Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 3 do 37 Krelja, P.; Turkovi} H.: Razgovor s Borivojem Dovnikovi}em
sam se ku}i vra}ao pje{ke, trinaest kilometara od gimnazije
u Osijeku do ku}e u ^epinu.
P. K.: Cijelo vrijeme si uspijevao crtati?
B. D.: Naravno, i bez obzira {to kod bake u ku}i nije bilo
elektri~nog svjetla. Ni u Po`arevcu u periferijskoj ku}i u kojoj
smo bili podstanari nije bilo struje. Svjetlo petrolejke je,
dok radi{, samo tu oko nje. Kad je petrolejka visoko, uku}anima
je dobro, ali meni nije, jer ja sam ve} tada bio kratkovidan,
ali jo{ nisam nosio nao~ale, a nonstop sam bio uz papire
ili knjigu...
H. T.: Od rana si bio kratkovidan?
B. D.: Da, od djetinjstva. ^itao sam s bradom na {akama, ne
na dvije, nego na jednoj {aci polo`enoj na knjigu. Odo{e o~i,
ali ako nosi{ nao~ale, zovu te cvikera{. Tata mi ih je nabavio
jo{ u trinaestoj godini, ali ih nisam htio nositi sve dok nisam
do{ao u Zagreb. A mnogo sam ~itao, pisao i crtao. Od
petnaeste godine ve} po~injem te`iti prema profesionalnom
stvarala{tvu. Karikature jo{ nisam slao u Zagreb, ali sam postao
stalni vanjski suradnik u enigmatskom tjedniku Problem.
Crtao sam rebuse i sve vi{e sastavljao i ostale enigmatske
radove.
H. T.: Rebuse si i smi{ljao i crtao?
B. D.: Da. Tada sam ve} bio ’Bordo’. E, ime ’Bordo’ je stvoreno
u Po`arevcu ~etrdeset i tre}e, kad sam radio, valjda,
one svoje novine. Potpisivanje sa B. Dovnikovi}, u`as, samo
potpis je cijela slika. ’B. Dov.’ — ne, to ne zvu~i dobro, a
’Bordo’, gledaj: knji`evnik, grad, boja, vino. Odli~no. ’Bor-
Autoportret iz 1942.
deauks’, tako su me de~ki znali zvati.
H. T.: Onda si kri`aljke i rebuse potpisivao kao Bordo?
mu kad je u ^epinu bio bolestan, a onda... te{ko mi je i danas
kad se sjetim toga...
B. D.: Bordo. Jer gotovo svi enigmati i dandanas imaju pseudonime.
H. T.: Devet dana ste putovali?
H. T.: Je li se dalo zaraditi?
B. D.: Da, devet dana na{ je vagon putovao od Po`arevca do
B. D.: Je, malo, ali ipak dovoljno za mladog ~ovjeka, kao sit-
Osijeka, priklju~ivan za razli~ite vlakove, najmanje za putni
d`eparac. No, novac nije bio bitan.
ni~ke kojih je tada bilo malo. Danima su tim smjerom prolazili
vojni konvoji, pa su na{ vagon stavljali ustranu, na neke H. T.: A jesi li tada objavljivao stripove?
sporedne kolosijeke, koji put daleko izvan stanice. Znali B. D.: Samo sam ih crtao i to su sad ve} bili bolji radovi,
smo negdje ~ekati po dva dana a da nismo znali kad }emo profesionalniji. No, sad dolazimo do ~uvenog ideolo{kog
nastaviti put. Oca nije bilo satima, moljakao je mjerodavne bolj{evi~kog ’~istunstva’ u to doba; ono je strip isklju~ivalo
da nas ne zaborave, osim toga morao nam je, nama i prascu, kao negativan produkt zapadne dekadencije. I nije se moga-
nabavljati hranu i vodu. Kad smo kona~no stigli u Osijek, o objavljivati od ~etrdeset pete do pedeset prve, nakon {to
morali smo baki u ^epin (djed nas nije do~ekao, jer je bio se prekinulo sa Sovjetskim savezom.
umro za vrijeme rata). Tatu su 1941., naravno, endeha{ke
vlasti odmah bile bacile iz policije, a sada ga ni komunisti H. T.: Je li to bila izri~ita zabrana ili implicitna?
nisu htjeli kao policajca kraljevine Jugoslavije, pa se on vra- B. D.: Pa nigdje nije pisalo u zakonu, za Boga miloga, zna{
tio zemljoradnji (koju je bio napustio prije dvadesetpet go- kako je to bilo u kulturi. Ne{to potpadne pod kritiku ’odozdina
oti{av{i u grad).
go’, i onda to vi{e nitko ne}e objavljivati. Sa stripom se poku{alo
okolnim putem: poku{alo se stripovati teme iz na-
H. T.: U ^epinu si u i{ao {kolu?
rodnooslobodila~kog rata. Tako je u Beogradu Milorad Do-
B. D.: Ne u ^epinu, u ^epinu nema gimnazije, nego u Osibri} po~eo objavljivati humoristi~ki strip Tri ugursuza, u kojek.
Morao sam putovati u grad u {kolu. Neko vrijeme sam jem se predratni mangupi, Ugursuzi, na svoj na~in bore pro-
bio u |a~kom domu u Osijeku, ili stanovao kod tetke, naro- tiv njema~kog okupatora. A ja sam u osje~kom Glasu Slavo-
~ito zimi, kad ba{ nije bilo lako biti ’|ak-putnik’. Naime, nije u isto vrijeme zapo~eo sa svojim prvim stripom u na-
dok sam imao nastavu dopodne, putovao sam vlakom tamo stavcima Udarnik Ratko, prema knji`ici Josipa Barkovi}a o
i natrag, ali popodne, tj. nave~er, nije bilo nikakve veze, pa borbi zagreba~kih ilegalaca protiv fa{ista. No nije upalilo.
8
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.