Hrvatske katolicke misije

MOVIS
Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj - Missionsblatt der Katholischen Kroaten
Missionen in der Schweiz - Olten, rujan/September 2007, godina/Jahrgang 38, br/Nr. 3/148
Mlade treba poceti odgajati barem
dvadeset godina prije njihova rodenja!
Novih deset zapovijedi
Za vozače u prometu
Jeder achte den anderen
Weihbischof Martin Gächter
Strast i hobby
Nogometaš Mladen Petrić
Odbacivanje sinova i kćeri
Tko to nama ne da glasovati?
Hrvatska djeca kao glumci
Prava ideja Hrv. dop. škola
Kako jačati samopouzdanje
Za vaše zdravlje
Antifašizam - pokriće za zločine
Čudesna snaga mučeništva
Rumeni list kao
Duhovni fenomen

IZ SADRŽAJA
3 Treća stranica
Worüber schreiben wir ...
4-19 Misije
Izvješća iz pastoralnog života u Misijama
20 Duhovni fenomen
Rumeni list privlači hrvatsku mladež
22 Movisov interview
Nogometaš Mladen Petrić
25 Jeder achte den andere
Weihbischof Martin Gächter
25 Znaci i koraci
Crkva i stranci, dr. Anto Gavrić
26 Pisma čitatelja
Bijes, Bleiburg i Hrvati iz BiH
29 Hrvatska dopunska škola
Susret malih kazališnih družina
31 Međugorje
18. Mladifest
32 Za šarmantniju crkvu
Lupi petama i reci: Evo i mene!
33 Za vaše zdravlje
Kako jačati samopouzdanje?
28 Socijalna služba
Starosno i nasljedno osiguranje
38 Krštenja
39 Vjenčanja
40 Naši pokojnici
IMPRESSUM
Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj
Missionsblatt der katholischen Kroaten
Missionen in der Schweiz
Herausgeber/izdaju:
Kath. Kroaten Missionen in der Schweiz
Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj
Adresse/adresa:
Reiserstrasse 83, 4600 Olten I Tajništvo: Branka Lovrić
Telefon: 062 296 41 00, Fax: 062 296 41 01
E-Mail: movis@gmx.net I www.kroaten-missionen.ch
Bürozeiten/uredovno vrijeme:
ponedjeljak i utorak: 13.30-17.30
srijeda, četvrtak i petak: 08-12.00
urednik/redAktor:
fra Šimun Šito Ćorić, gl. urednik
Layoutkonzept:
Jozo Bubalović
E-Mail: jozo.b@bluewin.ch, Tel. 056 410 27 40
dobrovoljni prilozi za MoViS/Spende
Kroatenmissionen in der CH / MOVIS
Regiobank Solothurn - 16 0.010.659.03
4502 Solothurn
Konto: 30-38168-4
Iz inozemstva: SWIFT Code RSOSCH22
IBAN CH81 0878 5016 0010 6590 3
druck/tisak:
Vogt-Schild Druck AG, Derendingen
Erscheint vierteljährig/izlazi 4 puta godišnje
Auflage/naklada: 15000
Naslovna stranica:
Rumeni list!
Foto: StarArt, Aarau
Ovaj broj Movisa potpisan je
za tisak 28.09. 2007.
UVODNIK
MEIN ZUHAUSE - UNSERE SCHWEIZ?
MOJA KUĆA - NAŠA ŠVICARSKA?
Iz dana u dan postaje sve bjelodanije, da će većina Hrvata u Švicarskoj
ostati u njoj i neće se vratiti u hrvatsku domovinu. Tako Švicarska za
većinu nas ovdje polako, ali sigurno postaje vlastita domovina. Sličan
proces se događa i sa blizu četiri milijuna Hrvata i njihovih potomaka u
drugim zemljama diljem svijeta.
Dodatno i zbog tih činjenica, Švicarska je za nas Hrvate ovdje naša
kuća koju nam je čuvati i izgrađivati. Pri tome moramo pažljivo
uzimati u obzir nasljeđe, kulturu i mentalitet ove prekrasne zemlje.
Sama činjenica da je Švicarska tek prije nekoliko godina pristupila UNu,
da su u njoj žene konačno dobile pravo glasa prije petnaestak godina,
da je ovdje snažno uvjerenje da u EU ne treba ući, jer u njoj narod ostaje
bez glasa, da u rijetko kojoj zemlji živi toliko stranaca kao u Švicarskoj…,
pokazuju da je ovaj narod specifičan na više područja. U novije vrijeme
još dvije stvari postale su predmet rasprava. Čak i brojni Švicarci govore o
rasističkim propisima, koji određuju da stranac u Švicarskoj mora plaćati
znatno više, primjerice, osiguranje vozila, nego domaći čovjek, bez obzira
što osobno uredno vozi. A sad je pokrenuta i državna inicijativa za protjerivanjem
kriminalnih stranaca iz Švicarske, a što bi uključivalo i roditelje
kriminalne mladeži (Auschaffungsinitiative). Ona se poziva na statistike
koje pokazuju da stranci u Švicarskoj sudjeluju u visokim postotcima u
četiri teška kriminalna djela: ranjavanja, planirana ubojstva, iznude i silovanja
od 52,7% do 85,5 % (Polizeiliche Kriminalstatistik 2005, Bundesamt
für Polizei).
Nedvojbeno, svakome treba biti cilj živjeti u društvu zagarantirane
sigurnosti. Međutim, na raznim područjima ostaju otvorena pitanja.
Je li ovaj najavljeni korak najbolji način postizanja sigurnosti
u jednoj zemlji? Zatvara li se Švicarska u sebe i pomaže li na taj način
drugima koji su slabije ekonomske i odgojne moći? Nisu li, možda, policijske
statistike, koliko god bile autentične, ispale nestručne izmiješavši
kruške i jabuke? Svaki stručnjak će reći, da ne spada pod istu statističku
stavku, primjerice, jedan strani mladić u Švicarskoj koji je ostao bez vlastite
domovine, školovanja i posla, sa Švicarcem njegove dobi koji sve to
ima ...
Istina, ove planirane mjere neće puno pogađati Hrvate. Na jednome
službenom sastanku ovdašnje državne »Službe za socijalnu sigurnost«
(Amt für soziale Sicherheit), otvoreno i s iskrenim žaljenjem je
sa službene strane rečeno kako se nas Hrvate u Švicarskoj još uvijek trpa
u isti negativni koš »Jugosa«, a praktično se pokazuje da smo vrlo dobro
integrirani i da s nama nema nikakvih značajnih problema. Posebno se
odaje priznanje Hrvatskim kat. misijama koje, tvrde isti izvori, puno tome
doprinose. Međutim, bez obzira na to, nama je i ovdje zauzimati se uvijek
za bolje i pravednije društvene odnose, te u ovoj zemlji otvorena i čestita
srca živjeti tako, da bude točno kao u naslovu ovoga priloga.
Ali bez ikakvog upitnika!
Fra Šimun Šito Ćorić
sito.coric@gmx.net

Mein Zuhause -
unsere Schweiz?
Liebe Leserinnen, liebe Leser
Von Tag zu Tag wird es offensichtlicher, dass der
Grossteil der Kroaten in der Schweiz nicht mehr in
seine kroatische Heimat zurückkehren wird. So wird
die Schweiz für die Mehrheit von uns langsam aber
sicher zur Heimat. Ein ähnlicher Prozess ist bei den
nahezu vier Millionen Kroaten und ihren Nachkommen
in anderen Ländern auf der ganzen Welt zu beobachten.
Aus dieser Tatsache heraus ist die Schweiz für uns
Kroaten unser Zuhause, das wir schützen und ausbauen
sollten. Damit einhergehend dürfen wir das
Erbe, die Kultur und die Mentalität dieses wunderschönen
Landes nicht ausser Acht lassen. Alleine die
Tatsachen, dass die Schweiz erst vor einigen Jahren
der UNO beigetreten ist, dass hier das Frauenstimmrecht
vor fünfzehn Jahren eingeführt wurde, dass die
starke Meinung vorherrscht, nicht der EU beizutreten,
weil das Volk so ohne Stimme bleiben würde,
dass es eines der wenigen Länder ist, in dem so viele
Ausländer leben, zeigen, dass das Schweizer Volk in
vielen Bereichen sehr spezifisch ist. In jüngster Zeit
sind zwei weitere Belange Grundlage zur Diskussion.
Sogar einige Schweizer selbst bezeichnen gewisse
Regeln, wie zum Beispiel, dass ein Ausländer hier viel
mehr für seine Autoversicherung bezahlen muss, als
rassistisch. Eine Volksinitiative ist in Gange, die darauf
abzielt, ausländische Kriminelle aus der Schweiz
auszuschaffen – ein Unterfangen, das auch die Eltern
der kriminellen Jugendlichen betreffen würde (Ausschaffungsinitiative).
Diese Initiative bezieht sich
auf Statistiken, die aufzeigen, dass Ausländer einen
hohen Prozentsatz in vier Verbrechensbereichen
ausmachen: 52,7% bis 85,5% in den Tatbeständen
der Körperverletzung, des vorsätzlichen Mordes, der
Nötigung und der Vergewaltigung (Quelle: Polizeiliche
Kriminalstatistik 2005, Bundesamt für Polizei).
Es ist unbestritten, dass es für einen jeden das Ziel
sein sollte in einer Gesellschaft mit garantierter Sicherheit
zu leben. Es bleiben jedoch auf vielen Gebieten
offene Fragen. Ist dieser angekündigte Schritt
die beste Art und Weise, Sicherheit in einem Land
zu erreichen? Verschliesst sich die Schweiz in sich
selbst? Sind nicht auch die Polizei-Statistiken, so
authentisch sie auch sein mögen, nicht genug aussagekräftig,
da sie Äpfel mit Birnen vermischen? Jeder
Experte wird sagen, dass ein ausländischer Jugendlicher,
der ohne Heimat, Ausbildung und Beruf geblieben
ist beispielsweise nicht unter den gleichen statistischen
Punkt fällt, wie ein gleichaltriger Schweizer,
dem all dies nicht fehlt.
Tatsache ist, dass diese geplanten Massnahmen die
Kroaten nicht allzu sehr betreffen werden. An einem
Arbeitstreffen mit dem Amt für soziale Sicherheit
wurde offen und bedauernd gesagt, dass wir Kroaten
immer noch in den gleichen negativen Korb der
„Jugos“ geworfen werden, wo sich doch in der Realität
zeigt, dass wir sehr gut integriert sind und dass
es mit uns keine bedeutenden Probleme gibt. Von
gleicher Seite wird den Kroatischen Katholischen
Missionen besondere Anerkennung gezollt, die viel
zu diesem Umstand beitragen. Abgesehen davon ist
es weiterhin an uns, uns für bessere und gerechtere
gesellschaftliche Zustände einzusetzen und in diesem
Land offenen Herzens so zu leben, dass es genau
so ist, wie oben im Titel erwähnt. Jedoch ohne
irgendein Fragezeichen!
ÜBER MOVIS, ÜBER UNS
Mon chez moi -
Notre Suisse ?
Chères lectrices, chers lecteurs
Il devient chaque jour de plus en plus incontestable
que la grande majorité des Croates en Suisse vont y
demeurer et que le retour au pays d’origine est improbable.
Ainsi, pour la grande partie d’entre nous, la
Suisse devient lentement mais sûrement notre patrie.
Un processus similaire semble se produire également
avec les 4 millions de Croates résidant dans les autres
pays à travers le monde.
Ces faits nous amènent à admettre que la Suisse
représente pour les Croates un chez soi qu’il s’agit
de bâtir et de protéger. Ainsi, nous devons indubitablement
prendre en compte l’héritage, la culture
et la mentalité de ce pays extraordinaire. Le simple
fait que la Suisse n’a que récemment adhéré à l’ONU,
que les femmes n’y ont eu le droit de vote qu’une
quinzaine d’années en arrière, qu’il y demeure la
ferme opinion qu’il ne faut pas adhérer à l’UE car
le droit de voix y serait perdu à jamais, qu’il est rare
qu’autant d’individus étrangers vivent dans un pays
comme c’est le cas en Suisse…, tous ces faits montrent
la spécificité étonnante de cette nation, et ceci
dans de nombreux domaines. Dernièrement, deux
nouveaux thèmes sont apparus et font l’objet de débats
parfois épineux. De nombreux Suisses parlent
de prescriptions et ordonnances racistes, qui exigent
que les étrangers en Suisse paient bien davantage que
les citoyens Suisses, leur assurance auto par exemple,
et peu importe leur façon de conduire. Une initiative
fédérale a été également lancée pour chasser les
étrangers criminels hors de la Suisse. Cela inclurait
aussi les parents des malfrats. Cette initiative se repose
sur des statistiques qui montrent que les étrangers
en Suisse prennent part et ceci dans des proportions
élevées (de 52.7% à 85.5%), dans quatre sortes
de crimes : violences diverses, les homicides avec
préméditation, les escroqueries et les viols (Polizeiliche
Kriminalstatistik 2005, Bundesamt für Polizei).
Chacun doit incontestablement avoir comme but de
vivre dans un environnement qui offre une pleine
sécurité. Cependant, des questions restent ouvertes
dans de nombreux domaines de réflexion. Est-ce le
meilleur moyen pour un pays de mettre en place la
sécurité ? La Suisse se renferme-t-elle en elle-même
et apporte-t-elle de cette manière son soutien à ceux
qui n’ont ni une situation financière ni une éducation
suffisante ? Les statistiques de la police, bien
qu’entièrement authentiques, ne sont-elles pas apparues
comme non représentatives sachant qu’elles ont
mélangé les pommes et les poires ? Tout professionnel
averti concédera qu’un jeune étranger en Suisse
qui a perdu sa patrie, ses études ou son travail, ne
peut faire partie d’une même base statistique comparative
qu’un jeune suisse qui possède tous ces
mêmes critères…
Il est vrai que ces mesures prévues ne vont pas beaucoup
toucher les Croates. Lors d’une réunion officielle
du service d’Etat de la sécurité sociale, il a été
exprimé ouvertement et avec grande déception que
les Croates en Suisse étaient constamment mis dans
le même mauvais panier que les « Yugos », même
s’il a empiriquement été démontré qu’ils étaient
très bien intégrés et qu’ils ne représentaient pas un
problème. Les missions croates catholiques y ont un
grand mérite. Néanmoins et malgré cela, notre priorité
est, semble-t-il, d’entretenir les meilleures relations
possibles avec notre entourage et de vivre dans
ce pays précisément comme le suggère le titre de cet
éditorial. Mais sans le point d’interrogation.
La mia casa - La
nostra Svizzera?
Care lettrici, cari lettori
Con il passare del tempo, e di giorno in giorno, diventa
sempre più evidente come i croati che vivono in Svizzera
resteranno qui e non torneranno piu’ nel proprio paese
d’origine - la Croazia. Per la maggioranza di noi, la
Svizzera sta diventando, pian piano la nostra patria. Un
simile processo avviene anche in molti altri paese del
mondo dove vivono circa quattro milioni di croati ed
loro discendenti. In considerazione di detto processo ed
altri fattori legati a questi cambiamenti, la Svizzera per
noi Croati sta diventando realmente la nostra casa, che
bisogna proteggere e costruire.
In linea con ciò, è necessario accuratamente considerare;
l›eredità, la cultura e la mentalità di questo bellissimo
paese. Di fatto se osserviamo attentamente alcune cose,
cioè; che la Svizzera entrò a far parte di UN solo qualche
anno fa, che le donne hanno ottenuto il diritti civici appena
nel 1971, che la legge sulla parità di diritti tra i sessi
è entrata in vigore solo nel 1996, che nella popolazione è
presente una forte convinzione contro l’adesione all’ EU -
poiché temono di perdere il proprio diritto d›espressione,
che vi sono pochissimi paesi come la Svizzera in cui vive
un cosi alto numero di stranieri..., tutto ciò ci dimostra
la specificità e la differenziazione di questo popolo in
merito ai vari argomenti e temi.
Ultimamente vi sono due nuovi argomenti che stano
diventando tema di discussione. Su questi argomenti gli
innumerevoli cittadini svizzeri esprimono il loro disappunto
rispetto ad alcune condizioni razziste, le condizioni
che stabiliscono, per esempio, che gli stranieri
in Svizzera, a differenza degli indigeni, debbano pagare
molto di più le polizze d›assicurazione per le autovetture,
e questo aldilà se essi guidano agendo correttamente e nel
rispetto del codice stradale.
Si sta inoltre promuovendo l’iniziativa governativa volta
ad espellere tutti gli stranieri «criminali» dalla Svizzera, il
che naturalmente includerebbe anche i genitori di giovani
“criminali” (Auschaffungsinitiative). Questa iniziativa si
richiama alle statistiche secondo le quali gli stranieri in
Svizzera partecipano e collaborano in alta percentuale
agli atti criminali. Sempre secondo la medesima fonte,
nella fascia dei 4 crimini più grandi; i ferimenti, gli omicidi
premeditati, le truffa e la violenza carnale; la percentuale
degli stranieri che commettono questi atti criminali
varia da 52,7% al 85,5 %(Polizeiliche Kriminalstatistik
2005, Bundesamt für Polizei).
Non c’è dubbio, che ognuno di noi desidera vivere una
vita sociale più sicura possibile ed aspira alla garanzia ed
alla sicurezza sociale, tuttavia alcune domande rimangono,
quali: La misura preannunciata è davvero il miglior
modo per salvaguardare la sicurezza del paese? Non è
che la Svizzera si sta chiudendo su se stessa?, facendo così
la Svizzera aiuta davvero i più deboli economicamente e
culturalmente e chi non possiede un sapere educativo?
Ci si domanda se queste statistiche non fanno, per quanto
autentiche possano essere, un miscuglio tra “pere e
mele”?
Ogni esperto in materia potrebbe dimostrare e dire come
per esempio, un giovane straniero in Svizzera rimasto
senza patria, istruzione, lavoro, non può essere parificato
ad un giovane svizzero della sua stessa età che possiede
tutto ... ed ha tutte le premesse per il futuro.
Bisogna comunque dire che queste misure non toccheranno
più di tanto i croati in Svizzera. Tanto è vero che
durante una riunione ufficiale governativa, dipartimento
dello «Servizio sociale» (Amt fuer soziale Sicherheit), si
è ufficialmente espresso, dichiarando il proprio dispiacere,
dato che ancora oggi noi croati in Svizzera veniamo
messi nello stesso sacco negativo di «Jugoslavi», mentre
la realtà dimostra che i croati sono molto bene integrati
e che con loro non esistono problemi di nessun genere.
In particolare, lo stesso dipartimento sociale, riconosce il
merito alle missioni cattolico croate, per il lavoro svolto e
contributo positivo che esse offrono in tal senso.
Aldilà di questo riteniamo che sia nostro dovere, segnalare
e riflettere su questi argomenti, nonché impegnarsi per
costruzione e migliorare i rapporti sociali, alfine di vivere
in questo paese onestamente e con il cuore aperto e sentirlo
“la mia casa – la nostra Svizzera” come da titolo del
presente testo, senza che ci siano altre domande aperte ed
interrogativi senza risposta.
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 3

Misija ZUrich
Hrvatska katolička misija
Schlossgasse 32, 8036 Zürich, Postfach 9057
Telefon: 044 455 80 60; Faks: 044 461 19 39
E-Mail: hkm.zuerich@bluewin.ch
Misionari: fra Stipe Biško
fra Luka Zorić
fra Niko Leutar
Katehistica i orguljašica: s. Zora Jažo
Suradnice: Katica Svedrović,
Slavica Mišić i Ankica Blažević
�Raspored misa
l ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake
nedjelje u 8.00 i 12.00 sati
l ZÜRICH: Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka
krunica s misom u 19.30 sati
l ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, pon.
- subota u 07.30 sati
l WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacherstr. 1,
svake nedjelje u 10.30 sati
l DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, svake
nedjelje u 12.00 sati
l HORGEN: katholische Pfarrkirche, svake nedjelje
u 14.45 sati
l AFFOLTERN: a.A.: kath. Pfarrkirche, svake 1. i 3.
nedjelje u mj. u 17.00 sati
l BÜLACH: kath. Pfarrkirche, kod Spitala, svake 1. i
3. nedjelje u mj. u 17.00 sati
l USTER: kath. Pfarrkirche, Neuwiesenstr. 17, svake
2. i 4. nedjelje u mj. u 14.30
l WALD: kath. Pfarrkirche, svake 4. nedjelje u mj.
u 17.00 sati
l GLARUS: kath. Pfarrkirche, svake 2. subote u
mjesecu u 19.15 sati
l ADLISWIL: svake 3. subote u mj. u 19.15
l STÄFA: 1. subote u mj. u kat. ž. crkvi u 19.15
Prva sveta pričest u Zürichu 2008. u crkvi sv. Josipa u
subotu 12. travnja 2008. godine u 11.00 sati.
Vjeronauk za prvopričesnike je u Misiji svake subote
(osim za vrijeme šk. dopusta) u 11.00 ili u 13.30 sati.
Krizma u Zürichu 2008. u crkvi sv. Josipa u subotu 24.
svibnja 2008. godine u 11.00 sati.
Vjeronauk za krizmanike je u Misiji svake subote
(osim za vrijeme šk. dopusta) u 16.00 ili u 17.00 sati.
Rad s ministrantima
→ u Misiji u Zürichu svake subote u 10.00 sati.
Pjevanje za školsku djecu
→ u Misiji u Zürichu svake subote u 14.45 do 15.30 sati.
Rad s mladima
→ u Misiji u Zürichu svake subote u 19.00 sati.
Božićne ispovijedi
Stäfa, subota 1. 12. u 19.15 sati
Glarus, subota 8. 12. u 19.15 sati
Uster, nedjelja 9. 12. u 14.15 sati
Adliswil,subota 15. 12. u 15.00 sati
Winterthur, subota 15. 12. u 17.00 sati
Affoltern am Albis, nedjelja 16. 12. u 15.30 sati
Bülach, nedjelja 16. 12. u 17.00 sati
Zürich, utorak 18. 12. u 18.00 sati
Horgen, četvrtak 20. 12. u 18.00 sati
Dietikon, petak 21. 12. u 18.00 sati
Wald, nedjelja 23. 12 u 16.30 sati
Mise zornice
Svete mise zornice u vremenu Došašća slavit ćemo ove
godine u crkvi svetog Josipa u Zürichu. Početak je u
ponedjeljak 3. prosinca 2007. godine. Zornice će biti
svako jutro od ponedjeljka do subote uključivo, u 06.30
sati. Posljednji dan je u subotu 22. prosinca. Svete će se
mise slaviti u podzemnoj kapelici ili kripti.
4 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
..
Nikolinja u 2007.
Wald, nedjelja 25. studenog, nakon redovite svete mise
Stäfa, subota 1. prosinca, nakon redovite svete mise
u dvorani
Winterthur, subota 1. prosinca, nakon svete mise u
dvorani (sv. misa u 17.00)
Affoltern am Albis, nedjelja 2. prosinca, nakon svete
mise u dvorani (sv. misa u 15.00)
Horgen, nedjelja 2. prosinca, nakon redovite svete
mise u dvorani evangeličke crkve
Glarus, subota 8. prosinca, nakon redovite svete
mise u dvorani
Zürich, Spirgarten, nedjelja 9. prosinca, nakon svete
mise u dvorani hotela (sv. misa u 11.00)
Uster, nedjelja 9. prosinca, nakon redovite svete
mise u dvorani
Adliswil, subota 15. prosinca, nakon svete mise u
dvorani (sv. misa u 16.00)
Dietikon, nedjelja 16. prosinca, nakon redovite svete
mise u dvorani crkve svetog Josipa
Bülach, nedjelja 16. prosinca, nakon svete mise u
dvorani(sv. misa u 18.00)
Duhovna obnova i Dan zajedništva
Ovogodišnju jesensku duhovnu obnovu predvodio
je prof. dr. fra Ante Vučković, franjevac profesor na
sveučilištu u Splitu. Duhovna je obnova bila od 13.
do 15. rujna u crkvi sv. Josipa u Zürichu. Fra Ante je
zajednicu vodio divnim predavanjima i molitvama.
Vjera, obraćenje, molitva zračili su iz svakog susreta.
A Božja riječ je svakog dana bila kruh naš potrebni.
Pjevanje za vrijeme duhovne obnove predvodila je
gospođa Daniela Sisgoreo-Morsan.
U nedjelju, 16. rujna smo se okupili u Dietikonu u
športskoj dvorani na Dan zajedništva naše Misije.
Svetu smo misu slavili u 12.00 sati. Duhovnik je svoju
propovijed cjelovito gradio na riječima Svetog pisma
koje su ponuđene te 24. nedjelje kroz godinu, govorio
je o obraćenju i spasenju.
Pjevački zborovi su divnim pjesmama i skladnim pjevanjem,
pod ravnanjem s. Zore, uzveličali ovo slavlje.
Misijska vijeća su se potrudila za ukusno jelo i piće.
Nakon tjelesne okrijepe opet se nastavilo s molitvom.
Koncert duhovnih pjesma ponudio je zbor i Daniela.
A duhovnik je uz molitvu pred izloženim Presvetim
oltarskim sakramentom neumorno molio za svakog
pojedinca koji je tražio posebnu blizinu i zagovor.
Ovdje želimo zahvaliti svima koji su zaslužni za
sprovedbu Dana zajedništva. Počevši od sjednica na
kojima se dogovaralo i dijelio dužnosti i obveze, do
priprema i rada na raznim područjima, od spremanja
dvorane, kićenja cvijeća, pripremanja jela, podjelu
i služenje kod stolova, čišćenja nakon uspjelog
susreta i mnogo drugoga. Zahvaljujemo svima koji
su svojim trudom i znanjem doprinijeli da ovaj dan
bude uspješan i ostane u lijepom sjećanju i na ponos
cijeloj Misiji. ■
Provincijal među nama
Na izbornom saboru Hercegovačke franjevačke provincije
u travnju je izabrana nova Uprava provincije.
Novoizabrani provincijal dr. fra Ivan Sesar je poznat
našoj misijskoj zajednici u Zürichu još od dana kada
je kao student dolazio iz Rima pomagati ispoviedati
za Božić i Uskrs ili zamjenjivati svećenike za vrijeme
ljetnih dopusta. Čestitamo mu na izboru i želimo
njemu i svim članovima uprave da ih vodi Duh Sveti
kako bi izvršili svoje poslanje u Crkvi.
Provincijal je odmah na početku svoje službe, već
koncem travnja i početkom svibnja (28.4.–6.5.) došao
u bratski pohod nama u Švicarskoj i Europi. Iz Züricha
je obilazio pojedinu braću i razgovarao s njima.
Ponovo nas je pohodio prigodom obilježavanja 40.
obljetnice postojanja Misije i boravio s nama od 30.
lipnja do 3. srpnja t.g.
Skupa s vikarom Provincije dr. fra Miljenkom
Štekom Provincijal je došao na dvodnevni susret
braće u Švicarskoj. Braća franjevci koji djeluju i žive
u Švicarskoj okupili su se na duhovnu obnovu i radni
sastanak u srijedu 5. i četvrtak 6. rujna 2007. godine.
Duhovnu obnovu je predvodio otac fra Miljenko. A
radni susret je predvodio otac Provincijal. Provincijal
se zadržao kod nas od 5. do 10. rujna t.g. Obećao je
doći ponovno. ■
Svibanjska pobožnost
Mjesec svibanj je posvećen Blaženoj Djevici Mariji
Kraljici svibnja. Naša je misijska zajednica slavila
redovito svete mise i obavljala svibanjsku pobožnost
svake večeri tijekom tjedna u 19.30 sati, osim subotama
i nedjeljama, u crkvi svetih Feliksa i Regule u Zürichu.
Zahvaljujemo svima koji su s nama molili. ■
Izlet u Europa Park
Ministranti, prvopričesnici i djeca iz pjevačkih zborova
putovali su i ove godine u Europa Park u subotu
23. lipnja. Ukupan broj izletnika je 74 osobe. S njima
su putovali s. Zora i fra Niko. Dan je bio sunčan i
lijep. A oni su bili radosni i zahvalni svima koji su im
omogućili ovakav izlet. ■
Završetak školske godine
I ove se godine, kao i dosada, svršetak školske godine
na osobit način slavio u Thalwilu i Niederurnenu.
Na ovim su se mjesta okupili roditelji sa svojim
školarcima na svetu misu i molitvom zahvalili Bogu
za zdravlje i uspjeh svoje djece. Bilo je to u Niederurnenu
u subotu 23. lipnja u 19.30 sati, a u Thalwilu
u Schützenhaus 30. lipnja u 16.00 sati. Nakon toga
su djeca sa svojim učiteljicama izveli pripremljeni
program i pokazali dio znanja koje su stjecali kroz
proteklu školsku godine. ■
Fra Josip Ikić opet u ljetnoj zamjeni
I ove je godine u vrijeme godišnjih dopusta, od
19. srpnja do 19. kolovoza, u našoj Misiji boravio
fra Josip Ikić, profesor i odgojitelj na Franjevačkoj
klasičnoj gimnaziji u Visokom. S nama je slavio svete
mise, dijelio sakramente i bio na raspolaganju za
svećeničke usluge. Rado je bio među nama, a i nama
je bilo drago ponovno se susresti s njim. Drago nam
je da je obećao ponovo doći k nama. Najljepša mu
hvala za sve. ■
Pjevači i Zajednica žena na izletu
Ukupno sedamdeset pjevača i članica Zajednice žena
iz naše Misije putovala je na jednodnevni izletu u
Njemačke Alpe, točnije u Bavarsku u Algoj, u subotu
8. rujna 2007. godine. Naime htjeli su tog dana
obići poznate dvorce bavarskog kralja Ljudevita II.
Na ovom lijepom putovanju uz njih su bili s. Zora i
fra Stipe. Vidjeli su dvorac iz bajki Neuschwanstein,
zatim Hohenschwangau i Linderhof. Posjetili su
najljepšu crkvu u rokoko stilu Wieskirche, barokni
samostan Etal i živopisno mjesto u kojem se prikazuje
muka Kristova Oberammergau. Na povratku su u
Bregenzu večerali i vratili se doma puni lijepih dojmova
u koje se čak uspjelo upisati i jedno vjenčanje u
Oberammergau puno običajnih ljepota toga kraja. ■
Župa svetog Josipa u Zürichu i naša briga
Od 1. rujna 2007. godine župa svetog Josipa u Zürichu
ostala je bez svećenika. Naime župni vikar dr.
Oliver Stens se premjestio u Meilen na novo radno
mjesto. A novi župnik će preuzeti župu tek 1. siječnja
slijedeće godine. Istovremeno je iz župe otišla i tajnica
i kateheta. U ovom razdoblju ispražnjenih mjesta
zamoljeni su hrvatski misionari da preuzmu slavlje
svetih misa radnim danima te sprovode i slične
slučajeve. Rado smo se odazvali i pokazali razumijevanje
braći u potrebi. ■

Ovogodišnje hodočašće naše Misije, sprovedeno
je u svibnju, točnije od 10. do 21.
svibnja 2007. godine. Na ovo dvanaestodnevno
hodočašće uputilo se ravno 90 hodočasnika.
Najmlađa je hodočasnica imala malo više od
godine dana, a najstariji hodočasnik više od
72 godine. I svi smo bili kao jedna obitelj. Putovali
smo u dva autobusa hodočasničke tvrtke
Drusberg Reisen. Vozače smo već ubrojili
među hodočasnike jer su s nama dijelili sve pa
i molitvu. Za duhovno vodstvo su se brinuli fra
Stipe Biško, fra Luka Zorić i fra Ivan Landeka.
Ovdje želimo svoju radost podijeliti s vama koji
niste s nama mogli putovati a rado ste željeli.
Stoga ćemo vas izvijestiti u kratkim crtama o
našem hodočasničkom putovanju.
Prvog smo dana krenuli iz Züricha i napustili
Švicarsku u Genevi te stigli do Annecya u Savoji.
Na grobovima svetih Franje Saleškoga i Ivane
Franciske iz Chantala slavili svetu misu. Putovanje
nas je dalje vodilo kroz divne predjele pokraj
Grenoblea i niz dolinu rijeke Rhone do Beziersa.
Drugi dan nas je već donio u Španjolsku. U
Montserratu smo se divili krasotama prirode i
veličanstvenosti Gospina svetišta. Udivljenje je
bilo ješ veće kada smo popodne stigli u najveće
Gospino svetište na Iberijskom poluotoku u
Zaragozu. Tu se časti Gospa na stupu u čijem
smo svetištu slavili svetu misu. Navečer smo
stigli do mjesta Sauca i odmorili se.
Vjeronauk u šk. god. 2007/2008.
fra Stipe
Horgen I, 4 skupine, od 17.00 do 20.00 sati, 1. i 3.
ponedjelka u mjesecu
Wald, 1 skupina, od 15.00 do 15.45 sati, 1. i 3.
srijede u mjesecu
Niederurnen/GL, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati,
2. i 4. ponedjeljka u mjesecu
Gattikon, 3 skupine, od 14.00 do 16.15 sati, 2. i 4.
srijede u mjesecu
Uetikon am See, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 2.
i 4. četvrtka u mjesecu
Küsnacht. 1 skupina, od 10.00 do 10.45 sati, 2. i 4.
subote u mjesecu
fra Luka
Letzi Zürich, 2 skupine od 17.45 - 19.15 sati, 1. i 3.
ponedjeljka u mjesecu
Feldschule Zürich, 1 skupina, od 17.00 do 17.45
sati, 1. i 3. utorka u mjesecu
Affoltern am Albis, 2 skupine, od 14.15 - 15.45 sati,
1. i 3. srijede u mjesecu
Aementler Zürich, 1 skupina, od 14.30 do 15.25 sati,
1. i 3. četvrtka u mjesecu
Aementler Zürich, 1 skupina, od 14.30 do 15.15 sati,
1. i 3. petak u mjesecu
fra Niko
Niederhasli, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 1. i 3.
ponedjeljka u mjesecu
Uster, 4 skupine, od 17.00 do 20.00 sati, 1. i 3. utorka
u mjesecu
Winterthur, 3 skupine, od 14.45 do 16.15 i 17.15 do
18.00 sati, 1. i 3. srijede u mjesecu
Bülach, 2 skupine, od 17.15 do 18.45 sati, 1. i 3.
četvrtka u mjesecu
Bülach 1 skupina, od 17.45 - 18.30 sati, 1. i 3. petka
u mjesecu
Dietikon, 1 skupina, od 17.00 do 17.45 sati, 2. i 4.
srijede u mjesecu
s. Zora
Opfikon, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 1. i 3.
utoraka u mjesecu
Horgen II, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 1. i 3.
četvrtka u mjesecu
Kloten, 3 skupine, od 17.00 do 19.15 sati, 1. i 3.
petka u mjesecu
Letzi Zürich, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 2. i 4.
utorka u mjesecu
Urdorf, 3 skupine, od 14.00 do 16.15 sati, 2. i 4.
srijede u mjesecu
Urdorf, 2 skupine, od 17.45 do 19.15 sati, 2. i 4.
četvrtka u mjesecu
Friesenberg Zürich, 2 skupine, od 17.15 do 18.45
sati, 2. i 4. petka u mjesecu ◀
Hodočastili smo u Fatimu
Treći je dan imao svoj prijepodnevni cilj u
Avili, gradu kavalira, u kojem je rođena sveta
Terezija od Isusa, crkvena naučiteljica i obnoviteljica
redovnika karmelićana. Avila je lijepi
grad opasan zidinama koje pričaju o veličini i
slavi njegove povijesti, ali i sadašnjosti. Ovog
dana prelazimo graničku crtu i stižemo u Portugal.
Uvečer smo u Fatimi. Nakon smeštaja u
konačištu Verbo Divino pošli smo na večernju
procesiju u kojoj se moli krunica. Ovdje kažem
pošli smo, doslovno tako! Nismo uspjeli probiti
se daleko od nepreglednog mnoštva. Svijeće su
gorjele u rukama svijeta. Irijska dolina, Cova
da Iria, obasjana i ogrijana voštanim mirisom.
Stiska. I tako je to trajalo čak par sati. Nikakvo
čudo. To je 12. svibnja. Uočnica 90. obljetnice
Gospinih ukazanja u Fatimi. Ono što smo
željeli mi, to su željeli i drugi, njih više od milijuna,
te večeri. Gospe naša, divno li je biti ovdje.
Bože naš, velik li si!
Četvrti će dan biti mirniji i veličanstveniji.
Nedjelja je, 13. svibnja 2007. godne, dan je
Gospodnji. To je dan na koji se po 90-i put
prisjećamo događaja kada je Majka Marija
stala na jedan grm hrasta kitnja i razgovarala
s troje djece pastira: Lucijom, Franjom i Jacintom.
Čini nam se da i dana na tom mjestu nebo
progovara onima koji se tu okupiše. Nepregledno
mnoštvo vjernika molitelja. Znatiželji ni
spomena. Svečana hodočasnička misa u 10.00
sati započinje svečanim mimohodom iz kapelice
ukazanja. Tisuće svećenika u mimohodu, 28
biskupa i kardinal A. Sodano izaslanik Svetog
oca. Ne zna se što je veličanstvenije: pjevanje,
molitva, procesija ... Hvala ti, Bože, da smo
danas ovdje! A tek završni mimohod: ispraćaj
kipa Majke Božje, pjesma, suze, mahanje bijelim
maramicama, ushićenja ... Dojmovi koji se
više ne mogu izbrisati iz našeg sjećanja. Poslije
podne smo iskoristili priliku i obišli sva mjesta
na kojima su djeca imali ukazanja anđela, posjetili
njihovo rodno mjesto Aljustrel. Uvečer
smo sudjelovali na noćnoj molitvenoj procesiji:
sveta krunica, pjesma, mimohod sa svijećama
prije noćnog počinka.
Petog smo dana slavili svetu misu u kapelici
svetog Josipa tik uz grobove Fatimskih vidjelaca.
Njihove smo grobove pohodili i kod
njih molili. Poslije podne smo obišli Batalhu,
Al Cobasu i Nazare. Batalha je najpoznatija
građevina gotskog stila iz Portugala, samostan
i crkva. Zbilja kao da je pletena a ne iz kamena
klesana. Al Cobasa je nekadašnja slavna cistercitska
opatija. A Nazare i Sitio najljepša plaža
na Atlantskom oceanu u Portugalu. Uvečer
smo opet na molitvi u Fatimi.
Šestog dana smo obišli prekrasne znamenitosti
Lisabona. Ovdje ih samo spominjemo,
predstavljanje bi zahtjevalo više prostora i
vremena. Lisabon je predivan grad. Mi smo
obišli samo neke od njegovih znamenitosti:
Tore de Belem, samostan Jeronima, spomenik
Kristu Kralju, viseće mostove, katedralu i, naravno,
samostan svetog Ante. U crkvi, koja je
sagrađena na mjestu rodne kuće svetog Ante
Padovanskoga, slavili smo svetu misu. I vidjeli
krstionicu u kojoj je kršten. Popodne smo bili
u Santarem i počastili čudo svete hostije koje
se tu dogodilo, hostija je krvarila. Navečer smo,
kao i svake večeri, u Fatimi na molitvi.
Sedmi dan ćemo samo prije podne provesti u
ovom milosnom mjestu. Imali smo mogućnost
obaviti svetu ispovijed. Slavili smo svetu misu
na hrvatskom jeziku u kapelici Gospinih ukazanja.
I oprostili se od Fatime. Put nas je uz
obalu Atlantika doveo u Santiago de Compostela.
Najveće srednjovjekovno hodočasničko
mjesto u kojem se slavi sveti Jakov apostol.
Cijeli osmi dan smo proveli u Santiago de
Compostela. Sudjelovali na hodočasničkoj
svetoj misi u 12.00 sati u katedrali. Danas je
svetkovina Uzašašća Kristova na nebo. Poslije
podne smo ipak slavili svetu misu i na hrvatskom
jeziku u kapelici pokraj glavnog oltara.
Obilazili smo grob i glavni oltar svetog Jakova,
razgledali veličanstvenu katedralu, posjetili
crkve svetog Franje i svete Klare i mnoge druge
znamentosti ovog mjesta.
Deveti će nas dan provesti takozvanim putem
svetog Jakova, samo obrnutim redom i ne
pješice, od Leona preko Astorge do Sahaguna i
Burgosa. U veličanstvenoj smo katedrali gotskog
stila, točnije u kapelici svetog Križa, slavili
svetu misu. Puni dojmova krenuli smo prema
Loyoli. Loyola je rodni dvorac svetog Ignacija,
osnivača isusovačkog reda.
Deseti je dan. U kapelici obraćenja Iniga Loyole
slavii smo svetu misu. Nakon razgledanja
svetišta krećemo do Francuske i u Biarritzu, na
najljepšoj plaža na Atlantskom oceanu u Francuskoj,
pravimo kratku stanku. U Lourdes,
mjesto Gospina ukazanja svetoj Bernardici,
stižemo poslije podne. Euharistijska procesija
i blagoslov bolesnika s Presvetim oltarskim sakramentom
dirljiv su doživljaj. Put ga križa na
brdu Kalvariji nadopunjuje. A još više pojačava
večernja procesija sa svijećama i moljenje krunice.
Molitva pred špiljom ukazanja. Lurdska
voda. Bože moj, kako je ovo veliko djelo tvoga
milosrđa!
Jedanaesti dan je nedjelja. U 9.30 sati se slavi
sveta misa u podzemnoj crkvi. Crkva je
ispunjena do poslejdnjeg mjesta. Bolesnika
jako mnogo. Misno slavlje predvodi napuljski
kardinal. Opet i ovdje veličanstven ugođaj. Još
savršenija organizacija nego u Fatimi. Nakon
svete mise svi idemo pred špilju ukazanja izmoliti
anđeoski pozdrav. Mi odlazimo na ručak
u hotel Lisieux. Poslije ručka napuštamo Lourdes.
U gradu Carcassonne, koji se diči svojim
dvostrukim zidinama, očuvanim i ponosnim,
htjeli smo susresti nekog viteza, ali ga nije bilo.
Orange je čekao da nam ponudi posljednji
počinak na ovom hodočašću.
Dvanaesti dan, posljednji, doveo nas je u Ars,
mjesto pokraj Lyona, u kojem je živio župnik
Ivan Marija Vianney. Njegov grob i njegovo
neraspadnuto tijelo bili su završnica naše
pobožnosti. A put smo nastavili, te prošli pokraj
Geneve i Bern i stigli u Zürich obogaćeni i
osnaženi u vjeri.
Zahvalni smo Bogu i svima koji su nas u našem
hodočašćenju podržali i pratili svojim militvama
i mislima. Bogu neka je slava! ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007

