Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 93 do 97 [e{i}, R.: Rotterdamski festival samom sadràju pri~e ve} upravo po na~inu na koji je ona ispri~ana, po inventivnom pristupu samom [TO, po vrlo inspirativnom tretmanu i same pri~e i glavnog junaka i ambijenta zbivanja te naposljetku i po tretmanu samih gledatelja koji su vi{e nego uobi~ajeno aktivni sudionici filma. Od njih se o~ekuje konstantna participacija ne samo u slaganju kronologije pri~e ve} i u iskustvenom razumijevanju (poistovje- }enju) s glavnim junakom. Gledatelj je naime prisiljen SJE- ]ATI SE detalja koji su bili u sekvenci prije samo deset minuta recimo, no to mu ~esto ne polazi za rukom, jednako kao ni glavnom junaku za kojega znamo da ima dijagnosticiranu bolest »nesposobnosti kratkotrajnog pam}enja«; te se i gledatelj kao i glavni junak hvata za male detalje koji mu sluè kao ’reperi’ pomo}u kojih }e se prisjetiti gdje je ve} vidio neko novo lice, {to se dogodilo u tom i tom ambijentu, da li je netko od sudionika u pri~i zasluìo ili izgubio povjerenje junaka itd. U svakom slu~aju Memento je film koji gledatelji ne}e lako zaboraviti. Prema izjavi samog redatelja, film se u Americi smatra jednim od kult filmova ili neobi~nih alternativa konvencionalnom filmu, dok je u Europi smatran potpunim mainstream djelom i ne prikazuje se u art-kinima nego u regularnim velikim dvoranama. Drugi film koji se ne izdvaja po na~inu pripovijedanja pri~e nego po na~inu snimanja i gra|enja filma jest ameri~ki film Dvorac redatelja Jesse Peretza. Film je izazvao pozornost u Rotterdamu, gdje je imao svjetsku premijeru, osobito nakon {to su autor i glavni glumac objasnili svoj neobi~an na~in rada. Naime, ovaj cjelove~ernji igrani film ra|en je bez i jednog napisanog dijaloga. Sve {to su glumci govorili (a u filmu se razgovara stalno) rezultat je improvizacije. Redatelj bi na po~etku svake scene dao upute glumcima u stilu: »poku{aj zavesti sobaricu«, te ograni~enja: »izbjegavaj odgovor na pitanje tko je otac djeteta«, te bi tako glumci sami zapravo razvijali radnju u ovisnosti od trenutnog nadahnu}a. Naprasno izre~eni dijalog odveo bi ponekad pri~u tako daleko od o~ekivanog da je suigra~ u istoj sceni ponekad morao brzo i lucidno razmi{ljati kako vratiti radnju na stazu koju je on imao na umu. Sam je redatelj izjavio kako se iznena|ivao tijekom snimanja gotovo svake sekvence. Sve je snimano s tri kamere istodobno te su reakcije glumaca potpuno autenti~ne (a ne odglumljene, izvje`bane, korigirane...). Prema izjavi Paula Ruuda, jednog od dvoje glavnih likova, dijalozi bi ponekad bili toliko iznena|uju}i i komi~ni da su povremeno snimatelji morali u~vrstiti sve tri kamere na stativ i iza}i jer nisu mogli zadràti smijeh. Snimanje je trajalo samo 13 dana, sve je ra|eno digitalno, budèt je bio izuzetno mali, a tek poslije, kada se ne{to sredstava pribavilo na osnovi snimljenog i izmontiranog materijala, na{ao se financijer koji je platio prebacivanje na 35 mm vrpcu. I tako je nastao cjelove~ernji film koji je u Rotterdamu po`njeo velik uspjeh kod publike. Pri~a je vrlo jednostavna: dva brata Amerikanca, od koji je jedan bijelac a drugi crnac (usvojeni sin) dobivaju pismo da im je umro ujak u Francuskoj. U naslje|e dobivaju dvorac. Osoblje, posluga, kuhari... èle ostati raditi u dvorcu, no bra}a nemaju novca za njegovo odràvanje te èle prodati i dvorac i poslugu zajedno. No, stvari se zakompliciraju kada osoblje po~ne odmotavati svoje tajanstvene pri~e i odavati svoj stvarni identitet. Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. Cjelove~ernji film u kojem se stalno razgovara (jedan od bra- }e ovisnik je o svom psihijatru te podsje}a na neki od likova iz filmova W. Allena) imao je u po~etku scenarij od svega 12 stranica, bio je to samo dramatur{ki kostur svake sekvence, sve ostalo nastalo je na snimanju i u montaì. Glumac Paul Ruud kaè:» redatelj je razgovarao sa svakim glumcem posebno, tako da nismo imali pojma {to je kome rekao. Prije svake scene morali smo dobro razmisliti {to }emo re}i i kako izvu}i scenu na ono {to je o~ekivani rezultat u tom dijelu filma. Ja bih ponekad samo ne{to »izvalio« i mislio — »neka se redatelj sam izvla~i u montaì.« Film Dvorac ~ije je snimanje bilo fantasti~na zabava za sve, kako su izjavili glumci i autor, jedan je od ameri~kih nezavisnih filmova koji }e, kako se o~ekuje, imati ve}i uspjeh u Europi nego kod ku}e. Hubert Bals filmovi Posebno vaàn dio festivala je Hubert Bals, program filmova snimljenih uz nov~anu potporu Festivala. Zaklada, imenovana po osniva~u Festivala, preminulom kriti~aru Hubert Balsu, osnovana je 1988. Od tada do danas pomogla je snimanje oko 250 cjelove~ernjih igranih ili dokumentarnih filmova autora iz tzv. Tre}eg svijeta. Novac izdvaja Ministarstvo inozemnih poslova i prema njihovoj listi zemalja u razvoju ili tranziciji, redatelji u odre|enim zemljama imaju se pravo natjecati za pomo} i to za rad na scenariju te za fazu postprodukcije. Pomo} iznosi oko 50 tisu}a dolara, a osim nov~ane, tu je i potpora festivala u pogledu distribucije te prodaje televizijskim kompanijama u zemljama Beneluxa. Autori iz Ju`ne Amerike, Afrike, Jugoisto~ne Azije te Isto~ne Europe dva put godi{nje mogu se prijaviti na konkurs ove fundacije. Najbolja ostvarenja automatski ulaze u izbor za premijerno prikazivanje na sljede}em festivalu u Rotterdamu. Dodatna zna~ajka ove zaklade je program nazvan Svjetska filmska turneja u kojem se prikaù po tri filma pomognuta sredstvima Hubert Bals, a koje Festival smatra iznimno uspjelim. Na àlost, vrlo ~esto se doga|a da i izvrsne filmove iz Afrike ili Isto~ne Europe, recimo, nizozemski distributeri ne èle otkupiti jer ne vide u njima mogu}nost zarade. Upravo takvi filmovi ulaze u putuju}i program koji se tijekom godine odrì u oko petnaestak gradova, poglavito u art kinima gdje se uz projekciju organizira i uvodno predavanje o kinematografijama zemalja odakle film dolazi. U dogovoru Festivala i televizijske ku}e NPS, filmovi se nakon ove turneje otkupljuju za prikazivanje na malom ekranu. Ove godine, u okviru programa Hubert Bals te putuju}eg programa Svjetska filmska turneja, prezentirana su tri izuzetna filma: indijski, argentinski i turski. Indijski film Uttara djelo je Bengalskog redatelja Buddhadeba Dasgupte koji je poznatiji festivalskoj publici u Europi nego obi~nom gledateljstvu u svojoj vlastitoj zemlji. No, to zalazi u pitanje podjele kinematografije unutar same Indije gdje tzv. paralelno ili art stvarala{tvo ne nalazi skoro nikakvu {ansu za prikazivanje dok izvan Indije isklju~ivo ta vrsta filmova ima dobar prijem na festivalima i u art-kinima Europe. Tako je redatelj za film Uttara osvojio prvu nagradu na festivalu u Veneciji pro{le godine, dok je na festivalu Tri kontinenta u Nanntesu dobio Grand prix. 95
