Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U povodu reagiranja Ive [krabala i Jurice Pavi~i}a na tekst Filmovi Lordana Zafranovi}a (Hrvatski filmski ljetopis br. 24/2000. i 25/2001.) U skladu sa Zakonom o javnom priop}avanju, molim vas da u cjelosti objavite ovaj odgovor na doti~ne reakcije 1. Reagiranje Ive [krabala ga periferni podaci nestanu iz pam}enja. Ja sam dosta mla- Odmah na po~etku svog ispravka »jednog pogre{nog i tendencioznog prisje}anja« [krabalo skre}e pa`nju na to kako sam »tendenciozno« nazvao Lordana Zafranovi}a kontroverznim sineastom i nekada{njim partijcem. êmu ta primjedba od ~ovjeka ~ije je ìvotno djelo, knjiga 101 godina filma u Hrvatskoj, {kolski primjer tendencioznosti, doista ne znam. Znam me|utim da je povezivanje »angaìrane tribine u zgradi CH SKH u oùjku 1985.« s mojim tekstom i sa mnom tek jedna od lukav{tina preiskusnog prepredenjaka [krabala: ako tvrdim da je njegova knjiga nacionalisti~ka (i za to prilaèm argumente), po [krabalovoj logici automatski sam na duhovnoj liniji biv{eg CK SKH i njegovih poltrona, kao da marksisti~ko-lenjinisti~ko-kardeljevska komunisti~ka doktrina ima monopol nad kritikom nacionalizma. No suprotno [krabalovim implicitnim insinuacijama, moja je veza s duhom »drugova« nikakva, a njegova poprili~na. On je najve}i dio svog vijeka proìvio u komunisti~koj neslobodi, u njoj se formirao i njoj se prilagodio pa je i sporno pismo upu}eno v. d. direktoru Hrvatske televizije plod sposobnosti mimikrije ste~ene za komunisti~kog socijalizma. |i, imam nepunih 35 godina, a doti~ni su mi skup{tinski doga|aji po va`nosti svrstani u hijerarhijski vi{im predjelima pam}enja. Sklon sam stoga zaklju~iti da je moje sje}anje u ovom slu~aju ipak pouzdanije od Turkovi}eva, odnosno da je [krabalovo pozivanje na autoritet Turkovi}eva sje}anja kao stamen argument kontra mog pam}enja u najmanju ruku klimavo. Ina~e, za one koje zanima, Turkovi}eva podr{ka mom istupu bila je na~elne prirode, tj. on je istaknuo kako nije u redu da jedan ~ovjek (pa bio on i predsjednik Dru{tva) u tako osjetljivim stvarima progovara u ime svih ostalih ~lanova HDFK-a. I da zavr{im pri~u s pismom, naravno da [krabalo nije upotrijebio sintagmu »{tetno po hrvatsku stvar«, niti sam ja u svom tekstu to~no citirao kako je glasila formulacija jer se nje ni ja, ni nitko drugi o~ito ne sje- }a, a [krabalo, kako nas obavje{tava, pismo nije sa~uvao. Me|utim, smisao onog {to je [krabalo u svom pismu napisao nedvojbeno je bio sljede}i: kriti~ari èle pogledati Zafranovi}ev film, ali da slu~ajno netko ne bi pomislio kako time doti~nom autoru izraàvaju podr{ku, [krabalo je, kao ~ovjek sviknut na, kako se to danas voli re}i, metajezik iz doba komunisti~ke vladavine, potcrtao kako je ~lanstvo HDFK-a Napisao sam, dakle, u tekstu Filmovi Lordana Zafranovi}a svjesno Zafranovi}eve {tetnosti po hrvatske interese, odno- da je [krabalo na skup{tini Hrvatskog dru{tva filmskih krisno ne{to tome sli~no; ponavljam, to~ne se formulacije ne ti~ara 1993. ili 1994. zamolio nadle`nu dràvnu instituciju sje}am, ali apsolutno sam siguran u njezin smisao. (ja sam pretpostavio, ali ne i tvrdio da je to Ministarstvo kulture; u pitanju je bila Hrvatska radiotelevizija, tako|er dr- àvna institucija, {to zna~i da formalno nisam po~inio fakto- A uzgred re~eno, i sje}anje Diane Nenadi}, ako sam ju dobro shvatio u razgovoru na tu temu, podudara se s mojim. grafsku pogre{ku) da omogu}i ~lanovima Hrvatskog dru{tva filmskih kriti~ara uvid u Zafranovi}ev dokumentarac Zalazak stolje}a/Testament, te da je pri tom u ime HDFK-a istaknuo svijest o Zafranovi}evoj kompromitiranosti u pogledu hrvatske nacionalne stvari. Tako|er sam pridodao kako sam bio jedini me|u prisutnima na skup{tini koji se takvom pismu suprostavio, a da me je podrào samo Hrvoje Turkovi}. [to se pak ti~e [krabalova tuma~enja mog istupa na spornoj skup{tini, kojeg on svodi na moju, kako veli, uobi~ajenu potrebu da se pona{am izdvojeno, a {to je opet, po njemu, posljedica toga da sebi pridam posebnu va`nost, mogu samo odgovoriti da }u uvijek biti protiv hajke na pojedince i skupine koji su progonjeni zato {to su druga~iji, a pogotovo ako se ih potvara za ne{to za {to nisu