Misija Basel
Hrvatska katolička misija
Kleinriehenstrasse 53, 4058 Basel
Telefon / Faks: 061 692 76 40
E-Mail: hkmbasel@bluewin.ch
Misionar: fra Petar Topić
Suradnica: Marija Marušić
lRaspored misa
lBaSEl: Crkva sv. Mihaela, Allmendstrasse
34, svake nedjelje u 12.00 sati
lBaSEl: Svakog prvog petka u mjesecu
misa i ispovijed u 18.30 sati
llIEStal: Crkva Bruder Klaus, Mühlematt-
strasse 3, svake nedjelje u 14.00 sati
lBaSSEcOURt: Kapela Saint Hubert, Rue
des Merovingiens, svake 2. i 4. subote u mjesecu
u 17.30 sati
Proslava Nikolinja 2007.
Nedjelja, 9.12.2007. u 10.30 sati. Ove godine
proslavit ćemo Nikolinje u Rheinfeldenu u
Bahnhofsaalu u nedjelju, 9. 12. 2007. Bit će prijavnice
i ove godine u crkvi ili nazovite Misiju.
Zabavljat će nas, svima nama poznati pjevač iz
Hrvatske, Zdravko Škender.
Božićna ispovijed
Petak, 14.12.2007. u 18.00 sati.
Rezervirajte to vrijeme!
Prva pričest 2007.
Subota, 26. travnja (04) 2008. Prijavite djecu
odmah! - Vjeronauk za Prvopričesnike, subotom, u
11.30 u crkvi sv. Michaela u Baselu.
Krizma u Misiji 2008.
Subota, 31. svibnja (05) 2008. - Vjeronauk za
Krizmanike, subotom, u 13.00 sati u crkvi sv.
Michaela u Baselu.
Vijesti
Projekt « Hrvatska u Baselu »
Projekt « Hrvatska u Baselu » održan je od 18.
06. do 30. 06. 2007. u multikulturalnoj knjižnici
JuKiBu u Baselu. Kroz glazbene, likovne i povijsne
radionice prikazane su vrijednosti kulturne,
povijesne i prirodne baštine Republike
Hrvatske. Sudjelovalo je oko 200 učenika, uglavnom
iz HDŠ. Svečanost je uveličala i klapa
„Pučki pivci“ iz Novog Vinodolskog, koja je nastupila
i u crkvi sv. Mihaela u Baselu 01. 07. pod
svetom misom i KUD „Fala“ iz Schaffhausena
Fra Viktor Nujić zamjenjivao je misionara u Baselu
preko ljetnog odmora. Velika mu hvala!
Đačka misa na početku školske godine proslavljena
je u nedjelju, 02. 09. 2007. u Baselu u crkvi
sv. Michaela. Neka Gospodin blagoslovi učenje
i rad svih učenika.
Najava!
Zbor “Angelus” dolazi u Basel
Dječji zbor „Angelus“ iz Zagreba dolazi u nedjelju,
28. listopada 2007. godine u Basel, (crkva
sv. Michaela) i pjevaju pod sv. misom i nakon
sv. mise.
MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Naše “orguljašice” Redovito pod misom sviraju ili su spremne
svirati: Gabrijela i ivana Pejić, marija marković, Kristina Ćubel,
marija maslać, ivana majić, Josipa Šitum i nedostaje Lucija Tunjić.
Što sam u životu vrijedno uradio?
Čitajte Sveto pismo – Bibliju
Najveći nedostatak svakog kršćanina je
nečitanje Biblije ili Božje riječi. Teško je ili
nemoguće je tumačiti Božju riječ (čak i nedjeljom)
ako i sami vjernici ne poznaju dobro
Božju riječ i Sveto pismo.
Sveti Jeronim kaže: “Tko ne poznaje Svetog
pisma, ne poznaje ni Krista!” Ruski književnik,
Mareškovski, piše o sebi: “Svakog sam dana
čitao Novi Zavjet. I čitat ću ga dokle god
mognem očima gledati. Čitat ću ga gdje god
nađem svjetlosti. Svejedno, je li to sunčani sjaj
ili plamen s ognjišta, je li dan ili noć. U sreći
ili nesreći, zdrav ili bolestan, pun vjere ili pun
očaja, pun zanosa ili klonulosti, uvijek mi se
čini kao da čitam nešto potpuno novo, nešto
o čemu dosada nisam ni slutio, nešto što ja
nikada neću potpuno shvatiti niti ću ikada do
dna u nj proniknuti… Što ćete sa mnom, staviti
u grob? BIBLIJU. S čime ću uskrsnuti? – S
BIBLIJOM. Što sam u životu vrijedno uradio?
– ČITAO SAM BIBLIJU.” (“Nepoznati Krist”)
Lijepo bi bilo da se prepoznamo u ovom tekstu
i sami jednog dana mognemo odgovoriti
na pitanje “Što sam u životu vrijedno uradio?
“ČITAO SAM BIBLIJU”!
Krunica se moli svake srijede u 20.00 sati u crkvi
sv. Mihaela u Baselu. molimo redovito zajednički
krunicu. Tako će biti i kroz deseti mjesec za vrijeme
“LISTOPADSKE POBOŽNOSTI”. Pozivaju
se svi koji mogu doći da se priključe.
„Krunica ne služi kao ukras oko vrata ili u autu
... KRUNICA SE MOLI!“
Ne prekidajte “lanac krunice”! «Obitelj (ili lanac)
Krunice» i dalje nek živi u vašim obiteljima
kako ste i započeli s molitvom. Ako je tko prekinuo
moliti krunicu, sada je vrijeme da molitva
krunice ponovno zaživi, jer je pred nama Listopadska
pobožnost. Nek Marijin zagovor prati
sve obitelji naše Misije !
Duhovna obnova u Baselu
Organiziramo Duhovnu obnovu u našoj misiji
od 04. 10. do 07. 10 2007. u crkvi svetog Michaela
u Baselu. Predvoditelj Duhovne obnove
je dr. fra Anto Gavrić.
Glavna tema Duhovne obnove je: «Zašto biti
kršćanin i slijediti Isusa Krista?»
Molim sve vjernike da ove dane rezerviraju i
animiraju mnoge druge prijatelje, poznanike i
da se uključe u Duhovnu obnovu.
Raspored Duhovne obnove: četvrtak, 04.10.
u 18.30 – 21.30 sati, petak: 05.10. u 18.30
– 21.30 sati; subota; 06.10. u 16.00 – 21.00 sati;
nedjelja; 07.10. u 12 00 sati.
Raspored nastave i VJERONAUKA
U Hrvatskoj dopunskoj školi Vjeronauk je
svakog 2. i 4. tjedna u mjesecu!
Ponedjeljkom - Wasgenring
(zgrada br. 10, 3. kat, učionica broj 302)
▶ od 2. do 4. razreda: nastava: od 14.00 sati do 15.30
sati - a Vjeronauk od 14-14.45 sati
▶ od 5. do 8. razreda: nastava od 15.30 do 17.00 sati
a VJERONAUK od 15.30 do 16.15 sati
Utorkom - Dreirosen
(1. kat, učionica broj 105)
▶ od 2. do 4. razreda: nastava: od 14.00 sati do 15.30
sati - a Vjeronauk od 14-14.45 sati
▶ od 5. do 8. razreda: nastava od 15.30 do 17.00 sati
a VJERONAUK od 15.30 do 16.15 sati
Srijedom - Brunnmatt
(2. kat, učionica broj 201)
▶ od 2. do 4. razreda: nastava: od 14.00 sati do 15.30
sati - a Vjeronauk od 14-14.45 sati
▶ od 5. do 8. razreda: nastava od 15.30 do 17.00 sati
a VJERONAUK od 15.30 do 16.15 sati
Petkom - Bläsi
(2. kat, učionica broj 203)
▶ od 2. do 4. razreda: nastava: od 14.00 sati do 15.30
sati - a Vjeronauk od 14-14.45 sati
▶ od 5. do 8. razreda: nastava od 15.30 do 17.00 sati
a VJERONAUK od 15.30 do 16.15 sati
Četvrtkom - College Thurmann, Porrentry/JURA
▶ za sve razrede od 18.00 sati
Četvrtkom - Liestal, Schulhaus Rotacker
▶ za 1. 2. 3. i 4. razred - vjeronauk i
(PRVOPRIČESNICI) od 17.30 do 18.15 sati
▶ od 5. do 8. razreda - vjeronauk od 18.15 do 19.00 sati
Za sve daljnje informacije nazovite:
Učiteljica: Brigita Vodopić
Tel. 061 534 31 03 i 076 391 75 47
Vjeroučiteljica: Marija Marušić
Tel: 061 681 26 64 i 079 354 22 52
Misija: 061 692 76 40
cromin 07
osvojili su treće mjesto na ministrantskom
kvizu znanja: marko
Perić, Gabrijela i ivana Pejić, Josipa
Šitum i Karolina Validžić

Misija Bern
Hrvatska katolička misija
Quartiergasse 12, 3013 Bern
Telefon: 031 331 56 52 Fax: 031 332 12 48
Natel: 079 379 66 66
E-Mail: goja.z@bluewin.ch
www.hkm-bern.com
Hrvatski katolički centar, Zähringerstr. 40
Telefon: 031 302 02 15 Fax: 031 302 05 13
Radno vrijeme: Svakim radnim danom od
10.00 do 16.00 sati
Misionar: fra Gojko Zovko
Suradnica: Ruža Radoš
lRaspored misa
lBERN: Heiligkreuzkirche, Kastelweg 7, uz
Tifenauspital, svake nedjelje u 11.30
lBIEl: Pfarrkirche Christ König, Geyisriedweg
31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 18.00
llaNGENtHal: crkva Sv. Marije, Schulhaus-strasse
11 A, svake 1., 3. i 5. nedjelje u
mjesecu u 8.30
ltHUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9,
svake nedjelje u 14.30
lMEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse,
svakog 1. poned. u 19.30 i 3. nedjelje u 18.00
lINtERlaKEN: župna crkva Heiliggeist,
Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u 19.30
Redovne pobožnosti u crkvi
Hl. Kreuz u Bernu
■ Pobožnost sv. krunice svakoga četvrtka u 19.00 i
nedjeljom prije sv. mise u 10.45
■ Pobožnost prvih petaka u mjesecu i mogućnost
ispovijedi.
■ Svakoga petka proba pjevanja u 19.00
Termini u hrvatskog kat. Centru u Bernu
Svakim danom od 10.00 do 16.00 (mogućnost
iznajmljivanja knjiga, presentna biblioteka, čitanje
hrvatskoga i švicarskoga vjerskoga tiska, mogućnost
korištenja interneta)
Kurs njemačkoga jezika svakoga
ponedjeljka od 1.09.2007 do 30.06.2008
18.00-19.30 početna grupa
19.30-21.00 napredna grupa
Svakoga utorka muziciranje za djecu na njihovim
instrumentima 18.00-19.30 a odrasle 19.30.-21.00
Svakoga zadnjega četvrtka u mj. zajednica žena u19.00
Svakoga zadnjega petka u mj. tribina mladih u 20.00
Svakoga prvoga petka u mjesecu misijsko vijeće
Subotom i nedjeljom za sve.
Ostalim danima je centar svima na raspolaganju.
Mogućnosnost ustupljanja centra udrugama za
njihove sjednice.
Misijski kalendar
Nikolinje
▷ 01.12.2007. Bern, Köniz Schulzentrum
▷ 12.12.2007. Thun
▷ 08.12.2007. Langenthal Gemeindezentrum
▷ 08.12.2007. Biel
Prva pričest
Bern/ Heiligkreuz 21.05.2008. u 11.30 sati
Krizma
Bern/Heiligkreuz,31.05.2008. u 10.30 sati
Hodočašće u Lourdes: 30.04.-03.04.2007.
20. rođendan
Z a j e d n i c e ž e n a H K M B e r n
župnim prostorijama u subotu, svečanom
U akademijom, igrokazom djece u režiji
tajnice zajednice S. Zubak i monodrame presjednice
S. Šarić, riječima zahvale voditelja misije
i hrvatskoga veleposlanika, te premijernim
sviranjem misijskoga sastava TMP, kao i uz
domaća jela i pića proslavili smo 20. rođendan
zajednice žena HKM Bern.
Sutradan smo slavili misu za umrle članice i
zahvalili Bogu za njihov rad u misiji i pomaganje
domovini. Upraviteljica iz Landeskirche
Bern predala je povelju zahvale u ime domaće
crkve. Pored svojih nedjeljnih aktivnosti prodaje
kave i kolača poslije sv. mise, žene organiziraju
dva puta juhe poslije mise, piknik i
Kronika misije
■ 1.06.2007. posjetilo nas je izaslanstvo hrvatskoga
Sabora za vanjsku politiku na čelu s
predsjednikom G. Jandrokovićem i održalo tribinu
u dvorani naše crkve u Bernu.
■ Zajednica iz Thuna napravila piknik, misu i
blagoslov auta u Guntenu 23.06. 2007.
■ Slično su napravili Hrvati iz Interlakena
(26.05.) i iz Biela (23.09). Bilo je posjetitelja i iz
drugih djelova naše misije, prijatelja, poznanika.
■ 22.06.2007. Synoda švicarskih katolika proslavila
svoj srebreni jubilej u gradskoj vijećnici u
Bernu, gdje je našu misiju predstavljao misionar,
i u ime misije im čestitao. Naime katolička
crkva u kantonu Bernu (Landeskirche), čiji smo
i mi dio, ustrojena je na demokratskom principu,
te je Synoda zakonodavno tjelo sastavljeno
od predstavnika župa i biskupije. Sastanci su
dva puta godišnje. Naš misionar aktivno djeluje
u tom važnom upravnom tijelu.
Uplate 100 plus od zadnjeg broja
CHF 500.00 Božo Grbeš; 300.00 Pero Suhalj, Srećko
Tadić; 200.00 Ante Knežević, Ilija Karačić, Ilija Hrnjak,
M. Andačić, Antun Herceg, Marijo Sekić, 100.00
Marko Ivanković, I. i A. Matković, Iva Jurčević-Baša,
Vladimir Stanić, Ante Baković, Kolja Tunić, Ivan
Zubak, dr. Roman Gürtl, Domagoj Blažanović,
Dragan Kovačević, Jozo Andrijanić, Mato Grgić,
Marinko Matić, Marko Samardžić, Jozo Božić, Josip
Kovačević, Zdravko Letica, Josip Brozd, Ruža
Pastuhović-Graf, Nikola Klemenčić, Ljerka Zipperle,
Ivan Kovačić, Zlatko Sojat, Željko Anić, Toma
Begčević, Marijan Dabić, Ilija Bekić, Nikola Ćurić,
Andrija Majstorović, Ferdo Aničić, Anto Andačić,
Slavica Obradović, Željko Andričić, Ivan Primorac,
Marijan Olujić, Franjo Babić, Vlado Perak, Mato Rukavina,
Jozo Sliško, Anđelka Rajić, Anto Zrakić, Fam.
Orkić, Kata Daidžić, Dražen Mihić i Ivana Jurić
Darovali smo u vaše ime
Potrebnim obiteljima po 300 fr. u Županji, Bugojnu,
Vasarovicima, Sarajevu, Prozoru, Zagorju, Tomislavgradu,
Osijeku i trima u Livnu; 400 fr. u Ogulinu i
Vinkovcima, 500 fr. župna kuhinja Vareš, obiteljima u
Plehanu, Derventi, Tramošnici, Vinkovcima,Varešu,
Splitu, Šamcu i Mostaru; siromašnima u Cerinu 1000
fr., caritasu župe Sasina 2000 fr., i Simica 3000 fr.,
Fond solidarnosti i odgoj fratara 5000 fr., akcija za
Gospino vrilo (Thun) 2660 fr., zajednička akcija za
svetište Plehan 5000 fr., za Udbinu 3000 fr., pomoć
misiji Lausanne za srebreni jubilej 500 franaka. Misionar
je osobno predao mnoge donacije a na Plehanu
i na Gospinu vrilu služio sv. mise za vjernike. Svi se
srdačno zahvaljuju na darovima.
izlet, aktivne su u svim drugim aktivnostima
misije, te dobiveni novac osobno dijele u domovini.
U ovih dvadeset godina više od 250000
(dvjestapedesettisuća) franaka.
Ovogodišnji izlet bio je 8.09.2007. na Aareschlucht,
Furka- i Grimselpass. ■
Raspored vjeronauka
■ Bern, Ponedjeljak
17.45 – 18.30, 3. razred (prvopričesnici)
18.30 – 19.15, 2. i 4. razred
■ Bern, Srijeda
15.15 – 16.00, 8. razred (krizmanici)
16.00 – 16.45, 6. i 7. razred
17.30 – 18.15, 5. razred
■ Bern, Subota
Krizmanici po dogovoru
■ Grosshöchstetten, Srijeda
13.00 – 13.45 svi
■ Burgdorf, Utorak
18.00 – 18.45 stariji učenici(krizmanici)
18.45 – 19.30 mlađi učenici
■ Langenthal, Srijeda
14.15 – 15.00, mlađi učenici
15.10 – 16.00 stariji učenici (krizmanici)
■ Biel, četvrtak
17.30 – 18.15 svi
■ Thun, Petak
16.15. - 17.00, 4. i 5. razred
17.00 – 17.45, 2. i 3. razred
17.45 – 18.30, 6. 7. i 8. razred (krizmanici)
18.30 – 19.15, krizmanici dodatno
■ Interlaken i Meiringen
Poslije svete mise
■ Za krizmanike dodatno: subota 10.00 – 11.30
u hrvatskom katoličkom centru
Zähringerstr. 40, 1012 Bern.
Fotovijesti
na Plehanu, 22.07.2007. fra Gojko
(predao pomoć misije Bern, cHF
5000) s gvardijanom fra mirkom,
fra Filipom i gosp. i. Zubak.
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 7

Misija st.Gallen
Hrvatska katolička misija
Paradiesstrasse 38, 9000 St. Gallen
Telefon: 071 277 83 31, Faks: 071 277 83 36
Natel: 079 444 85 49
Misionar: fra Mićo Pinjuh
Misijska suradnica: Dragica Bošnjak
www.cromission.ch
lRaspored misa
laPPENZEll: Kapuzinerkirche, svake 1.
subote u mjesecu u 18.30 sati
lBalGacH: Kath. Pfarrkirche, svake
(osim 1.!) subote u mjesecu u 18.00 sati
lWIl: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake
nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati
lJONa: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u
Kempratenu, svake nedjelje u 12.00 sati
lSt. GallEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria
(Neudorf), svake nedjelje i zap. blagdana u
18.00 sati, te krunica i sv. misa svake srijede
u 18.30 sati (Wallfahrtskirche-Heiligkreuz)
Redovite probe pjevanja
Vjeronauk: Raspored vjeronaučnih susreta
ostaje istovjetan prošlogodišnjemu.
CROMIN 2007.
8 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Mali zborovi
Balgach: Četvrtkom u 17.30
Jona: Nedjeljom u 13.00
St. Gallen: Subotom u 11.00
Veliki zborovi
Balgach: Četvrtkom u 19.30
Jona: Srijedom u 19.00
St. Gallen: Ponedjeljkom u 19.30
Alen Nižetić na Domovinskom susretu
Ovogodišnji (svehrvatski!) Domovinski susret imat
ćemo u subotu 10. studenoga tekuće godine u Oberuzwilu
(Mehrzweckhalle Breiti). Glavni gost večeri
bit će popularni hrvatski pjevač Alen Nižetić i njegov
prateći glazbeni sastav Injoy. ■
Peti susret hrvatskih ministranata i malih misijskih
zborova, kojemu su nazočili mladi predstavnici iz
10 hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj, održan
je u Neuendorfu (SO) u subotu 26. svibnja 2007.
Središnji duhovni događaj dana, bilo je euharistijsko
slavlje kojemu je, uz suslavljenje ostalih misionara,
predsjedao o. fra Vlado Ereš. Nakon misnoga slavlja
uslijedili su kviz znanja i pojedinačni nastupi malih
U Lurdu se osjeća blizina Svetoga
pojedinačna hodočašća mogu, istini za volju,
I biti lijepa i sadržajna. No zajednički molitveno-pokornički
pohodi velikim svetištima,
pod uvjetom da su dobro i sustavno pripremljeni,
redovito su sadržajniji i duhovno korisniji
događaji. Naš ovogodišnji odlazak u znamenito
lurdsko svetište, svakako spada u tu
duhovno-vrijednosnu skupinu. U Lurdu smo
se, tijekom dvodnevnoga boravka, osjećali doista
lijepo, zaštićeno, ispunjeni tihom i svetom
radošću. Pomno posloženi raspored, unatoč
svojoj zahtjevnosti, ostavljao nam je dovoljno
prostora za osobnu molitvu i odabrane oblike
pobožnosti. Veličanstveni mimohodi s Pres-
Misijski zborovi u Kempratenu
Prošlogodišnji Božićni koncert i susret u St.
Gallenu iznjedrio je veoma korisnu ideju o
redovitom godišnjem okupljanju naših misijskih
zborova u Kempratenu. Sporazumno je, za
ovaj pokusni susret, izabrana nedjelja 24. lipnja.
Zborovi su, pod ravnanjem svoje voditeljice
prof. Bošnjak, skladno otpjevali cjelovit misni
program, a potom su, veoma dojmljivim koncertnim
dijelom, istinski oduševili nazočno
vjerničko mnoštvo. Slušateljstvo je, opetovanim
spontanim i snažnim pljeskom, pokazalo
da zna vrednovati ulogu i duhovno-umjetnički
doprinos naših zborova u oblikovanju redovitih
i prigodnih liturgijskih slavlja. Nakon
veoma sadržajnoga duhovnoga dijela, uslije-
zborova. Naši mali pjevači, istinski su oduševili svojim
nastupom.. U kvizu znanja najviše su pokazale
ekipe iz Luzerna (1. mjesto), St. Gallena (2. mjesto) i
Basela (3. mjesto).
Naši mladi natjecatelji ponovno su bili uspješni i u
športskome dijelu. Tako su mlađi nogometaši iz Balgacha
i satriji iz St. Gallena-Wila osvojili srebrene
pokale, dok su se stariji dečki iz Jone-Rapperswila
vetim u predvečerje i sa svijećama u ranim
večernjim satima, bili su posebno poticajni za
mlade vjernike, koji su se prvi put susreli s duhovnom
ponudom i programskim sadržajima
lurdskoga svetišta. Ove godine smo, za razliku
od prošlogodišnjega posjeta Arsu, svoj
hodočasnički krug zatvorili pokorničkim pohodom
mjestu Bernardičina preminuća i ukopa
u Neveru. Kućama smo se vratili sa snažnim
duhovnim dojmovima, a većina i s čvrstom odlukom
da se i slijedeće godine, koju će snažno
obilježiti 150. obljetnica lurdskih ukazanja,
ponovno vrati pred spilju i u svetište lurdske
Čudotvorke. ■
dila je zaslužena tjelesna okrepa i prijateljsko
druženje u župnoj dvorani sv. Franje. Misijsko
vijeće Jone-Rapperswila, zajedno sa svojim suradnicima,
ponovno se dokazalo kao izvanredan
domaćin. ■
okitili broncom. Djevojke su ove godine, za razliku
od prošlogodišnjega srebra, imale nešto manje sreće.
Anđela Čuić i Hrvoje Breljak i ove godine su uzeli
medalje u trčanju i trčanju u vreći. Ako ovomu dodamo
da nas je toga dana bilo 100-tinjak u Neuendorfu,
dobronamjernu čovjeku neće biti teško složiti
vjeran mozaik o stvarnoj razini rada s najmlađim
uzrastima u našoj Misiji. ■

Misija lUZern
Hrvatska katolička misija
Matthofring 2/4, 6005 Luzern
Telefon: 041 360 04 47; 041 360 15 04
Faks: 041 360 01 73
E-Mail: stanko.b@bluewin.ch
Misionar: fra Stanko Banožić
Suradnica: s. Berhmana Galić
lRaspored misa
llUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlstrasse,
svake nedjelje i zapov. svetkovine u 12.00
lENGElBERG: Espenkapelle (Dorfstrasse),
po dogovoru u 12.00 sati
lHItZKIRcH: Marienkapelle, svake 1. i 3.
nedjelje u mjesecu u 9.00 sati
lSaRNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedjelje
u mj. u 9.00 sati
lScHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog
1. i 3. petka u mjesecu u 19.00 sati
lWIGGEN: Maria Empfängnis, svake
1. nedjelje u mjesecu u 17.00 (u listopadu će
biti druge nedjelje u mj. tj. 14.10. 07.)
Proslava sv. Franje i
25. obljetnica misije
Proslava sv. Franje uz 25. obljetnicu misije ove
godine pada u nedjelju 7. listopada 2007. Kao
uvod u ovu proslavu imat ćemo trodnevnu
duhovnu obnovu (4., 5. i 6. 10. 2007.) koju će
predvoditi dr. fra Ante Vučković – profesor iz
Splita. Program duhovne obnove će se odvijati
u prostorijama naše misije – Matthofring 2,
6005 Luzern.
Svečanu sv. misu u nedjelju 7. listopada slavit
ćemo u crkvi sv. Karla u 12.00 sati. Poslije podne
od 15.00 sati prigoda za ručak, prigodni
program koji su pripremili mladi i djeca naše
misije i zajedničko druženje uz «KOLOVRAT»
i tamburaše.
Božićne ispovijedi
Wiggen - 2.12. 2007. u 17.30 sati
Schenkon - 7.12. 2007. u 18.30 sati
Sarnen - 9.12. 2007. u 08.15 sati
Luzern (St. Karl) - 11.12. 2007. u 18.00 sati
Hitzkirch - 16.12. 2007. u 08.15 sati
Misijski kalendar
Nikolinje 2007.
Ovogodišnje Nikolinje slavit ćemo u
Horwu - Horwer-Halle, 15. prosinca 2007.
Početak u 18.00 sati.
Prva Pričest
u Luzernu bit će u nedjelju, 6. travnja 2008.
Listopadska pobožnost
u misijskoj kapelici srijedom u 19.00 i subotom
u 7.30 sati
Hodočašće u Lourd
Naše od 1. do 4. svibnja 2008.
Probe pjevanja
Dječji zbor – subotom u 14.15 sati
Zbor mladih – 1. i 3. subota u 17.00 te 2. i 4.
petak u mjesecu u 19.30 sati
Zbor odraslih – srijedom u 19.30 sati
subotu 15. rujna članovi Misijskog Vijeća
U i njihove supruge pod vodstvom fra Stanka
i s. Berhmane hodočastili su svetište Majke
Božje Madonna del Sasso – Orselina. Iz Luzerna
smo krenuli oko 7.00 sati i u Camorino stigli
oko 9.30, gdje nas je dočekao fra Ivan Prusina –
voditelj HKM Ticino. S fra Ivanom smo krenuli
u Locarno odakle smo se malim vlakićom povezli
na Marijino brdo. Svi smo bili iznenađeni
ljepotom svetišta. Netko reče kako se u ovoj
hodočasničkoj crkvi zaista može moliti. Slavili
smo sv. misu i našem misnom slavlju pridružili
Hodočašće Bruderu Klausu
subotu, 25. kolovoza 2007. vjernici HKM Luzern su hodočastili Bruderu Klausu u Sachseln i
U Flüeli. Bilo je to 16. po redu organizirano hodočašće HKM Luzern Bruderu Klausu. Vrijeme
je bilo kao rijetko kada prije sunčano i toplo i zato nije nikakvo čudo da je dosta velik broj naših
vjernika hodočastio ovom omiljenom svecu Švicaraca i mnogih drugih. Svečanu sv. Misu smo
slavili u župnoj crkvi u Sachselnu. Misno slavlje je predvodio voditelj HKM Zürich fra Stipe Biško,
a sumislili su Vlč. don Marjan Demaj (voditelj Albanske kat. Misije Luzern) i fra Stanko Banožić.
Naš zbor je pod ravnanjem s. Berhmane pjevao za vrijeme Mise. Iza Mise smo krenuli u Flüeli
gdje smo obavili pobožnost Križnog puta i naše hodočašće završili s blagoslovom s Presvetim. ■
Hodočašće u Madonna del Sasso
Izlet u Europa-Park
U subotu, 16. lipnja članovi zbora mladih, dječjeg zbora,
ministranti i mnogi od njihovih roditelja napravili
su izlet u Europapark Rust. Vrijeme nam je bilo naklonjeno
i radosti izletnika nije bilo kraja. ■
Kraj školske godine 2006/2007.
Kao i svake prethodne godine i ovaj put kraj
školske godine 2006/2007. učenici/ce su obilježili
Misom zahvalnicom u crkvi sv. Karla u
nedjelju 24. lipnja 2007. Misno slavlje je predvodio
fra Stanko, a zbor mladih i dječji zbor
HKM Luzern su skladnim pjevanjem i sviranjem
uzveličali misno slavlje. ■
su se mnogi hodočasnici koji nisu razumjeli
hrvatski jezik. Međutim to im nije smetalo da
uživaju u pjevanju hrvatskih pjesama, pa su nakon
mise tražili note od naših pjesama. Nakon
misnog slavlja zadržali smo se još jedan sat vremena
u privatnoj molitvi i razgledanju svetišta.
Nakon ovog hodočasničkog pohoda svetištu
Madonna del Sasso otišli smo na zajednički
ručak u restoran obitelji Perić (Giubiasco), a
potom na kratku šetnju u Asconu. I bijaše to
jedan veoma ugodan dan zajedničke molitve
i druženja. ■
Raspored vjeronaučne pouke
Luzern
▶ 1. i 2. razred - srijedom u 14.00 ili subotom
u 13.30 sati
▶ 3. i 4. razred - srijedom u 14.00 ili subotom
u 13.30
▶ 5. i 6. razred srijedom u 14.45 ili subotom
u 15.00 sati
Ministranti, subota, u 16.00 sati
Mladi - 2. i 4. petak u mjesecu u 19.00 sati.
Hitzkirch - 2. i 4. četvrtak u mjesecu u 18.00 sati.
Sarnen - 2. i 4. petak u mjesecu u 17.00 sati.
Sursee - 2. i 4. utorak u mjesecu u 17.15 sati.
Nekada će biti odstupanja od gore spomenutog rasporeda,
ali svaka promjena će biti na vrijeme priopćena!
MOVIS •3/148 • rujan • 2007

Misija laUsanne
Hrvatska katolička misija
Rue de la Borde 25, 1018 Lausanne
Telefon: 021 647 07 57
E-Mail: hkm_lausanne@hotmail.com
Misionar: fra Ivan Matijašević
Suradnica: Vlatka Pavlinović
lRaspored misa
llaUSaNNE: župna crkva St. Redempteur,
Av. de Rumine 33, svake nedjelje u 17.00 sati.
lFRIBOURG: kapelica župne crkve S. Pierre,
svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 10.15 sati.
lNEUcHatEl: kapelica Hopital la Providence,
svake 1. i 3. subote u mj. u 18.00 sati.
lYVERDON: kat. župna crkva, S. Pierre, svake
2. i 4. nedjelje u mj. u 11.30 sati.
lGENEVE: župna crkva S. Nicolas de Flue,
Montbrillant 57, svake 2. i 4. subote u mj. u
18.00 sati
Zamjena preko ljeta
U vrijeme ovogodišnjeg ljetnog odmora misionara
je zamjenjivao i ovaj put dominikanac fr.
Anto Gavrić, prior samostana Sv. Hijacinta u Fribourgu.
Misionar je ostao malo kraće na odmoru
zbog priprave za proslavu jubilarne 25. obljetnice
Misije Lausanne. Fr. Anto je slavio svete mise u
onim mjestima Misije gdje je bilo ljudi i bio tako
na usluzi svima koji su mu se obraćali. Fra Anto je
uvijek spreman pomoći od srca mu zahvaljujem.
Proslava Nikolinja i Iseljeničkog dana
NEUCHATEL – subota, 1. prosinca sa sv. misom
u 17.15 sati
FRIBOURG – nedjelja, 2. prosinca sa sv. misom
u 10.15 sati
LAUSANNE – nedjelja, 2. prosinca sa sv. misom
u 12.15 sati
GENEVE – subota, 8. prosinca sa sv. misom
u 12.15 sati
YVERDON – nedjelja, 9. prosinca sa sv. misom
u 11.30 sati
POZIV RODITELJIMA ZA PRVU
PRIČEST I SVETU KRIZMU
Na početku ove školske godine 2007./2008. molim
roditelje djece 3. razreda za Prvu sv. pričest
da ih prijave misionaru. Na taj način olakšavate
u suradnji s misionarom njihovo spremanje za taj
važan događaj u njihovu životu. Pripazite, dragi
Roditelji, bez Vas i Vaše pomoći to je nemoguće.
Zato je vrlo važno da roditelji sa svojom djecom
redovito sudjeluju na svetim misama.
Isto tako molimo i roditelje one djece koja su ove
godine u dobi za sakrament svete Krizme da se što
prije prijave misionaru kako bismo mogli započeti
s pripravom kao i dosadašnjih godina.
Studenti na Sveučilištu
u Fribourgu
Nastavlja se duga stoljetna tradicija hrvatskih studenata
na Sveučilištu u Fribourgu. I ove godine
stiglo je dvoje studenata na Teološki fakultet: iz
Zagreba na 2. godinu studija teologije dominikanac
fr. Srećko Koralija, a na 5. godinu teologije
časna sestra Ivanka Darojković, iz Ddružbe sestara
Služavki Kristovih. Oni će se pridružiti fr.
Mihaelu Tolju koji priprema magisterij i fr. Anti
Gavriću koji predaje na Teološkom fakultetu. S
hrvatskom zajednicom u Fribourgu i našom Misijom
također su povezane Andrea Ćurković (studentica
ekonomije iz Ticina) i Marija Đondraš
(studentica stomatologije iz Luzerna).
10 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Proslava 25. obljetnice Hrvatske
katoličke misije u Lausanni
nedjelju 16. rujna 2007. u Poliez-Pittetu (kod
U Lausanne) Hrvatska katolička misija u Lausanni
svečano je proslavila 25. obljetnicu osnutka.
Proslava je započela procesijom do mjesne crkve sv.
Marije Magdalene u kojoj je svečano misno slavlje
predvodio ličko-senjski biskup mons. dr. Mile
Bogović iz Gospića. U koncelebraciji su bili ravnatelj
hrvatske inozemne pastve vlč. Ante Kutleša, zamjenik
provincijala Hrcegovačke franjevačke provincije
dr. fra Miljenko Šteko, voditelj HKM Lausanne fra
Ivan Matijašević, prvi misionar u Lausanni fra Karlo
Lovrić, voditelj HKM Sion fra Vlado Ereš, prior
dominikanskog samostana Sv. Hijacinta u Fribourgu
dr. fr. Anto Gavrić te ovogodišnji mladomisnik
dominikanac fr. Mihael Mario Tolj koji se nalazi na
studiju na Sveučilištu u Fribourgu.
Mons. Bogović je na početku propovijedi podsjetio
kako Crkva oduvijek vodi brigu o svojim vjernicima
koji su otišli od kuće zbog materijalnog siromaštva.
No, istaknuo je biskup, »Hrvatima duhovnog bogatstva
nije nedostajalo i upravo s tim ste gradili ono
što danas širom svijeta imamo, niz katoličkih misija,
kulturno-sportskih društva i mnogih drugih organizacija.
U svemu tome Crkava je igrala, a i danas igra
veliku ulogu.« Srebrni jubilej proslavljen je na dan
kada se u Švicarskoj slavi Dan zahvalnosti, molitve i
posta. Bila je to prilika da se zahvali i moli za Crkvu.
»Treba također zahvaliti i onima koji iz bilo kojih razloga
nisu danas ovdje sa nama, hvala im na njihovu
radu tijekom proteklih godina. Hvala i hercegovačkim
fratrima koji vas i danas prate u iseljeništvu. Svi su oni
dali svoj doprinos da se ne ‹izgubite› te da njegujete
kršćanske vrednote i hrvatsku kulturu. Ja sam danas
ovdje da vam uime Crkve u Hrvata zahvalim na ovom
jubileju. I nadam se da će te i ubuduće njegovati i širiti
kršćanske vrednote kao što ste to do sada činili. Znam
da vam nije lako, imali ste mnoge probleme, krenuti u
nepoznato, naučiti drugi jezik, upoznati drugu kulturu
običaje ali i nezaboraviti tko ste i što ste i odakle dolazite.«
Uz poziv na odvažno svjedočenje kršćanskih
vrednota, vrednota koje su ponijeli iz svoje Domovine,
biskup je pozvao vjernike da prihvate i one vrednote
koje su našli u Švicarskoj, zemlji koja ih je primila. Pozvao
ih je također da u svoj put ugrade i put sv. Križa.
Po Kristovu križu dolazi nam spasenje, a Kristov nam
križ govori o veličini ljubavi. Na kraju se zahvalio na
pomoći za izgradnju spomen obilježlja na Bleiburgu te
na daru za početak gradnje crkve hrvatskih mučenika
na Udbini, koji je biskupu uručio misionar fra Ivan
Matijašević.
Nakon mise uslijedio je bogat kulturno-zabavni program
u obližnjoj dvorani. A slavlju se pridružio, nakon
nedjeljnih liturgijskih slavlja u svojoj Misiji, i voditelj
HKM Bern fra Gojko Zovko. Uz prigodne govore uzvanika
nastupila su djeca Hrvatske dopunske škole iz
Ženeve i Lausanne, KUD “Duvanjske rose” iz Berna,
folklor Hrvatske katoličke misije iz Wallisa. Nastupio je
i poznati hrvatski pjevač Zdravko Škender uz pratnju
grupe Artiband iz St. Gallena, i zabava je potrajala.
Proslavi 25. obljetnice misije prethodila je duhovna
obnova koju je u Ženevi i u Fribourgu
predvodio fra Miljenko Šteko, vikar provincijala
Hercegovačke franjevačke provincije.
Iz povijesti Misije
»Pri osnutku misije nisam ni pomišljao da će jednoga dana
biti ovoliko vjernika«, s iznenađenjem je istaknuo fra Karlo
Lovrić, prvi misionar misije Lausanne, iznoseći u dvorani
svoja sjećanja pred petstotinjak okupljenih vjernika. Naime,
prve nedjelje 12. rujna 1982. bilo ih je trinaestoro, računajući
i djecu. A bio je to je početak nove hrvatske katoličke misije
(6. po redu u Švicarskoj!) za cijelu Zapadnu Švicarsku! »Prije
samog početka sv. mise – sjeća se fra Karlo – bio sam pomalo
razočaran, ali poslije sam mise bio presretan jer sam vidio
radost na licima prisutnih. Bili su sretni što je došao svećenik
koji želi s njima biti i dijeliti sudbinu tuđine. I prije je svećenik
iz Berna dolazio jednom mjesečno, subotom! Došao bi i odmah
otišao! No, sada ostaje s njima. Na raspolaganju je ne
samo nedjeljom, nego svakim danom. Na sljedećoj misi bilo
ih je skoro 20! A već u prosincu te godine na proslavi sv. Nikole
bilo ih 120, skupa s djecom.«
Područje Romanske Švicarske bilo je u sastavu Hrvatske
katoličke misije Bern sve do 1982. godine, kada tadašnji
biskup Lausanne, Ženeve i Fribourga mons. Pierre Mamie
uslišava molbu HKM Bern da se osnuje nova misija za Zapadnu
Švicarsku, sa sjedištem u Lausanni. U ljeto te godine
uprava Hercegovačke franjevačke Provincije Marijina uznesenja
na nebo imenovalo je fra Karla Lovrića voditeljem
nove misije koja je obuhvaćala kantone Vaud, Ženevu, Valais/Wallis,
Fribourg, Neuchatel i Jura. Nakon šestgodišnjeg
rada u Misiji fra Karlo odlazi u Misiju Zürich 15. prosinca
1988., a u Lausani ga je naslijedio fra Ivan Bebek koji ostaje
do Uskrsa 1995. Početkom te godine fra Ivan Bebek osniva
novu Misiju Sion (koja se odvaja od Misje Lausanne) za
kanton Wallis/Valais i prelazi u Visp, a poslije stanuje u
Clarensu. Na njegovo mjesto u misiju Lausanne dolazi za
Uskrs 1995. sadašnji misionar fra Ivan Matijašević koji je u
trenutku osnivanja misije u Lausanni bio voditelj Hrvatske
katoličke misije Bern. Nakon svih teritorijalnih promjena
Misija Lausanne danas pokriva područje četiriju kantona
Romanske Švicarske, a na tom području od 5.969 km2 mise
se slave u Lausanni, Yverdonu, Ženevi, Fribourgu i Neuchatelu.
Svojim vjerskim, kulturnim i različitim drugim djelatnostima
Hrvatska katolička misija u Lausanni je postala i ostala
središte javnog života za hrvatske vjernike u Romanskoj
Švicarskoj. Kao i u svim hrvatskim katoličkim misijama
ni ovdje se nije zanemarivala skrb za očuvanje i izgradnju
hrvatskoga nacionalnog identiteta. Misija je podupirala i
surađuje s Hrvatskom dopunskom školom. Upravo je prva
hrvatska dopunska škola u Švicarskoj započela s radom 8.
rujna 1990. na području ove misije, u Ženevi, a učitelj je bio
Andrija Babić.
U pripremi je i monografija o Hrvatskoj katoličkoj misiji
Lausanni, koja će se pojaviti početkom sljedeće godine, a uz
prikaz rada misije dokumentirano prikazuje stogodišnju
prisutnost Hrvata na području Zapadne Švicarske. Predgovor
je napisao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Dr. Anto Gavrić