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 93 do 97 [e{i}, R.: Rotterdamski festival Film je poeti~na nadrealisti~na pri~a, nastala iz snovi|enja kako sam autor isti~e, no kontekst u kojem se situacija izme- |u dvaju prijatelja i jedne ène odvija, reflektira sada{nju situaciju u zemlji u kojoj nacionalisti~ki, fundamentalisti~ki duh sve vi{e izbija u prvi plan. Pored sporog, karakteristi~nog indijskog filmskog tempa, te dugih liri~nih kadrova, ono {to osobito impresionira je neobi~no svjetlo. Autor je sam, predstavljaju}i svoj film u Rotterdamu, objasnio da su poneke dijelove filma snimali isklju~ivo tijekom odre|enog popodnevnog svjetla i to samo po deset minuta tijekom dana. Cijela bi ekipa marljivo uvje`bavala scenu i imala sve potpuno spremno u vrijeme kada bi do{lo tih deset minuta prije samog zalaska sunca. Tada bi uùrbano po~elo snimanje. I tako do narednog dana i narednog ~ekanja. Kvaliteta svjetla je zaista neobi~na, no ipak moram istaknuti da se takav na~in rada moè provesti samo u Indiji i zemljama poput nje (i nekada kod nas) gdje si priznati autori mogu dopustiti sve i sva{ta, pa i to da snimanje traje ~ak 40 dana iako nije rije~ o spektakl filmu. U Nizozemskoj, recimo, ni jedan autor, ma kako ugledan bio, ne}e dobiti takvu slobodu da snima samo po deset minuta dnevno te da mu snimanje cijelog filma u kojem su samo tri glavna glumca i ne{to statista traje skoro mjesec i pol. Film poput Uttare (Uttara je ime djevojke) odista zahtijeva kratko predavanje prije same projekcije jer europski gledatelji, nenaviknuti na ritam u indijskom filmu, na specifi~nu orijentalnu poetiku i stilizaciju, ostaju zbunjeni nakon projekcije ili {to je jo{ gore, ostaju ne dirnuti djelom jer se, u stalnom i{~ekivanju ne~eg poznatog, nisu uspjeli opustiti i »predati« mogu}em umjetni~kom do- ìvljaju. Jo{ jedan film iz ovog programa odista impresionira suptilno{}u autora osobito njegovim umije}em progovaranja o ratu i apsurdnosti pojedinih ìvotnih situacija. To je turski film kurdskog redatelja Kazima Oza Fotografija. Nakon kratkog filma Zemlja koji je u Turskoj bio zabranjen, Kazim, 26-to godi{nji mladi} koji je film studirao na Marmara Sveu~ili{tu u Istanbulu, dobiva pomo} od Hubert Bals fonda iz Rotterdama i zapo~inje snimanje svog igranog debuta. U ekipi nitko nije bio pla}en, a svi tro{kovi su podmireni ili iz stranih fondacija ili donacijama Kurda u Turskoj, a koji pomaù Kulturni centar Mezopotamija. Ovaj centar okuplja isklju~ivo umjetnike kurdskog podrijetla i to kako na podru~ju filma, tako i glazbe, plesa, teatra, likovnih umjetnosti. Autori pojedinih projekata obilaze svoje sunarodnjake {irom Turske i primaju na dar donacije bukvalno od jedne kune na vi{e, u ovisnosti koliko tko moè izdvojiti. Svatko sudjeluje u doniranju, od ~ista~a ulica do sveu~ili{nih profesora. Kurdska kultura i tradicija na{la je na~in opstanka, sve dok djela slu`beno ne zabrane turske vlasti, ali opet i tada, kako kaè sam redatelj, prikazuju se ilegalno, neslu`beno. On isti- ~e da se s oficijelnom cenzurom ~ovjek moè boriti, problem nastaje kada postanemo podlo`ni autocenzuri, tada je, smatra ovaj mladi redatelj, svaka bitka za boljitak izgubljena. Fotografija je film iznimno jednostavne pri~e; dvojica mladi- }a ulaze u autobus i sjedaju jedan do drugog, putuju dvadeset sati zajedno, razgovaraju, sprijatelje se. Mogli bi biti najbolji ìvotni sudruzi da ih okolnosti ne razdvajaju, dapa~e, stvaraju od njih neprijatelje. Kako se mladi}i na kraju filma 96 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. ponovo nalaze otkrivamo samo preko detalja — fotografije koja je bila napravljena usput. Ono {to impresionira i ~ini ovaj film pravim remek-djelom je iznimno sofisticirano predo~en politi~ki kontekst, krajnje jednostavna pri~a, poeti~an govor fotografije te krajnje izravan anti-ratni podtekst koji sna`no podvla~i apsurdnost ratovanja. Raritet ovog filma je i govorni jezik. Naime, kurdski se uglavnom nije ~uo na velikim ekranima u svijetu, ili barem ne tako ~esto (u filmu se govori i turski i kurdski). Nizozemske perspektive