..
Misija GraUBUnden/GonZen/Fl
Hrvatska katolička misija
Gartaweg 15, 7203 Trimmis GR
Postfach 95
Telefon / Faks: 081 353 16 86
Natel: 079 418 20 67
e-mail: medi.a@bluewin.ch
misionar: fra Ante Medić
lRaspored misa
lcHUR: Heiligkreuzkirche, Masanserstrasse,
nedjeljom i zap. blagdanom u 17.00 (zimi
u 16.00)
lBUcHS: kath. Pfarrkirche, svake nedjelje i
zap. blagdana 12.15 sati.
lSaRGaNS: u kripti župne crkve, svake
nedjelje i zap. blagdana u 10.00 sati.
lFlIMS DORF: kath. Pfrarrkirche, svakog 4.
petka u mjesecu u 20.00, a u 19.00 (zimi).
lDaVOS: kath. Pfarrkirche, svake 2. i 4.
subote u mjesecu u 19.30 sati .
laROSa: kath. Pfarrkirche, (Božić, Uskrs,
ljeto) svakog 3. utorka u 20.00 sati.
lSt. MORItZ: u kapelici u Dorfu, (Božić, Uskrs,
ljeto) svake 3. srijede u mjesecu u 20.00
U Churu obnovljeno Misijsko vijeće
Na sastanku 21. travnja 2007. god. primljene su
ostavke od starih članova MV: Franje Nikolića
i Damira Zovka, a za nove članove MV primljeni
su: Marcel Djaković, Blaž Kraljević, Ivan
Pavić i Miro Šarić. Podijeljene su i dužnosti:
predsjednik Drago Mišetić, podpredsjednik
Josip Ćulanić, rizničar Blaž Kraljević, za HDŠ
Marcel Djaković, za liturgiju Ivan Pavić, za milostinju
Mate Tirić, za ministrante Mara Matić
i Milan Stepić, za bolesnike i porodilje Kate
Matić, za dvoranu Dragan Pranjeta, za sport
Marko Nedić i Miro Šarić. Svim članovima
želim uspješan i plodonosan rad na dobrobit
naše cijele Misije.
Raspored vjeronauka u HDŠ
Još se osobno (početak rujna) nisam susreo i
konačno dogovorio s novom učiteljicom Zlatom,
a vjerujem da će raspored vjeronauka
ostati kao i do sada:
Landquart, utorkom
Buchs i Sargans, srijedom
Thusis, četvrtkom
Chur, petkom.
Ispravak
U prošlom broju MOVIS-a tekst ispod predzadnje
slike trebao je glasiti: Hvala ti mama, kaže
mala grupa u Churu!
Na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2007. u Einsiedelnu
je dr. Vitus Huonder posvećen za biskupa
Churske biskupije koja obuhvaća 7 kantona
s preko 660.000 vjenika. Glavni posvetitelj
bio je biskup Amedee Grab uz Nuntia i biskupa
Kurt Kocha, predsjednika BK Švicarske. Od nas
Hrvata sudjelovali su: don Ivo Ćurić, župnik u
Turbenthalu; don Josip Knežević, župnik u Cubelu;
fra Ljubo Leko, župnik u Netstalu i misionar
fra Ante Medić. Bile su nazočne ugledne
političke osobe pojedinih kantona i Švicarske
vlasti, npr. Doris Leuthard koja je održala vrlo
lijepi govor i Claudio Lardi, Departementschef
za kanton GR.
Učiteljica se vratila
Posvećen novi churski biskup
Iz osobnih i obiteljskih razloga, nakon godinu
dana boravka i rada u Švicarskoj, naša učiteljica
Ana Klarić, vratila se u domovinu. Njezina odluka
sve nas je iznenadila jer taman smo se
na nju navikli i počeli lijepo raditi i surađivati,
a ona nas napusti. Kako je kratko ovdje među
nama boravila tako je dala još kraću izjavu za
MOVIS. „Ugodno me iznenadilo postojanje
Movisa, koji povezuje Hrvate cijele Švicarske.
Još me više veselilo što se u njemu može čitati i
o radu hrvatskih škola. Zahvaljujem se fra Anti
i Misiji za podršku u radu i poticanje roditelja
na slanje djece u hrvatsku školu. Hvala svim
roditeljima na suradnji i pomoći ove školske
godine. Učinili ste nam godinu ljepšom i zanimljivijom.
Svima vam želim sve najbolje.
Ana Klarić“. A ja u ime Misije želim njoj, mužu
Draganu, a posebno malom Danijelu, sve najbolje
u njihovom budućem životu i radu. ■
Kratki životopis - dr. Vitus Huonder rođen
je 21. travnja 1942. u Trunu, općina Disentis,
gdje je proveo i svoje djetinjstvo. Otac mu je
bio građevinar i umro je relativno mlad. Poslije
smrti oca, majka s obitelju preseljava u
Thalwil, gdje Vitus provodi sretnu mladost.
Godine 1958. do 1963. posjećuje gimnaziju u
benediktinskom samostanu Disentis. Svidio
mu se redovnički život i rad te je kanio postati
redovnik. Molitveni život u samostanu mu se
svidio i dosta mu je koristio, od čega i dandanas
živi, kaže Huonder. U Disentisu je bio tri
godine i položio je prve »jednostavne zavjete«,
dakle učinio je prvi korak da postane redovnik,
ali se nije ostvarilo. Kao student mijenja odluku
i posvećuje se znanstvenom radu i studira
filozofiju i teologiju u Einsiedelnu i San Angelo
u Rimu i Fribourgu. Biskup Johannes Vonderarch
1971. god. u župnoj crkvi u Thalwilu zaredio
ga je za svećenika. Zatim djeluje na Universitätu
u Fribourgu kao Asistent i Docent za
Stari zavjet na teološkoj visokoj školi u Churu.
Dvanaest godina bio je u dušobrižništvu: od
1976. do 1982. bio je župnik u Kilchbergu
(ZH), zatim kao župni pomoćnik u Sachselnu
i od 1984. do 1988. župnik u Eggi (ZH). U
međuvremenu na biskupsku stolicu St. Luzi u
Churu imenovan je i posvećen, s pravom nasljedstva,
Wolfgang Haas za biskupa. Nakon
završetka studija u Fribourgu Vitus Huonder
imenovan je za Generalnog vikara za Graubünden,
Glarus i F. Liechtenstein. Iste godine
imenovan je katedralnim monsinjorom – jedan
od 24 kanonika koji imaju pravo, među ostalim
dužnostima, birati biskupa.
Poseban dan za biskupiju Chur bio je 31. ožujka
1993. kada su u Einsiedelnu Peter Henrici i
Paul Vollmar posvećeni za pomoćne biskupe i
stavljeni biskupu Haasu na raspolaganje. Tim
je Rim želio nemir u Biskupiji malo ublažiti.
Obadva su biskupa imenovana za Generalnog
vikara i tim je prestala Huonderova služba, Generalnog
vikara.
Dolaskom biskupa Amedee Graba i preuzimanjem
bisupske stolice, Vitus Huonder je
1998. ponovno imenovan Generalnim vikarom
za Graubünden i tu je službu obnašao sve
do imenovanja i posvećenja za churskog biskupa.
Sebi za geslo uzeo je: »Alles in Christo
erneuern«. ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 11

Misija FraUenFeld
Hrvatska katolička misija
Zürcherstrasse 179, 8500 Frauenfeld
Telefon / Fax: 052 722 46 79
Natel: 079 541 35 08
E-mail: hkmfrauenfeld@bluewin.ch
Misionar: fra Branko Radoš
lRaspored misa
lFRaUENFElD: crkva Klösterli, svake nedjelje
u 12.00
lScHaFFHaUSEN: crkva sv. Petra, St. Peterstrasse,
svake nedjelje u 17.30
lKREUZlINGEN: Bernrainkirchlein, Bernrainstr.
69, osim prve, svake nedjelje u mj. u
10.00
laRBON: Galluskapelle, pokraj župne crkve,
svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.00
lMÜNStERlINGEN: Klosterkirche, svake
1. nedjelje u 10.00
l Molitvena večer (krunica, misa i klanjanje) 1.
i 3. četvrtak u mj. u 17.30 sati u Schaffhausenu
l Molitvena večer (krunica, misa i klanjanje)
jednom mjesečno u 18 sati u Kreuzlingenu
l Susreti mladih: 1. i 3. srijeda u mj. u 19 sati
u Schaffhausenu
PRIGODNA DOGAĐANJA
U subotu, 2. lipnja u Neuhausenu je održan
«Sportski dan» na kojem su nastupili članovi
hrvatske dopunske škole iz Schaffhausena,
Neuhausena, Frauenfelda i Balgacha. Nakon
kviza znanja učenici su nastupili u različitim
sportskim disciplinama.
U Schaffhausenu je od 21. – 23. lipnja u organizaciji
gotovo svih hrvatskih udruga održana
manifestacija CroAktiv. U velikom trgovačkom
centru Herblinger Markt prisutni su se mogli
pobliže upoznati s Hrvatskom i Hrvatima. Na
nekoliko panoa postavljena je bila prigodna
izložba fotografija i promidžbenog materijala.
Održana je književna večer, nastupili su i
hrvatski folkloraši te učenici hrvatske dopunske
škole. U tjednu hrvatske kuhinje prigoda je
bila kušati i probrana hrvatska jela i vina.
U subotu, 25. kolovoza pedesetak učenica
hrvatske dopunske škole Schaffhausen, Neuhausen
i Frauenfeld na čelu s učiteljicom Marinom
Čikež i nekoliko roditelja bili su na jednodnevnom
izletu u Europaparku u Njemačkoj.
Osim što su učenici uživali u različitim
sadržajima koje ovaj park nudi bila je ovo prigoda
i za što bolje međusobno upoznavanje.
dovoljno temeljito Liječnik ga vremena, si pregle- uze
da je prst potpuno i reče: ti je jedino «Tijelo zdravo, ti
bolestan!»
Riječ za tebe
Neki je čovjek došao liječniku i stao se
tužiti: «Doktore, boli me gdje god se
dodirnem. Dirnem glavu – boli. Dirnem
trbuh - boli. Evo, dotaknem prstom
koljeno i opet boli.
Što mi je činiti? Kako da se izliječim?»
Liječnik si uze dovoljno vremena, temeljito
ga pregleda i reče: «Tijelo ti je potpuno
zdravo, prst ti je jedino bolestan!»
Prije nego što počneš optuživati drugoga i
svu krivicu za loše stanje svaliti na njega,
zapitaj se da nije slučajno krivica u tebi!?»
12 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
DAN MISIJE
U
povodu blagdana Male Gospe hrvatski
vjernici iz Misije Thurgau – Schaffhausen
hodočastili su u svetište Blažene Djevice
Marije – Gospe od Rheinau. Jedna manja
skupina vjernika je hodočastila pješice, ostali
su stigli automobilima. Mali pitomi otočić s
velebnom gotskom crkvom na rijeci Rajni bio
je po drugi put stjecište hrvatskih vjernika koji
su tu istovremeno proslavili i «Dan Misije».
Svoju ljubav i pobožnost prema Mariji vjernici
su pokazali odmah na početku otpjevavši joj
«Došli smo ti, Majko draga...» Voditelj misije
je govorio o ulozi Blažene Djevice Marije u
životu našeg naroda kroz povijest kao i danas.
Skladnim pjevanjem slavlje su obogatili
članovi misijskog zbora na čelu s Matijom
Murkom i Deanom Patarčecom. Nakon svete
DAN ZAJEDNIŠTVA
Jedna od osnovnih potreba čovjeka jest potreba
za druženjem. «Kako je lijepo biti zajedno»
– govori nam i sveto pismo. Osjetili smo to
svi toliko puta do sada u svome životu. Posebno
smo kao vjernici pozvani na zajedništvo.
Vođeni tom mišlju slavili smo u nedjelju, 1.
srpnja «Dan zajeništva» za vjernike iz kantona
Thurgau. Slavlje smo započeli svetom misom
u Frauenfeldu. Pjesmom i molitvom smo zahvalili
Gospodinu što nas je okupio oko svoga
oltara i što nam je podario duh zajedništva.
Slavlje je nastavljeno na obližnjem sportskom
centru u Elikonu. Članovi misijskog vijeća iz
Frauenfelda pobrinuli su se za tjelesnu okrijepu.
Uživalo se u ukusnoj janjetini, prasetini
i ćevapima. Valja napomenuti da je nekolicina
članova misijskog vijeća poklonila meso. Nakon
obilatog ručka odigrana je zanimljiva nogometna
utakmica između članova misijskih
vijeća Kreuzlingena i Frauenfelda. Da bi sve
ispalo regularno, voditelj misije je po jedno poluvrijeme
morao odigrati za svaku ekipu. Nakon
toga nastavljeno je natjecanje u nogometu,
odbojci i kartanju. Mnogi su se rashladili na
obližnjem bazenu. U pravom duhu zajedništva,
šali i razgovoru većina je «preživjela i kratkotrajni
nalet kiše» i ostala do kasnih večernjih
sati. Na kraju su svi zaključili: «Lijepo je biti
zajedno, iduće se godine opet vidimo». ■
mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje i blagoslov
s Presvetim. Slavlje je nastavljeno uz
Rajnu u crkvenom dvorištu uz ukusno jelo i
piće koje je pripremila ekipa kuhara na čelu
s članovima misijskog vijeća. «Dan misije je
slavljen pod geslom: «Tko je moj bližnji – čiji
sam ja bližnji?». Naime sav prihod prikupljen
od prodaje bit će uplaćen u humanitarne svrhe.
U zabavnom dijelu nastupili su članovi KUD
– a «Fala», Marko Šepac, te Anica i Kristina
Maloča. Najviše smjeha izazvali su oni
najmlađi svojim plesom i pjesmom. Oni malo
stariji okušali su se u boćanju.
Nakon ovog prelijepog iskustva svi smo imali
razloga zapjevati: «Za svu ljubav, Majko draga,
što je ovdje na nas izli, dajemo ti obećanje: biti
bolji neg smo bili!» ■
Misijski kalendar
■ Župna proslava u Arbonu u subotu, 27.
listopada u 17.45 sati.
■ Dan Naroda - sveta misa u St. Nikolauskirche
u Frauenfeldu, 10. studenog
17.30 sati.
■ Dan naroda - sveta misa u Stefankirche u
Kreuzlingenu 11. studenog u 10.30 sati.
■ Dan naroda - sveta misa u St. Peterkirche
u Schaffhausenu 11. studenog u 17.30 sati.
BILI SMO KOD GOSPE
Na sastancima misijskih vijeća je odlučeno da se
jednom godišnje organizira misijsko hodočašće
u jedno od poznatih svetišta. Dogovoreno je da
prvo hodočašće bude Kraljici mira u Međugorje
u kojem je sadašnji voditelj misije proveo sedam
posljednjih godina. Hodočašće je organizirano od
16. – 20 svibnja. Zbog nedovoljno mjesta u zrakoplovu,
kartu je uspjelo dobiti trideset hodočasnika.
Puni radoznalosti i zanosa u Međugorje smo stigli u
popodnevnim satima pozdravivši Gospu poznatom
međugorskom himnom: «Došli smo ti, Majko
draga!». U molitvi krunice sa sobom smo na Brdu
ukazanja nosili naše obitelji, bližnje, cijelu Misiju.
Brdom je odjekivala molitva i pjesma, a onda smo
na samom mjestu ukazanja u djetinjem predanju u
tišini kleknuli i sve predali Majci u ruke. Htjeli smo
osjetiti i ljepotu međugorskog svitanja, pa smo se
drugogo dana u samu zoru zaputili na Križevac. U
višesatnom razmatranju Kristova križnog puta molili
smo za snagu i Božju providnost žalosnima, bolesnima,
siromašnima, ostavljenima, povrijeđenima
i svima koji su na svom križnom putu. Obišli smo
zajednicu liječenih ovisnika «Cenacolo», molitvenu
zajendicu «Oaza mira», sirotište «Majčino selo», zajednicu
«Milosrdni otac». Ugodne trenutke proveli
smo u «Vrtu sv. Franje» u društvu štićenika Majčinog
sela. Pohodili smo i kapelice otajstava svijetla i kip
Krista Uskrslog, te grob fra Slavka Barbarića. Fra
Karlo nas je upoznao s radom radipostaje «Mir
▶▶ nastavak teksta na 18. stranici ▶

Misija aarGaU
Hrvatska katolička misija
Laurenzenvorstadt 71, 5000 Aarau,
Postfach 3132
Telefon: 062 822 04 74; Faks 062 822 57 75
E-Mail: ilija.saravanja@bluewin.ch
Misionar: fra Ilija Šaravanja
Suradnica: Pera Lukić
lRaspored misa
laaRaU/BUcHS: Crkva sv. Ivana, Bühl-
strasse 8, svake nedjelje u 9.30
lMENZIKEN: Crkva sv. Ane, Mühlebühl-strasse
5, svake 2. i 4. nedjelje u 16.00 sati.
lZURZacH: Crkva sv. Verene, Haupstrasse
42, 1. subota u mjesecima: veljača, ožujak,
svibanj, lipanj, listopad i studeni - u 18.00
krunica a u 18.30 sv. misa, te hodočašće 3.
nedjelje u rujnu od 15.00 do 18.00 sati.
lWEttINGEN: Crkva sv. Ante, Zentralstrasse,
svake nedjelje u 12.15 i svakog 1. četvrtka u
mj. u 19.30 u kapeli
lZOFINGEN: Crkva Krista Kralja, Mühletalstrasse
15, svake 1. 3. i 5. nedjelje u mj. u 16.00
lRHEINFElDEN: Crkva sv. Josipa, Hermannkellstrasse
10, svake 4. subote u mj. u 17.45
Misijsko pastoralno-kulturno sudjelovanje
u programima mjesne crkve
Sve više i više dobivamo pozivnice od mjesne
crkve da aktivno sudjelujemo u postoralno-kulturnim
programima mjesnih župnih zajednica.
Aarau, župa svetog Petra i Pavla ove godine
slavi 125 godina osnutka i rada. Svoj Patrozinium
slavili su u nedjelju, 1. srpnja 2007. godine.
I mi Hrvati, članovi naše misije i župe,
aktivno smo sudjelovali i pridružili se svim
čestitarima: u liturgijskom slavlju u crkvi a
potom pred crkvom u narodnom veselju.
Nastupio je i hrvatski folklor »Guča Gora« iz
Aaraua i svojim narodnim nošnjama i istrumentima
dao je velik doprinos u programu
župe. U ime naše misije na pripremnim sjednicama
sa Švicarcima u organiziranju programa
sudjelovale su obitelji: Miroslava i Jozefine
Neimarević te Franje i Kate Šarić. Svima koji su
bilo na koji način bili nazočni na ovoj proslavi
a nije bio mali broj izražavamo iskrenu Hvalu.
Zofingen, župa Krista Kralja, jednodnevnim
programom, 30.06.2007. je organizirala susret
svih župljana i svih župnih udruga u župnoj
dvorani kao i pred crkvom. Veliku zainteresiranost
su od stranaca pokazali Talijani i mi
Hrvati. Bili smo zastupljeni i preko naših pojedinih
članova župnih Vereina i navečer u svetoj
misi u kojoj je koncelebrirao i naš misionar,
fra Ilija Šaravanja. Našu misiju u dogovornom
programu s odgovornim osobljem iz župe -
priprema i organizacija proslave - zastupala je
obitelj Ferdo i Ana Lucić.
Menziken, rkt. župa sv. Ane ove godine je
slavila 100. obljetnicu osnutka. »Chilefäscht
100 Johr St. Anna«. U nedjelju 26. kolovoza sv.
misu predvodio je mjesni biskup msgr. Kurt
Koch. Osim domaćih župljana i vrlo cijenjenih
uzvanika bili su nazočni i našu Misiju zastupali
vjernici koji se okupljaju u crkvi sv. Anne u
Menzikenu. Sudjelovali smo u liturgijskom
ZAVJETNO MISIJSKO HODOČAŠćE
NAŠE 13. ZAVJETNO MISIJSKO
HODOČAŠćE U SVETIŠTE
I NA GROB SV. VERENE
U ZURZACH, BILO JE U
NEDJELJU, 16. RUJNA 2007.
dijelu i kulturno zabavnom programu. Vrlo
zapažen bio je hrvatski folklor, »Kroatia« iz Luzerna.
U našoj pripremi i organizaciji proslave
podijeljeno je više od stotinu porcija hrane i
kolača. Na sjednicama i svim pripripremnim
dogovorima našu misiju Aarau zastupala je, i sa
suradnicima sve organizacijske poslove odradila,
obitelj Drago i Brankica Kesten. Župa i naša
Misija iskreno zahvaljuju svima onima koji su
bili dionici ove svečane proslave. Izražavamo
iskrenu čestitku osoblju i članovima župe za
100. rođendan osnutka župe Menziken! ■
Pastoralbesuch
Osoblje biskupije Basel iz Solothurna predvođeno
biskupom Denisom Teurillatom susrelo
se sa pastoralnim osobljem župe sv. Petar i
Pavao u Aarau i svim dušobrižnicima za strance
u Aarau, te ostalim osobljem koje je službeno
namješteno pri biskupiji za: bolesnike, mlade,
odrasle, kathehezu ...
Na samom početku ovih posjeta i pastoralnih
razgovora koji su predviđeni u svim župama
u kantonu Aargau, mi Hrvati smo 24.08.2007.
sudjelovali u ovom programu. Misionar fra
Ilija Šaravanja je zastupao Hrvatsku kat. misiju
Aarau i bio nazočan na jednodnevnom
razgovoru i izvješću o životu i radu naše Misije
i ostalih crkvenih ustanova. Posjet i razgovor je
završio sa svetom misom na kojoj su sudjelovali
i vjernici. Osim službenih namještenika
crkve na »aperu« je data prigoda i vjernicima
da iznesu svoja mišljenja i neposredno razgovaraju
s biskupom. ■
Duhovna obnova -
priprava za hodočašće!
Naša misija i misijsko osoblje organizirala
je i pozvala sve svoje članove i vjernke u
svetiše i na grob sv. Verene u Zurzach, na molitveni
dan Švicarske: Buss-Bet-Dank-Tag. To
je dan kad svi građani ove države izražavaju,
zahvalnost Bogu za sva dobra koja im u životu
daje. Stoga i mi Hrvati-katolici kao molitvena
i misijska zajednica već prema tradiciji
hodočastimo u ovo svetište i zahvaljujemo
Bogu, na svim dobročinstvima: (radno mjesto,
dobro zdravlje, mogućnost školovanja djece,
normalni razvoj i dobar odgoj u obitelji itd.) od
prvog hodočašća je naš zavjet moliti Boga da
nas sačuva od svakog zla i svih teških iskušenja,
neuspjeha u životu, nagle i nepripravne smrti,
kao i nezgoda, ozljeda na radnom mjestu i u
nastavak teksta na 18. stranici ▶▶
Novi prijatelji - obitelji : Soldo - Jurković
Obitelj Ivana i Mile Jurković iz Wohlena je
suradnik HKMisije Aarau. Njihova kći Vida
Jurković se vjenčala s Tomislavom Soldo iz
Berna, na Humcu, 28. srpnja 2007. godine.
Osoblje Misije i svi suradnici s vjernim pukom
čestitaju mladencima njihovo vjenčanje i
iskreno zahvaljuju Vidi za dugogodišnji rad u
misiji a posebno na aktivnom sudjelovanju u
svim liturgijskim činima. ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 13

Misija sion-MontreUx
Stan: rue du Lac 132, 1815 Clarens
Telefon / Faks: 021 964 11 46
Natel: 079 446 45 21
Misionar: fra Vladimir Ereš
E-Mail: vlado@cromission-wallis.ch
www.cromission-wallis.ch
lRaspored misa
lVISP: stara župna crkva/Dreikönigskirche,
svake nedjelje u 10.00 sati.
lclaRENS: cekva sv. Tereze, svake nedjelje
u mjesecu u 18.00 sati
lZERMatt: katolička župna crkva, svake
2. i 4. nedjelje u mjesecu u 14.00 sati.
lSaaS FEE: katolička župna crkva,
svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 14.15
llEUKERBaD: kapelica Volksheilbad (po
dogovoru)
lSION: kap. sam. Soeurs Hospitalieres, Ch.
de Pellier 4, svake subote u mjesecu u 17.00
lcOllOMBEY: kat. žup. crkva, Rue des Dentsdu-Midi,
svake 2. i 4. subote u mj. u 19.00 sati.
laIGlE: kapelica S. Joseph, Ch.du Sillon 3,
(po dogovoru)
lGRÄcHEN: katolička župna crkva,
(po dogovoru)
llES DIaBlEREtS: katolička župna crkva,
(po dogovoru)
lVIllaRS S/OllON: katolička župna crkva
(po dogovoru)
14 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Misijski kalendar
Duhovna obnova misije
Od 1. do 2. 12. 2007. Voditelj duhovne
obnove je dr. fra Anto Gavrić.
Nikolinje
Brig, Simplonhalle, 8. 12. 2007. godine.
Pjeva Željko Jurić sa grupom.
Clarens, 15. 12. 2007. godine.
Hodočašće u Lurd 2008.
Od 1. do 4. svibnja 2008. godine.
DAN KULTURA I NARODA
od 17. do 20 svibnja 2007. hodočastili smo u Lourd i montserrat.
MINISTRANTI I SURADNICI NA
PIKNIKU I IGRI
Ovaj se dan, (16. 6.) rado čeka. Postaje pomalo
tradicija. Obično bude lijepo vrijeme a i prostor
je lijep. Ukratko: ministranti i suradnici
po toplom proljetnom vremenu na travnjaku
»Katzenhausa« u Vispu provedu cijeli dan. Tu
dođu ministranti i suradnici iz cijele misije: od
Montreuxa (Montroa) do Vispa i dalje. Svi su
pozvani ako mogu doći. Započinje okupljanjem,
ručkom s grila i od onoga što su vrijedne
suradnice donijele od kuće (kolača i kave), fra
Vlado jelo i piće a »stručnjaci za gril« obave svoj
dio posla. I kad »napunimo rezervoar« onda s
takvim »teretom« udarimo po lopti - i mali i
veliki. Trka i »hvatanje te sirote okrugle stvari«
bude malo smiješno a malo i »žalosno«, ali ima
i atraktivnih poteza. Smiješno, jer je lopta k´o
jegulja, ne možeš je uhvatiti a »tragično« što taj
»teret« iz nas potjera svu tekućinu (znoj), tako
da »pušta na sve strane«. Ali i to je lijepo jer
nakon svega, svi (i mali i veliki) »kao mravi«
odosmo svojim kućama »liječeći« slabu kondiciju
dobrim kaučom. ■
Nije ovo ništa novo, to ima svugdje ali mi želimo zabilježiti da je bilo i kod nas. U središtu
Valisa u mjestu Visp 10. lipnja 2007. bio je susret naroda koji žive na ovom području.
Mnogi su pokazali svoju lijepu stranu Domovine, pa i mi svoju. Prekrasan »štand« s hrvatskim
turističkim ponudama, stol s lijepim i ukusnim kolačima, a pozornica sa krasnim hrvatskim kolima
i poskočicama: nastupila su oba folklorna društva: iz Briga (Vispa) i iz Monteruxa. Cijelo
popodne u središtu grada bilo je »živo i užurbano« od ljudi koji nisu ovdje rođeni ali ovdje žive i
poštuju svoje domaćine koji su se s njima »stopili« u jedno zajedništvo. ■
SUSRETI U PRIRODI
SIoN Svake godine u lipnju (ove 2. 6) zajednica
vjernika sa područja Siona pronađe jedno lijepo
mjesto u prirodi, poželjno bude malo »iznad
naših pogleda«, da se nađe zajedno. Tako smo
i ove godine, po lijepom vremenu bili »gore u
visinama« u izletištu COUVERT DE GRAND
ZOUR, u općini Saviese, na jednom prelijepom
druženju, koje obično započinje sa sv. misom,
zajedničkom fotografijom, ručkom, sportskim
aktivnostima ili ugodnim razgovorima. Dođe
tu vjernika sa strane ali »ne promaše« ni oni
koji su ne redoviti na našim redovitim misnim
okupljanjima. Zlatko je s Mladenom pripremio
svega za pojesti, a za rekreaciju je bilo potezanje
konopa, igranje lopte, ali i drugih sportskih
vještina.
Naravno da su najbrojniji bili oni koji su iza
punog stola promatrali i zdušno navijali za
uspješne »sportske vještine« drugih. Oni su za
sve igre, samo ih se »okanite« ...
CoLLoNAGE Proljeće je »Bogomdano« vrijeme
za odmor u prirodi. Budući da je područje misije
smješteno u lijepim predjelima a sunčanih
dana ima »kao u priči«, često smo tih mjeseci
»na otvorenom«. Sastaju se svi dijelovi oktivnih
ekipa u zajednici naše misije. Naravno, tamo
gdje je to moguće, iz raznoraznih razloga ...
Folklorna je družina in Montreuxa (Clarensa)
zbilja, jedna lijepa, dobra, i uigrana momčad.
Vježbaju i nastupaju, druže se i slave tako da
pred odmor učine i jedan dan u prirodi. To
je bilo uoči samog »Ivanjdana«. Cijeli dan se
igralo, pjevalo, jelo, pilo i družilo. Kako je i
koliko tko mogao i imao vremena toliko je bio
u društvu. A kad Bog dadne lijepo vrijeme,
onda tu nema prekida. Tu se i ponoć dočeka
a odigrati utakmicu i »pod reflektorima« nije
neuobičajeno, pa čije noge nastradaju neka ih
»zavija«. Tako je bilo i ovoga puta ...
Ali zajedništvo, uz duhovnu stranu naših
druženja, raste i učvršćuje se i na ovaj način. ■

Misija ZUG
Hrvatska katolička misija
Mühlegasse 35 b, 6340 Baar
Telefon: 041 760 48 03
Faks: 041 760 04 29
Natel: 079 286 47 45
Misionar: fra Rade Vukšić
Suradnica: s. Zdenka Ćavar
lRaspored misa
lZUG: crkva Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake
nedjelje u 11.00 sati.
laltDORF: kapelica sv. Josipa, Missionshaus,
St. Josefs-Weg 15, svake 1., 3., 4. i 5.
nedjelje u mjesecu u 18.00 sati.
lPFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake
2., 3., 4. i 5. nedjelje u mjesecu u 14.30 sati.
lEINSIEDElN: Studentenkapelle, pokraj
bazilike, svake 1. subote u mjesecu u
19.00 sati.
lScHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse
33, svake subote u 17.00 sati.
BLAGDAN SVIH SVETIH
Zug (Guit Hirt), u 11. 00 sati misa i odriješenje
za pokojne.
Lachen (Riedkapelle), u 16.00 sati - misa i
odriješenje za pokojne.
PRoSLAVE NIKoLINJA
Erstfeld: 24. 11. 2007. u 18.00 sati
Zug: 1. 12. 2007. u 18.00 sati
Schwyz: 8. 12, 2007. u 18.00 sati ( Ibach)
Freienbach: 15. 12. 2007. u 18.30 sati
BoŽIĆNA ISPoVIJED
Zug (Gut Hirt), 8. 12. 2007. u 10.00 sati.
Schwyz (kapucini), 8. 12. 2007. u 16.00 sati
Pfaeffikon SZ, 9. 12. 2007. u 13.00 sati
Altdorf , 9. 12. 2007. u 17. 00 sati
NoVI SLUŽBENICI oLTARA
U nedjelju 24. lipnja t.g.. primljeni su pod misom
u ministransku službu novi članovi.
Zug: Antonija Lovrić, Matej Klarić, Gabriel
Subašić i Perica Vukoja.
Freienbach: Marina Lovrinović, Ana Gučanin,
Gordana Ivanović i Martina Piliškić
Schwyz: Marko Perković (23. lipnja 2007.)
Našim novim službenicima oltara čestitamo i
želimo da budu pravi Isusovi prijatelji i na čast
i ponos naših vjerničkih zajednica.
IVANJDAN I ZAVRŠETAK ŠK. GOD.
U nedjelju 24. lipnja 2007.na blagdan Rođenja sv.
Ivana Krstitelja zajednica hrvatskih vjernika Pfaeffikona
SZ proslavila je svog zaštitnika. Sv. misa je
slavljena u župnoj crkvi u 14. 00 sati. Pod misom su
u ministrantsku službu primljeni novi članovi, a na
kraju mise bio je blagoslov djece po zagovoru sv. Ive.
Nakon misnog svečanog slavlja u župnoj dvorani djeca
HDŠ-la Baecha, Siebnena i Einsiedlna izvela su kratki
ali vrlo sadržajni program prigodom završetka školske
godine. Tom prigodom misionar fra Rade Vukšić
zahvalio se izvođačima programa kao i ostaloj djeci
za uspješan završetak školske godine, a učiteljicama
Tamari i Mirjani uručio mali simbolični dar u znak
pažnje i zahvalnosti za trud i rad kojeg su uložile za
našu hrvatsku djecu. Po prvi put je nastupila ponovno
obnovljena folklorna grupa »Duga« iz Pfaeffikona pod
ravnanjem Zvonke Đžepine i Mladena Martića. Povratak
na pozornicu bio je više nego uspješan, a to je
publika nagradila dugim i burnim aplauzom.Ostalo
se u dvorani sve do kasnih večernjih sati uz pjesmu
i veselo druženje.
JUBILARNO HODOČAŠČE U EINSIEDELN
Tek nakon što su odmori prošli, započela je
priprema za misijsko hodočašće Gospi Velikog
hrvatskog krsnog zavjeta u Einsiedeln. Ove godne
je bilo 10. jubilarno. Bilo je upravo na blagdan
Rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa). Uz
organizacijsku pripremu paralelno se odvijala i duhovna
priprema kroz molitvu i post u trajanju od
14 dana. Ovogodišnje jubilarno hodočašće predvodio
je dr. fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih
franjevaca iz Mostara prema već ustaljenom programu
(Put križa, sv. misa i procesija). I ove godine grupa
oko 50-tak hodočasnika išla je pješice od svojih
odredišta; Zuga, Pfaeffikona, Schwyza i Altdorfa. Bog
nam je toga dana podario prekrasno vrijeme kao što
je i cjelokupni program, uz veliko mnoštvo svijeta,
bio u pravom hodočasničkom duhu, u duhu Gospe
Velikog Zavjeta. Našim hodočasnicima pridružila se
grupa hravatskih hodočasnika iz Pule koju je predvodio
vlč. Vladimir Stanišić, nekadašnji hrvatski
FRA RADE - 40 GODINA SVEĆENIŠTVA
nedjelju 9. rujna t.g. u crkvi sv. Mihaela u Zugu
U misionar fra Rade Vukšić proslavio je sa svojim
vjernicima 40 godina svoga svećeništva i 27 godina
misionarskog rada u Švicarskoj. Misno slavlje predvodio
je sam svečar, a prigodnu propovijed je održao
dr. fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih franjevaca
iz Mostara. Uz svečara i provincijala suslavio
je i Stanko Martinović, đakon i upravitelj švicarske
župe u Horgenu. Sv. misa je započela procesijom od
sakristije , kroz crkvu do oltara, uz pratnju ministranata,
zastava misijskih zajednica Zuga, Schwyza, Pfaeffikona,
Einsiedelna i Altdorfa koje su nosili predsjednici
Misijskih vijeća naše Misije. Na početku mise
svečara su pozdravili ministranti i uručili mu prigodni
dar. Provincijal fra Ivan Sesar je na početku propovijedi
istaknuo da mu nije lako govoriti o svećeniku
i subratu koji slavi 40 godina svećeništva kada se on
upravo te (1967.) godine rodio. Istaknuo je važnost
svećeničke službe, pogotovo u današnje vrijeme, kad
ih je sve manje, a potrebe su sve veće. Provincijal se
u ime provincije Marijina Uznesenja na Nebo, kojoj
odnedavna stoji na čelu i kojoj i fra Rade pripada,
zahvalio i čestitao svečaru na 40-godišnjem služenju
Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu radeći
misionar u Ravensburgu u Njemačkoj. Propovijednik
fra Ivan Sesar je u vrlo sažetoj i nadahnutoj
propovijedi oslikao lik Marije, Majke Isusove, čiji
smo Rođendan upravo toga dana slavili. »Mala Gospa
postala je velika Gospa po svome služenju Bogu i
svome Sinu«, istaknuo je propovjednik. Na kraju sv.
mise djeca: Domagoj, Mihaela i Martina, u ime svih
prisutnih vjernika, predali su misionaru fra Radi
Vukšiću, prigodom 40 godina njegova svećeništva i
27 godina misionarskog rada u Švicarskoj, prigodni
dar - kip crne Gospe einsiedelske. Prigodni dar
dobili su i fra Ivan Sesar, za 40. rođendan kojeg će
uskoro proslaviti i s. Zdenka za šestogodišnji glazbeni
doprinos hodočašću.
Budući, da je pred bazilkom nastupalo Svjetsko kazalište,
procesija sa svijećama (crven, bijel i plav)
završena je pred Jugendkirche Anđeoskim pozdravom,
Molitvom Gospi velikog zavjeta i blagoslovom.■
nesebično i s ljubavlju među hrvatskim iseljenicima
punih 27 godina na prostorima Švicarske. Pogotovo
je to bilo teško u prvim danima njegovog dolaska u
Švicarsku (1971) kada je jedno vrijeme misionario
po cijeloj Švicarskoj. Na kraju sv. mise grupa mladih
»Ruža hrvatska« čestitali su fra Radi i uručili mu prigodni
dar, a grupa djece predala svečaru 40 crvenih
ruža. Prigodne darove uz čestitke uručili su Zdravko
Nikolić i Zdravka Vukadin u ime Misijskih vijeća
Zuga, Schwyza, Altdorfa i Einsiedelna. U svojoj zahvali
fra Rade se zahvalio najprije Bogu, jer «Ovo je
dan, što ga učini Gospodin», zatim svima onima koji
su mu na njegovu svećeničkom putu bili potpora i
pomagali na bilo koji način u njegovu misionarskom
radu u Švicarskoj. Zbor HKM Zug »Zvijezda mora«,
pod ravnanjem s. Zdenke Ćavar uzveličao je ovo
slavlje svečarskim glasom i završio s pjesmom pok.
pape Ivana Pavla II »Krist na žalu« Poslije mise pred
crkvom sv. Mihaela pripređen je Apero za sve prisutne.
Prekrasno vrijeme i krasan pogled na Zugško jezero,
uz osvježavajuću kapljicu, ostali smo više od sat
vremena uz pojedinačna čestitanja svečaru i u prijateljskom
druženju. I ovom prigodom fra Rade se
zahvaljuje svima onima koji su svojom prisutnošću
na misama u Einsiedelnu i Zugu , svojim darovima i
čestitkama ugradili i sebe u taj njegov i naš zajednički
jubilej. ■
PPRIREDBA U ČAST PoSLJEDNJE BoSANSKE KRALJICE
Priredba će se održati u župnoj crkvi Gut Hirt u Zugu,
u subotu 20.10.2007. Početak u 19.00 sati.
U 1. dijelu programa nastupa folklorna grupa »Duga«
iz Pfaeffikona i dječji zbor »Ruža hrvatska«-
U drugom dijelu (zabavnom) nastupa grupa iz Züricha.
Dođite, i odužite se toj velikoj ženi Bosne ponosne
!
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 1

Misija ticino
Hrvatska katolička misija
Al Mai 18, 6528 Camorino
Telefon: 091 840 23 06
Faks: 091 840 29 05
Natel: 079 750 69 08
E-Mail: ivan.prusina@bluewin.ch
Misionar: fra Ivan Prusina
lRaspored misa
laScONa: crkva u Collegio Papio, svake
nedjelje u 9.30 sati
lBIaSca: Chiesa parrocchiale, svake
nedjelje u 11.30 sati
lGIUBIaScO: Chiesa san Giobbe, svake
nedjelje u 13.00 sati
llOcaRNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17,
svakog utorka i četvrtka u 19.00 sati
llUGaNO: S. Lucia, Massagno (kod Hrvatskog
konzulata), svake subote u 19.00 sati
PRVA PRIČEST u našoj misiji
biti će 13. travnja 2008.
Proslave Nikolinja u našoj zajednici ove godine su:
Giubiasco, Mercato Coperto, 24. studenoga 2007.
Pregassona, Capannone, 1. prosinca 2007.
Kratke vijesti
▶ Posebna radost za svaku zajednicu jest
pohod njezinog pastira. Radujemo se svakoj
prigodi koja nam se pruža, a ove godine imamo
upravo tu sreću. Naši mladi spremali su se
za sakrament sv. Potvrde i za tu prigodu dolazi
nam biskup iz Domovine Mons. Đuro Hranić
iz Đakova. Naša misija se sprema svečano
proslaviti ovaj događaj 13. listopada 2007. u
katedrali u Luganu.
▶ «Sve možeš izdržati i svemu odoljeti ako
uza se imaš prijatelja. Pa i onda kad on ne
može ništa više nego primiti te za ruku i reći
samo jednu riječ. Prijatelj je kao kruh i vino
– najveće blago. Prijatelj je najjača utjeha
u svakoj nevolji. Prijatelj je prava ljudska
dobrota; u njemu osjećaš znak božanske
dobrote.»
Eto razloga da se vjernici rado odlučuju za
hodočašća; traže prijatelje koji uvijek stoje
blizu i rado prihvaćaju za ruku. To osobito
vrijedi za našu nebesku majku – Gospu, kojoj
mi Hrvati tako rado hodočastimo.
Naša zajednica će i ove godine poći u
Međugorje – Kraljici Mira od 18. do 21. listopada,
učvršćivati svoje prijateljstvo s onom
koja ne upućuje psihijatru nego svome Sinu
Isusu.
▶ Mogućnost za pohađanje vjeronauka na hrvatskom
jeziku i dalje je otvorena u Bellinzoni-Semine,
Asconi i Luganu. Vrata su otvorena
svima, a posebno molim roditelje da uključe
svoju djecu u pripravu za sakramente. Sada je
vrijeme za to i nemojte odgađati!
1 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Hodočašće na Monte Tamaro
Dok se 9. rujna rijeka ljudi okupljala na brdo
Križevac u Međugorju, kako bi hodočastila
Gospi, Kraljici Mira i slavila njezino rođenje 8.
rujna, te svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, naši
iseljenici u Ticinu su se okupljali na Monte Tamaru
u Riveri-Lugano, kako bi u velikom broju
slavili Malu Gospu. Misionaru kantona Ticino,
fra Ivanu Prusini, pridružio se i fra Miljenko
Šteko, zamjenik provincijala hercegovačke
franjevačke provincije, koji trenutačno djeluje
u Međugorju. Tako su i vjernici u Ticinu našli
brdo gdje će biti bliže Bogu, poput hodočasnika
u Međugorju.
Već godinama se vjernici okupljaju i hodočaste
na Monte Tamaro i svojim molitvama veličaju
Gospino rođenje. Kako je uobičajeno, misionar
i svećenik gost zajedno slave svetu misu i vode
procesiju, nakon čega slijedi druženje.
Fra Miljenko je kroz propovijed najviše govorio
o Mariji i njezinoj pobožnosti i vjeri u
Boga, kako bi nam svima bila primjer u našem
kršćanskom životu. Bog je po Mariji učinio velike
stvari: Nju je odabrao kako bi Sotoni satrla
glavu, te ju odjenuo u sunce, da nam svima
bude Majka. Kada je u onim teškim trenucima
smrti Njezina Sina obećavala Isusu da će uzeti
Ivana kao vlastitoga sina, tada je zaista pristala
biti majka svih nas. Važno je, dakle, gledati na
HODOČASTILI SMO U LURD
Mnogi su s nestrpljenjem očekivali poći Majci
Božjoj u Lurd. Nekima se ta želja ostvarila ove
godine, kada je naša misija organizirala hodočašće od
16. do 20. svibnja. Na put je krenulo 85 hodočasnika
u dva autobusa. Svima je to bilo prvo hodočašćenje u
Lurd te je i čežnja pa i znatiželja bila vrlo velika. Putovanje
je i dugo i naporno, ali u ovakvim prigodama
se ne misli na to. Stigli smo u Lurd na Uzašašće oko
podne te se smjestili, ručali i krenuli u ostvarivanje
zacrtanog programa. Susreli smo se s hodočasnicima
iz misije St. Gallen, te s onima iz Berna i zajednički
slavili sv. Misu u kapelici sv. Kuzme i Damiana koju je
predvodio fra Mićo Pinjuh. A sudjelovanje u mimohodu
sa svijećama bio je i najveličanstveniji doživljaj
za nazočne: Jedan hodočanik reče, poslije prve večeri
u mimohodu: «Ovako nešto veličanstveno nisam nikada
doživio».
U petak smo slavili sv. misu zajedno s hodočasnicima
iz St. Gallena u Kripti, a predvodio ju je fra Ivan,
obavili smo zajednički Put križa, sudjelovali u mi-
Mariju i njezin život, kako bi se i mi mogli sretnije
približiti Bogu i njegovom nauku.
Fra Miljenko je isto tako dotaknuo tematiku
borbe između dobra i zla: u današnjem svijetu
zlo je proglašeno dobrim, zato ima previše
suza i boli, previše ranjenih duša. Fra Miljenko
je snažnim riječima tražio od nazočnih
obraćenje, kako bi u čistoći i bezgrješno živjeli,
kako bi uz Gospu olakšali rane života, da se
poput Marije ne bojimo padova nego hrabro
koračamo svakim danom.
Propovjed je završio riječima da je Majka Marija
razapeta između neba i zemlje, kako bi svima
bila majka te kako želi da svatko od nas nasloni
svoju izranjenu dušu na Njezino krilo, da
nam bude potpora i snaga. Ako idemo dobrim
putem, od slabe i nesavršene osobe Bog može
učiniti velike stvari, kao što je učinio s Marijom,
jer Bog uzima ono malo što je u nama i od
toga pravi velike stvari kako bi svijet otkupio,
objašnjava fra Miljenko.
Fra Miljenko je uputio vjernicima poruku dobrote
i pozvao na opredjeljenje za pobožniji
život, nakon čega je sve pozvao na procesiju ka
kipu Majke Božje od Tamara koji se nalazi na
brdu, a onda je slijedilo druženje na planini.
Domaćini su pratili naše hodočasnike sa svirkom
na alpskom rogu, što je inače uobičajeno
na tom području, i tako nazočnima uljepšali
poslijepodne. ■ Andrea Ćurković
mohodu s Presvetim u bazilici sv. Pia X. te opet u
mimohodu sa svijećama. Mnogi su se željeli okupati
u lurdskoj vodi te su satima čekali, ali i dočekali.
Subotom rano izjutra započeli smo dan sv. misom za
sve hrvatske hodočasnike, a bilo nas je uistinu puno
iz Švicarske i iz Njemačke, u Gospinoj špilji. Posebno
ozračje koje vlada u ovom svetištu još je dopunjeno
susretom s rodbinom i prijateljima iz drugih dijelova
Europe. Osjećaj kao doma, poglavito i zato što su na
sve strane vijorile hrvatske zastave, čula se pjesma i
molitva na hrvatskom jeziku.
Na povratku iz Lurda svratili smo u svetište Djeteta
Isusa «Gesù Bambino» u Arenzanu kod Genove.
Tu smo slavili sv. misu, okrijepili tijelo, posjetili
sjemenište i čuli najvažnije informacije o toj instituciji
koju vode bosonogi karmelićani, te se uputili
prema Ticinu.
Zahvalni Bogu i Bl. Djevici Mariji za ove prekrasne
dane i doživljaje vratili smo se svojim domovima. ■

Misija solothUrn
Unterer Winkel 7, 4500 Solothurn
Telefon: 032 621 92 02
Faks: 032 621 92 08
E-Mail: sito.coric@gmx.net
Misionar: fra Šimun Šito Ćorić
Hrvatska kuća
Reiserstrasse 83, 4600 Olten
Telefon: 062 296 41 00, Fax: 062 296 41 01
Uredovno vrijeme:
ponedjeljak i utorak: 13.30-17.30
srijeda, četvrtak i petak: 08-12.00
lRaspored misa
lDUllIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhofstrasse
44, svake nedjelje u 11.30
lSOlOtHURN: crkva sv. Marije, Allmendstr.
60, svake nedjelje u 14.30 sati
lBaHlStHal: župna crkva, St. Annagasse
2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.
lMolitvene skupine
lcrkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog
četvrtka u 18.30 sati.
lHrvatska kuća u Oltenu, svakog
četvrtka u 20.00 sati.
S PLEHANA, IZ SLAVONSKOG
BRODA I IZ SARAJEVA
Baš su nas razveselili svojim posjetom, najprije
16. 9. 2007. gvardijan s Plehana fra
Mirko Filipović i fra Ilija Jerković, direktor
dobrotvorne udruge »Zlatni Cekin«, poliklinike
za hendikepiranu djecu u Sl. Brodu. A
onda, 23. 09. 2007. vrhbosanski metropolit
kardinal Vinko Puljić bio je dragi gost naše
misije. Na nedjeljnim misama u Dullikenu
obogatili su nas svojim propovijedima, a
nakon mise i svojim predavanjima. Od srca
smo im u ime naše misije zahvalili i riječima
i skromnim darom za potrebe ljudi među kojima
ovi ugledni crkveni službenici djeluju. ■
Fotovijest
20 GODINA CHORUSA CROATICUSA
Ispod glasovitog vitraža u crkvi Sv. Marije, So
Najpoznatija muška klapa u hrvatskom
izvandomovinstvu, »Chorus
Croaticus« iz Berna, svečano je proslavila
20. obljetnicu svoga plodnog djelovanja
na misama i uz njih u Dullikenu (zajedno
sa Švicarcima) i Solothurnu 9. 09. 2007.
Bio je pravi užitak slušati njihove pjesme,
ali jednako i njihovih gostiju ženske
klape »Korijandul« iz Zagreba i »Berner
Mandolinenquintetta«. ■
Velika hvala obiteljima koje se brinu za održavanje vrta u Hrvatskoj
kući: obitelji Kadić, Perkušić, Krivić i Ivić.
Na Weissensteinu - uvijek lijepo!
ove godine naše tradicionalno hodo- i vozo-čašće sv. Nikoli na Weissenstein 30. 6. 07 bio je
I poseban duhovni doživljaj. Osamdesetak najhrabrijih, među njima i dva dječačića od 6-7
godina, popelo se iz Solothurna pješice kroz prekrasne panorame i strme planinarske staze na
naše odredište. ■
Dječje knjige za Nikolinja 2007.
Na ovogodišnjim proslavama sv. Nikole, uz
uobičajeni program darova, anđela, krampusa,
sv. Nikole, zabave, domaćih pila i jela, imat
ćemo i prigodnu ponudu probranih knjiga za
djecu iz hrvatske književnosti. Roditelji, ne
propustite i s te strane razveseliti i obogatiti
Vašu djecu. Kad se jednom nabavi knjigu,
onda ona ostane i dulje od čovjekovog vijeka.
Dakle, u Dullikenu – 1. 12. 07. u 19.00 sati, a u
Solothurnu – 8. 12. 07. u 19.00 sati.
OKRUGLI STOL
HRVATSKIH PISACA IZ BIH
Nakon naših redovnih nedjeljnih sv. misa u
Dullikenu i Solothrunu 9. 12. 2007. imat ćemo
s nama četvoricu hrvatskih pisaca iz BiH: prof.
dr. Antun Lučić, Fra Mića Stojić, prof. Krešimir
Šego i još netko. Govorit će nam na temu »Prilike
hrvatskog jezika i školstva, hrvatske kulture
i medija u BiH«. Svakako svi iskoristimo
ovu priliku za susret s našim piscima iz BiH i za
točnu informaciju o spomenutim područjima.
Nakon dalmatinske
i »Slavonska večer«
Nakon prijateljske »Dalmatinske večeri«, evo u
subotu 13. 10. 07. u »Hrvatskoj kući« u Oltenu
naši Slavonci organiziraju za sve ljude dobre
volje »Slavonsku večer«. Uz zvuke tamburica,
kušat ćemo najprobranija slavonska jela i pila,
te u srdačnom druženju doživjeti rasnu gostoljubivost
slavonske duše. Kad god naiđete toga
dana, sami ili s dobrim prijateljima, od 15.00
do 23.00 sata, došli ste u pravo vrijeme!
NASTUPA «DRUGA OBALA»
Naša misijska vokalno-instrumentalna skupina mladih
»DRUGA oBALA« predvodit će pjevanje na sv. misama
u Dullikenu i Solothurnu u nedjelju 9. 12. 2007.
Ne propustite ovaj neponovljiv duhovno-glazbeni
doživljaj sa stotinu djevojaka i mladića i desetak izvrsnih
solista!
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 17

aZ nolikosti iZ Misija
Misija Aargau
ZAvJETNO MISIJSKO HODOčAšćE ▶▶ nastavak teksta s 13. stranice
prometu. Samo po sebi je razumljivo, u molitvu smo uključili sve osobne
i obiteljske potrebe.
Nakon završetka trodnevne duhovne obnove na hodočađu smo zajedno
molili: Križni put, hodočasničku molitvu, litanije svete Verene ...
Sudjelovali smo na predavanju, svetim misama i propovijedi, klanjanju
Presvetom Oltrskom Sakramentu i osobnoj molitvi na grobu sv. Verene.
Misno slavlje predvodio je fra Mate Dragićević, gvardijan samostana u
Mostaru. Fra Mate je bio dugogodišnji odgojitelj mladih pripravnika za
redovničko-svećeničko - franjevačko zvanje. Bio je meštar u novicijatu.
Sada je pročelnik Vijeća za duhovnost u Hercegovačkoj franjevačkoj Provinciji
a rodom je iz Međugorja. Ovom trodnevnom duhovnom obnovom
naše Misije pripravljali smo se za Hodočašće na grob Sv. Vereni u Zurzach.
Program trodnevnice
1. dan - u Wettingenu, župna crkva, četvrtak, 13. 09. 2007.
Tema: Obitelj - osnovna ćelija društva i Crkve!
2. dan - u Wettingenu, župna crkva, petak 14. 09. 2007.
Tema: Zašto je potrebna obiteljska molitva?
3. dan - u Wettingenu, župna crkva, subota 15. 09. 2007.
Tema: Crkva i sakramenti!
u Aarau, župna crkva sv. Petra i Pavla, 15. 09. 2007.
Tema: Živjeti Evanđelje i sakramente!
U Zurzachu je crkva bila pretjesna za hodočasnike. U velikom oduševljenju
i nakon blagoslova s relikvijama svete Verene uz kratku okrepu kolačima
i aperom razišli smo se oduševljeni molitvom i susretom. U svetoj misi
osim fra Ilije i fra Mate još su koncelebrirali župnik Urs Zimmermann i
fra Stanko Banožić, misionar iz Luzerna. Pjevači su bili predvođeni našim
orguljašima gosp. Ivom Maduna i gospođom Klaudijom Uradin-Bunčić.
Više od tridest vjernika laika sudjelovalo je u liturgiji. Izražavamo iskrenu
zahvalnost voditelju duhovne obnove fra Mati Dragićeviću iz Mostara.
Među vjernicima čulo se glasno razmišljanje: S ovim temema trebamo
dogodine nastaviti, jer je vrijeme bilo prekratko. ■
18 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Misija Frauenfeld
▶▶ nastavak teksta s 12. stranice
Međugorje». Zaželjeli smo postati dio ovog projekta pa smo se učlanili kao podupiratelji.
Duboko u naše pamćenje usjekla se molitva krunice i ukazanje vidioca
Ivana na Brdu ukazanja u 22 sata navečer. Večernju tišinu prekidala je samo
«Zdravomarija» izgovarana svim jezicima iz usta više tisuća hodočasnika. Shvatili
smo da je laganom kišicom koja je padala Gospa svakoga od nas htjela dodirnuti
i posebno blagosloviti. Neizmjerno smo zahvalni vidiocu Ivanu koji je odvojio
vrijeme posebno za nas. Govorio nam je o ukazanjima, o Gospinim porukama.
Posebno nas je Gospi prikazao kod večernjeg ukazanja. Silno nas je obradovao
obećavši pohoditi nas iduće godine u Švicarskoj. Iako smo od ranog jutra izricali
Gospi svoje molitve i pjevali pjesme sve nas je opet k njoj vuklo. Osjetli smo da
je uz Majku najljepše, zato smo svaku večer provodili u crkvi; u molitvi krunice,
slavlju svete mise, molitvi za ozdravljenje, klanjanju pred Presvetim.
Pomalo sa sjetom u duši što je sve tako brzo prošlo, okupili smo se u nedjeljno
jutro nakon svete mise oko Gospinog kipa, na koljenima izmolili posvetnu molitvu
Kraljici mira i puni zahvalnosti za bogato iskustvo vjere i Božje blizine, zapjevali:
«Za svu ljubav, Majko draga, što je ovdje na nas izli, dajemo ti obećanje:
biti bolji neg´ smo bili!» ■
Misija Zug
HoDoČASTILI SMo SVEToM PATRU PIU I SVEToJ RITI
Od 16. do 20. svibnja 2007. grupa od 36 hodočasnika naše Misije hodočastila
je u svetišta u Italiji: sv. Rite u Casciji , sv. Patra Pia u San Giovanni Rotondo,
Čudo Euhariste u Lancianu i svetište Svete Kuće u Loretu. Hodočastili smo
sa agencijom Drusberg Reisen iz Einsiedelna. Svih pet dana bio je nezaboravni
događaj za sve hodočasnike. U srijedu ujutro u 5.30 kernuli smo iz Zuga i preko
Milana, Bolonje i Asiza stigli pred večer u Reccoporenu, rodno mjesto sv. Rite, i
u tom prekrasnom planiskom mjestancu ostali koji sat, a onda krenuli u Casciju
koja se nalazi samo nekoliko kilometara udaljena od Reccoporena. Na blagdan
Uzašašća slavili smo sv. misu u kapelici sestara sv. Rite kod samog groba sv. Rite,
posjetili svetište, pomolili se sv. Riti, razgledali samostan Augustinki u kojem je
sv. Rita živjela i djelovala. Posjetili smo i kapelicu u kojoj se nalazi Čudo Euharistije.
Poslije podne napustili smo Casciju i preko planinskog prijelaza Abruzza
spustili se na jadransku obalu i kroz prekrasne predjele talijanske jadranske obale
navečer stigli u planinski masiv Gargano u San Giovanni Rotondo. U San Giovanni
Rotondo smo slavili sv. misu u kapelici u kojoj je sv. Pater Pio slavio sv. misu,
a nakon mise razgledali samostanski muzej. U novoj prekrasnoj crkvi (sagrađena
2004.), koja ima 6000 sjedećih mjesta (stojećih 10000), obavili smo pobožnost
Križnog puta, jer nam kiša nije dozvoljavala da ga obavimo u prekrasnoj prirodi
pored Svetišta u brdu. Grad San Giovanni Rotondo nalazi se na prekrasnom podbrdu
i u zadnje vrijeme se pretvorio u veliki grad i veliko svetište.
U petak poslije podne posjetili smo i Monte S. Angelo udaljeno 30-tak kilometara
od San Giovanni Rotondo. Prekrasna špilja u klisuri u kojoj je sagrađena kapelica
sv. Mihaela arkanđela, nazvana «Celeste Basilika» - nebeska bazilika. Sa Monte
S. Angelo puca prekrasan pogled na Manfredonski zaljev Jadranskog mora. Na
povratku iz San Giovanni Rotondo posjetili smo svetište u Lancianu, Čudo Euharistije,
i poslije podne stigli u talijansko nacionalno svetište Loreto i tu prenoćili.
U nedejelju ujutro slavili smo sv. misu u Kućici Nazarestke obitelji i krenuli nazad
za Švicarsku. Na svim mjestima i svetištima napajali smo se njihovom prirodnom
ljepotom i još snažnijom njihovom duhovnom porukom. Hodočasnički put od
punih pet dana prošao je najviše u molitvi i pjesmi, ali i u opuštenoj atmosferi i u
predivnom zajedničkom druženju i međusobnom upoznavanju. ■

ČETRDESETA OBLJETNICA
UTEMELJENJA HRvATSKE KATOLIčKE MISIJE ZÜRICH
U nedjelju 1. srpnja 2007. godine proslavila je
Hrvatska katolička misija Zürich 40-u obljetnicu
svog utemeljenja. Zajednica se okupila u svetištu
Blažene Djevice Marije u Einsiedelnu na slavlje
svete mise koju je predvodio dr. fra Ivan Sesar,
provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
On je u propovijedi potaknuo vjernike da ostanu
vjerni Bogu, vjeri i svom narodu; da se ne izgube
u današnjem svijetu globalizacije. S njim su
svetu misu slavili domaći svećenici: fra Stipe
Biško, fra Luka Zorić, fra Niko Leutar i fra Ivan
Matijašević misonar iz Lausanne. Zbor je divno
pjevao pod ravnanjem s. Zore Jaži i uz pratnju
orgulja koje je svirao Ivo Maduna. Divno je bilo
gledati i stijegove misijskih zajednica. A još su
divniji bili vedri i razdragani vjernici koji su
srdačno molili i pjevali i Bogu zahvaljivali na
ovom jubilarnom susretu.
Počeci rada Misije u Zürichu
Nadnevkom od 1. srpnja 1967. godine uspostavljeno
je sjedište „Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj“ u
Zürichu. Voditelj Misije je postao fra Ljubo Krasić
kojeg je Provincijalat hercegovačkih franjevaca u
Mostaru već u travnju iste godine odredio za tu
službu. On je u dušobrižništvu naslijedio svog subrata
fra Lucijana Kordića koji je službu dušobrižnika
Hrvata u Švicarskoj vršio prije njega.
Fra Lucijan je iz Rima u Švicarsku stigao na liječenje
1953. godine. Od svog dolaska u Švicarsku pa sve
do 1961. fra Lucijan je obilazio hrvatske izbjeglice,
s njima slavio svete mise i pomagao im svestrano. A
kada je pristigao novi val Hrvata i službeno je zadužen
za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. godine imao je
pismena odobrenja iz Rima za tu službu. Taj su rimski
dopis na znanje primili i švicarski biskupi. No kako
se broj Hrvata povećavao (1964. godine bilo ih je oko
1.000 a već 1966. godine 3.000, te 1967. čak 4.000)
pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Fra Lucijan je stanovao u franjevačkom samostanu u
Fribourgu i odatle djelovao kao dušobrižnik Hrvata.
Nije imao prostorija za rad. Tek dolaskom novog
misionara Hrvatska katolička misija u Švicarskoj
dobija svoje sjedište u Zürichu.
Na prvoj svetoj misi u Zürichu, koju je fra Ljubo
slavo 16. srpnja 1967. u crkvi Svete Obitelji u
Hottingerstrasse 36, a vjernicima je poznata kao
Francuska misija, okupilo se 12 vjernika Hrvata.
Novi je misonar izložio svoj program: a) stići k
svima, b) staviti se u službu svima, c) ne odreći se
ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su
mu povjereni i d) nastojati da nitko među njima ne
ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin,
kao katolik Hrvat ...
Godine 1969. broj radnika s »pasošom« ubrzano se
povećavao od 16.098 do preko 26.000, uključujući u
njega i sezonske radnike.
U 1969. godini dušobrižnici su u Švicarskoj fra
Ljubo Krasić i fra Zlatko Ćorić. Oni su te godine
napravili 247 putovanja obilazeći vjernike i slaveće
s njima svete mise na području cijele Švicarske.
Posjetili su skupine vjernika čak u 73 grada. Uz
to su ispovijedali, držali predavanja i prikazivali
filmove. U 7 je mjesta te godine redovito slavljena
sveta misa: Zürich, Baden, Basel, Bern, Luzern, St.
Gallen i Schaffhausen, a k tome još i u 40 drugih
mjesta povremeno. Iste je godine kršteno 22 djece i
vjenčano 13 parova. Uspostavljen je kontakt s novih
2.349 Hrvata katolika u Švicarskoj. Poslano je 30.000
pisama, listova i obavijesti.
Već 1. siječnja 1972. počinju djelovati Hrvatske
katoličke misije u Baselu i St. Gallenu koje nastaju
odcjepljenjem od Züricha.
Sada, u 2007 godini, prigodom obilježavanja 40.
obljetnice postojanja HKM Zürich, u Švicarskoj
postoji 13 Hrvatskih katoličkih misija u kojima djeluje
15 svećenika i 11 suradnica. A čak je 7 misija izravno
nastalo od misije Zürich: Basel, Bern, St. Gallen,
Luzern, Graubünden, Frauenfeld i Aarau. Tako se
Hrvatska katolička misija Zürich može s pravom
nazvati majkom svih drugih misija u Švicarskoj.
Svećenici koji su djelovali u misiji Zürich
U misiji Zürich je dosada djelovalo ukupno 23
svećenika, od kojih su šestorica bili voditelji, i
10 suradnika/ca. Povremeno su pomagala još 4
svećenika iako oni nisu bili namješteni od švicarskih
nadležnih ustanova.
Fra Ljubo Krasić od 1.7.1967. do 31.10.1971. -voditelj
Fra Zlatko Ćorić od sredine 1968. do smrti 21.5.1972.
(Fra Bosiljko Vukojević - listopad 1970. do 20.02. 1971.)
Fra Rade Vukšić od ožujka 1971. (31. 10. 1971) do 1.
4. 1984. -voditelj
Fra Karlo Lovrić od 12. 08. 1971. do 31. 12. 1971.
Fra Šimun oreč od 14. 08. 1972. do 31. 12. 1972.
(Fra Branko Marijić od polovice 1973. do smrti 2. 5.1974.)
Fra Ante Kuleša od ljeta 1973. do konca 1974. (kada
odlazi u misije u Kongo)
Fra Ivan Matijašević od kolovoza 1974. do 08. 1976.
Fra Lucijan Kordić od 1. 01. 1975. do konca 1979.
Fra Andrija Babić od kolovoza 1976. do studenog 1979.
Fra Mirko Bagarić od kraja 1979. (1.04.1984.) do
veljače 1985. -voditelj
Fra Ante Medić od kraja 1979. do 31. 12. 1981.
Fra Ante Pranjić od 1. 04. 1984. do rujna 1988.
Fra Ivan Bebek od veljače 1985. do 15.12.1988. -voditelj
Fra Ilija Šaravanja od (listopad 1987.) rujna 1988. do
31.12.1994.
Fra Karlo Lovrić od 15.12.1988. do 31.12.2004. -voditelj
Fra Milan Lončar od 11.11.1989. do 31.08.1990.
Fra Petar Topić od srpnja 1990. do 31. 12. 2004.
(Fra Ljudevit Rupčić od 1992. do 1995. u ratnom
izbjeglištvu)
Fra Petar Ljubičić od 10.02.1995. do 1.7.1998.
Fra Stojko Mamić od srpnja 1998. do srpnja 2003.
Fra Dinko Grbavac od rujna 2003. do 31.12.2004.
Fra Stipe Biško od 1. 1. 2005. -voditelj →
Fra Niko Leutar od 1. 1. 2005. →
(Fra Vlado Buntić od 17.1. do 31.5.2005. u ispomoći)
Fra Luka Zorić od 17. 11. 2005. →
Suradnici su bili u službi ove misjie
Josefa Kriger od 1. 2. 1969. do lipanj 1974.
Ivanka Pukljak od 1. 12. 1970. do 4. 3. 1972.
Gabrijela Završki od 1. 3. 1972. do 31. 12. 1973.
Katarina Svedrović 1.1. 1974. →
Anica Bešlić od listopada 1974. do kraja 1994.
Andrija Luburić od veljače 1983. do kraja 1984.
Mirjana Juričić od kraja 1994. do rujna 2000.
S. Zorka Jažo od 13. 02. 1997. →
Slavica Mišić od prosinca 1997. →
Ankica Blažević od 1. 12. 2000. →
Jubilarno slavlje utkano u Misijski život
Kroz ovu školsku godinu 2006/07. htjeli smo protkati
taj broj 40 u svim važnijim događanjima kako bismo
posvijestili veličinu i vrijednost postojanja Hrvatske
katoličke misje Zürich. Tako smo i kroz redovita
svegodišnja slavlja ali i kroz posebne događaje
obilježavali ovaj jubilej.
▶U studenom 2006. godine hodočastila je skupina
od 42 vjernika (simboličan broj) u svetište Majke
Božje u Guadalupi u Meksiko.
▶15. prosinca 2006. godine naši su zborovi: dječji
zbor, zbor mladih i zbor odraslih imali koncert
Božićnih pjesama u crkvi svetog Josipa u Zürich.
▶27. siječnja 2007. godine u gradskoj dvorani u
Dietikonu održan je malonogometni turnir na kom
su nastupile 32 ekipe u četiri kategorije. Održan je i
zabavni koncert na istom mjestu iste večeri.
▶Dan medicinskog osoblja održan je u Winterthuru
10. veljače 2007. godine.
▶Sproveden je izbor Misijskih vijeća na području
cijele Misije (u veljači i ožujku).
▶Sprovedeno je dvanaestodnevno hodočašće u
Fatimu, Lordes, Santiago de Compostela, Lisabon,
Zaragozu, Montserrat, Ars i Anecy u svibnju 2007.
godine prigodom devedesete obljetnice Gospinih
ukazanja u Fatimi. Putovalo je 92 hodočasnika (opet
simboličan broj).
▶U nedjelju 1. srpnja 2007. godine slavljena je
svečana sveta misa zahvalnica u svetištu Majke Božje
u Einsiedelnu.
▶»Dan zajedništva naše Misije« u Dietikonu 16. rujna
2007. godine ponovno će okupiti cjelovitu zajednicu
skupa s prijateljima Švicarcima.
U svim ovim slavljima, obilježavanjima i sjećanja
na početke, želimo zahvaliti Bogu za sve darove
i dobročinstva kojima nas je obasipao kroz svih
četrdeset godina djelovanja naše Misije i njezinh
djelatnika. Velika je to milost Božja! Divan je to
i uspjeh svećenika franjevaca i suradnika u njivi
Gospodnjoj. Ponos je to vjernika koji su ostali
povezani uz svoju Crkvu.
Neka dragi Bog blagoslovi naš trud i rad njemu na
slavu i za dobro Hrvatskog puka na ovim prostorima
u tuđini! I neka nas i dalje prati njegov blagoslov na
svakom koraku našega života. ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 1

»RUMENI LIST« KAO
U
švicarskom nacionalnom Gospinu svetištu u Einsiedelnu 22.
rujna 2007. bilo je 31. godišnje hodočašće i zborovanje hrvatske
mladeži pod tradicionalnim imenom »Rumeni list«. Voditelj
ovoga neobičnog susreta mladih iz svih Hrvatskih katoličkih misija
u Švicarskoj bio je nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić, koji
se u četiri navrata družio s mladima i očinski, kršćanski i pedagoški ih
podučavao i s njima molio.
Najprije je u gradskoj dvorani »Dorfzentrum« imao predavanje »Voljeti
život i ostvariti ga«. Bio je to poticajni govor za življenje i napredovanje,
za Božji dar života koji nam je Bog dao. Jer svatko je od nas u puno
20 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Foto: StarArt
vidova originalan i neponovljiv, a Bog nam pomaže da dođu do izražaja
naše sposobnosti, ostvarujući svoje plemenite planove i tako cijeli život
rastemo na radost i blagoslov sebi i ljudima kraj sebe. Nije Kardinal zaboravio
osvrnuti se i na zapreke na tom putu…
A
onda Križni put! Po prekrasnom i vrlo neuobičajenom vremenu
za ovo doba godine, na tisuću metara nadmorske visine i s temperaturom
od 23 stupnja, duga kolona mladeži penjala se prema
Kalvariji iznad Einsiedelna. Ponajbolji predstavnici mladih iz Hrvatskih
kat. misija molili su, skladno pjevali i naglas meditirali od postaje do

DUHOVNI FENOMEN
postaje. U tekstovima o Isusovom križnom
putu zrcalile su se na brojnim mjestima životne
staze i (ne)prilike nazočnih i drugih mladih
ljudi. Kardinal je na vrhu Kalvarije završio ovo
hodoljublje o Isusovoj i ljudskoj patnji nagovorom
»Križ kao otvorena knjiga života«. Napor i
patnja u životu nisu i ne moraju biti besmisleni,
već su uistinu plodonosni. Povezani s Bogom
neizmjerno ih lakše podnosimo, a onda stostruko
i oplodimo! Uz završni blagoslov, kardinal
Puljić nije mogao javno ne istaknuti svoje
oduševljenje masovnim sudjelovanjem mladih
i dobrom organiziranošću ovoga Križnog puta.
Istina, nije poslije krio za stolom uz kavu-espresso
ni tugu koja ga je pri tom bila obuzela:
»zbog rijeke tako dobre mladeži, a izvan domovine
i možda izgubljene za domovinu«.
Vrhunac hodočašća bila je svečana sv.
misa u Gospinoj bazilici. Tu se okupilo
više od dvije tisuće uglavnom mladića
i djevojaka. U ime Hrvatskih katoličkih misija
kardinala Puljića i nazočne pozdravio je
fra Šimun Šito Ćorić, nacionalni koordinator
u Švicarskoj, istaknuvši nezaobilaznu vrijednost
religioznog i nacionalnog animiranja
hrvatske mladeži izvan domovine. Prijateljskim
pozdravima i dobrodošlici pridružio se
»domaćin«, benediktinski opat Martin, ali ovaj
put – na hrvatskom! Kardinal je i ovaj put vrlo
prijemčivo propovijedao o nedvojbenim ljudskim
(kršćanskim) vrijednostima i njihovoj
važnosti za mlade današnjeg vremena. Vrlo je
uvjerljivo govorio, da držanje do Božje riječi
mladima osigurava uspjeh, zadovoljstvo i Božji
blagoslov kroz život, te ih opominjao, da kroz
život ne idu »kao guske kroz maglu«, već kao
ljudi koji misle i razmišljaju! A to će ih onda
dovesti do Onoga u kojeg vjerujemo i do trajnih
vrijednosti! Kardinal nije krio iznenađenje
zbog srčane molitve i skladnog pjevanja za
vrijeme sv. mise. Pjevanje je predvodila vokalno-instrumentalna
skupina mladih HKM
Solothurn DRUGA OBALA s više od stotinu
članova i s desetak izvrsnih solista, a pod fra
Šitinim ravnanjem.
Nakon mise, po već ustaljenoj tradiciji,
velik broj mladih pošao je na koncert
i zabavu u gradsku dvoranu. Ovaj put
tamo su ih čekali specijalni gosti iz domovine:
GIBONI i njegov band. Umijećem vrhunskog
glazbenika i zabavljača cijelo je vrijeme držao
oduševljene mlade na nogama i u pravom prijateljskoj
atmosferi. Zatekavši se u Švicarskoj u
posjetu, u pauzi se dobro predstavila grupa OFF-
SIDE iz Županje s nekoliko pjesama, kao i naši
iz Švicarske »Mijo&Martina band« i Magdalena
Kostroman, prva solistica »Druge obale«.
I
ovaj put se pokazalo koliko je važno da
pastoralno osoblje i roditelji svake zasebne
misije neizostavno posvećuju sustavnu
i posebnu pažnju djeci i mladima, kako bi po
kršćanskim i narodnim vrijednostima pomogli
osigurati dobru budućnost toj generaciji. Neki
kršćanski sociolozi i pedagoški proroci upozoravaju,
da se upravo po takvom angažmanu
može mjeriti smisao i uspjeh djelovanja svake
župe/misije i svake obitelji!
Fra Šimun Šito Ćorić
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 21