Jedan od programa koji su osobito bitni organizatorima festivala jest Nizozemske perspektive sastavljen od recentnih doma}ih ostvarenja koja biraju selektori festivala. Izme|u desetak izabranih cjelove~ernjih djela izdvojit }u dva, i to jedan dokumentarni i jedan igrano-dokumentarni film. Prvi je reìrao Saralija Vuk Jani} koji od 1994. ìvi u Amsterdamu. Danas je on jedan od vode}ih nizozemskih dokumentarista. Njegov film Posljednja jugoslavenska nogomentna reprezentacija govori vi{e o politici nego o nogometu, no zanimljiv je gledateljstvu obje interesne sfere. Prate}i sudbine junaka, Hrvata, Srba, Bosanaca koji su nekada bili bliski i kao partneri u nogometu i u ìvotu, film predo~ava raspad nekada{nje Jugoslavije. Film je nedavno izabran za predstavnika Nizozemske na takmi~enju Prix Italia. Drugi film nazvan More koje misli pobjednik je IDFA festivala, dobitnik nagrade Joris Ivens {to zna~i nagrade za dokumentarni film, no po svojoj dramaturgiji film je posve igrane strukture. Naime, autor za junaka uzima samoga sebe (interpretira ga glumac), odnosno scenaristu kojeg u filmu pratimo tijekom njegova rada. Koriste}i mogu}nosti videojezika te filmskog izri~aja, autor nam na vrlo nadrealisti~an na- ~in predo~ava avanturu procesa stvaranja. Ono {to se moè uzeti kao dokumentarno u ovom filmu jest iskustveni proces junaka/autora, njegov cerebralni put u potrazi za biti stvaranja i shva}anja samoga sebe. Pri~a naime kombinira izvanjski-ìvotni proces pisanja scenarija te unutra{nji-doìvljajni proces stvaranja. Doga|ji iz ìvota scenarista sjedinjuju se i ispreple}u s intelektualnim senzacijama tijekom samog unutra{njeg procesa preispitivanja i potrage za bitkom stvari. Redatelj Gert de Graaff, stvarao je ovo djelo punih trinaest godina, ne samo zato {to je za njegov, u pisanoj formi prili~no apstraktan scenarij, bilo te{ko dobiti potporu filmskih fondova nego i stoga {to je sam proces rada na filmu (kompjutorska obrada) zahtijevao mnogo truda, vremena, otkrivanja, znanja. Projekt je prvobitno ostvaren na videu a kasnije preba~en na 35 mm vrpcu. Na nedavnom festivalu u Berlinu, taj je film tako|er bio prikazan u slu`benoj selekciji. Ostali programi I kao posljednji u nizu segmenata Rotterdamskog festivala kojeg valja istaknuti jest Stvaralac u fokusu, program unutar kojeg su ove godine bila predstavljena tri autora; Roy Andersson, [ve|anin, Anne — Marie Mieville, podrijetlom [vicarka no kao suradnica Godarda radila je uglavnom u Francuskoj te indijski glumac, redatelj i scenarista Kamal Haasan. Zaustavit }emo se na kratko na ovom posljednjem stvarate-
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 8 and 9:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21:
Page 22 and 23:
Page 24 and 25:
Page 26 and 27:
Page 28 and 29:
Page 30 and 31:
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 106 and 107: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109: transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111: prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113: mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115: akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117: vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119: ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121: njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123: REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125: dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127: Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131: ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133: prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?