MLADEN PETRIC
22 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
MOVISOV INTERVIEw
NOGOMETAŠ
MLADEN PETRIĆ
KAD STRAST I HOBBY POSTANU PROFESIJOM
Rijetko je tko ikada od Hrvata pronio među
švicarskim masama hrvatsko ime i ugled
kao zadnjih godina europski »Edeltechniker«
u nogometu - Mladen Petrić. A roditelji
su ga s tri mjeseca starosti iz Dubrava i Vinkovaca
donijeli u Švicarsku još 1981. godine.
U Švicarskoj su prošli put kao većina naših
obitelji i eto prije par godina sretno dočekali
30-tu obljetnicu braka. Izrodili su četiri sina, a
jedan je kao dojenče »otišao među anđele da
se moli za nas«, radosno, ali s nekom tihom
sjetom pojašnjava mi, uz dobru kapljicu vina
s otoka Samosa i domaću pitu, u njihovoj obiteljskoj
kući u Spreitenbachu (AG) Mladenova
mama Antonka. A Mladenov otac Petar s ponosom
govori o svojim sada odraslim sinovima,
podupirući ono što njih veseli i otvara im
dobre mogućnosti u životu. Nenametljivo sa
zadovoljstvom ističe, koliko je u njihovoj kući
uvijek bilo važno osloniti se na Božju pomoć
i s njome računati. Odatle je poticao i njegov
angažman u molitvenim skupinama, misijskim
zborovima i drugim djelatnostima. »Da
nije bilo naših misija ovdje, ne znam, kad smo
došli, bili tu mogli opstati«, priča mi. Stoga,
bilo gdje da odu, poslovno ili na odmor, prva
stvar koju tamo uvijek pitaju jest: »A gdje je
ovdje katolička crkva«? A kod kuće, dok su
nedjeljama vozili sinove na šport, Mladena posebice,
uvijek su našli načina da ne propuste sv.
misu. Ako ne mogu na pučku, mogu na ranu
ili kasnu!
Mladen je, uz sve svoje trke i vrlo zahtjevne obveze,
iz svoje kuće ponio taj topli obiteljski duh,
ljubav za Hrvatsku i neskriveno povjerenje u
Mladen s roditeljima i braćom u obiteljskoj kući u Spreitenbachu
Boga. I sad u svom novom stanu u Dortmundu,
između ostalog, drži sliku Gospe iz Međugorja
i originalnu umjetničku Isusovu sliku iz Grčke,
ali s potpisom na hrvatskom: Isuse, čuvaj me!
A njegov nogometni put do internacionalne
zvijezde kretao se od Neuenhofa, Badena,
Züricha i Basela do Hrvatske i hrvatske reprezentacije
i sada do Dortmunda. Ali pustimo
da se oslikaju njegove misli i rečenice, ta ovo je
njegov intervju.
Hvala Ti, Mladene, u ime uredništva i čitateljstva Movisa
za ovaj razgovor. Kako si i kako Ti je sad s brojem
10 u novom klubu i zemlji nakon Basela i Švicarske?
PETRIĆ: Ma nema na čemu, rado govorim za
Movis i naše ljude. Tebi hvala na zanimanju za
mene i moje prilike. Meni je izvrsno u Dortmundu.
Privikavanje je bilo jednostavno i zbog
toga, što sam otprije poznavao dvojicu-trojicu
igrača iz kluba, koji su mi sad olakšali privikavanje
u njemu.
Kad bi napisao svoj kratki životopis, koje lijepe stvari
iz njega nipošto ne bi ispustio?
PETRIĆ: Ah, u mom životu ima cijeli niz trenutaka
i doživljaja, kako pozitivnih tako negativnih,
koji su za mene od velikog značenja.
Dugo bi to bilo kad bi ih počeo pričati, a na
dva-tri se ne bih htio samo ograničiti.
Kako bi ti opisivao utjecaj svojih roditelja, i oca i majke,
na vlastiti odgoj, pa i na tvoju vrtoglavu nogometnu
karijeru?
PETRIĆ: Rado priznajem, utjecaj mojih roditelja
je bio vrlo velik. S njima i dvojicom svoje
braće sam živio i učio, s njima sam išao svake
Edeltechniker u akciji - poslije je opća radost i divljenje!
nedjelje u crkvu, tako da danas držim puno
do svoje vjere. Ono što smatram vrlo važnim
svakako je ono, da su me moji roditelji naučili
i uvjerili da se u životu najdalje stigne, ako je
čovjek iskren i otvoren. Što se moga nogometa
tiče, uvijek sam imao punu podršku svojih roditelja,
čak i neku vrstu izvjesnog pritiska, ali
koji me je više tjerao naprijed nego pritiskao.
Kad mi nekad nije išlo najbolje, baš me je tada
otac poticao, motivirao i bio na mojoj strani.
Sjećam se, za svaki postignuti gol bi mi dao
neki dar. Jer lako je kad sve dobro ide, ali kad
mu zapne, tada treba biti uz svoje djete. A da
i ne spominjem da me je otac vozio na svaki
trening, da je moja majka uvijek brinula za me
i uvijek mi prala moju prljavu odjeću.
Za Tebe kažu da si pravi kolega, iskren prijatelj, da si
baš karakteran mladi čovjek. Što bi danas svojoj generaciji
mladih rekao o važnosti zdrave kolegijalnosti i
međusobnog prijateljstva?
PETRIĆ: U biti ono što su meni roditelji za moj
put i život dali: poštivati ljude kraj sebe, biti iskren,
svakome dati priliku da dođe do izražaja,
također i u teškim vremenima i u nesporazumima
ne okrenuti drugom leša, već biti jedan
za drugoga.
Hrvatsko izvandomovinstvo mahom doživljava svojom
domovinom i Hrvatsku i BiH. Što Tebi zapravo znači
»Hrvatska domovina«, a što Švicarska?
PETRIĆ: Ukratko, u Švicarskoj sam kod kuće,
ali Hrvatska zemlja je moja domovina, tamo su
moji korijeni i na njih sam ponosan.
Uvjeren sam da Ti je vrhunski nogomet puno više od
jedne profesije. Što je to sve za Tebe najprivlačnije u
njemu i što sve tu tražiš i nalaziš?
PETRIĆ: Najjednostavnije rečeno, za mene je
to stvarno strast i hobby u isto vrijeme, a sretan
sam da sam to mogao spojiti i učiniti svojim
pravim zvanjem. Za mene u nogometu ima
puno emocija, radosti i također tjelesnog zadovoljstva
nakon odigrane utakmice ili napornog
treninga.
Koji su Ti planovi i očekivanja u Tvom profesionalnom
i privatnom životu? Kakvog i gdje to Ti sebe u
budućnosti vidiš?
PETRIĆ: Ne želim se hvaliti, ali moram reći
da su moji planovi dosad uvijek bili konkretni,
realni i ostvarivi. Sada imam dvoje na pameti:
na privatnom planu najprije želim osnovati

DESET PAPINIH
ZAPOVIJEDI
ZA PROMET
Vatikan je objavio dokument od 56 stranica posvećenih
evangelizaciji čovjeka na cesti, kako je to kazao kardinal
Renato Martino, predsjednik Papinskog vijeća Pravda i mir
predstavljajući ga novinarima akreditiranima pri Svetoj Stolici.
Opasno pretjecanje može biti grijeh i izazvati zlo – objašnjava
Martino. Polovica od 165 paragrafa posvećena je upravo
vozačima.
Za evangelizaciju vozača potrebno je imati i kapelice na cestama,
na zaustavnim mjestima. Prije pokretanja automobila
bilo bi dobro prekrižiti se, a tijekom duljih putovanja izmoliti i
krunicu. Prekrižiti se prije putovanja ne zahtijeva poseban napor,
a može pomoći, drži Martino.
Deset Papinih zapovijedi za promet
1. Ne ubij
2. Cesta je mjesto zajedništva, a ne za smrt
3. Korektnost i oprez neka pomognu vozaču
4. Vozač neka bude karitativan i pomogne
5. Neka automobil ne bude izraz moći i dominacije
6. Uvjeri druge da ne sjednu za volan ako nisu u stanju
7. Pomozi obiteljima žrtava nesreće
8. Neka se susretnu žrtva i vozač-agresor radi oprosta
9. Na cesti štiti slabijega
10. Budi odgovoran prema drugima
obitelj, a na športskom što je prije moguće učvrstiti svoju poziciju
u Dortmundu i dokazati se, doći sa svojim sposobnostima, kao što
se od mene i očekuje, do punog izražaja.
Za Tebe svi znaju da si odgojen kršćanski. Sada kad si odrastao i slavan i vrlo
uspješan, što Tebi osobna vjera sa svojim vrijednostima znači? Imaš li sada
volje i vremena uopće ići, primjerice, na sv. Misu?
PETRIĆ: Osobna vjera je za mene stvarno vrlo važna, nalazim
u njoj snagu za život i gledam po njoj živjeti. Teško je to ovako
opisati, ali evo nekih primjera, koji simbolički puno za mene govore.
Prije svake utakmice se prekrižim. Nije to samo neki običaj
ili samo eto tako. Ja se molim svaku večer prije spavanja, a čak i
u mome ormaru na stadionu uvijek visi jedna Isusova slika. Kako
su utakmice većinom nedjeljom i kako su, sam znaš, moje nedjelje
stvarno uvijek radne, nemam, nažalost, prilike ići na misu. Ne da
mi se ne da, već nemam mogućnosti, a rado bih ja molio, probao
zapjevati, bio u crkvi s drugima.
U zadnje vrijeme na više strana se spominje Tvoje druženje s Rogerom
Federerom …
PETRIĆ: Iskreno, neobično me veseli da smo u kontaktu. Roger
je uistinu genijalac i nešto neusporedivo. On je meni jedini uzor
u športu.
Što bi poručio mladim Hrvaticama i Hrvatima koji odrastaju izvan domovine?
Što bi trebalo za njih biti najvažnije u mladenačkom životu?
PETRIĆ: Ne volim baš sad dijeliti lekcije i podučavati, ali ipak bih
rekao par stvari. Najprije, sve ih znane i neznane odavde srdačno
pozdravljam! Puno mi znači kad na utakmicama navijaju za
mene i naše, kad se vladaju kako treba, kad ne prave gluposti i
kad ostavljaju dojam kulturnih i odgojenih ljudi, pravih momaka
i cura. Momci i cure, nikada ne zaboravite otkud potičete i tko
ste, respektirajte pravila i običaje zemalja u kojima živite i nikada
nemojte izgubiti vjeru u Boga.
Razgovarao: Fra Šimun Šito Ćorić
OSUĐIVANJE KAO
BOLESNA OVISNOST
Dr. Mile Bogović (MI br. 12-2006)
U Hrvatskoj je suđenje i osuđivanje postalo veoma rašireno zanimanje. Katkada
na susretu dva čovjeka dugo šute jer nisu našli koga bi napadali i ogovarali.
Nisu našli pravu temu razgovora. Čak nam i dvije TV kuće svaki dan
daju prilike za školovanje u suđenju. Treba ljudima seminar kako potrebu
za suđenjem dignuti tehnički na višu razinu. No još su ti „seminari“ jako
dobroćudni prema onome što se događa u medijima i u političkim obračunima.
Tu se zagovara opće pravo optuživanja od dolje prema gore, i obrnuto.
„Pravo“ svakog građanina da može biti optužen je internacionalizirano, i to ne
samo bez obzira na narodnost, vjeru i boju, nego i bez obzira na krivnju. Vrhovnu
vlast u Hrvatskoj zapravo ima jedno sudište izvan Hrvatske pred kojim
svaki građanin naše samostalne i demokratske države ima obvezu dokazati
svoju nevinost, kad god to sudište zaželi. Za takav odnos ne bori se bilo tko,
nego prvi čovjek ove države kojemu su građani u dva mandata dali povjerenje
za čelnu poziciju. Tako je veoma autoritativno podržana ljudska sklonost na
optuživanje bez obzira na krivicu. O tome neka vodi brigu optuženi.
Inače u Hrvatskoj se jako njeguje i razvija potreba za suđenjem. Sudačke stolice
su postavljene u svim dnevnim listovima i tiražnim tjednicima, kao i na
raznim tv-postajama. Ono što će biti poslije u sudnici, nije uvijek tako važno.
Ako im presuda ne bude po volji, prešutjet će je ili tražiti da se suđenje ponovi.
Jako su se u tim ustanovama zauzimali za dekriminalizaciju klevete, kako bi
ti javni sudovi još više proširili područje svoje „nadležnosti“.
Ti sudovi trajno rade. Redovito imaju jedan veći „predmet“ i dosta malih,
a nekada se tako poklopi da se na „otvorenom“ suđenju nalazi više važnih
predmeta. Tako npr. u ovo vrijeme se odvijaju dva: nije završen „Slučaj Šimić“
a već je trebalo otvoriti javno suđenje Branimiru Glavašu. Suci su veoma aktivni
da ne dođe do prekida tog otvorenog suđenja. Pitanje je, naime, kako bi
reagiralo pučanstvo bez te priredbe koja je prikazana kao nasušna potreba
ovoga društva. Ono sve više postaje ovisnik od suđenja, njemu je ono potrebno
kao što je pijancu potrebno piće, pušaču cigarete, drogerašu droga.
Ne smijemo ispustiti iz vida izbor onih koji se postavljaju pred narod na javnu
optuženičku klupu. Glavni su oni koji su se usudili braniti svoj narod
u vrijeme agresije. Nije upitno to da bi nekima od njih i u redovnom sudskom
postupku, bez uplitanja ovoga javnoga suda, bila odmjerena zaslužena
kazna. Tu i tamo uleti u kadar i neki slučaj mimo toga ključa, ali kao da to
otvoreno sudište nije dobro ekipirano za takve sudske postupke pa ta sudišta
ispadnu nešto malo i nevažno, kao neki „seoski dernek“, naprama onim prvima
koji imaju dobro razrađenu režiju i dobro uigrane kadrove da mogu
izdržati i mjesecima napore na svim mjestima diljem države. Na ta sudišta su
dobro došli svi oni koji će dati suđenju živost i promidžbenu prodornost. Suci
potiču publiku da na optuženika izbacaju sve kamenje koje ima u ruci. Kao u
neka prijašnja vremena, kada je narod dobivao jasne pouke kada i koga treba
„njegovom voljom“ osuditi.
Kad sam se nakon dugo vremena našao 1992. u Karlovcu s jednom svojom
susjedom, pričala mi je što je sve doživjela u Slunju prije povlačenja, kako su
naše progonili na putu prema sigurnijim krajevima. Na koncu sam je pitao
što misli o progoniteljima i osuđuje li ih. Ona me je malo čudno pogledala što
ja kao svećenik postavljam takvo pitanje i odgovorila mi: „Ja sam rekla kako
sam ja to doživjela, a nije moje nekoga suditi. To pripada Bogu.“ Dobro je
razumjela Isusove riječi: „Ne osuđujte i nećete biti osuđeni“ (Lk 6, 37).
Čini nam se iluzornim očekivati od ovoga društva da prihvati način
razmišljanja te moje drage nekadašnje susjede. Ne bi smjelo biti iluzorno
očekivati da se napravi jedan akcijski plan kako ovaj prostor čistiti od tog
osuđivalačkog zagađenja kojim je ispunjen. Treba pomoći ljudima da se oslobode
od ovisnosti suđenja i osuđivanja. A strah nas sve hvata jer je na vratima
predizborna kampanja i mislimo kako ćemo je preživjeti jer je u takva vremena
virus osuđivalačke ovisnosti posebno zarazan. Tada ne samo pojedinci
nego cijele političke mašinerije glavninu vremena potroše u formulacijama
osude svojih političkih protivnika. Najprije ga treba zaprljati i onda vikati za
njim kako je blatan.
Dobro je u ovo vrijeme, kada smo proslavili Krista Kralja i konačnoga suca,
kada smo ušli u vrijeme koje nas nuka na razmišljanje o tome zašto je „Riječ
tijelom postala“, tražiti lijeka protiv te osuđivalačke ovisnosti našega vremena
i prostora. Riječ je tijelom postala sigurno ne zato da ljude osudi nego da ih
spasi. Kad bi Bog tražio razloge za osudu, ne bi mu ih bilo teško naći. No on je
„radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa“ – kako molimo u Vjerovanju.
Umjesto da se ohrabrimo primjerima suđenja „bez obzira na krivicu“, pa da i
mi tako činimo, neka nas ohrabri poruka Božjeg silaska među ljude radi spasenja
„i pored krivice“ koja je na nama. „Ne osuđujte i neće te biti osuđeni!“ ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 23
▶

Blagoslov oltara
i spomen slavlje na
Bleiburškom polju,
13. svibnja 2007.
▶ ▶ Nastavak teksta iz prošlog broja Movisa!
jasenovački ustaški logor. Smatram nužnim smo braćo i sestre, jer želimo svojom molitvom
upravo ovdje reći da nam se zbog vjernosti
P
i euharistijskim zajedništvom ponovno zaliti
osljednjih se mjeseci u nemiru nastalom Bogu i ljubavi prema Hrvatskoj ne smije za- klice Božjega kraljevstva, utemeljenoga na lju-
zbog nerazjašnjenih činjenica i nepoštena magliti pogled ni pred čijim zločinom. U tom bavi, a ne na sili i mržnji. Uzdamo se u Boga,
odnosa prema učinjenom u prošlosti pojavila duhu ponavljam riječi blaženog Alojzija Ste- u onoga koji posvećuje u istini, molimo ga da
rasprava i o tzv. foibama, o strašnim mjestima pinca koji je bez ikakve dvoznačnosti javno nam udijeli uvijek jasnije kriterije te istine, a to
smrti, o jamama i stradanjima koja je za sobom usred rata, u veljači 1943. godine, jasenovački je na prvome mjestu ljubav. Za svakoga čovjeka
ostavio fašizam i komunizam. Ni tu kao Crkva logor nazvao »sramotnom ljagom«, a za ubo- vrijedi da će, ako traži istinu, pronaći Boga.
ne smijemo prešutjeti istinu, a istina je da su jice u njemu izjavio da su »najveća nesreća Kao vjernici u ovu dolinu donosimo baš ono
pripadnici totalitarnih režima stvorili te jezive Hrvatske«. Ali hrvatsko društvo zaslužuje svi- čega je ovdje nedostajalo u svibanjskim da-
podsjetnike
K
neljudskosti.
ma dosežnu i koliko je više moguće cjelovitu nima godine 1945., a to je mir. Moleći za sve
ao Crkva danas govorimo da su takva istinu! Kao kršćanin i kao Hrvat bio bih ne- žrtve, pogled nam je uprt u križ, a od sada će
mjesta nastala tamo gdje je iz života izdostojan i jednoga i drugoga imena, kada bih i taj znak jasnije obilježavati ovu dolinu. Mjera
guran Bog. Vrijeme rata, a još manje poraća, u primisli nosio opravdavanje nečijega zločina. naše istine je Kristov križ. On je zakrilio sva
ne može biti nikakav izgovor. Tamo su i za vri- Ta zar netko uistinu misli da boli nedužnih vremena i sve ljudske drame. Križ je nekima
jeme fašističkoga i za vrijeme komunističkoga koje su prouzročili pripadnici hrvatskoga na- ludost, nekima sablazan, a nama koji smo di-
terora stradavali svećenici, vjernici i vjernice, roda nisu i moje boli? No, jednako tako bio bih onici Kristova otajstva, spasenje i kompas.
jer kršćanstvo ne može mirno suživjeti niti s nedostojan čovještva, kad ne bih prokazivao Ovim se poljem ne može jednostavno proći,
jednom neljudskom vladavinom. U Hrvats- laž i nepravdu nanesenu hrvatskomu narodu. mirno i ravnodušno. Kršćani će na ovome
koj se olako stavlja znak jednakosti između Iz postovanja prema svim žrtvama, kada je i prostoru promatrati oltar i križ, znak našega
antifašizma i komunizma, između opravdane Jasenovac u pitanju, potrebno je istini dopus- spasenja. Zato zahvaljujem svima koji su do
težnje i borbe za slobodu i bezbožne ideologije titi da progovori u svojoj istinitosti. Zato mi danas i u teškim vremenima, kada je samo po-
boljševičkih i velikosrpskih planova. Stoga ne je drago što se posljednjih godina učinio pojavljivanje na ovome polju bilo opasno za život,
čudi nas što se rasprava vodi između krivaca i mak u stavovima koji ublažavaju propagandnu sačuvali spomen na nedužne poratne žrtve.
njihovih sljedbenika s raznih strana, kako onih zaglušnost pristranosti i povijesne nekorekt- Zahvaljujem svima koji su omogućili izgrad-
koji podržavaju partizanske zločine, tako i onih nosti. Hrvatska javnost ima pravo znati istinu o nju ovoga prostora i koji, u suradnji s mjero-
koji se ne žele odreći fašističkih težnja i osuditi Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, davnim austrijskim institucijama, nastoje oko
svoje Dzločine.
kao i nakon što je prestao biti ustaškim logorom. cjelovitoga rješenja ovoga spomen-prostora.
obro je znano koliko je dragocjeno dje- Žurno valja istražiti koliko je ljudi stradalo na Pozivam također na jedinstvo. Ne dopustite da
lovanje Katoličke Crkve na uspostavi tom strašnom gubilištu i mjestu nečovječnosti, nas kao narodno i crkveno tkivo razjedinjuju
zajedništva među narodima i kako se mi vjer- kako bi se znalo njegovati osjetljivost za pat- oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka,
nici iz raznih naroda i država lako razumijemo nju koju su prouzročili mrzitelji čovjeka. sloge i dobra. Pozivam na jedinstvo domovins-
i međusobno dijelimo bol koju je prouzročila Gdje god se nalazili mi kršćanski vjernici ne ke i iseljene Hrvatske, a svatko tko može prido-
nepromišljenost političara u prošlosti. Stalo okupljamo se da bismo zajedno mrzili, nego nijeti istini o Bleiburškoj tragediji neka to čini
nam je do očuvanja identiteta i integriteta vlas- pronalazili snagu za zajedništvo u Ljubavi. Zato u
titih zemalja i do međusobnoga zajedništva i još jedanput navodim riječi iz pisma hrvatskih
Okršćanskome duhu poniznosti i sebedarja.
vdje smo gdje je odmah nakon Drugoga
razumijevanja. Ono je pak moguće samo na biskupa: »U čežnji za Božjim oproštenjem i svjetskoga rata u srcu Europe na najgrub-
istini. Katolička Crkva će i nadalje činiti sve što mi ljudi uzajamno opraštamo jedni drugima. lji način pogaženo dostojanstvo čovjeka, da
je u njezinoj moći da u našim životima istina Ono što pohranjujemo u svojoj povijesnoj me- zahvalimo za žrtve onih čija su tijela doduše
progovori Božjom istinitošću kojoj je podvrgmoriji nisu nepodmireni računi koji rađaju prekrivena, ali istina koja ne može ostati ponut
Gsvaki čovjek.
namisli osvete. Pamtimo zlo koje se dogodilo, krivenom i dalje vodi u život, glasnije, vjero-
ovorim kao katolički biskup koji može biti a nije se smjelo dogoditi. Učimo kako ne podostojnije, s pouzdanjem u vječni život svih
ponosan na djelovanje Crkve u najtežim navljati grijeh i kako ustrajati u dobroj odluci. koji u Krista vjeruju. Jer povijest je za nas
vremenima totalitarizama. I nas su htjeli svr- No sadržaju našega povjesnog pamćenja pri- kršćane u svjetlu Božje sveprisutnosti memostati
u ideologije protučovjestva; do današnjega pada i sve ono što su činili ljudi Crkve kada ria futuri – spomen budućega. U toj vjeri koja
dana optužuju nas da smo za nešto krivi, a Crk- su osuđivali zločine te svesrdno zaštićivali i ljubavlju pobjeđuje smrt naše pokojne vidimo
va je pokazala da ona ni pod fašizmom, ni pod pomagali ugrožene u vrijeme dok je bjesnio u gradu koji opisuje Knjiga Otkrivenja, u gradu
nacizmom, ni pod komunizmom nije zastupala Drugi svjetski rat. Ta kršćanska odlučnost i kojemu »ne treba ni sunca ni mjeseca da mu
ideologije i da su katolici trpjeli i umirali od nel- požrtvovnost, posebno katoličkih biskupa u svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala, i svjetiljka
judskosti s raznim predznacima te da su ih bili Hrvatskoj, nadahnuće je i poticaj današnjem mu Jaganjac! Ali, u nj neće unići ništa nečisto
puni zatvori, koncentracijski logori i masovne naraštaju« (Pismo Hrvatske biskupske kon- i nijedan koji čini gadost i laž, nego samo oni
grobnice. To je potrebno znati i ne prihvaćati ferencije o pedesetoj obljetnici završetka Dru- koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života«
naivno klevete onih koji žele nametnuti krivgoga I
svjetskog rata, 1. svibnja 1995.).
(Otk
nju Crkvi, da bi i danas provodili »svoju isti- sus nam je ostavio riječi upućene nebeskomu
B
21,23.27).
ože, učini da Bleiburško polje bude dovoljno
nu«. Mi smo svakoga dana pozvani preispitivati Ocu: »Posveti ih u istini«. Te riječi pripada- široko za sve koji tuđu patnju osjećaju kao
svoju grješnost i kajati se za počinjene grijehe. ju nama vjernicima i obvezuju nas, ponajprije svoju vlastitu; da bude dovoljno plodno, da iz
U svakome liturgijskom slavlju ispovijedamo nas. Time je naznačena bit kršćanstva. Ljubav njega ne niče mržnja, nego stabla ljubavi i mira.
potrebu Božjega milosrđa u raznim oblicima omogućuje da izađemo iz sebe, da bi se pogled Blažena Djevica Marija, Majka boli i nade;
pokajanja. Stoga je krajnji cinizam i besramno usmjerio prema Bogu, da bi se slušala njegova blaženi Alojzije Stepinac, mučenik i bra-
je Katoličku Crkvu svrstavati u promicatelja Riječ, a ne vlastiti ciljevi, ne dopuštajući da nas nitelj istine, svi sveti mučenici hrvatsko-
bilo kojega političkog sustava, a osobito stav- neposrednost želja i htijenja odvuče od istine i ga naroda neka nas zagovaraju kod Boga i
ljati je uz bok onih pod kojima je Crkva najviše zamagli pogled na površnosti ljudskih prosudbi. pomognu živjeti Evanđelje Božje ljubavi.
trpjela, jer trpio je čovjek, bez obzira na vje- Kristova istina nas oslobađa. Danas ovdje A ti nam, sveti, silni i besmrtni Bože, podari
ru, rasu, nacionalnost ili stalešku pripadnost. molimo za svjetlo istine da mognemo jasnije blagost i mir. Amen. ■
Dok danas ovdje komemoriramo strašnu spoznati plodove ideologija zla dvadesetoga
Bleiburšku tragediju s grozom mislim i na stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma. Ovdje
24 MOVIS •3/148 • rujan • 2007

»
In der Kirche
gibt es keine
Fremden«
Jeder achte den andern
höher als sich selbst
Im Sommer 2007 hatte ich in Portugal ein unvergessliches Erlebnis.
Ich hatte am Colloquium Europäischer Pfarreien (CEP) in Porto
teilgenommen, wo sich gegen 200 Katholiken aus 20 Ländern Europas
getroffen haben, um miteinander über das Leben als Christen und
als Kirche in der heutigen Zeit auszutauschen. Als ich zum Abschluss
mit andern Schweizern im Taxi zum Flughafen fuhr, sprach uns plötzlich
der portugiesische Taxifahrer auf Deutsch an. Er könne nicht deutsch
sprechen, nur „Schweizerdeutsch“, denn er habe 18 Jahre in der Schweiz
in einer Fabrik gearbeitet. Jetzt sei er wieder nach Portugal zurückgekehrt,
weil seine Frau und seine Tochter das gewünscht haben. Doch in
der Schweiz hätte es ihm besser gefallen: Die Arbeit war schöner, das
Leben besser organisiert. In der Schweiz gäbe es mehr Frieden, mehr
Ordnung, mehr Sauberkeit. In Portugal sei viel mehr Chaos, Arbeitslosigkeit,
Intrigen, Unruhe in der Politik.
Nun begann ich als Schweizer Portugal zu loben. Da sei doch viel
mehr Lebendigkeit zu spüren, als in der Schweiz. Die Menschen
seien offener zueinander, herzlicher. Hier würde mehr gelacht,
mehr gesungen als in der Schweiz. Auch sei der Wein viel besser. Auch
der Fussball sei in Portugal besser. Die portugiesischen Fussball-Clubs
seien berühmter und kämen im UEFA-Cup und in der Champions-
League viel weiter. Doch er meinte, in Portugal sei beim Fussball viel
mehr Geld im Spiel und auch Korruption.
So entwickelte sich in unserem Taxi ein seltsames Gespräch: Ich
lobte als Schweizer Portugal und der Portugiese lobte die Schweiz.
Jeder rühmte die Vorteile des anderen Landes und zählte die Nachteile
seiner Heimat auf. Uns ist in diesem Gespräch das gelungen, was
uns der Apostel Paulus im Brief an die Philipper (2,3) rät: „einer achte
den andern höher als sich selbst“!
Ich glaube, dass jeder, der ins Ausland reist, diese Erfahrung machen
kann. Er entdeckt im Gastland vieles, was er zuhause vermisst. Daher
ist er begeistert vom neuen Land. Erst mit der Zeit merkt er auch,
welche Werte seine Heimat hat, die er im neuen Land vermissen kann.
In der Kirche kann man beides finden: die alte und die neue Heimat.
Die „Kroaten-Missionen“ z. B. helfen uns, dass sich kroatische Katholiken
in der Schweiz zuhause fühlen können. Sie können hier in
der Schweiz kroatisch reden und beten, sie können hier im Ausland viele
Kroaten treffen. Die Kroaten-Missionen helfen, dass sich Kroaten in der
Schweiz wohl fühlen. Nur wer sich in einem fremden Land wohl fühlt,
kann sich dort auch besser zurecht finden und integrieren. Das ist auch
das grosse Anliegen der Schweizer, dass die Ausländer sich bei uns wohl
fühlen, dass sie sich auch bei uns zuhause fühlen. Dazu hilft die Kirche.
Sie verbindet uns, führt uns zusammen und hilft uns, dass einer den
andern höher achten kann. Am höchsten dürfen wir miteinander Gott
achten, der uns aus ganz verschiedenen Ländern in der einen Kirche zusammenführt.
Gott hilft uns, dass wir nicht enge Nationalisten bleiben,
die meinen, die eigene Nation sei die beste. Er hilft uns, auch im Andern
viel Gutes zu entdecken. Denn das will Gott: „einer achte den andern
höher als sich selbst“!
+ Martin Gächter
Weihbischof des Bistums Basel
CRKVA I STRANCI
Znaci i Koraci
Dr. Anto Gavrić O.P.
anto.gavric@unifr.ch
Pravo na iseljenje i useljenje spada među ljudska prava, a jamči ga
naravno pravo. To pravo potvrđuje i Opća povelja Ujedinjenih
naroda o pravima čovjeka, a spominje ga i enciklika o miru Ivana
XXIII., ističući pravo svakoga čovjeka na slobodu kretanja i promjenu
boravišta unutar granica vlastite države, ali i pravo da napusti svoju
zemlju i ode u drugu i ondje se nastani te pravo da se može vratiti u
svoju zemlju. No, čemu služi mogućnost iseljenja ako nijedna zemlja
ne želi primiti ljude koji ne mogu osigurati dostojanstven i doličan
život svojoj obitelji? Ima li pravo na iseljenje svoju vrijednost ako istodobno
ne postoji odgovarajuće pravo na useljenje? S pravom na iseljenje
nužno je povezano pravo na useljenje. Pravo živjeti u obitelji. To
je jedan od glavnih zahtjeva koje Crkva traži kao opće pravo. Crkveni
društveni nauk temelji to pravo na dostojanstvu ljudske osobe, koje
Crkva neprestano potvrđuje i brani te ističe njezina neotuđiva prava.
Selidba poprima sve veće razmjere i postaje jedan od najvažnijih
problema našega vremena. Tu spada i prisilna selidba (izbjeglice),
seljenje iz siromašnih u bogatije zemlje i preseljavanje pučanstva. Aktualna
je i dramatična situacija azilanata. Stoga se pravo na seljenje
i useljavanje nastoji zakonski uređivati. Pojedine države postavljaju
sve strožije uvjete za useljavanje želeći izbjeći prevelike gospodarske
ili sociološke promjene, a istodobno poticati doseljenike na integraciju
i asimilaciju. Pri svemu treba imati u vidu zajedničko dobro, ali
i štititi prava sviju, posebice najslabijih i najugroženijih. Nije stranac
kao takav opasan niti crna ovca! Potrebno je imati osjećaja za zahtjeve
međuljudske solidarnosti. Svaka država treba pronaći rješenje
koje najbolje odgovara njezinim mogućnostima, ali Crkva iskazuje
povlaštenu ljubav prema siromasima i zapostavljenima. Solidarnost
je prva vrednota koju treba neprestano posvješćivati svim ljudima i
iskazivati onima koji dolaze u druge zemlje tražiti bolje uvjete života.
Stoga, kriterij za odobrenje useljavanja ne može biti jednostavna obrana
vlastitog blagostanja.
Novom zavjetu gostoprimstvo je najčešće, najodređenije i
U najslužbenije očitovanje ljubavi. Svaki gost kojega se prima je
Kristov i Božji glasnik. »Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima,
prima onoga koji je mene poslao« (Mt 10, 40). Isus govori o primanju
malenih s kojima se poistovjećuje. Ti »maleni« su i svi oni potrebni
koje Providnost stavlja na naš put. U svakom bližnjem, kojeg nam Bog
daje, imamo mogućnost oživotvorenja bratske ljubavi, a time se pokazuje
ljubav prema Kristu. Čitav kršćanski život je obilježen znakom
ljubavi, a ljubav se pokazuje u dobrohotnom i slobodnom prihvaćanju
drugoga. Gostoljubivom bratskom ljubavlju Kristovi učenici očituju
dobrostivo srce i daju svijetu istinsko svjedočanstvo. Biti bližnji siromahu
i strancu moralan je i evanđeoski stav. Time se pokazuje vjernost
Isusu Kristu. Kršćanin ne može ostati ravnodušan pred sudbinom
onih odbačenih, prezrenih, marginaliziranih i isključenih iz života
društvene zajednice. Krist riječima i životom poziva da prihvat i prijam
bude u središtu kršćanske prakse: »Stranac bijah i primiste me«
(Mt 25, 35). I prispodobom o milosrdnom Samarijancu postavlja pitanje
o bližnjemu: »Koji je bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?«
To je trajni nauk Crkve. Riječ je o univerzalnoj dimenziji Crkve.
Katolicitet Crkve se definira sposobnošću integriranja različitih
kultura i naroda te sposobnošću dijaloga s drugim kulturama. Broj
nekršćanskih doseljenika u zemlje s pretežno katoličkim pučanstvom
sve se više povećava. Time pružaju prilike za nove veze i kulturne izmjene.
Kršćanske su zajednice pozvane da ih prihvate, s njima dijalogiziraju
i da im pomažu. Multikulturalne i multietničke zajednice u
gradovima i državama velik su izazov i za kršćane. Evanđelje vrijedi za
sve i ne isključuje nikoga. Često ponavljamo da u Crkvi nitko nije stranac.
To bi trebao biti vidljivi znak cjelokupnom društvu. To bi trebalo
voditi i vjernike kad glasuju o zakonima o strancima. ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 2

PISMA CITATELJ A
V
■ Uredništvo koristi uobičajeno pravo na skraćivanje pisama.
Movis povratnicima u domovinu
(…) Ja Vam samo mogu pohvaliti Movis u
kojemu ima tako dobrih članaka …
Kako se vraćam trajno u domovinu, zamolila
bih Vas da mi ga i ubuduće šaljete.
Sigurna sam da bi svim našim povratnicima
najljepši dar od misija i naše crkve bilo
primanje Movisa i u domovini.
Vesna Barać, Zug/Nova Bila
▷ Do sad smo i u buduće ćemo rado slati
svim povratnicima koji to žele Movis na
njihovu adresu u domovini.
Bijes, Bleiburg i Hrvati iz Bosne
Vaš uvodnik o tragediji je gramatički
savršen, vrlo pohvalno, no nažalost ste
izostavili nikoliko iznad svega važnih
činjenica, koje bi uvelike koristile Vašim
čitaocima, kako bi konačno saznali istinitu
povijest o 1945. i o 1995. godini (…)
Akon već želite piskarati o našoj hrvatskoj
povijesti, onda je proučite u detalje, ili ju
ostavite na objavljivanje nama hrvatskim
domorodiocima i pozabavite se vašom bosanskom.
(…) Pozabavite se vašim bosanskim
kriminalom, bezakonjem i divljaštvom
po našoj hrvatskoj domovini (…).
Slavica Putrić
▷ Hvala Vam na javljanju i pohvalama
za pismenost, mada bi nam bilo draže
da nam je došla takva pohvala od nekoga
tko sam ispravno hrvatski znade
pisati. Žao nam je što ste toliko izgubili
živce, pa Vam je pobjeglo iz vida ono što je
bitno. Mislimo da niste imali valjana razloga
toliko se zapjeniti i klevetati druge,
a niste naveli ama baš nijedan dokument
kojim biste pokazali te „izvan svega važne
činjenice“. Vama za pomoć preporučamo
stručne knjige o Bleiburškoj tragediji
i Križnom putu kao što su one Vinka
Nikolića, grofa Tolstoja, Johna Prcele, Nicolasa
Bethela, Josipa Jurčevića, Anđelka
Mijatovića …
A Vašem ružnom stavu o Hrvatima
iz Bosne i hrvatskom narodu u cjelini,
priznajemo, nemamo ideju kako
pomoći. Vidi se da to miriše na
Rankovićevu politiku i druge hrvatske
neprijatelje kojima je bilo stalo da nas
podijele i zavade … Zasad možemo sa
sigurnošću samo reći, da Vam se takva
rabota, gospođo/ice Slavice, više ni trunke
ne isplati. Uz to, stručni ljudi upozoravaju,
da oni koji ističu većinom negativno, u
velikoj su opasnosti da i sami postanu takvi,
a onda budu i sebi i drugima preteški.
Bog Vas sačuvao od toga jada!
2 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
MOVIS - NOVI VIDIcI
Hvala kardinalu Bozaniću
(...) Čekali smo dugo, ali kad je sad kardinal
Bozanić došao na Bleiburg i onako u ime
Crkve progovorio, treba mu čestitati i zahvaliti.
Učinili ste veliko dobro što ste uvrstili taj
njegov govor u Movis i dodali onakav uvodnik.
Pozdravljamo sve naše drage misionare,
vijesti iz naših misija su jako potrebne, a
neka nam dr. Gracin, dr. Vugdelija, fra Šito i
svi drugi pisci Movisa što više pišu (…)
Stipe D., obitelj i prijatelji
Mi ništa ne znamo o Bleiburgu
(…) Kad sam pročitala što pišu kardinal
Bozanić i fra Šito o Bleiburgu, vidim da
mi o tim tragedijama ništa nismo znali.
Najvrjedniji su oni prijevodi o tome na
njemački, talijanski i francuski. Čitam u
kući to pred mužom i dvije skoro odrasle
kćeri, a oni me slušaju otvorenih usta i
kažu da to nisu znali (…) Vi svećenici nam
s oltara trebate preporučiti neku knjigu o
toj velikoj tugi naroda, bez obzira bili mi
Hrvati iz Slavonije, Bosne ili Zagorja.
Kata Marković-Šimić
Pomozite narodu u komi
(…) Bila sam doma i vidjela od korijena,
a ne samo od vrha. Puno je našega naroda
u komi i treba mu pomoći, jer političari
razvlače svaki na svoju stranu. (…) Kad je
u Hrvatskoj tako, onda je još gore u BiH,
a i tamo se spremaju izbori. Stoga treba i
preko Movisa upozoravati ljude da se registriraju
za izbore u obje naše države i
biraju najbolje ...
Marica Oreški
Za Pakrac i Hrvatsku
(…) Cijenim naš Movis, ali znam da mi
nećete pružiti podršku jer kritiziram
predsjednika HDZ-a Dr. Ivu Sanadera
(…). No ja u načelu nisam protiv njega
i HDZ-a, protiv sam ratnih profitera, pa
ću se kao nezavisni kandidat za sabor RH
boriti protiv onih koji su iz vlastitog interesa
uništili hrvatsku privredu i okrenuli
glavu od potreba većine siromašnih ljudi
u našem narodu. Nama koji smo izgubili
u ratu kuće samo su pola priznali, a sebi
izgradili raskošne vile. Ostale su mnoge
tvornice neobnovljene, pojedinci su se
nepošteno obogatili, korupcija cvjeta, a
sve više građana je na prosjačkom štapu.
Ja se kandidiram iz dijaspore (Švicarska)
za Sabor RH da pomognem Pakracu, svojoj
Požeško-Slavonskoj županiji i Hrvatskoj
(…) Vaš,
Ivan Miler, Zürich/Pakrac
!
MoVis
Reiserstrasse 83
4600 Olten
MOVIS ima svoju adresu - a Vi?
?
SAMO JE JEDAN SUPEK!
Uredništvo Movisa i Dr. Gracin zaslužuju veliku
pohvalu za prilog o Ivanu Supeku! Bio je
vrlo visok, a još veći duhom i srcem za maloga
čovjeka. Poslušajte i ovo.
U zadnjih 40 godina u Švicarsku na tribine Hrvatske
kulturne zajednice, Hrvatskih kat. misija
i Pro Croatie prošlo je preko stotinu naših
velikana kulture, znanosti i politike. Sve smo
dočekali, udomili i za nastup nagradili pristojnim
honorarom. Na zadnjem susretu sa Supekom
u Bernu, sa Savkom i Kalodjerom u Hotelu
Alfa, bili smo brojni i presretni s njihovim
izlaganjima, a osobito njegovom skromnosti i
angažmanom, ta imao je preko 80 godina. Nemalo
smo bili iznenađeni kada je on, jedini u
tijeku svih godina i od svih naših velikana vratio
kuvertu s honorarom. Rekao nam je: „Hvala
Vam, ali ja to nisam zavrijedio. Ja imam penziju,
kompenzaciju za rad u HAZU i plaćenu
tajnicu, kartu za avion nisam morao platiti, a
rado sam došao k vama«.
Osobito veliki ljudi su upravo veliki, uzorni i
bogati jer su ostali skromni. U svome svestranom
radu Supek na jednome mjestu citira i
Marulića: »Bolja je dobrota bez znanosti nego
znanost bez dobrote«! A on sam je bio bogato
obdaren i jednim i drugim.
Dr. med. Vlado Šimunović
vlado_simunovic@bluewin.ch
Ako ste promijenili adresu, molimo Vas, javite Vašu
novu adresu i uredništvu Movisa! Hvala!

POČINAK Posjedujete li ga?
Današnji čovjek u civiliziranom svijetu živi
neprirodno-ubrzano. Manje-više on je u nekoj
napetoj trci da negdje stigne, nešto uradi
ili da se napokon odmori. Oko nas ili u našim
džepovima zvone mobiteli; jurimo brzim automobilima,
tako kad netko propisno vozi
nije više normalan; u stanu-kući treba uvijek
biti uključen neki prijemnik (TV, radio,
CD čitač, računalo, dva-tri mobitela itd.). U
međusobnim razgovorima smo nategnuti
kao puške i kritizerski nastrojeni. Nerijetko
čujemo odgovor: “Ne, nemam vremena!” Ne
podnosimo tišinu, kao da nas ona plaši, jer
tada savjest počne peckati. Gasimo je rado
zbog loših veza... Reklame i slični posteri ulaze
nam u oči, uši, njedra … Proizvodi razne
vrste, npr. super madraci na kojima ćemo se
pošteno odmoriti, ali nema počinka; fitnessi
koji će nam ojačati tijelo, ali duh nema mira;
lijekovi koji će nam odmah pomoći, ali naš
način života ne želimo mijenjati, dakle, sve
ostaje isto. Tražimo počinak, ali ga ne uspijevamo
naći, nemamo ga ili …? Dakle, u čemu
je problem?
Današnji čovjek bi htio biti sretan i zadovoljan,
ali bez Boga, molim! U krajnjoj liniji
dopustiti ćemo postojanje Boga, koji će samo
ispunjavati naše želje i prohtjeve, ali bez da
nam se on miješa u vlastiti život. Čovjek ne
voli biti ovisan, već neovisan, tako ponos ili
dostojanstvo čovjekovo prelazi u nadmjenost-oholost.
Tu je početak problema i naših
jadikovanja. Čovjek želi biti sam sebi bog ili
gospodar situacije i života, jer je nasjeo na
podmetnutu laž od đavla u edenskom vrtu:
“Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog
dana kad budete sa stabla zabranjenog jeli otvorit
će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi
…”(Post 3,5).
Dakle, samovolja i emancipacija čovjeka od
svog Stvoritelja je dovela do toga da mi danas,
između ostaloga, ne možemo biti bez komentara,
ako vidimo dvojicu muškaraca-prijatelja
TEŠKA JE SAMOĆA U TUĐNI
…
» Udovica 75 god, Zagrebčanka, kulturna, pozitivnih
vrlina, samostalna i neovisna sa ozbiljnim i dobronamjernim
željama voljela bi upoznati gospodina
75-80 god. za druženje i zajednički život. Pišite na
adresu Movisa »za Mirnu«.
» Hrvat iz Bosne, 33 god.,živim i radim u kantonu
St. Gallen, neoženjen, pošten, karakteran i situiran.
Želio bih upoznati djevojku radi ozbiljne veze i
mogućeg braka.
Telefon: 077 424 77 81.
» Hrvatica, katolkinja rođena 1951. god. želim
upoznati muškarca približnih godina radi druženja i
ozbiljne veze, moguće i braka. Samoća je prenaporna.
Javite se na adresu Movisa sa šifrom »Nada«.
» Imam 52 godine i ovim putem želim upoznati
slobodnog muškarca približnih godina sa ozbiljnim
namjerama. Alkoholičari i avanturisti ne dolaze u
obzir. Javite se na adresu Movisa sa šifrom: »P.M.Sv.«
» Imam 36 godina, rodom iz okolice Travnika,
neoženjen, pomalo usamljen, vjeran i pošten, situiran,
želio bih upoznati djevojku sličnih osobina.
Telefon: 079 354 64 26.
» Penzionerka želi upoznati slobodnog, kulturnog i
ozbiljnog muškarca radi ozbiljne veze. Alkoholičari
ne dolaze u obzir.
Telefon: 061 692 71 09.
» Udovac sam, samostalan i usamljen. Umirovljen
prije dvije godine. Tražim ženu koja je u sličnoj
situaciji kao ja.
Telefon: 076 467 30 15.
koji su se na tren zagrlili, jer nam prostruji
kroz glavu: “eno ih, to su sigurno homoseksualci”;
ne možemo više prići djetetu na ulici
i poigrati se s njime da ne pomisle roditelji:
“evo ga, još jedan pedofiličar”. Na kakve smo
to grane stali zahvaljujući neposlušnosti naših
praroditelja i našoj vlastitoj?! Kako se obraniti
od ovoga, kako izići iz ovog “mraka”
i problema? Evo jednog naputka: “Dođite
k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja
ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe,
učite se od mene jer sam krotka i ponizna
srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu,
jaram je moj sladak i breme moje lako.«
(Mt 11,28-29). Izvrsno je to kazao A. Augustin
glede počinka: ”Ti, Bože, potičeš čovjeka
da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio
za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne
smiri u tebi”. Treba li ovomu nešto dodati?
Stoga, da bi imali počinak i to pravi, vratimo se
ka izvoru, počelu, našem Stvoritelju od “koga
potječemo”. Evo najboljeg meni-ja: Počnimo
jutro s Njim, odn. “doručkujmo s Ocem nebeskim,
“ručajmo” sa Sinom Božjim-Isusom
Kristom, a “večerajmo” s Duhom Svetim!
Jamčim vam da će vam život biti blagoslovljen,
jer imamo jamstvo u Psalmu 34,9 gdje
stoji: “Kušajte i vidite kako dobar je Bog: blago
čovjeku koji se njemu utječe!”Dodajmo
još nešto od naputaka za istinski počinak:
“ Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću
ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa
ne znaš”(Jeremija 33,3)… “I zazovi me u
dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me
slaviti«(Psalam 50,15).
Dopustite mi jos dva jednostavna pitanja: Jeste
li i vi došli Kristu i prihvatili ga u svoje srce
da bi On darovao počinak dušama vašim?
Počinak, posjedujete li ga ili ne? Zelim vam
svako dobro i počinak u Kristu Gospodinu!
Vaš Mario Bošnjak Ćubela-Mirko
http://pentekost.editboard.com
Oglas
Oglasi
Prekrasan pogled na dolinu Sutle
PRODAJE SE KUćA (Rohbau)
- prizemlje 135m 2
- garaža i podrum 85m 2
- ukupno 220m 2
U neposrednoj blizini:
- autobusna stanica (Zaprešić - Kumrovec)
- željeznička stanica (Savski Marof - Kumrovec)
- pošta, ljekarna, trgovina, gostiona
- izletište „Ladanjski Raj“
Cijena po dogovoru. Ozbiljne ponude i ostale
informacije na telefon:
(+41) 031 981 40 59 (od 19.00 sati).
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 27

Klapa Klapa Chorus Chorus Croaticus Croaticus
Najpoznatija i najuspješnija hrvatska klapa
u iseljeništvu »Chorus Croaticus« iz Berna
proslavila je 7., 8., i 9. rujna dvadesetu obljetnicu
svoga djelovanja održavši za svoju vjernu
publiku u Bernu, Villmergenu, Dullikenu i
Solothurnu četiri koncerta. Kao gosti Chorusa
još su nastupili Bernski mandolinski kvintet
te posebne gošće iz Hrvatske, četverostruke
pobjednice Omiškog festivala, ženska klapa
Korjandul iz Zagreba. Pred mnogobrojnom
publikom, prijateljima, pred diplomatskim,
političkim predstavnicima i medijima, Chorus
Croaticus je s njima na koncertima simbolično
otpjevao 20 pjesama, za svaku godinu svoga
djelovanja po jednu.
Pored koncerta u Villmergenu je Chorus Croaticus
u katoličkoj crkvi sv. Petra i Pavla prije
samoga koncerta pjevao na misnom slavlju.
Također u nedjelju (9.09.) u HKM Solothurn je
Chorus Croaticus u Dullikenu i u Solothurnu
zajedno s klapom Korjandul i Bernskim mandolinskim
kvintetom pjevao prije, za vrijeme i
nakon misnoga slavlja.
Već punih dvadeset godina muška klapa Chorus
Croaticus iz Berna pjesmom neumorno
širi hrvatsko ime, hrvatsku glazbu i kulturu,
posebno pjesmu iz južnih krajeva Hrvatske. Iza
sebe klapa ima stotine nastupa i koncerta te tri
Oglasi
Reifen Aktion bis 60% Rabatt ab 17. 09. 2007
28 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Foto: Ivic i Grabovac
proslavila 20. obljetnicu djelovanja
snimljena samostalna nosača zvuka (a četvrti
izlazi idućih dana). Uz mnogo truda, žrtve, odricanja,
discipline, klapa je kroz sve ove godine
djelovanja nudila svojim vjernim slušateljima
pregršt srca i duše hrvatskoga čovjeka istrgnuta
iz svoga iskonskoga i početnog uporišta.
Članovi klape Chorus Croaticus su svjesni, da
bez onih koji su kadri prepoznati i cijeniti to
višestoljetno glazbeno naslijeđe hrvatskoga
čovjeka, ni njihovo pjevanje ni trajanje ne bi
imalo smisla. Mnogi su u pjesmi klape Chorus
Croaticus prepoznali vjekovnu kulturu i
višestoljetno glazbeno naslijeđe hrvatskoga
čovjeka duboko ukorijenjeno u same početke
europske civilizacije.
Melankolične, mistične, ali i vedre melodije,
koje kao jedno glazbeno putovanje Hrvatskom
s puno nostalgije, ljubavi prema zavičaju i pjesmi
Chorus Croaticus nudi svojim slušateljima.
Svojim skladnim i savršenim pijevom ženska
klapa Korjandul kao i instrumentalna pratnja
Bernskog mandolinskog kvinteta uvelike su
doprinijeli da 20. obljetnica Chorusa Croaticusa
dobije posebnu čar. Nakon koncerta u Solothurnu
je nastavljeno druženje, slavlje i pjesma
u Hrvatskoj kući u Oltenu gdje je u organizaciji
HKM Solothurn izvođačima priređena bogata
večera. ■ (fv)
IGNORIRANJE HRVATA IZVAN
DOMOVINE I NA IZBORIMA
su još jedni izbori pred nama u Re-
Evo publici Hrvatskoj. I nakon toliko
obećanja ponavljanih kroz zadnjih desetak godina
od najviših dužnosnika i tijela RH – od
dopisnog glasovanja opet ništa. Ni traga ni glasa!
Ali zato ima jedna druga novost: ne samo
da ne osiguravaju državljanima Hrvatske izvan
nje da ravnopravno iziđu na izbore, već su
nas još više počeli od njih odbijati!
netko se u hrvatskoj državnoj
Naime
, (ili u europskoj, svejedno!) ad-
ministraciji lukavo dosjetio ili zbog nedovoljne
pameti tako počeo određivati pravila, da će
sada – ostane li na snazi ovaj bedasti propis
»PRETHODNE REGISTRACIJE«- još manje
hrvatskih državljana izvan domovine izići
na izbore. Teško je zbog objektivnih razloga,
posebice zbog malog broja i udaljenosti mjesta
za glasovanje uopće izići na izbore, a evo nam
sada nude još jedan »posao«: svaki hrvatski
državljanin mora se najprije kao registrirati, pa
tek onda izići na izbore. Praktično to znači:
1. nekako privatno doći do službenog obrasca za
registraciju,
2. ispuniti u njemu »prezime i ime, nacionalnost,
matični broj građanina, spol, datum rođenja,
prebivalište s adresom i vlastoručni potpis«
3. i poslati ga na određenu adresu.
nitko nam neće potvr-
Naravno
, diti ni da je obrazac sti-
gao na odredište niti da je ispravan. A tek kad
iziđemo na dan izbora na biralište, netko će nam
onda priopćiti da možemo ili ne možemo glasovati,
a uz poznatu »pedantnost« naše državne
administracije, sve je moguće! Sad odjednom
takav kopirani obrazac više vrijedi nego osobna
iskaznica ili sama hrvatska putovnica!
u tom naputku Hrvatskog sab-
Inače
, ora piše da svekolike hrvatske
udruge dijele taj obrazac za registraciju »prema
Vašim mogućnostima u Hrvatskim zajednicama
u što većem broju«! Pa ljudi, ovo su
državni izbori, a ne poziv na neki turbo-folk
koncert! Naši ljudi koji čuju za ovo većinom
odmahuju glavom, a netko me od uglednih
pravnika uvjerava da je ovo i – protuustavno!
Nadajmo se da će hrvatske vlasi odustati od
ovog baš lošeg i prema nama izvan Hrvatske
ne-prijateljskog prijedloga. Ako su ih za
ovakvu bedastoću potakli oni koji su se prije
ogriješili pri glasovanju, ima zakon i za takve,
ali neka zbog te statistički beznačajne ma-
njine ne kažnjavaju nas sve ostale! ■
Fra Šimun Šito Ćorić

TRIMBACH
SUSRET MALIH
KAZALIŠNIH DRUŽINA
ana 15. i 16. lipnja HDŠ u
DŠvicarskoj posjetila je gospođa
Sanja Süto, viša savjetnica Uprave za
međunarodnu suradnju MZOŠ-a.
15. lipnja organiziran je susret s
Upravnim odborom Udruge roditelja
u prostorijama ureda HDŠ-e u Dietikonu.
Svim članovima UO uručeni su
simbolični pokloni te se nakon toga
poveo razgovor o različitim temama,
a vezanim uz problematiku školstva
te položaj Hrvata u dijaspori.
Gospođa Süto je imala prigodu
upoznati i srednjoškolce koji su tu
večer održali nastavu u prostorijama
ureda. Lijepo su ju pozdravili te iznenadili
simboličnim poklonom.
subotu, 16. lipnja održao se 1.
U Susret malih kazališnih družina
u Švicarskoj kojemu je nazočilo
tristo roditelja i dvjestotinjak
učenika koji su nastupali u programu.
Gospođa Süto, veleposlanik, dr.
Andrlić, predstavnici konzulata RH,
fra Š. Ćorić i predstavnice Hrvatskih
katoličkih misija Zürich i Aargau, glumac
Z. Jelčić, predstavnik Hrvatskog
instituta D. Petkov također su nazočili
Susretu kao istaknuti i dragi gosti.
Predsjednica UO, gospođa Zden-
ka Kurtović i gospođica Jadranka
Kovačević uručile su gospođi Süto
poklone dobrodošlice ispred Udruge
roditelja i učiteljica HDŠ-a u
Švicarskoj.
rogram su vodili učenici HDŠ
PAarau, a započeli smo ga
pjevajući našu dragu himnu. U prvom
dijelu programa nastupilo je
12 kazališnih družina nižeg uzrasta.
Nakon toga slijedila je pauza uz
domjenak koju su pripremili roditelji
HDŠ Langenthal i Balstahl. Slijedilo
je 12 predstava kazališnih družina
višeg uzrasta. Iščekujući rezultate, u
zabavnom dijelu programa nastupili
su učenici HDŠ Uster s plesnom
točkom, učenici HDŠ Dietikon s
mislima o domovini i KUD „Fala“
iz Schaffhausena. Susret je završio
proglašavanjem najuspješnijih, dodjeljivanjem
nagrada te čestitkama i
zahvalama svima koji su sudjelovali
u organizaciji i provedbi našeg 1.
Susreta malih kazališnih družina.
Susret je organizirala i financirala
HDŠ i Udruga roditelja. ■
Koordinatorica HDŠ u Švicarskoj
Marijana Ćorluka
Prelijepa naša
Od najmladjih djaka
do najstarijih baka,
od mornara
do slavonskih snaša
prelijepa
Lijepa je naša!
Hrvatski pjesnik Pajo Kanižaj ovako završava svoju pjesmu o domovini.
Ove školske godine 2007./ 08. iz naše prelijepe Hrvatske stiglo nam je
7 novih učitelja koji rade na sljedećim mjestima:
Davor Kirić (Horgen, Rheinfelden, Affoltern am Albis, Liestal, Kloten)
Zlata Maršić-Ferić (Niederurnen, Lanquart,Buchs, Sargans, Thusis, Chur)
Mandica Jurišić (Sursee, Emmenbrücke, Luzern, Hitzkirch)
Tomislav Herceg (Monthey, Visp, Brig, Zermatt, Täsch)
Elizabeta Anić (Sion, Saas Fee, Naters, Leukerbad, Montreux)
Ivan Brnadić (Bern-Lorraine i Breitfeld, Geneve/Meyrin, Grosshöchstetten, Biel, Thun)
Ilijana Bauer (Bern-Breitfeld, Fribourg)
Privremeno, do dolaska novog učitelja iz Hrvatske u Yverdonu će raditi M. Jurišić,
u Lausanni A. Radman i u Neuchatelu A. Matić.
Dobrodošlicu učiteljicama i učiteljima,
veliki pozdrav svim učenicima i njihovim roditeljima
kao i dobar početak nastavne godine upućuje
koordinatorica HDŠ u Švicarskoj
Andrea Radman.
Nagradjene
izvedbe
Niži uzrast
HDŠ
1. mjesto: Isprika knjigama, škola Thalwil s učiteljicom
Božicom Matak
2. mjesto: Potraži me u knjizi, škola Uster s učiteljicom
Dianom Batinović
3. mjesto: Kako su slova krenula u osvajanje dječjih
srdaca, škola Balgach s učiteljicom Divnom Vukičević
Viši uzrast
1. mjesto: - nije dodijeljeno
Članovi komisije su pohvalili 3 monodrame koje su
izvedene na «profesionalnoj» razini te sugerirali tim
učenicima daljnje bavljenje glumom
2. mjesto: Baobab, škola Altdorf s učiteljicom Mirjanom
Grubišić
3. mjesto: Odjeća ne čini čovjeka, Oftringen i Balsthal s
učiteljicom Agnezom Jerković-Pavlić
Izvan konkurencije
1. Kazalište sjena s predstavom «Na kiši», škola Basel s
učiteljicom Brigittom Vodopić
2. Srednjoškolci s predstavom «Dolazk Hrvata-hrvatski
Indijanci» s učiteljicom Andrijanom Matić
»Razgovor ugodni uz kavicu« s gospođom Sanjom Süto, višom
savjetnicom Uprave za međunarodnu suradnju MZoŠ-a
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 2

JUBIlaRcI
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
30 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
i u dobru
i u zlu!
Drago i Ivanka Jurić
Svoju 25. obljetnicu crkvenoga vjenčanja, u
Wettingenu u crkvi svetog Sebastijana svečanom
sv. misom, proslavili su 15.09.2007. godine
Drago i Ivanka (rođena Tadić) Jurić.
Obitelj Jurić stanuje u Wettingenu. Crkveno
su vjenčani u Sanskom Mostu 21. kolovoza
1982. godine. U Švicarsku su došli 1990. Imaju
dvoje odrasle djece: Mario i Marina. U pratnji
svoje djece, bliže rodbine, prijatelja i radnih
kolega došli su u crkvu i na svetoj misi, koju
je predvodio fra Ilija Šaravanja - misionar iz Aaraua, iskreno zahvalili
Bogu i ljudima za skladan zajednički život i životni uspjeh. Nakon blagoslova
prstenja i obreda što ga crkva predviđa za ovaj jubilej nastavili su
proslavu i veselje u dvorani. Uz sve izgovorene čestitke želimo im dobar,
veseo i sretan bračni život u budućnosti.
Čestitamo!
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
Tihomir i Vesna Živković
U nedjelju na redovitoj sv. misi u Wettingenu,
23.09.2007. obitelj Tihomira i Vesne (rođene
Karliček) Živković imali su sv. misu zahvalnicu
za 25. godina sretnog bračnog života.
Vjenčani su u crkvi sv. Nikole u Vinkovcima
18.09.1982. godine. Tihomir je došao u
Švicarsku 1987,a Vesna godinu dana kasnije.
Rodili su troje djece: Tihana,
Ivan, Adrijana. Na ovoj svetoj misi su obnovili svoje vjenčanje i blagoslovili
prstenja te ih jedno drugom velikodušno predali kao i prije 25.
godina. Imaju svoju malu tvrtku »Renovatio« u Wettingenu. Naša HK-
Misija njezino osoblje i zajednica koja se redovito okuplja u Wettingenu
izrazila je iskrene čestitke i zaželila svečarima, jubilarcima sretno putovanje
i veliki uspjeh u zajedničkom životu i budućnosti!
Čestitamo!
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
Ivan i Anica Đaković
Ivan je molio: »Blagoslovljen si Gospodine, jer
sam po tvom daru Anicu uzeo za svoju suprugu!«
Zatim je molila Anica: »Blagoslovljen si,
Gospodine, jer sam po tvom daru Ivana uzela
za svog supruga.« Tako su molili za vrijeme
svete mise 16. rujna 2007. u crkvi sv. Michaela
u Baselu za svoju 25. obljetnicu braka - u zajedništvu sa svojom djecom,
zajedništvu braće, prijatelja i sumještana. Misno slavlje je predvodio fra
Petar.
Ivan i Anica rođena Klarić su se vjenčali u Babinoj Gredi, 21. 08. 1982.
godine. Oboje su rođeni u Babinoj Gredi. Poznaju se iz djetinjstva i skupa
su išli preko njiva do škole. Bili su to prekrasni dani! Nakon vjenčanja
došli su u Basel, u Švicarsku. Dnas žive u Binningenu. Imaju dvoje djece:
Kristiana i Mateu. »Bože, zahvalni smo ti za naših 25. godina zajedništva,
za našu djecu koju si nam darova, za prijatelje. Hvla ti za našu obitelj,
braću, sestre, prijatelje koji su uvijek uz nas. Hvala! Hvala ti da smo uza
sve poteškoće i križeve, ali i radosti, ostali vjerni Tebi, Bože, i jedno drugome,«-
riječi su slavljenika.
Navečer - uz večeru – slavljenici su nastavili svoje slavlje sa svojom djecom
i prijateljima.
U ime misijske zajednice Basel slavljenicima želim Božji blagoslov u
daljnjem zajedničkom životu i u želji da i dalje budu svjedoci otajstva
ljubavi koja je Isus Krist.
Čestitamo im!
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
Luka i Mara Gudelj
U krugu svojih najdražih, rodbine i
prijatelja, proslavili su 25-tu obljetnicu
braka Luka Gudelj iz G. Svilaja i Mara
r. Glavaš iz Potočana. Vjenčali su se godine
1982. u D. Svilaju.
Uz čestitke za sretan i blagoslovljen
daljnji život koje su stizale sa svih strana, najradosnija je ona koju im je
uputio njihov sin Roberto. Želeći im obilje Božjega blagoslova i mi im
čestitamo!
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
Slavko i Danica Barać
U nedjelju, na glavnoj misijskoj sv. misi
u Wettingenu, 23.09.2007. godine obitelj
Slavka i Danice (rođene Kafadar) Barać
imali su sv. misu zahvalnicu za skladnih
i uspješnih 25. godina bračnog života. Sv.
misu je predvodio i nagovor održao fra
Ilija Šaravanja -misionar. Slavko i Danica su vjenčani u crkvi sv. Franje
u Gučoj Gori 09.05.1982. godine. Prije vjenčanja Slavko rodom iz župe
Brajkovići je radio u Švicarskoj a od vjenčanja do danas obitelj Barać
je živjela i radila u Bruggu i Windischu. Rodili su šestero djece: Petar,
Pavao, Marija, Ana, Julija, Franjo i Petar je već oženjen i imaju dvoje
unučadi. Obitelj Barać je redovito svake nedjelje na svetim misama u
Buchsu ili Wettingenu. Nakon blagoslova prstenja i obnove vjenčanja
našim slavljenicima svojim čestitkama pridružio se čitav puk u crkvi.
Ovoj brojnoj obitelji izražavamo iskrene čestitke na uspješnom životu i
zahvaljujemo što se nisu bojali života i što su velikodušno rađali i djeci
život davali.Roditeljima slavljenicima i djeci kao i unučadi želimo sretnu,
veselu, dobru i uspješnu budućnost i radostan zajednički život.
Čestitamo!
SREBRENI JUBILEJ BRAKA
Tomislav i Ana Vukadin
U nedjelju, 23. rujna, u crkvi Bruder Klaus
u Liestalu, bračni par Tomislav Vukadin i
Ana, rođena Brzović, za vrijeme nedjeljne
redovite mise, proslavili su 25. obljetnicu
svoga braka u zajedništvu trojice sinova
Ivice, Kristijana i Gorana, njihovih supruga
i misijske zajednice u Liestalu. Misno slavlje je predvodio fra Petar
Topić. Slavljenici su molili: »Blagoslovljen si, Gospodine, jer smo po
tvome daru uzeli jedno drugo i uzajamnu ljubav vjerno čuvali i jer si ti,
Gospodine, dobrohotno bio uz nas i u dobru i u zlu!« Da je Gospodin
čvrsti temelj njihove obiteljske zajednice to svjedoče svojim redovitim
dolaskom na sv. misu skupa sa svojim sinovima i nevjestama. Tomislav
i Ana vjenčali su se 26. rujna 1982. godine u Šujici kod Tomislavgrada
u crkvi sv. Ante Padovanskog vrlo mladi u 21. odnosno 20-oj godini
života. U Švicarsku su dosli prije 20 godina sa svoja tri sina koji
su se također vrlo mladi oženili i svi lijepo i u skladu žive i u svojim
brakovima i u zajedništvu s roditeljima. Međusobno bračno i obiteljsko
zajedništvo sačuvano je i izgrađeno zahvaljujući roditeljskoj ljubavi
prema djece zbog kojih majka Ana, iako je medicinska sestra, nije radila
dok djecu nije podigla na noge i zahvaljujući Božjoj ljubavi koju
svjedoče svojim kršćanskim životom. Sa slavljem se nastavilo uz večeru
sa svojom djecom i prijateljima.
U ime misijske zajednice Basel slavljenicima želim Božji blagoslov u
daljnjem zajedničkom životu i u želji da i dalje budu svjedoci otajstva
ljubavi koja je Isus Krist.
Čestitamo im!

MEđUGORJE
Stranicu uređuje: fra Branko Radoš
18. Mladifest
U Međugorju je od 1. do 6. kolovoza održan 18. međunarodni
molitveni susret mladih. Ovaj zasigurno jedinstven događaj u
životu Crkve privukao je brojne mlade i one koji se tako osjećaju.
Predstavljamo vam u slici i riječi ovaj susret.
DIJALOG
u obitelji
SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE
Osmi međunarodni seminar za
bračne parove održat će se u
Međugorju od 31. listopada do
3. studenoga 2007. godine. Tema
seminara je: Dijalog u obitelji.
(»Draga djeco! Molim vas da
počnete mijenjati svoj život u
obitelji. Neka obitelj bude skladni
cvijet koji ja želim dati Isusu.« -
Gospina poruka, 1. svibnja 1986.)
Gospina poruka
25. kolovoza 2007.
»Draga djeco! I danas vas pozivam na
obraćenje. Neka vaš život, dječice, bude odsjaj
Božje dobrote a ne mržnje i nevjere. Molite,
dječice, da vam molitva postane život. Tako
ćete u vašem životu otkriti mir i radost koju
Bog daje onima koji su otvorena srca prema
Njegovoj ljubavi. A vi koji ste daleko od
Božjeg milosrđa obraćajte se da se Bog ne
ogluši na vaše molitve i ne bude vam kasno.
Zato u ovom milosnom vremenu obraćajte se
i stavite Boga na prvo mjesto u vašem životu.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.«
Na susretu je sudjelovalo oko 40.000 mladih iz 58 zemalja. Na otvaranju susreta predstavnik
svake zemlje je izrazio dobrodošlicu i pozdravio prisutne. 23 prevoditelja su cjelokupni prgram simultano
prevodili na 15 jezika.
Mladima su govorili: članovi glazbene skupine «Cardiak Move» iz Autrije, Ivan Ursić – novinar
iz Splita, Mons. Domenico Sigallini – biskup Palestrine kod Rima, Andreas Csokai – neurokirurg
iz Budimpešte, o. Augustini iz Indije, G. Lac – poslovni čovjek iz Vijetnama, Bern Posselt – poslanik u
Europskom parlamentu, predstavnici zajednice «Nouvi orizonti», sestra Elvira, Marino Restretto – glazbenik
i glumac, o. Daniel-Ange, međugorski vidioci ...
Svake večeri svetu misu je slavilo oko 450 svećenika. Mladomisnički blagoslov podijelili su
ovogodišnji mladomisnici: fra Ivan Landeka, fra Mate Logara i fra Đani Kordić. Svete mise su predvodili
i propovijedali: fra Ivan Sesar - provincijal, fra Drago Vujević, fra Mario Knezović, fra Miro Šego,
fra Branko Radoš i fra Ljubo Kurtović.
Svaku večer molila se krunica, slavila sveta misa i bilo euharistijsko klanjanje. Molilo se
svaku večer na 24 različita jezika. Organizirano je bilo i cjelonoćno klanjanje.
Održana je veličanstvena više kilometarska procesija sa svijaćama. Predstavnici
mladih nosili su zastave s natpisima zemalja sudionica.
U kasnim večernjim satima održane su i dvije zanimljive poučne predstave koje su
priredili bivši ovisnici - članovi zajednica «Milosrdni otac» i «Cenacolo».
Sviranjem i pjevanjem na pobožnost je poticao i uveseljavao zbor i orkestar s oko
stotinjak mladih.
Susret je završio na blagdan Preobraženja na brdu Križevcu slavljem svete mise u 5 sati
ujutro. ■
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 31

Sasvim slučajno nalazim DVD Thompsonovog koncerta na Maksimiru
prošlog 17. lipnja, nije me dugo bilo kući pa nisam ni znala da
ga imamo doma. Ne mogu propustiti priliku da odmah ne vidim
kako je to tamo bilo. Trnci me prolaze dok slušam uvod, tisuće ljudi se
okupilo taj dan, mislim se: „Bože vidi koji smo!“ Evo je, stiže i ona suza
koja će mi uskoro kliziti niz obraz, tolika je snaga Markovih pjesama, stihova
i melodija, da je jednostavno neizbježno. A onda primjećujem da na
TV ekranu prikazuju Marka, njegove oči su zasjajene od one iskrenosti
koja prenosi, ja vjerujem, njegovu zahvalu i ponos na tu rijeku ljudi koja
stoji ispred pozornice. Ta me suza prisjeti da sam ja ista, prije nekoliko
mjeseci, u Luzernu, ogrnuta stijegom, skakala i pjevala s Markom te pjesme.
Svaki njegov koncert je velika emocija, buđenje osjećaja, prisjećanje
na ono što je bilo i što je danas. No, ovo što danas poslijepodne gledam
nešto je sasvim drugo. Koliko ljudi je samo čekalo pod tom kišom, pojedini
su čak u Zagrebu čitava 2 dana, a da se nitko nije pobunio, svi su
strepili i samo jedva čekali kad će stići taj trenutak: da Marko i „njegovi“
iziđu na pozornicu i da se protrese cijeli Maksimir s „početkom“. Ljepota
koju vidim u našem narodu je nešto neopisivo, ponos mojih korijena i
Vjera koju imam je ono što bih voljela da svakom prenesem, iz tog razloga
danas ovo čitate. Zato su se naši roditelji, naša braća, sestre, sinovi,
rodbina, susjedi, poznanici, borili, da bi mi u današnje vrijeme mogli iz
svega glasa pjevati „nije nas ostavio Bog“. Bog i Vjera su oduvijek i biti
će zauvijek naša podrška, zato Bogu hvala što smo se izborili za ono što
imamo i što jesmo.
Istina jest da su mnoge kritike upućene Thompsonu i ovom spektakularnom
koncertu. Mogu shvatiti te ljude, ali do jedne granice.
Zar smo se borili da bi danas pljuvali na svoje? Da bi olako zabo-
32 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Za šaRMaNtNIJU cRKVU
Uređuje i poziva na suradnju: fra Ivan Prusina
Lupi petama i reci Evo i mene!
ravljali koliko tisuća duša je u raju? Koliko je samohranih majki? Koliko
je siročadi? Koliko invalida, nestalih, koliko tijela bez imena? Tko može
zaboraviti Vukovar? Spisak bi se mogao nastaviti… Nažalost, neki od nas
neće ili nemogu, ili jednostavno izbjegavaju odgovore na ta pitanja...
Svijetom vlada svakakva glazba, grupe koje se stvaraju u medijima
i koje nam gotovo svaki dan nude internet, televizija i radio,
pričaju i promoviraju ideale koji su izvan morala, koji nemaju veze
sa kršanskim životom, koje jednostavno ne bih voljela da moje dijete
sutra sluša i da mu to bude uzor kroz život. Dok se s jedne strane s time
suočavamo, s druge strane imamo pjevače koji nam nude Moral, Ljubav,
Vjeru i Domovinu. Thompson kaže da je teško ići poštenim putem. »Sve
što nam je vrijedno stekli smo zajedno«, zato »UZMIMO U RUKE SUD-
BINU I SREĆU«, jer samo tako ćemo moći hrabro koračati u bolje sutra,
možemo samo tako sačuvati naše domove, naše kopno i naše prelijepo
more Jadransko.
Ako 55 tisuća ljudi iz jednog glasa pjeva na Maksimiru, svatko
od tih hrvatskih domoljuba, a ne nacista ili fašista, može učiniti
puno za svoju domovinu. Koliko nas je u Lijepoj našoj, koliko u
BiH, u iseljenistvu, pa kad sve zbrojimo, nije li nas dovoljno da uzmemo
u vlastite ruke tu sudbinu? Ranko Boban pjeva: „Ponosna moja je zemlja“.
Dajmo da naša djeca i unučad i još oni koji će doći poslije njih, to isto
budu govorili, dajte da ne zaborave svoje korijene, dajte da s ponosom
koračamo svijetom, baš onako kako smo zaslužili nakon tolikih suza i
tolike krvi prolivene. Svatko brani svoje, a mi volimo ono što je naše! ■
Foto:Lovrić
Andrea Ćurković
I GIBONIJU
JE VJERA
VAŽNA
Prigodom 31. Rumenog lista, večernji list je
posvetio cijelu stranicu tom događaju, a na
njoj nalazimo i sljedeće:
Kako je Giboni dio života proveo
u Berlinu, rekao je da može dobro
razumijeti naše ljude u iseljeništvu
i zna koje su njihove potrebe i
želje. Doznajemo također da, iako
to nije bilo teško razumijeti s obzirom
na to koliko je taj hrvatski
umjetnik pomagao dobrotvorne
akcije, da mu je vjera jako važna.
Njemu su vjeru prenijeli roditelji.
»Odrastao sam razvijajući
pobožnost i povezanost s Bogom«
– kazao je Giborni.
(Večernji list, 26.9.07, Uz kardinala Puljića
2000 mladih Hrvata)

Za VašE ZDRaVlJE
Kakvo Vam je samopouzdanje?
Jedna od najvažnijih vrlina i sposobnosti svakoga pojedinca
je zdravo samopouzdanje i vjera u sebe i svoje sposobnosti.
Takove osobe znaju što mogu i što žele i znaju da mogu
ostvariti ono što žele. Zdravo samopouzdanje temelji se na
poznavanju samoga sebe i svojih vrlina i kvaliteta. Osobe
koje krasi vrlina samopouzdanja one sebe prihvaćaju bezuvjetno
onakve kave jesu, s manama i sposobnostima i
vrlinama koje ih krase.
Osobe s niskim samopouzdanjem imaju
negativno mišljenje i sliku o sebi.
Najčešće posljedice niskog samopouzdanja
su povećana strašljivost, osjetlljivost na
stres, naglašena im je emotivna ranjivost,
često su usamljene, zbog čega takve osobe
s vremenom upadaju i u depresiju. Osobe
s niskim samopuzdanjem često imaju
problema sa zdravljem, na poslu, u odnosima
s drugim ljudima i u braku, vječne
su žrtve. Obično takve osobe podcjenjuju
svoje sposobnosti, što ih sprječava u ostvarivanju
svojih mogućnosti u školi, na
poslu, u životu. Pa ako im ponekad nešto i
uspije, to obično pripisuju stjecaju povoljnih
okolnosti a ne svojim sposobnostima
ili naporima, umanjujući na taj način svoje
postignuće. A ako u nečemu nisu uspjele
osobe s niskom razinom samopouzdanja
to smatraju da je zbog toga jer su nesposobne,
glupe, tada su obično strogi prema
sebi, unaprijed »prorokuju« svoj neuspjeh.
Takve osobe donose odluke i ponašaju se
prema potrebama i zahtjevima drugih, a
ne prema onome što bi oni sami htjeli.
Kako nastaje zrdavo samopouzdanje?
Zdravo samopouzdanje nastaje i raste
već od malih nogu i razvija se kroz cijeli
život. Temelji zdravoga samopouzdanja
su postavljeni već u djetinjstvu. U načelu,
one osobe koje su se u djetinjstvu osjećale
ljubljene, respektirane, prihvaćene, u obitelji,
od prijatelja ili u školi, ako su primale
pohvale i ohrabrenja, razvijaju zdravo
samopouzdanje. Prema istraživanjima
najsigurniji način stvaranja zdravoga samopouzdanja
su roditelji koji i sami imaju
zdravo samopouzdanje i služe svojoj djeci
kao model/primjer. Pored roditelja koji
svoju djecu prihvaćaju, pohvale, nagrađuju,
saslušaju, s poštovanjem razgovaraju sa
svojim djetetom, posvećuju mu dovoljno
pažnje i ljubavi, roditelji koji vjeruju u do-
brotu i sposobnost svoga djeteta, također i
pozitivna iskustva i uspjesi u školi, dobro
društvo i pouzdana prijateljstva, čine temelj
za razvoj zdravoga samopouzdanja.
Kako nastaje nisko samopouzdanje?
Istraživanja u psihologiji ukazuju da uzroke
niskoga samopouzdanja treba tražiti
u ponašanju važnih osoba u našem djetinjstvu.
Osobe koje su u djetinjstvu od
strane roditelja, braće, sestara, učitelja
…, stalno bile kritizirane, ako su na njih
stalno vikali ili ih tukli i zapostavljali, ili
pak pretjerano razmazili, već u djetinjstvu,
ali i kao odrasli, osjećaju se nesigurno,
nedostaje im samopouzdanja. Obično su
u djetinjstvu takvim osobama roditelji
postavljali mnoga ograničenja i kažnjavali
ih kad nešto nisu učinili kako se to od njih
zahtijevalo. Nažalost, najčešća kazna je
bila uskraćivanje ljubavi. Osobe koje su to
doživjele osjećaju se bezvrijedne, neljubljene,
neprihvaćene, nepoželjne, odbačene.
Na temelju takvoga iskustva, osobe s niskim
samopouzdanjem počinju malo pomalo
same sebe osuđivat, same počinju
biti uvjerene da nisu dostojne ljubavi, da
su pune mana i nedostataka, da su nesposobne
i u biti loše, i žive u uvjerenju, da
je to što im se događa i što osjećaju njihova
krivnja. Doživljenu strogost, osude,
kritike itd. s vremenom sami na sebe
primjenjuju. Njima vlada stid, strah, bojazan
i osjećaj krivnje, samo vide negativne
posljedice svoga ponašanja i rada, uvijek
su u iščekivanju što će im se loše dogoditi,
te na taj način sami sebe blokiraju i još više
smanjuju, ruše svoje samopouzdanje.
Kako postići zdravo samopouzdanje?
▶ Osobama niskoga samopouzdanja se
preporuča da najprije uvide i budu svjesne
na koji način je nastalo i na koji način oni
sami ruše svoje samopouzdanje.
▶ Počnite mijenjati sliku o sebi i vjerujte
da se možete promijeniti. Jedan od najglavnijih
koraka na tome putu jest da počnete
cijeniti i voljeti sami sebe. U tu svrhu je
važno da napravite popis od pet primjera
što vam je u životu uspjelo, što je bilo pozitivno,
i tu listu češće pročitajte.
▶ Također se preporuča da nekoliko tjedana
vodite dnevnik o svemu što Vam u
svagdašnjem životu uspijeva (npr. nekoga
nasmijati, spremiti dobro jelo itd.). Posebno
je važno da se za svaki i najmanji uspjeh
nagradite i sebe pohvalite i ohrabrite.
▶ Odbacite strogost prema sebi i uništavajuću
kritičnost i negativnost. Razvijte
pozitivna uvjeranja o sebi. U tu svrhu
dozovite si pred oči barem tri svoje sposobnosti
i kvalitetne osobine (npr. imam
lijep osmijeh, dobar sam kuhar, pouzdana
sam osoba itd.). Zamolite nekoga iz Vaše
okoline tko Vas dobro poznaje, da Vam
nabroji barem Vaše tri pozitivne osobine.
Tu listu nosite sa sobom i pročitajte ju 2-3
puta dnevno.
▶ Tražite i otkrijte pozitivna iskustva u
društvu pozitivnih ljudi, okružite se ljudima
koji Vas hrabre i pohvale, i koje Vi
pohvalite i hrabrite. Ne dozvolite da vas
tuđa kritika zaustavi u ostvarivanju vaših
ciljeva. Dobro je da si svjesno predočite da
ima ljudi koji su vam pozitivno okrenuti.
U tu svrhu prisjetite se situacija u kojima su
ljudi prema Vama bili nakloni, ljubazni, koji
su Vas respektirali i pomagali Vam, ili Vam
u svagdanjem životu sve to i sada nude.
▶ Budite svjesni da se pogled na sebe,
upoznavanje sebe, i pozitivno mišljenje o
sebi ne postiže od danas do sutra, nego korak
po korak i upornim radom. ■
Zdravo samopouzdanje i svako dobro
želi Vam Frane Vugdelija
franjo.vukdelija@kathbern.ch
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 33

POVRATNICI
Ante i Nevenka (Marija) Akrap
Početkom srpnja 2007.
Ante i Nevenka (Marija)
Akrap su se vratili
u domovinu. Ante je
došao u Švicarsku
1989. gdje je radio na
građevini u Escholzmatt-u
i u Sursee-u na
izradi fasada. 1995. sklopio je kršćanski brak s
Nevenkom r. Pavić iz Rašeljaka. Te iste godine
Nevenka je došla u Švicarsku. Ante i Nevenka
se vraćaju u Split gdje su sagradili svoj obiteljski
dom i tu žele otvoriti samostalno građevinsko
poduzeće za izradu fasada. Bili su vrijedni
članovi naše misije i uvijek spremni za suradnju.
Pozdravljajući se s fra Stankom i s. Berhmanom
uputili su pozdrav svim članovima
naše misije uz želju da ih posjetimo i budemo
dragi gosti u Splitu. Velika im hvala na suradnji
i vedrom raspoloženju koje su trajno zračili.
Nevenki i Anti želimo brzo snalaženje, mnogo
uspjeha u poslu i obilje Božjeg blagoslova u
njihovom budućem životu!
Mato i Nevenka Dujak
Dok se ovih dana naši prijatelji
i poznanici vraćaju
sa ljetnih odmora, mi se
sa radošću spremamo za
povratak u Hrvatsku. Mato
Dujak (1964) i Nevenka
rođena Kovač (1965) oboje
rođeni u Srnavi, općini
Odžak, vraćaju se u Sl.
Brod. Vjenčali su se 1986. u
župi Potočani. Iz vjerskog i
skladnog braka rodila se kćerkica Ana Maria
1998 u Thunu. Nakon 21 godine života i rada u
Švicarskoj, velika im je želja bila, ostatak svog
života provesti u domovini.
Obitelj Dujak je podjednako aktivno sudjelovala
u nedjeljnim sv.misama kao i u misijskoj
zajednici Thun.
Oglasi
• najpovoljniji krediti
za naše građane
u Švicarskoj
• sve informacije
na Vašem jeziku
• odobravamo kredite
i umirovljenicima
• najbolje osiguranje
kredita (i kod
nezaposlenosti)
Naši krediti govore
Vašim jezikom
Branimir Petranović
Natel 079 430 32 83
Tel. 052 624 03 54
Fax 052 624 03 48
www.makafi nanz.ch
info@makafi nanz.ch
34 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Kirchhofplatz 12
8200 Schaff hausen
Andrija i Bernardica Kozić
Gotovo da smo iznenađeni kada ispraćamo
u Domovinu obitelj s maloljetonom djecom.
Upravo se to dogodilo hrvatskoj zajednici u
Ticinu kada je ispraćala obitelj Kozić. Andrija
je rođen 15. listopada 1965. u G. Tramošnici a
Bernardica r. Miličević rođena je 28. prosinca
1969. u Srednjoj Slatini. Vjenčali su se u crkvi
Gospe od Anđela u G. Tramošnici 29. listopada
1988. Slijedeće godine, točnije 6. ožujka 1989.
dolaze u Švicarsku. Godine 1991. rodila im
se najstarija kćerka Magdalena, Juraj se rodio
1995., Josipa 1998. i najmlađi Petar 2002.
Živjeli su kršćanski i prakticirali su svoju vjeru
te su im djeca i obitelj bili uvijek na prvom
mjestu. Hrvatska zajednica u Luganu je u njima
imala vrijedne suradnike, a djeca su, već prema
uzrastu, sudjelovala u liturgiji kao ministranti i
čitači. Veliki je gubitak za jednu ovakvu zajednicu
izgubiti tako vrijedne suradnike, ali ipak
se radujemo njihovoj odluci i hrabrosti. Bernardica
se s djecom vratila u ljeto godine 2006.
u Osijek, a Andrija je sredio sve što je trebalo
te se i on pridružio obitelji u ljeto 2007.
Bilo im sretno u ravnoj Slavoniji i neka ih prati
Božji blagoslov i zagovor Marije Kraljice Mira,
a svojim primjerom možda mogu ohrabriti i
mnoge druge. Hvala vam za sve!
»
Pajo Kanižaj
Marko Cvitkušić
i Dražan Mioč
Vaši partneri
u pitanjima
financija
i osiguranja
Prelijepa naša
od najmlađih đaka
do najstarijih baka,
od mornara
do slavonskih snaša
prelijepa
Lijepa je naša!
• analiza vaših postojećih
polica osiguranja
• osiguranja za osobe i firme
• hipotekarni i privatni krediti
• osnivanje firme i vođenje
poslovnih knjiga
• ispunjavanje poreza
Veritas Consulting GmbH
Badenerstr. 682 • 8048 Zürich
T 043 321 93 93 • F 043 321 93 94
www.veritas-consulting.ch
ivicwerbung.ch
Nikola i Ivana Matić
U nedjelju 24. 6. 2007.
na svečanoj svetoj
misi, tiho i nečujno,
po zadnji puta bili
su prisutni na službi
Božjoj u našoj misiji
da bi već idućeg dana
napustili Švicarsku i
vratili se u Domovinu. Vratili su se u Hrvatsku,
u Dugo Selo. Porijeklom su iz Letnice sa Kosova,
čuvenog mjesta i velikog Gospina svetišta.
A živjet će u blizini Zagreba među svojima koji
su se tu nastanili.
Nikola i Ivana su mladi i zato nam je posebno
drago da se jedna mlada obitelj vraća kući. On
se rodio 1976. godine a njegova supruga Ivana
2 godine kasnije, a rođena je i odrasla u obitelji
Andrejić. Njih dvoje uzeli su se u Letnici 10.
08. 1996. te rodili dvoje djece: Marinu (koja je
ove godine bila prvopričesnica) i Marija. Ivana
je u Švicarskoj od 1994. a 1997. došao je i Nikola.
Živjeli su u mjestu Sierra.
Mi smo siromašniji za jednu obitelj ali je Domovina
bogatija za jednu mladu obitelj!
Andrijana Azinovic
Andrijana se rodila u švicarskom
Zweisimmenu u bernskom
kantonu, da bi se nakon
godine dana, s roditeljima Andrijom
i Ankicom te bratom
Tomislavom, preselila u Thun.
Tu je pohađala osnovnu i srednju
skolu, te počela i raditi.
Stalna želja vratiti se u Lijepu
našu i tamo studirati konačno
je ovoga ljeta postala stvarnost. Upisala je studij
germanistike u Osijeku, ali želi upaliti ognjište
obiteljske kuće u Vinkovcima, u čemu je dobila
podršku svoje obitelji, ali i divljenje mnogih,
koji su je zajedno s misionarom fra Gojkom
ispratili 23. rujna u Thunu.
Prigodan dar i pjesmarica iseljene Hrvatske
«Slavimo Boga», samo je mali znak pažnje i
zahvalnosti dotične zajednice, čiji je bila stalni
i aktivni član.
www.kordic.ch

AHV
SOcIJalNa SlUžBa Starosno i nasljedno osiguranje
MINTEGRA, Migration-Integration
Starosno i nasljedno osiguranje (AHV)
II. DIo
Starosne mirovine kod bračnih parova
Ukoliko samo jedan bračni partner ispunjava
uvjete za starosnu mirovinu, njemu se mirovina
obračunava na osnovu njegovih doprinosa
AHV tj. njegovog individualnog konta.
Kod bračnih parova kod kojih oboje ispunjavaju
uvjete za starosnu mirovinu, mirovina je
plafonirana.To znači da iako su oboje cijeli svoj
radni vijek redovito uplaćivali doprinose za
AHV, mogu dobiti minimalno CHF 2’210.-, a
ako su dodatno zarađivali još i prosječno oko
CHF 79’ 560.- tada maksimalna mirovina njih
oboje ne može iznositi više od CHF 3’315.
Do plafoniranja starosne mirovine kod bračnih
parova ne dolazi ako oni žive odvojeno na osnovu
sudske odluke ili ako jedan bračni partner
ima pravo na starosnu mirovinu, a drugi prima
polovicu ili četvrtinu invalidske mirovine.
Dodatne mirovine
Pravo na dodatnu mirovinu AHV imaju osobe
koje su prije AHV mirovine dobivale istu od
invalidskog osiguranja.
Dječje mirovine dobivaju svi koji primaju AHV
mirovinu a imaju djecu mlađu od 18 godina ili
ako se djeca dalje školuju do njihove 25 godine.
Dodatna primanja (Ergänzungsleistungen)
Mogu dobiti umirovljenici čije AHV/IV mirovine
ne pokrivaju osnovne životne potrebe.
Hoće li ih i koliko dobiti, ovisi o životnim uvjetima
pojedinca. Mogu ih dobiti samo osobe
koje već neprekidno 10 godina žive u Švicarskoj
s dozvolom boravka. Definitivnim odlaskom
u inozemstvo ili boravkom više od 3 mjeseca,
gubi se pravo na dodatna primanja.
Udovice stječu pravo na stalnu mirovinu kada
u trenutku smrti supruga imaju jedno ili više
djece. Ako nema djece, udovica dobiva mirovinu
ukoliko je navršila 45 godina života i ako je
bila u braku s preminulim najmanje 5 godina.
Udovci stječu pravo na mirovinu samo ako su
ostala djeca mlađa od 18 godina.
Visina udovičke mirovine je 80%odgovarajuće
starosne mirovine preminulog partnera.
Stalnu mirovinu imaju i rastavljene udovice
ako ispunjavaju sljedeće uvjete:
▶ ako žive s djecom u zajedničkom kućanstvu i
ako je brak trajao najmanje 10 godina
▶ ako su navršile 45 godina i najmlađe dijete
nije još punoljetno (nije važno koliko je brak
trajao)
▶ ako je brak trajao najmanje 10 godina i do
rastave je došlo nakon njezine 45 godine
Djeca imaju pravo na mirovinu nakon smrti
oca ili majke u iznosu od 40% od mirovine
preminulog roditelja i to do navršene 18., ili
ako su na školovanju do navršene 25. godine
života. ■
Naredbe u slučaju smrti
«Radi kao da ćeš sto godina živjeti, a moli
Boga kao da ćeš sutra umrijeti.», rekli bi često
stari ljudi. Mudrost te izreke uvidimo tek u
iznenadnoj smrti nama poznate osobe. Smrt je
neizbježiva realnost života, a nitko ne zna, gdje,
kada i pod kojim uvjetima ga može ona zateći.
Osim duhovne pripreme, treba voditi računa i
o svojim najbližima koji ostaju iza nas. Treba
razmisliti o čemu bi se trebalo porazgovarati i
dogovoriti, primjerice:
CRKVENE KNJIGE
NEĆE SE VIŠE VODITI U MISIJAMA
Prema odluci Švicarske biskupske konferencije, a sljedeći odredbe Crkvenog prava, sve
službene crkvene knjige kao što su MATICE KRŠTENIH I VJENČANIH, od 1. siječnja 2008.
neće se voditi po našim misijama, već po švicarskim župama na čijem se području budu
obavljali sakramenti krštenja i vjenčanja. To praktično znači da hrvatski misionari za sve
krštene i vjenčane od tog datuma, neće biti više nadležni za izdavanje krsnih i vjenčanih
listova, već mjesna švicarska župa u kojoj je krštenje i vjenčanje obavljeno.
Međutim, za sve krštene i vjenčane do 30. 12. 2007. misije će kao i dosad moći izdavati
krsne i vjenčane listove. Pripominjemo, da ova pravila odvazda vrijede za sve strane misije
u Švicarskoj (»missiones cum cura animarum«), a da su HKM u Švicarskoj posljednje od
svih koje će se ubuduće početi držati ovih crkvenih odredaba.
!
Finacijsko zbrinjavanje najbližih
Od čega će živjeti obitelj poslije Vaše
smrti? Razmisliti treba li napravit bračni
ili ugovor o nasljedstvu u korist bračnog
druga. Ako živite nevjenčano, posebice
ako imate zajedničko dijete, raspitajte se
kod mirovinskog osiguranje za moguće
povlastice u korist partnera.
Punomoći i izjave
Provjerite da li Vaš bračni drug ima
punomoć za Vaš konto od plaće i važi li
poslije Vaše smrti. Ako želite eventualno
darovati svoje organe, onda to recite svojoj
obitelji i uvijek nosajte sa sobom «Spenderausweis».
Kakav sprovod želim?
Malo tko voli govoriti o svom sprovodu.
Međutim veliko je olakšanje za obitelj ili
rodbinu ako znaju naše želje i potrebe,
primjerice kakav pogreb, kojeg svećenika
želimo. Zato je važno sve to napisati.
oporuka
Tko razmišlja o svojoj smrti obično i želi
odrediti, tko će što naslijediti. To možete
napisati u oporuci koju možete u svako
doba promijeniti, jer uvijek nova oporuka
zamjenjuje staru. Zato je važno napisati
datum. Oporuke se uvijek pišu rukom.
Ne zaboravite potpisati, te staviti mjesto i
datum.
Važno je da ste sigurni da će nasljednici
naći oporuku kao i sve ostale važne isprave.
■
†
IM MEMORIAM
FRA JOZO VASILJ
prijatelj čovjeka, svećenik, profesor sociologije,
misionar, provincijal
Smrt ga zateče u službi u nedjelju, 16. rujna 2007.
dok se pripremao za slavlje velike sv. mise. Živio
je doslovno do kraja za Boga i za čovjeka! Bio je
nedostižan ali ohrabrujući primjer radosti, vjere,
mudrosti, poniznosti i ljubavi prema bližnjemu.
Znanost ga učini širokim, dobrota dubokim, a vjera u
Krista vječnim. »Bljesnuo je kao meteor, zaparao nebom
i ostavio iza sebe svijetli trag u tolikim srcima.«
Tješi nas što znamo da je stigao k ocu i što kao dragulj
na suncu i dalje obasjava put i onima koji neznaju
tražiti pomoć Neba. Fra Jozo, hvala Ti za sve!
Počivao u miru!
Prijatelji i rodbina u Švicarskoj
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 3

Internationale Buslinien
Putujte ugodno!
Polasci iz švicarske za:
• Rijeku-Crikvenicu-Senj-Karlobag-
Zadar-Biograd-Šibenik-Split.
• Otočac-Makarsku-Dubrovnik.
• Zagreb-Varaždin-Čakovec-Ludbreg-
Koprivnicu-Djurdjevac-Viroviticu-
Slatinu-Orahovicu-Našice.
• Kutinu-N.Gradišku-Požegu-Okučane-
Sl.Brod-Sl.Šamac-Županju-Vinkovce-
Đakovo-Osijek.
»» Popust za grupe! »»»» »»»»
Rezervacije i informacije:
EUROLINES Berisha Reisen
Inseliquai 10, 6002 Luzern
E-Mail: info@buslinien.com
Tel.: 041 227 60 60, Fax: 041 227 60 66
Natel: 079 340 47 33
www.buslinien.com
BaRKREDIt - tONI
Vam nudi:
Brzo, povoljno i diskretno!
Za sve zaposlene, umirovljene,
IV rentnere & temporere:
- Kredite & Hipotekarnekredite
- Sve vrste osiguranja
- Prodaja avionskih karata za
sve destinacije svjeta
Svakim danom od 7.00 do 22.00.
Natel: 079 609 91 80
Telefon: 061 851 48 94
Fax: 061 853 06 56
e-mail: barkredit_toni@hotmail.ch
OGlaSI
Bole vas leđa? Glava?
Praksa za manualnu terapiju …
• Medicinska masaža
• Limfna drenaža
• Reflekso-masaža stopala
• Dorn-terapija
• Akupresurna-terapija
• Elektroterapija itd.
Usluge možete naplatiti preko vašeg zdravstvenong osiguranja (Krankenkasse)
ako imate dodatno osiguranje (alternativ/komplementär/ natura) i nije vam
potrebna uputnica (Verordnung) od strane liječnika.
ZÜRICH – SPLIT – ZÜRICH
nur CHF 299.— *
Jeden Sonntag
& Donnerstag
mit
Dubrovnik Airline
Infos:
Tel: 044 341 24 42
Tel: 076 441 00 27
* exkl. Taxen CHF 60.—
Med. Therapie-Praxis
Goran Andrić, medicinski maser FA SRK
Gerliswilstr. 35, 6020 Emmenbrücke
Tel. 041 261 07 40 www.medtp.ch Jeste li podmirili Vaše obveze prema MOVISU?
Ako mi ne podmirimo naše prema tiskari, Vaš oglas
3 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
neće stići na 15000 adresa! Hvala!

Ambulanta opće prakse
... uz liječenje psihičkih, reumatskih i
nutarnjih bolesti
Dr. Mladen Parčina
Siegwartstrasse 9 (kod Migrosa)
6403 Küssnacht am Rigi
telefon: 041/ 850 70 70
U praksi govore i
liječničke pomoćnice hrvatski!
JURIc Versicherungsberatung
Baarerstrasse 75, 6300 Zug
Tel: 041 710 63 37, Fax: 041 710 63 49
Natel: 079 211 15 27
ZORaN JURIc
dipl. pravnik
U suradnji s najboljim osiguranjima Švicarske
pronaći ćemo za Vas najbolje rješenje:
KRAnKEnKASSE, AuTo-, LEBEnS-,
REcHTScHuTZ-, HAuSHALTVERSIcHERunG,
STEuERERKLäRunG
AuToBuSnA LInIjA
Maloprodaja
Badenerstrasse 503, 8048 Zürich
Tel. 044 401 50 80 Fax 044 401 51 01
Veleprodaja
Giessenstrasse 11, 8953 Dietikon
Tel. 044 740 20 70, Fax 044 740 20 77
Velika ponuda domaće robe
i vina vrhunske kvalitete.
Dostava u cijeloj Švicarskoj!
Maestral Luburic GmbH
Office & Lager: Giesenstrasse 11
CH-8953 Dietikon
Tel.: +41(0) 44 740 20 70
Fax: +41 (0) 44 740 20 77
E-mail: info@maestral.ch
www.maestral.ch
Stellamaris Broker GmbH
MARIJAN ŠUMIć
5x Osiguranja • 1x Berater
Sve na jednom mjestu na hrvatskom jeziku.
AUTO -3. SÄULE - ŽIVOTNO,
PRAVNO - KUćNO - FIRME
POREZI CHF 50.00
BESPLATNE INFORMACIJE U VEZI BILO
ČEGA ZA MOJE OSIGURANIKE!
KREDITI
Schlöfflistrasse 5a, CH-8832 Wilen b.Wollelrau
Telefon: 044 687 35 35
Fax: 044 687 35 36
Natel: 079 205 85 60
OSIGURANJE KOJE NEMA POVEĆANJA
ZA NAS STRANCE, INTERESSIERT?
www.stellamaris-broker.ch
info@stellamaris-broker.ch
Mat-Finanz
Kreditno & osiguravajuća agencija u CH
U suradnji s vodećim bankama i najboljim
švicarskim osiguraravajućim društvima
rado Vam nudimo sve vrste osiguranja,
TCS i kredita uz povoljne uvjete.
Naše dugogodišnje iskustvo Vam jamči
sigurnost, kvalitetu, brzinu i diskreciju.
Vaše zastupništvo u Švicarskoj:
Mat- Finanz
Marko Matijević
Bümplizstrasse 9, 3027 Bern
Tel/Fax: +41 (0) 31 992 40 70
Fax: +41(0) 31 535 00 53 -dostupan 24h
Mobilni: +41 (0) 79 653 73 77
E-mail: info@mat-finanz.com
www.mat-finanz.com
OGlaSI
Ambulanta opće prakse
i ginekologije
Dr. med. Marina Boban
Mühlegasse 23
8001 Zürich
Telefon: 044 253 60 20
Praxis und Dialysezentrum
Zürich-City
Dr. med. S. Cicvara Muzar,
Fachärztin FMH Innere Medizin und Nephrologie
Dr. med. J. Quick Eichenberger,
Diplomierte Aerztin Innere Medizin und Nephrologie
Stockerstrasse 48, CH-8002 Zürich,
Telefon: 01 201 56 66
☑ Internistička praksa
☑ praksa opće medicine
☑ liječenje bubrežnih bolesti
☑ priprema za hemodijalizu
☑ prijava za transplantaciju bubrega
☑ savjetovalište za prehranu
☑ liječenje šećerne bolesti
Moderan centar za hemodijalizu
Ferien – hemodijalize za goste
iz inozemnstva.
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 37

KRŠTENJA
Zürich
Ivan Martinović, sin Roberta i Gordane,
23. lipnja 2007. u Winterthuru
Ema Marija Živković, kći Martina i Marijane
r. Dominković, 30. lipnja 2007. u Zürichu, sv.
Feliks i Regula
Iva Anđelić, kći Stjepana i Jadranke r. Jurić,
30. lipnja 2007. u Zürichu, sv. Feliks i Regula
Nina Baran, kći Mate i Luce r. Markelić,
30. lipnja 2007. u Zürichu, sv. Josip
Mario Duvnjak, sin Nike i Kate r. Mišić,
7. srpnja 2007. u Zürichu, sv. Josip
Anastasia Zrakić, kći Jakova i Suzane r.
Salatović, 7. srpnja 2007. u Dietikonu
Iva Madžarević, kći Marjana i Gordane r.
Martinović, 1. rujna 2007. u Zürichu, mis. kap.
Jana Kos, kći Marka i Josipe r. Šanjić,
1. rujna 2007. u Eggu
Ivano Lepan, sin Marijana i Suzane r. Šimić,
1. rujna 2007. u Zürichu, sv. Josip
Nina Mikulić, kći Ivana i Marine r. Grubišić,
2. rujna 2007. u Zürichu, sv. Josip
Julian Sundži, sin Darka i Anite r. Marković,
15. rujna 2007. u Zürichu, misijska kapelica
Lucija Zekić, kći Mate i Ljilje r. Harambašić,
16. rujna 2007. u Zürichu, misijska kapelica
Kristian Černi, sin Saše i Tomislave r. Vukoja,
16. rujna 2007. u Zürichu, misijska kapelica
Basel
Ivona Kaučić, kći Zlatka i Snježane r. Krajc,
10. svibnja 2007. u Baselu (ispravak, a ne 21. lipnja)
Ivana Ćoruša, kći Marka i Ružice r. Radić,
16. lipnja 2007. u Baselu
David Vuleta, sin Ante i Dragice r. Ćuro,
23. lipnja 2007. u Baselu
Niko Pavlović, sin Ivice i Žanele r Vidović,
23. lipnja 2007. u Baselu
Kris Marković, sin Ivice i Slavice r. Tolić,
1. rujna 2007. u Baselu
Lorena Čalić, kći Perice i Gabrijele r. Jukić,
15. rujna 2007. u Baselu
Bern
Sofija Tunić, kći Igora i Olge r. Gegić,
23. prosinca 2006. u Bernu
Luka Eraković, sin Matije i Marine r.
Lukačević, 10. lipnja 2007. u Sibinju
Marina Filipović, kći Marija i Angeline
r. Čuić, 30. lipnja 2007. u Bernu
Antea Radoš, kći Krunoslava i Marije r. Perić,
7. srpnja 2007. u Bernu
Elena-Maria Šteko, kći Marija i Ane r. Križić,
15. srpnja 2007. u Bernu
38 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
Diego Lourido, sin Manuela i Mile r. Andrić,
15. rujna 2007. u Bernu
Karla Mioč, kći Franje i Daliborke r. Isek,
4. kolovoza 2007. u Zagrebu
St. Gallen
Cristiano Lucca Škaro Tomislavov i Christine
r. Mihelčić, 7. srpnja 2007. u Heidenu
Mateo Ljubetić Krunoslavov i Ivane r. Rebić,
22. rujna 2007. u Wilu
Filip Noa Samardžić Krunoslavov i Danijele
r. Milinković, 29. rujna 2007. u St. Gallenu
Luzern
Kain Noel Vidović, sin Stipe i Františke
r. Danova, 17. lipnja 2007. u Luzernu – Matthof
Vanesa Markotić, kći Ivice i Antie r. Garić,
7. srpnja 2007. u Luzernu – Matthof
Silvio Nevistić, sin Dragana i Marijane
r. Garić, 1.rujna 2007. u Luzernu – St. Karl
Julian Dovođa, sin Stipe i Vesne r. Bilješko,
1.rujna 2007. u Luzernu - Matthof
Jana Žilić, kći Momčila i Luce r. Dovođa,
16. rujna 2007. u Luzernu – St. Karl
Sara Žilić, kći Momčila i Luce r. Dovođa,
16. rujna 2007. u Luzernu – St. Karl
David Žilić, sin Momčila i Luce r. Dovođa,
16. rujna 2007. u Luzernu – St. Karl
Sven Matej Bilobrk, sin Danijela i Silvane r.
Farkaš, 29. rujna 2007. u Luzernu – Matthof
Lausanne
Klara Radoš, kći Stipe i Ruže r. Šarić,
20. svibnja 2007. u Fribourgu
Leo Bogićević, sin Dragana i Lucije r. Pranješ,
4. kolovoza 2007. u Lausanni
Graubünden
Andrea Anđelić, kći Ivice i Mariane r. Ćorić
(Trimmis), 24. lipnja 2007. u Churu.
Frauenfeld
Alen Krznarić, sin Slavka i Natalije
r. Tomljenović, 23. lipnja 2007. u Schaffhausenu
David Kralovec, sin Kristijana i Mirjane
r. Sivonjić, 22. lipnja 2007. u Schaffhausenu
Mateo Novosel, sin Dražena i Marine
r. Mršić, 23. lipnja 2007. u Schaffhausenu
Ivona Ćorić, kći Radenka i Dijane r. Čović,
23. lipnja 2007. u Frauenfeldu
Lena Juršetić, kći Hrvoja i Snježane
r. Čmarec, 30. lipnja 2007. u Schaffhausenu
Adrian Matičević, sin Rolanda i Maje
r. Antunović, 7. srpnja 2007. u Schaffhausenu
Matej Đorđević, sin Marijana i Marice
r. Pranjić, 25. kolovoza 2007. u Frauenfeldu
Aargau
Daniel Erceg, sin Pere i Anite r. Rajkovačić
(Spreitenbach), 1. lipnja 2007. u Wettingenu
Dominik Šimić, sin Ante i Lucije Pačak, (Shur)
31. srpnja 2007. u Sl. Brodu
Filip Vuleta, sin Žarka i Dragene r. Petrušić
(Suhr), 8. rujna 2007. u Aarau
Valentina Marić, kći Pere i Ivke Purić (Büllach),
29. rujan 2007. u Lunkhofenu
Bryan Marić, sin Ive i Katarine r. Tolić (Oberlunkhofen),
29. rujna 2007. u Lunkhofenu
Sion
Marko Kukin, sin Frane i Danijele r. Jurić
23. lipnja 2007. u Aigle
Laura Lovrić, kći Tunje i Ljubice r. Božić
1. srpnja 2007. u Vispu (Baltschieder)
Ana – Marija Šteker, kći Miroslava i Milene
r. Tolić, 9. rujna 2007. u Vispu (Baltschieder)
Marija Topolovac, kći Marinka i Stanislave
r. Švabić, 23. rujna 2007. u Zermattu
Zug
Luka Čerina, kći Željka i Kristine r. Milardić,
17. lipnja 2007. u Zugu
Tara Tomić, kći Slavka i Tatjane r. Pavlović,
30. lipnja 2007. u Baechu
Leon Pfister, sin Jana i Marijane r. Kafadar,
30. lipnja 2007. u Baechu
Andrej Klinc, sin Snježane Klinc,
20. srpnja 2007. u Zugu
Mateo Klarić, sin Ivice i Danijele r. Misir,
7. listopada 2007. u Zugu
Ticino
Emma Antonella Mečić, kći Daliborova i
Ružice r. Leutarević, Ascona, 2. rujna 2007.
Nina Leutarević, kći Antina i Marijane r.
Majić, Ascona, 2. rujna 2007.
Solothurn
Laura Nikolić, kći Josipa i Sandre r. Šimić,
8. travnja 2007. u Dullikenu
Noel Jedrinović, sin Vladimira i Vesne r.
Petrić, 4. kolovoza 2007. u Breškama
Gabriel Iko Šimić, Pere i Ivanke r. Knežević,
14. srpnja 2007. u Balsthalu.
Lea Radić, kći Miroslava i Vanje r. Barać,
30. lipnja 2007. na Weissensteinu
Robert Bilogrević, sin Tihomira i Katice r.
Lujanović, 28. srpnja 2007. u Puli
Darija Pavić, kći Slavenka i Jasne r. Ivkić,
26. kolovoza 2007. u Solothurnu
Dario Ilić, sin Pere i Mare r. Iličević,
26. kolovoza 2007. u Dullikenu
Ivan Maras, sin Daria i Blaženke r. Ćorluka,
16. rujna 2007. u Solothurnu
Sami Arifi, sin Adila i Marije r. Labazan,
17. rujna 2007. u Solothurnu
Valentin Niko Ćorić, sin Ivice i Jadranke r.
Jurišić, 23. rujna 2007. u Dullikenu
Giulia Ćorić, kći Smiljana i Silvane r. Di
Prete, 23. rujna 2007. u Dullikenu
Rebeka Pejić, kći Luke i Slađane r. Jazvić,
6. listopada 2007. u Dullikenu

Zürich
NIKO DUvNJAK i KATA MIšIć
7. srpnja 2007. u Zürichu, sveti Josip
DAvOR TUSTONJA i ANTONIJA KELAvA
8. rujna 2007. u Küsnachtu
MARKO GRGIć i MIRA DIčIć
8. rujna 2007. u Zürichu, Herz Jesu Oerilikon
ŽELJKO GUDELJ i ANA KUHAč
15. rujna 2007. u Oberengstringenu
JURE BATUR I STEFANIE PROCH
iz Urdorfa, 28. srpnja 2007. u Zadru, sv. Stošija
MARKO KLJUčEvIć I ADRIANA BUDIMIR-BEKAN
iz Dietikona, 20. srpnja 2007. u Rakitju
ANTONIO IvAN KLIKIć I SANDRA vRANJIć
iz Züricha, 4. kolovoza 2007. u Novoj Gradišci
Goran šPEHAR i Josipa JAKULJ iz Fällandena,
4. kolovoza 2007. u Ivanovcu
Ivan SESAR i Ana SIKIRIć iz Opfikona
11. kolovoza 2007. u širokom Brijegu
Bern
DRAGAN JURIč i JULIJA ANDRIJANIć
25. kolovoza 2007. u Solothurnu
PAvO BAJIć i ANITA TADIć-BAREšIć
22. rujna 2007. u Oltenu
MARIO SUvALJ i MARA KELAvA
29. rujna 2007. u Bernu
BERNARD KRIŽANAć i BILJANA LOvRIć
14. srpnja 2007. u Bugojnu
DARIO RUBIL i JELENA GRGIć
22. srpnja 2007. u Slavonskom Brodu
Tomislav Soldo i vida Jurković,
28. srpnja 2007. u širokom Brijegu
Basel
IvICA PAvLOvIć i ŽANELA vIDOvIć
23. lipnja 2007. u Baselu
SERGIO MOZZILLO i KLAUDIJA LACKOvIć
7. srpnja 2007. u Gelterkirdenu
ANTONIJO vOLIć i DANIJELA LEvARDA
14. srpnja 2007. u Rankovićima
GORAN TOPIć i GORJANA ćORIć
21. srpnja 2007. u Oštroj Luci
DARIO RUBIL i JELENA GRGIć
22. srpnja. 2007. u Slavonskom Brodu
MILJENKO MIHALJEvIć i ANTONIJA vUKADIN
4. kolovoza 2007. u Livnu
MIHOvIL čOLINA i GABRIELA PILJIć
9. kolovoza 2007. u Kongori
KRISTIJAN DUSPARA i SLAđANA KEšINA
8. rujna 2007. u Baselu
Studijsko i terensko snimanje
profesionalnom foto i video
opremom.
Video produkcija
(tv-emisije, reklamni
i glazbeni spotovi,
kratki filmovi).
Reportaže (vjenčanja, konferencije,
sportske manifestacije, koncerti).
Oglas
Prodaja foto i video opreme
te sustava za video montažu
i postprodukciju.
Tellistr. 35 • CH-5000 Aarau
Tel. 062 825 15 25 • www.starart.ch ivicwerbung.ch
VJENČANJA
St. Gallen
BEKIM LASKU i FRANCISKA LEvAR
5. svibnja 2007. u Joni
MARINKO PEšA i IvANA TRGOvčIć
15. srpnja 2007. u G. Docu
PERSI SUPIGER i RENATA LUKANOvIć
7. srpnja 2007. u Ermesee
TOMISLAv šARIć i GLORIA MANDURA
21. srpnja 2007. u Biogradu
DENIS SKELEDŽIć i MIRJAM GEMPERLI
21. srpnja 2007. u Niederuzwilu
MARIO ćURIć i RUŽICA LJUBIčIć
28. srpnja 2007. u Prisoju
MIROSLAv AGATIć i JELENA RADIć
29. srpnja 2007. u Kloštru Ivaniću
IvICA BARAć i SNJEŽANA JURIć
29. srpnja 2007. u Gučoj Gori
ALEN ćUK i MARIJA KUTLEšA
29. srpnja 2007. u Prisoju
STJEPAN GUSAK i IvANA ANDRIJANIć
4. kolovoza 2007. u Sesvetama
DAvOR MATKOvIć i BETZY TESKERA
4. kolovoza 2007. u Zagrebu
DOMAGOJ PRSKALO i KATARINA ŽEPAčKIć
4. kolovoza 2007. u Brajkovićima
ŽELJKO vERUNICA i TATJANA šIMIć
4. kolovoza 2007. u Zadru
GORAN šPEHAR i JOSIPA JAKULJ
4. kolovoza 2007. u Ivanovcu
GORAN BUGARA i MARIJANA STIPIć
1. rujna 2007. u Uzwilu
Luzern
ZDRAvKO INJIć i IvANA JUKIć
23. lipnja 2007., Luzern – St. Leodegar
IvAN MAK i LJILJANA DIvKOvIć
1. rujna 2007., Luzern – St. Karl
DANIJEL ANIčIć i IvANA DOvOđA
22. rujna 2007., Luzern – St. Karl
ALOJZIJE GADŽA i KRISTINA šOLA
29. rujna 2007. , Luzern – Kapuzinerkirche
MATO KOSIć i MONIKA BAOTIć
28. srpnja 2007., Oštra Luka – Bok
JOSIP JURčEvIć i IvANA DRMIć
28. srpnja 2007., Grabovica
vLADIMIR KRLEŽA i BERNARDICA CvRTILA
4. kolovoza 2007., Gornje Jesenje
ŽARKO MATACUN i KATARINA šKEGRO
1. rujna 2007., Granešina – Zagreb
Lausanne
FILIP TOMAS i NADA ćULAP
7. srpnja 2007., Novo Selo kod Bosanskog Broda
Frauenfeld
JOSIP BAJUšIć i KATA DEvčIć
30. lipnja 2007. – Neuhausen
DRAGO KULIš i IRENA PAvLIčEvIć
21. srpnja 2007. – Požega / Beringen
DAMIR vIDAKOvIć i vALENTINA TOMAC
28. srpnja 2007. – Crikvenica / Schaffhausen
MIšO LOvRIć i MARTINA MARUšIć
28. srpnja 2007. – Pula / Matzingen
DALIBOR RUKIć i PETRA TOMIć
3. kolovoza 2007. – Stubičke Toplice / Schaffhausen
ŽELJKO MARINIć i ŽELJKA MIJATOvIć
4. kolovoza 2007. – N. vinodolski / Schaffhausen
MARIJAN đORđEvIć i MARICA PRANJIć
25. kolovoza 2007. – Frauenfeld
MATIJAS MARUšIć i INES KRALOvEC
1. rujna 2007. – Diessenhofen
Aargau
STANISLAv šOKčEvIć i RUŽICA TUFEKOvIć
21. srpnja 2007. Brkovljanima/Mellingen
DARIO KRIŽANAC i RUŽICA DŽOLAN
22. srpnja 2007. u Rumbocima / Reinach
TOMISLAv SOLDO i vIDA JURKOvIć
28. srpnja 2007. na Humcu /Wohlen
ANTO GRGIć i KRISTINA BRLOšIć
28. srpnja 2007. u Rijeci / Suhr
FRANKO ANTUNOvIć i JANJA vIDOvIć
28. srpnja 2007. u Kloštar Ivaniću/Rudolfstetten
TIBOR ćEKO i ANITA BARTULOvIć
28. kolovoza 2007. u Aarau
ADAM BONIć i MARIJANA đUKIć
29. rujna 2007. u Rheinfeldenu
Sion
FRANE KUKIN i DANIJELA JURIć
23. lipnja 2007. u Aigle
Zug
SLAvKO TOMIć i TATJANA PAvLOvIć
30. lipnja 2007. u Baechu
TOMISLAv DODIG i MARINA šALINOvIć
28. srpnja 2007. u velikom Prologu
IvAN vUčIć i TANJA CRNJAC
4. kolovoza 2007. u Potocima k. Mostara
ILIJA STIPIć i ANELA PERKOvIć
4. kolovoza 2007. u Brckovljanima
TOMISLAv STANIć i MARTINA BONIć
1. rujna 2007. u Baaru
Solothurn
LUKA BULJAN i MANUELA MATEšIć
21. srpnja 2007. u Zadru
MIJO SLIšKO i MARTINA JEDRINOvIć
29. srpnja 2007. u Kongori
IvICA šIMIć i DANIJELA PIšKOvIć
4. kolovoza 2007 u Zagrebu
ILIJA TIPURA i SANELA ARLOvIć
1. rujna 2007. u Solothurnu
DANIJEL vUJEvIć i MARINA JANJIć
8. rujna 2007 u Solothurnu
DAvOR CvIJANOvIć i ANICA PENAvA
15. rujna 2007. u Flumenthalu
MATE vIDOv i KRISTINA TUNJIć
29. rujna 2007. u Solothurnu
Ticino
BOŽO PRAKLJAčIć i vESNA đUKIć
1. rujna 2007. u Minusiu
STIJEPO ćUTUNIć i vESNA PAvIčIć
8. rujna 2007. u Asconi
SLAvKO LIZATOvIć i BOŽANA ANđELIć
22. rujna 2007. u Asconi
MARIO POLA i KATARINA IvANKOvIć
29. rujna 2007. u Asconi
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 3

Naši pokojnici
† Manuela Cvitkušić
1992-2007
Manuela je rođena 7. veljače
1992. godine u Dielsdorfu u
Švicarskoj u obitelji Drage
Cvitkušića i Jele r. Barušić. S
roditeljima i sa sestrom Marijanom
živjela je u Regensdorfu.
Tu je načinila prve korake i
naučila prve riječi. Rado je išla
u vrtić i u školu. Na završetku
osnovnog školovanja odabrala je put svog daljnjeg
usmjerenja. Našla je Lehrstelle u osiguranju i trebala
započeti s obukom. S prijateljima iz završnog razreda
krenula je na školski izlet u Bern. Na rijeci su se
Saani vozili u čamcima. Dogodila se nezgoda. Manuela
je prevežena u bolnicu Inselspital. Svi napori da
se spasi ovaj mladi život nisu uspjeli. Preminula je
11. srpnja 2007. godine. Pokopana je u Regensdorfu.
Na obredima pokopa i na svetoj misi okupilo se
mnoštvo rodbine, prijatelja i poznanika. Obred pokopa
na groblju i svetu misu u crkvi svetog Mauricija
predvodio je misionar fra Stipe Biško uz sudjelovanje
mjesnog voditelja župe gospodina đakona Michaela
Eismanna.
Počivala u miru Božjem!
O glasi
40 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
† Zlatko Jelović
1959-2007
Pokojni Zlatko Jelović rodio
se u Gučoj Gori, općina
Travnik 28.07.1959. godine
sin je Pere i Ane r. Barić.
Imao je brata Sreću sada
živi u Oftringenu s obitelji,
sestre: Verku, Nevenku i
Josipu. Na rad u Švicarsku
je došao 1981. godine. Te
godine se oženio s Katom r. Kafadar. Stalno
mjesto stanovanja i rada u Švicarkoj bio je
Teufenthal. Pokojni Zlatko i Kata imaju djecu:
Darka, Anu, Kristinu i Petra. Prošle godine nenadno
se pojavila bolest. Pošao je ove godine
na ljetni odmor u svoju Guču Goru da bi se naglo
radi bolesti povratio u Švicarsku. Umro je u
Kantonspitalu-Aarau, 27.07.2007. godine. Pokopan
je na groblju Gorica/Guča Gora. Napominjemo,
obitelj Zlatka Jelovića svake nedjelje
išla je na svetu misu ili Menziken ili Buchs
AG. Izražavamo iskrnu sućut suprugi Kati i
djeci Darku, Ani, Kristini i Petru te svoj bližoj
rodbini: bratu Sreći, sestrama, Verki, Nevenki
i Josipi i njihovim obiteljima. Izražavamo svima
iskrenu sućut i zahvaljemo se i kao Misijska
zajednica na aktivnom sudjelovovanju u
svim misijskim programima. Počivao u miru
Božjem!
† Ivan Marčin
1930- 2007
Pokojni Ivan Marčin sin Viktora i Milke r.
Pavković rodio se u Crnču - općina Osijek,
28. travnja 1930. Sa suprugom Zoricom rodio
je sada već odraslu djecu: Branka, Mariju,
Ivana i Jolandu. Živio je u Bruggu. Redovito
je dolazio na svete mise na hrvatskom jeziku
nedjeljom u Wettingenu. Umro je u bolnici u
Badenu 4. kolovoza 2007. godine. Pokopan
je na groblju u Bruggu. Izražavamo iskrenu
sućut njegovoj djeci, i njihovim obiteljima.
Počivao u miru Božjem!
POKOPNE USlUGE
I PRIJEVOZ POKOJNIKA
IVO lEOVac
via Primore 7
6616 Losone TI
ŠVICARSKA
�
091 791 61 79
fax 091 791 63 64
natel 079 221 45 73
e-mail:leovac@ticino.com
† Stana Jurič
1945-2007
Pokojna Stana je rođena
na Bogojavljenje 6. siječnja
1945. god. u Stipanićima
– župa Tomislavgrad. Crkveni
brak je sklopila s Perom
Juričem 1964. s kojim
je rodila četvero djece: Ivica,
Gracija, Marko i Anita. U
Švicarsku je došla 1992. Pokopana
je na mjesnom groblju Kolo kod Tomislavgrada
13. lipnja 2007. Ono se kaže: «Kako
tko živi tako i umire.» Ovu bi izreku mogao u
pravom smislu riječi primijeniti na pok. Stanu.
Kada se naša misija pripremala za hodočašće
u Rim, Stana se među prvima prijavila za to
hodočašće. Međutim, neposredno prije polaska
u Rim Stana nam je sa žalošću priopćila da
iz zdravstvenih razloga mora otkazati svoj odlazak
u Rim. Dospila je u kantonalnu bolnicu u
Luzernu i saznala za zloćudnu bolest o kojoj je
mirno i potpuno svjesno govorila. Njoj je bilo
važno odmah primiti svete sakramente.
Svoju bolest je strpljivo podnosila i stalno se
interesirala za članove svoje obitelji koje je
tješila onako kako to može samo istinski vjernik.
Fra Stanko i s. Berhmana su je posjetili u
bolnici neposredno prije smrti. S njima kao i
svojom djecom te večeri (petak) je razgovarala
potpuno pribrano i primila svete sakramente
umirućih, a u subotu 9. lipnja u ranim jutarnjim
satima u nazočnosti svoje djece preminula
je u Gospodinu.
Staninom suprugu Peri i njezinoj djeci kao i
ostaloj rodbini iskrena sućut.
Počivala u miru Božjem!
†

† Ana Kopriva
1937-2007
Dr. med. - Ana Kopriva
rođena je 10. listopada
1937. godine u Mariboru
kći Antona i Barice rođene
Futović. U Mariboru je
odrasla a kasnije prelazi
obitelj u Zagreb. Gimnaziju
i studij medicine zavšava u
Zagrebu. Kao liječnica jedno
vrijeme radi u Sloveniji,
potom u Austriji, a od 1969. godine počela raditi
u klinici u Baselu. Kao stručnjak za Reumatologiju
i fizikalnu medicinu duge godine
radi u Reha-klinici Rheinfelden sve do svoje
redovite starosne penzije a to je bilo 2000. godine.
Bila je vrlo aktivni član novih duhovnih
karizmatički pokreta u Baselu i okolici. Stanovala
je u Rheinfeldenu. Na hrvatske sv. mise u
Rheinfeldenu dolazila je redovito. Predvodila
je zajednicu krunice utorkom u Rheinfeldenu.
Zadnje četeri godine susrela se s neizlječivom
bolesti koju je stojički podnosila da bi u Klinici
- Klaraspitalu u Baselu opremljena sakaramentima
20. srpanja 2007. godine umrla. Prema
njezinoj želji pokopana je u groblju Waldfriedhof
u Rheinfeldenu kod svoje pokojne majke.
Njezin život je bio protkan čvrstom vjerom
u Boga i velikom ljubavlju prema bolesniku i
čovjeku.
Izražavamo iskrenu sućut sestri Moniki i
šogoru Slavku Balen i njihovoj djeci, Ingrid i
Margit, te svim ožalošćenima, rodbini i radnim
kolegama a i njezinim bivšim bolesnicima.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
† Anto Krajnović
1950-2007
Anto Krajnović je rođen u
Šušnjarima, općina Derventa,
13. svibnja 1950. godine.
U Švicarsku je do-šao
davne 1971. godine. Brak
je sklopio sa suprugom
Radmilom 1974. s kojom je
dobio sina Josipa i kćerke
Katarinu i Milu. Godine 1985. snašla ga je
teška bolest koju je podnosio s nevjerojatnom
i gotovo nadljudskom strpljivošću. Umro je u
svom domu u Schaffhausenu,18. lipnja 2007.
Na njegovom ispraćaju, 21. lipnja okupio se veliki
broj rodbine, prijatelja i poznanika.
Uz molitvene obrede ispraćen je u domovinu i
pokopan u rodnim Šušnjarima.
Počivao u miru Božjem!
† Boris Hrestak
1931-2007
Boris je rođen 23. lipnja 1931. godine u
Međimurju. U Švicarsku je došao davne godine
1961. i ostao stalno u Zürichu. Radio je svoj
posao kao elektromonter. Obitelj mu je ostala u
Domovini dok tegobe rastavljenog života nisu
učinile svoje; sudski se razveo.
Bio je aktivan u športskim disciplinama. Umro
je u bolnici Waid 5. lipnja 2007. godine. Njegovo
je tijelo kremirano i prenešeno na počinak na
Mirogoj u Zagrebu.
Počivao u miru Božjem.
† Sjepan Hržić
1945-2007
Pokojni Stjepan Hržić,
rodio se 1.11.1945. godine
u Samoboru, sin je
Franje i Barice r. Bradač.
Oženio je gosp. Baricu
Tanković 1969. godine i
imaju već sada odraslu
djecu: Roberta i Šteficu.
Od 1969. godine radi u Švicarskoj, u Bruggu u
metalnoj tvrtki Hunzikern i bio je predradnik
u bravariji. Stanovao je u Windischu. U srpnju
ove godine odlazi nakratko doma u Samobor
i naglo, odmah po dolasku, 11. srpnja 2007. u
svojoj obiteljkoj kući je preminuo. Pokopan je
na mjesnom groblju u Samoboru. Izražavamo
iskrenu sućut kćerki Štefici, sinu Robertu i
nevjesti Jadranki rođenoj Kupres te unučadi:
Karlu i Filipu.
Počivao u miru Božjem!
† Franjo Brnić
1953-2007
Pokojni Franjo sin Markov
i Marije r. Ilić rođen je 10.
listopada 1953. u Donjem
Svilaju. Godine 1974.
vjen-čao se sa suprugom
Katom r. Gudelj. Napušta
ravnu Posavinu i već godine
1977. sa suprugom dolazi u
Švicarsku gdje ostaje sve do
svoje smrti. U braku su imali
dvije kćerke: Anu (1975) i Snježanu (1984).
Od samog dolaska u Ticino počeo je raditi u
firmi Ambrosoli iz Ascone i tu je ostao do kraja.
Uskoro mu se u istoj firmi pridružila i supruga
Kata, te su najveći dio života u Švicarskoj
proveli radeći zajedno.
Među prijateljima i znancima Franjo je bio
poznat kao miran o dubroćudan čovjek, uvijek
spreman pomoći. Zanimalo ga je samo ono
što je dobro i plemenito i u ljudima je uvijek
tražio ono pozitivno. Bolest je bila neumoljiva i
neizlječiva. Strpljivo je podnosio sve ono što mu
je Gospodin dao, a dana 4. srpnja 2007. umro
je u bolnici u Locarnu. Hrvatska zajednica se od
našeg Franje oprostila u bolnici La Carita te je
prevezen u rodni Vrbovac gdje je i pokopan 6.
srpnja 2007.
Iskrena sućut supruzi Kati, kćerima Ani i
Snježani, unučadi, zetu te svoj rodbini i prijateljima.
Počivao u miru Božjemu.
† Ivica Tušek
1941-2007
Ivica je rođen 8. travnja
1941. godine u Krapini u
župi Hrvatskoj. Roditelji su
mu se zvali Stjepan i Ana.
Imali su 17 djece, a Ivica je
bio 14. po redu. U Švicarsku
je došao 1970. godine i
nastanio se u Zürichu. Tu
se zaposlio i radio. Njegovi
prijatelji i poznanici kažu: »U duši je bio dobar,
bolji za druge nego za sebe«. Volio je društvo. U
Zagrebu mu živi sin Zoran. Tu su mu i unučad
i praunučad.
Ivica je u Zürichu živio sam. Smrt ga je pronašla
i ugrabila iz ovog života 19. kolovoza 2007.
godine. Njegovi posmrtni ostaci prevezeni su
u domovinu i pokopan je u rodnoj Krapini.
Počivao u miru Božjem.
† Anica Seka Šimić
1990-2007
Rodila se 16. veljače
1990. u Odžaku i već kao
jednogodišnja djevojčica
stigla je s roditeljima Slavkom
i Ivankom r. Tipura
u Ticino. Ubrzo, već u
trećoj godini otkrili su joj
bolest pluća te je započelo
liječenje najprije u Locarnu
(do desete godine), a kasnije je morala ići u
Dječiju kliniku u Zürichu. Postajala je sve ovisnija
o pomagalima te je u zadnje dvije godine
trajno bila priključena na pomagala za disanje.
Na kraju se pripremala za transplantaciju pluća
i čekala je 7 mjeseci. Kada je došlo vrijeme za to
organizam nije više izdržao i morali su odustati.
Silno je željela živjeti i stalno je pred sobom
imala neke planove. Svojim prijateljima je napisala:
«Sjećanja sastavljaju ono što sudbina
rastavlja.» Pratila je sportska događanja i bila
je vatrena navijačica Milana. Uza sve to bila je
potpuno svjesna da se primiče vrijeme odlaska
te je na jednom mjestu napisala:
«Željela bih te držati za ruku, poljubiti te jedanput
i gledajući ti u oči reći ono što osjećam.
Ali uvjerena sam da se to ... neće dogoditi.»
Život joj se ugasio 18. kolovoza u bolnici u Zürichu,
a 21. kolovoza ispraćena je iz Locarna
od mnogobrojnih Hrvata i Švicaraca uz slavlje
sv. mise i koncelebraciju mjesnog župnika,
župnika iz Solduna i hrvatskog misionara. Velebna
crkva sv. Ante u Locarnu bila je pretijesna
da primi sve one koji su se željeli oprostiti
od naše Seke. Kišni dan kao da je simbolizirao
opće stanje u zajednici; suze koje su tekle niz
ukočena lica. I na kraju dirljive riječi oproštaja:
u ime obitelji i onih najbližih, u ime prijatelja
koji je nisu zaboravljali, te u ime cijele zajednice.
Prevezena je u domovinu i slijedećeg
dana pokopana u Posavskoj Mahali.
Njezinim ožalošćenim roditeljima, bratu Anti
i sestri Jelici, rodbini i prijateljima jedina prava
utjeha su Isusove riječi kada kaže: Tko živi
i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Kao
kršćani vjerujemo da je riječ samo o privremenom
rastanku i da ćemo se ponovno susresti u
vječnosti pred licem Svevišnjega.
† Marija Oreč r. Vukoje
1932-2007
Marija je rođena 25.
listopada 1932. godine
u Donjem Višnjiku u
župi Žeravac u Bosni i
Hercegovini. Udala se 1950.
godine za Stipu Oreča i s
njim je rodila 12 djece od
kojih je 9 živih. Odgajala
ih je u svom zavičaju dok je
njezin muž jedno vrijeme
sam radio i živio u Švicarskoj. Kasnije se
1980. godine i ona s djecom pridružila njemu.
U Bülachu su se nastanili. Njihova su djeca
osnovala svoje obitelji. Tako je baka Mara
upamtila već 19 unučadi i 14 praunučadi.
Umrla je 18. srpnja 2007. godine. Od nje su
se dostojanstveno oprostili njezina rodbina i
prijatelji u kapelici na groblju u Bülachu svetom
misom koju je slavio fra Stipe Biško. Njezini
posmrtni ostaci preveženi su u domovinu i
sahranjena je u Ivanić Gradu.
Počival au miru Božjemu!
MOVIS •3/148 • rujan • 2007 41

† Ivan Marković
1984-2007
Ivan je rođen 3. kolovoza
1984. godine u Affolternu
am Albis u obitelji Stipe
Markovića i Dominke
rod. Čuturić. Živio je u
Wettswilu s roditeljima i
braćom Božom i Filipom.
Tu je pohađao dječiji vrtić
i nižu osnovnu školu. Višu
je osnovnu školu završio u
Bonstettenu. Srednju školu završava u Zürichu
kao i dvije više škole. Studij informatičke
tehnike nastavlja u Zürichu, ali ga je morao
prekinuti zbog zdrastvenih problema. Hrabro
se borio i uvijek nadao. Umro je 21. srpnja
2007. godine u sveučilišnoj bolnici u Zürichu.
Pokopan je u Bonstettenu.
Njegovi se roditelji tješe: »Sine otišao si
anđelima u zagrljaj jer su došli da te odvedu.
Nisi nas pitao koliko je bolan rastanak s tobom.
U svom prekratkom životu želio si puno toga:
zdravlje, radost, karijeru, miran i udoban život.
Nije bilo vremena za sve. Zato ti želimo da
gore kod Boga nastaviš sve ono što u ovom
zemaljskom životu nisi stigao. Sretni smo što
smo te imali. Ponosni smo na tvoju ljubav,
radost, sreću, pažnju, plemenitost i dobrotu.
Teško nam je bez tebe. No, ti ćeš uvjek živjeti
u našim srcima i mislima. Nedostaješ nam kao
sin, brat, unuk, bratić, sestrić, rođak, prijatelj
i poznanik. Jedino ti želimo reći: laku noć,
ljubavi, neka te čuvaju anđeli i neka ti cvijeće
budu jastuci. Počivaj u miru Božijem.«
Rodili smo se da živimo, živimo da bismo
umrli, umiremo da bismo vječno živjeli!
† Kata Jambrečina - Salar
1958 – 2007
Kata je rođena 16. 11. 1958.
u Jezeru, općina Čaglin, od
oca Marka i majke Marije
r. Kemfelja. Osnovnu školu
završava u Londžici, a malo
kasnije odlazi u Švicarsku.
Radila je u stračakom domu
u Oberarthu i Zugerbergu ,
te u Kantonalnoj bolnici u Zugu. Na kraju radi
u tvornici igračaka Lego u Baaru. Sina Kristijana
Salar je rodila 10. 12. 1984. Sa suprugom
Đurom Jambrečinom sklapa brak 5. 08. 1989
u Požegi. Iz tog braka se rodila kćerka Andreja-Katarina.
Pokojna Kata je imala problema sa
koljenima pa je morala operirati oba koljena
dva puta. Kasnije su došli problemi sa venama.
Nosila se sa svojom bolešću dve do 16.
06. 2007. kad je napustila zauvijek ovaj svijet
i svog supruga Đuru , sina Kristijana i kćerki
Andreju. Sv. misa zadušnica održana je 20. 06.
2007. u župnoj crkvi sv. Martina u Baaru koju
je predvodio fra Rade Vukšić, hrvatski misionar.
S mnogobrojnim rođacima i prijateljima
ispraćena je iz Baara u svoju domovinu Hrvatsku
, u Požegu, gdje je pokopana 21. 06. 2007. na
mjesnom groblju Krista Kralja. Suprug Đuro,
sin Kristijan i kćerka Andreja-Katarina, sestre
Zlata i Štefica, mama Marija te mnogobrojna
ostala rodbina i prijatelji ostali su ožalošćeni, a
pok. Kata se preselila u vječni život kod svoga
Gospodina.
Počivala u miru Božjem !
42 MOVIS •3/148 • rujan • 2007
† Antonella Franjić
1990 - 2007
Mladost slijedi kao ruža
vjetrove, jer je radoznala
te je upravo njezina
jačina u tome da ne misli
na posljedice, nego uživa
u onome što je zabranjeno.
Tako je pisao poznati
pjesnik J.W.Goethe svome
prijatelju prije dvjesto
godina. Takva je mladost
i danas, rekao je fra Gojko, na ispraćaju naše
sedamnaestogodišnje Antonelle stradale u
prometnoj nezgodi, na švicarskom groblju u
Schönbühlu, toga srpa-njskoga vrućega dana,
te nadodao: Smrt pokazuje čovjeku njegovu
ograničenost, zapravo tko je čovjek. Ne zna se
gdje nas ona čeka, ali čekajmo ju svuda, kaže
stara mudra poslovica. Svijest o takvoj smrti,
a ne sama smrt, može biti korisna za čovjeka,
jer svatko tko od nas ide pouči nas nešto o
našem vlastitom životu.
Ne postoje riječi koje bi utješile Antonelline
roditelje, Antu i Juliju, braću i sestre, rodbinu
te mnogobrojne prijatelje, koji su je došli ispratiti
u hrvatsku crkvu u Bernu, a kasnije
do groba, ali osjećaj zajedništva u patnji i
veličanstveni ispraćaj, utjeha su da u takvim
trenucima nismo sami. Žalost je ožalošćenima
jedina utjeha i roditelji za svojom djecom žale
do groba, ali u našoj vjeri i ljubavi nikada ne
umiru oni koji u našim srcima nastavljaju
živjeti. Ne trebamo se plašiti, da će naš život
jednom završiti, nego se trebamo plašiti, ako
ga nismo počeli istinski živjeti.
Antonella je bila predivno stvorenje. Dobro
smo je poznavali jer je tu rođena i s
nama odrasla. Bili smo od dječjega vrtića
zajedno. Bila je uvijek nasmijana i spremna
svima pomoći. Obitelj joj je mnogo značila.
Suosjećanje svih pokazuje to najbolje, jer
kada tako mlad i lijep život na takav tragičan
način nestane, osjetimo se svi pogođeni, govorili
su vršnjaci i prijatelji Antonellini, mladom
mjesnom novinaru, Martinu Leuteneggeru,
bilježe lokalne novine.
Počivala u miru!
† Martin Kraljević
1981-2007
Martin je rođen u Srebreniku
30. srpnja 1981.
godine u obitelji Marka
Kraljevića i Delfe r. Tunjić.
Školu je pohađao u rodnom
zavičaju i nastavio
1992. godine u Švicarskoj.
Stekao je zvanje bravara
i radio u svom pozivu.
Živio je u Embrachu.
Junački se nosio s opakom bolešću. Umro je
28. kolovoza 2007. godine.
Njegovi posmrtni ostaci su prevezeni u
domovinu. Na ispraćaju se za njega molio
i uputio riječi utjehe njegovim roditeljima
i prijateljima fra Niko Leutar. Martin je
pokopan u Ceriku u župi Špionica.
Počivao u miru Božjem.
†
POKRENUTA CAUSA MUČENIŠTVA
POBIJENE SUBRAĆE
HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE
PROVINCIJE, A FRA MILJENKO
STOJIĆ IMENOVAN
VICEPOSTULATOROM
Mostar, 27. rujna 2007. (MIRIAM) – Na sjednici
Uprave Hercegovačke franjevačke provincije,
pod predsjedanjem provincijala fra
Slavka Solde, 4. studenoga 2004. u Slanom
donesena je odluka da se ustroji Povjerenstvo
za pripremu kauze mučenika. Pročelnikom Povjerenstva
postao je fra Ante Marić, a članovi:
fra Bazilije Pandžić, fra Vendelin Karačić, fra
Jozo Zovko, fra Jozo Vasilj i fra Branimir Musa.
Bio je to početak pripreme za pokretanje cause
mučeništva pobijene subraće u II. svj. ratu
i poraću (1942. – 1945.), za koje se vjeruje da
su ubijeni »in odium fidei«. Slijedeći bitan korak
bio je imenovanje fra Luke M. De Rosa,
generalnog postulatora Franjevačkog Reda,
postulatorom Cause. To je učinjeno 23. svibnja
2006. Mjesni biskup don Ratko Perić suglasio
se s ovim imenovanjem 19. srpnja 2006. Nakon
toga imenovani postulator pokrenuo je Causu
mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Na
Kapitularnom kongresu održanom u Masnoj
Luci 4. – 7. lipnja 2007., pod predsjedanjem
provincijala fra Ivana Sesara, za vicepostulatora
Cause predložen je fra Miljenko Stojić. Postulator
Cause suglasio se s ovim imenovanjem
dopisom od 19. rujna 2007. Vicepostulator se
brine o tijeku Cause na terenu i zastupa je pred
različitim crkvenim ustanovama, izuzev pred
Rimskim vikarijatom i Zborom za proglašenje
svetih.
Budući da je na Širokom Brijegu i oko njega
ubijeno najviše naše braće i znalo im se za
grobove, puk Božji, samostansko bratstvo i
Provincija od samog početka izabrali su Široki
Brijeg za mjesto, a 7. veljače za dan kad se kao
Provincija sjećamo sve naše braće koja su vlastitom
krvlju posvjedočila svoju vjeru i ljubav
u uskrslog Gospodina. Jaki zamah ovaj je stav
dobio 1. srpnja 1971. kada je zbog »hrvatskog
proljeća« postalo mogućim prenijeti u crkvu
Uznesenja BDM kosti dvanaestorice ubijene
subraće na Širokom Brijegu i šestorice u
Mostarskom Gracu. Nakon Domovinskog rata
otvorila se mogućnost za sustavno istraživanje
pogibije 66-orice subraće. Povjerenstvo za
pripremu kauze mučenika, između ostaloga,
svojim radom doprinijelo je da se identificiraju
trojica subraće ubijena u Zagvozdu: fra Melhior
Prlić, fra Zdenko Zubac i fra Julijan Kožul.
Njihovi posmrtni ostatci bit će sahranjeni na
Širokom Brijegu 9. rujna 2007. u 11.00. Obred
njihova ukopa i sv. misu zadušnicu predvodit
će general Franjevačkog Reda, OFM, fra José
Rodríguez Carballo.
Da bi se što prije Causa uspješno dovela kraju
i pobijeni fratri proglasili svetima, potrebno
je prikupiti što više podataka i svjedočanstava
o njihovu životu, radu i mučeništvu. Stoga se
mole svi oni koji mogu nešto pomoći u tom
pogledu da to što prije učine.
Evo korisnih podataka:
VICEPOSTULATURA, Franjevačka 1,
pp 153, 88000 Mostar,
telefon: (036) 334-238, faks: (036) 334-239
e-pošta: mostar@pobijeni.info
www.pobijeni.info.

Preporučene knjige
Knjige možete naručiti na adresi: Priprema: www.swisshrvat.ch
F. Kos, Brunnenstrasse 3, 8632 Tann
Telefon: 055 240 72 58, E-Mail: f.kos@bluewin.ch
Oglasi
PRIRODNO BLAGO HRVATSKE
THE NATURAL HERITAGE OF CROATIA
Buvina – Zagreb, 2007 (ponovljeno izdanje).
Knjiga kao najljepši božićini i novogodišnji dar ili kako su Amerikanci tek – pravo
otkrili Hrvatsku
Kad je u Zagrebu izišla ova gore naslovljena knjiga, onda je netko napisao
da je to prvorazredni kulturni događaj u našem narodu. Predstaviti doslovce
u tisućama slika u boji desetina raznih umjetničkih fotografa i izabranim
riječima desetina ponajboljih stručnjaka sve prirodno blago jedne zemlje,
kako sav biljni i životinjski svijet, tako isto svu ostalu Božju prirodu, od mora,
planina, dolina, rijeka, jezera, livada, šuma, parkova …, ogroman je posao, ali i
nenadomjestiv spomenik jednoj zemlji i narodu, a poseban užitak svakom gledatelju
i čitatelju. Kad je »The New York Times« naširoko objavio prikaz ove
knjige, onda je između ostalog napisao, da su Amerikanci tek preko ove knjige
– pravo otkrili Hrvatsku! Uvjereni smo da će to vrijediti i za sve druge do kojih
ova knjiga dođe, a i nama koji smo iz hrvatske domovine, koliko je god dobro
poznavali, ova knjiga će ipak biti – veliko iznenađenje i posebna novost.
Sjajan je dar našim švicarskim prijateljima, školama, knjižnicama, obrazovnom
osoblju, susjedima. Knjiga je velikog formata s više od četiri stotine stranica.
Cijena 70.00 CHF
Šimun Šito Ćorić
UčITELjICA KOjA NIjE HTjELA BITI DOSADNA
Priče za sadašnju i bivšu djecu
M Design, Zagreb – Cvitak, Međugorje, 2007.
Knjigu je ilustrirana u boji, a autor je vodeći hrvatski ilustrator Mate Lovrić.
Tvrdi uvez većeg formata, 95 stranica.
To je najnovija knjiga fra Šimuna Šite Ćorića, knjiga kratkih priča s podnaslovom
»za sadašnju i bivšu djecu«. Recenzent Krešimir Šego o noj je napisao i ovo:
»Učiteljica koja nije htjela biti dosadna, najnovije djelo uglednoga hrvatskog
književnika Šimuna Šite Ćorića, vraća nas u svijet djetinjstva. Široka polja i
visoke planine, potočići, stari mlinovi, osamljene kuće, biljni i životinjski svijet
dostatni su da se razigra mašta i ožive usnuli događaji. U ovim pričama ponajprije
će uživati najmlađi čitatelji, ali će ljepota minuloga svijeta, oživljena u
Šitinim pričama, užitak čitanja pružiti i starijem čitatelju …«
Cijena 20.00 CHF
Korisne adrese
Hrvatska predstavništva u Švicarskoj
Veleposlanstvo Republike Hrvatske i
konzularni odjel Veleposlanstva
3005 Bern, Thunstrasse 45
Veleposlanstvo: telefon 031 352 02 75
faks 031 352 03 73
Konzularni odjel: telefon 031 352 50 80
fax 031 352 80 59
uredovno vrijeme:
ponedjeljak-petak: 9.00-12.00 sati
utorkom i od: 16.00-18.00 sati
Generalni konzulat RH u Zürichu
8008 Zürich, Bellerivestr. 5
telefon 044 422 83 18; faks 044 422 83 54
uredovno vrijeme:
ponedjeljak i srijeda: 9-13.00 i 15-18.00
utorak, četvrtak i petak: 9-13.00 sati.
Konzulat RH u Luganu
6900 Lugano, Via Folleti 20
telefon 091 966 63 10; faks 091 967 21 10
2. i 4. ponedj. u mj. 10.00-12.00 i 13.00-15.00
Botschaft Bosnien und Herzegowina
Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine
Thorackerstrasse 3, 3074 Muri bei Bern
telefon 031 351 10 51; fax 031 351 10 79
Hrvatska dopunska škola
Zürcherstrasse 48, 8953 Dietikon
telefon 044 212 65 44; fax 044 212 65 46
e-mail: hds-ch@bluewin.ch
uredovno vrijeme:
ponedjeljak: 14.00-19.00
utorak-petak: 9.00-15.00 i po dogovoru
koordinatorica: gđa Andrea Radman
MINTEGRA, Migration-Integration
Socijalna služba za strance
u Istočnoj Švicarskoj, 9471 Buchs,
Bahnhofgebäude, Postfach
tel. 081 756 51 47, fax 081 756 61 08
uredovno vrijeme:
10.00-12.00 i 14.00-18.00
četvrtkom zatvoreno
Socijalne radnice: Blagica Alilović i Anica
Hardegger-Lukač
Katholischer kroatischer Sozialdienst
Theaterplatz 1, 5400 Baden
Telelefon: 056 210 35 80
E-Mail: valentina.matolic@ag.kath.ch
uredovno vrijeme:
utorak: 09-12.00
srijeda: 16.00-17.30 (od 16.05.07., 16.00-19.00)
subota: 09.00-11.00
Socijalna radnica: Valentina Matolić
Seelsorgestelle für Ehe-, Familien- und Lebensfragen
Mittelstrasse 6a, 3012 Bern
Tel. 031 300 33 44 (Franjo Vugdelija)
E-Mail: franjo.vugdelija@kathbern.ch
Za osobni razgovor treba se najaviti telefonski.

Velikani
i njihove
ideje
Čudesna snaga mučeništva
ANTIFAŠIZAM - poKRIćE ZA ZLočINE
Netko to danas – ako se već ranije nije smjelo – i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva
antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina.
Ovo spomen-slavlje don Mirova prijelaza u vječnost nije revizija, nego vizija povijesti; vizija koju smo dužni prema mlađim naraštajima.
Oni danas trebaju znati da je o jednoj smrti, o tisućama i stotinama tisuća smrti sa strane komunističkih vlasti bila nametnuta šutnja.
Netko to danas – ako se već ranije nije smjelo – i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i godavcima, o zločinačkom sustavu
komunističke strahovlade, plaćalo se životom ljudi koji su željeli živjeti i raditi u miru. Naime, nećemo se osloboditi vraćanja
u prošlost sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima.
Tko danas od nas ovdje okupljenih koji smo čuli navještaj iz
Djela apostolskih; tko danas od vjernika koji su upoznati sa
životima sv. Stjepana Prvomučenika i sluge Božjega Miroslava
Bulešića, može prečuti glas iste molitve i previdjeti trag istoga
svjedočanstva? »Gospodine Isuse, primi duh moj!« – tako je sv. Stjepan
zazivao dok su ga kamenovali. »Isuse, primi dušu moju!« – zazivao
je Miroslav Bulešić u trenutku svoga mučeništva. Tako umiru sveci.
Za velečasnog Bulešića znamo ne samo mjesto, nego i dan i sat, gotovo i
minutu kada se dogodilo mučeništvo koje Crkvu u Istri, i u čitavoj Hrvatskoj
nije ostavilo ravnodušnom, iako je i dan i sat i njegovo ime – prema namisli
komunističkih vlastodržaca – trebalo potonuti u zaboravu šutnje iz straha.
Čudesna je snaga mučeništva za novi put koji nikada neće zastarjeti.
Isusova žrtva iz ljubavi sposobna je spojiti i usmjeriti na isti put tolike
životne suprotnosti. Mučenici, sveci – bez obzira u kojem vremenu živjeli
– opasnost su za laž i samo po njima Crkva ostaje živom, slobodnom i
djelotvornom. Isus svakom svojem učeniku i danas ponavlja: ako ste
dobri, pošteni; ako ste spremni dati svoj život, ili ste ga izložili za druge;
ništa vam ne jamči da vas neće predavati sudovima, bičevima, uvrjedama,
smrti… Koliko li je samo kamenja bačeno na vjernike od tada do danas;
koliko li je poštenih završilo u sužanjstvu, progonstvima i nasilnoj smrti?
Divimo se prvim mučenicima; i sv. Bartolu i sv. Stjepanu. I dobro je što
je to tako. Vremena prije naših izgledaju nam teška, ali sjetimo se da je
i minulo 20. stoljeće imalo brojne mučenike, osobito zbog fašizma, nacizma
i komunizma. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. zapisao je: »Ljudi
svih društvenih slojeva trpjeli su zbog svoje vjere plativši krvlju svoje prianjanje
uz Krista i uz Crkvu ili su proveli beskonačne godine u zatvoru
ili su bili svega lišeni, jer nisu htjeli popustiti ideologiji koja se pretvorila
u vladavinu okrutne diktature. S psihološkog stajališta mučeništvo je
najrječitiji dokaz istinitosti vjere, koja čak nasilnoj smrti može dati ljudsko
lice i očituje svoju ljepotu u najokrutnijim progonstvima« (Incarnationis
mysterium, 13). Naše vrijeme, u odnosu na ono ranije, uz sve spoznaje i
dosege, pokazuje se veoma okrutnim. No, nisu vremena zla, zao je čovjek
koji bira zlo. ■
Kardinal Josip Bozanić
Matija Vlačić Ilirik
Protestantski teolog, crkveni
povjesničar i lingvist.
Rodio se 3.o3.1520. u Labinu, u Istri,
umro 11.03.1575. u Frankfurtu na Majni.
Školuje se u Veneciji, gdje se pod utjecajem
svog ujaka fra Balde Lupetina, oduševi za
protestantizam. Nastavlja studije u Baselu, Tübingenu
i Wittenburgu, gdje 1544. postaje profesor
hebrejskog i grčkog jezika na sveučilistu.
Tu upoznava vođe reformacije; Lelanchtona, Luthera.
Luther, koji mu je bio i na vjenčanju 1544.
godine, ga naziva »čovjekom velike vjere i vrlo
poznatim među našima«. U tim burnim vremenima,
približavanja i raskola među katoličkim i
protestanskim teolozima, kao i bitkama između
katoličkih i protestantskih knezova, Vlačić će
često živjeti život prognanika: od Antwerpena,
Strasbourga, Mansfelda, Berlina do Magdeburga.
U tom trinaest mjeseci opkoljenom gradu organizira
suradnički kolegij i piše monumentalnu
crkvenu povijest: »Magdebuške centurije« (Ecclesiastica
Historia, Centuriae Magdeburgenses) u
trianaest knjiga - objavljene u Baselu 1559-1574.
Svaka knjiga obuhvaća jedno stoljeće povijesti crkve
do 1300. godine.
MUČENIŠTVO CRKVE U HRVATA
Teško će se naći tako veliko mučeništvo
naroda i Crkve u jednom narodu kao
u našemu, a da je tako malo poznato.
Kad su ove godine slovenski stručni
ljudi uz podršku svojih vlasti počeli
obilježavati masovne grobnice pobijenih
nakon samog završetka rata
1945., nabrojali su do danas preko
540 (pet stotina i četrdeset) masovnih
grobnica, od kojih je jedna, bagerom
iskopana, dulja od kilometra. U njima
su – kažu slovenski stručnjaci –
većinom pobijeni Hrvati na križnom
putu od Bleiburga natrag ...
Prema podacima u istraživačkom djelu
»Mučeništvo Crkve u Hrvata« (L.
Kordić, ZIRAL, Chicago, 1988) navodi
se da su komunisti od 1941-1951.
na različite načine pobili blizu tisuću
(1000) hrvatskih svećenika, časnih
sestara i civilnih crkvenih službenika.
Strašno je čitati dokumente o dvadesetak
užasnih načina njihovog ubijanja!
Bili su nakon svirepih mučenja strijeljani,
razapinjani na križ, živi pilani,
živi izbodeni i pečeni, polijevani benzinom
i zapaljeni, usmrćeni deranjem
kože na živom čovjeku, potkivani kao
konji, postupno rezani nožem, mučeni
pa svezani u vreću i bačeni u more, u
rijeku, usporeno davljeni gajtanom…
Ovogodišnja 60. obljetnica mučeničke
smrti dvadeset sedmogodišnjeg
svećenika Don Miroslava Bulešića
(Čabrunići, Istra 1920 – Lanišće,
1947) ponovno nam je vratila pred
oči sve strahote ljudskih zločina. De-
U Regenesnburgu piše svoje najsnažnije djelo
»Ključ Svetog Pisma«(Clavis Scripturae Sacrae),prvi
enciklopedijski i hermeneutički rječnik
»Biblije«- koje postaje i temeljnim djelom protestantskog
tumačenja Biblije. U toj djelu će zapisati
da je sakupio etimologiju -značenje riječičetiriju
glavnih tadašnjih jezika: grčkog, latinskog,
njemačkog i ilirskog (hrvatskog). Time se Vlačić
potvrđuje u okviru njemačke reformacije kao
jedna od najznačajnijih ličnosti. Tu će staviti naglasak
da Božje riječi preko Svetog pisma svakom
vjerniku postaju svjetlo i putokaz za život – i bez
crkvene hijerarhije i da jeKrist jedini posrednik
između Boga i ljudi. Tek vlastitim razumijevanjem
Božje riječi čovjek može uvidjeti snagu, puninu i
uzvišenost Božje riječi, te je primjeniti u svakodnevnom
životu. Taj naglasak na osobnosti i vrijednosti
svakog vjernika vjerojatno će biti pokretač
velikog napretka mnogih protestanskih zemalja: u
svim znanostima a posebno u ekonomiji.
Vlačić će do svoje smrti (Frankfurt 1575) ostati
borben i nikad odstupiti od svojih načela.
Čak će ga Menanchton radi toga nazvati »ilirskom/
hrvatskom zmijom«. On će naglašavati potrebu
prevođenja svetopisamskih tekstova na narodne
jezike i pozvati se na ustaljenu praksu u hrvatskim
crkvama koje su i u njegovo vrijeme bogoslužje
obavljale na narodnom jeziku.
DON MIRO KAO PRIMJER
legat Svete Stolice te godine u Istri,
Slovenac, mons. Dr. Jakob Ukmar u
službenom izvješću o mučeništvu don
Mira svjedoči i ovako:
»(…) U subotu 23. kolovoza 1947.
kad su razulareni komunisti upali u
župnu crkvu u Buzetu, s namjerom
da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim
tijelom branio Svetohranište i u njemu
Presveti oltarski sakrament …
Uoči odlaska u Lanišće stizale su prijetnje
organiziranih komunista. Na
pitanje boji li se tamo otići, Mirosalv
Bulešić je odgovorio: ‹Samo jedanput
će se umrijeti!› I otišao je u Lanišće …
Nakon završetka krizme u crkvi i mise
koju je služio vlč. Miroslav, uputili
smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt
sata - bilo je oko jedanaest prije podne
– pobunjenici su ušli u kuću i ubli
nožem vlč. Bulešića koji je bio kraj
vrata. Ja osobno izišao sam iz župnog
ureda u predvorje i vidio ga mrtvoga
kako leži na tlu među zlikovcima koji
su zaposjeli kuću; povukao sam se u
spavaću sobu, gdje sam nakon minute
vremena i sam teško izudaran i
ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da
sam mrtav ostavili su mene i potražili
župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio
sakrio … Bulešić je ubijen ubodima
noža u grlo, a njegova krv poprskala je
zid predsoblja laniškoga župnog ureda
…« (Sluga božji Miroslav Bulešić,
Poslulatura: Pula, 2004, str.17-18). ■
Fra Šimun Šito Ćorić
Vlačić je napisao uz spomenuta djela još oko 140
spisa, od kojih su mnogi još neobjavljeni, u arhivu
u Wolfenbüttelu.
Bio je u stalnom kontaktu s reformatorima u
Hrvatskoj – pregledao hrvatske prijevode, s rodbinom
i prijateljima u Istri, Dalmaciji, Dubrovniku.
Pomaže mnogim Hrvatima pri dolasku u
Njemačku i u srcu uvijek nosi svoju dragu Istru.
I tko će bolje osjetiti i dočarati veličinu »najvećeg
Istranina« svih vremena nego njegov zemljak, veliki
hrvatski književnik Mate Balota u svom predivnom
djelu »Matija Vlacic Ilirik«?
Da, veliki protestantski reformator Vlačić je
naše gore list, naše hrvatske Istre. Na prostorima
između panonske ravni i Jadrana uz grčko-rimsku
baštinu doseljeni Hrvati primaju kršćanstvo.
U burnom šesnaestom stoljeću, u punoj renesansi,
protestantski reformatori, među njima i
naš Vlačić, uz sve lomove i sukobe, obogaćuju
kršćansku baštinu. Hrvatski narod je u velikoj
većini katolički, ali je i naš Valčić nepobitna hrvatska
duhovna vrijednost. I katolici i protestanti su
kršćani. U tom duhu djeluje u Zagrebu i teološki
fakultet »Matija Vlačić Ilirik«.
Zar naši proplanci puni crvenih makova, ne će biti
još ljepši uz koji bosiljak? - poput našeg Vlačića. ■
Dr. Josip Gracin / josipgracin@hotmail.com