ni krivi ni du`ni. Nije meni [krabalo prvo u svom reagiranju poru~uje da je shvatio kako je moja memorija nepouzdana »ve} i po tome {to mi je (tj. njemu, [krabalu; op. D. R.) Turkovi} povjerio da se uop}e ne sje}a da je tom prigodom podrào Radi}a u njegovu prigovoru«. Me|utim, nije nepouzdana moja memorija, nego [krabalova logika. Oslanjaju}i se na Turkovi}ev autoritet, [krabalo uzima zdravo za gotovo kako do podr{ke nije do{lo samo zato {to je se Turkovi} ne sje}a. Podsje}am [krabala da ~ovjekova sposobnost pam}enja i sje}anja uvelike ovisi o u tim stvarima ni do kakve samopromocije, to je naprosto pitanje elementarnog morala, pravde i po{tenja, ali i politi~ke svijesti (i pismenosti) koja je nekim istaknutim ~lanovima HDFK-a u tim nedavnim vremenima na àlost manjkala (u vezi s tim rado bih komentirao po meni posve pogre{nu tvrdnju Hrvoja Turkovi}a, svojedobno iznesenu u intervjuu Novom listu, kako su na{i kriti~ari iskazivali hrabrost slabim vrednovanjem ideologiziranih hrvatskih filmova 90-ih, ali tome ovdje nije mjesto). njegovim godinama te o koli~ini i vrsti informacija koje po- Ivo [krabalo tako|er konstatira kako ne propu{tam gotovo hranjuje u svoj mozak. Hrvoje Turkovi} ima 58 godina i u ni jednu priliku da se okomim na njega i na njegovo javno toj ìvotnoj dobi posve je normalno da ~ovjeku neki, za nje- djelovanje. To nipo{to nije to~no, a kao dokaz neka posluì Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. 79
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 79 do 80 Radi}, D.: Povodom reagiranja... ~injenica da nisam komentirao njegovo promoviranje Ante Star~evi}a (u knjizi 101 godina filma u Hrvatskoj) u za~etnika liberalizma u Hrvatskoj, odnosno svo|enje doti~nog nacionalisti~kog barda, koji se nije libio ni rasisti~kih ispada, isklju~ivo na njegovu efemernu liberalnu dimenziju, {to je dobro poznata praksa hrvatskih nacional-liberala, tj. kriptonacionalista; tako|er nikad nisam pisao o naivnom odnosno nesavjesnom (ili o ~emu je ve} bila rije~) [krabalovom drànju u sramnoj pretvorbi zagreba~kih Kinematografa. Napominjem i da sam [krabala ~ak neizravno obranio u polemici sa Zorom Dirnbach, vo|enoj na stranicama Zareza, mada je njegov prikaz (tako|er u knjizi 101 godina filma u Hrvatskoj te njezinoj prethodnici Izme|u publike i dràve) djelovanja doti~ne gospo|e u aferi zabrane filma Dùngla na asfaltu zapravo bio pone{to nekorektan (o tome mo`da nekom drugom prilikom). Osim toga, meni nije nikakav problem prisjetiti se i boljih epizoda iz [krabalove bliè pro{losti, npr., ako me sje}anje ne vara, one u kojoj je bio jedan od iznimno rijetkih hrvatskih uglednika koji se javno suprostavio hajci na Miru Furlan i Radu [erbedìju. Ivo [krabalo na kraju me svog reagiranja optuùje za krivotvorenje ~injenica, ponavlja iskaz o mom toboè pogre{nom sje}anju i njegovoj toboè tendencioznoj zloupotrebi. Ponavljam, moje je sje}anje na sporan doga|aj u velikoj mjeri pouzdano, a u aspektu [krabalove »metajezi~ne« snishodljivosti spram dràvne institucije, u ime cjelokupnog HDFK-a, potpuno to~no. 2. Reagiranje Jurice Pavi~i}a Ne mogu se na ovom prostoru upu{tati u obja{njenje onog {to smatram kriti~arski konzervativnim, ali kriti~arska i umjetni~ka (a svakako i politi~ka) konzervativnost za mene nije neka sasvim relativna kategorija kao {to mo`da jest za Juricu Pavi~i}a. Pavi~i}evom pak ~u|enju {to sam kao primjer konzervativnog filmskokriti~arskog razmi{ljanja naveo njegov knjièvni autopoetolo{ki iskaz iz Playboya (pri ~emu bi Pavi~i} morao znati da se i autopoeti~ki iskazi mogu svrstati, barem u {irem smislu, u kriti~ki diskurs), a ne filmskokriti~ki, doista nema mjesta. Pavi~i} je naime i knjièvni i filmski kriti~ar, pri tom i pisac, i njegovo je kriti~arskoumjetni~ko djelovanje uglavnom vrlo konzistentno. Uzeo sam njegov iskaz iz Playboya jednostavno zato {to je u vrijeme kad sam pisao svoj tekst bio najnovija manifestacija dominantnog, kako ga ja doìvljavam — konzervativnog, aspekta njegova kriti~kog djelovanja, pri tom jo{, kako mi se u~inilo, paradigmatskog karaktera. Uostalom, ~ovjek pojedinac je cjelina svih svojih ìvotnih aspekata, u Pavi~i}evom slu~aju, sude}i po njegovim javnim istupima, poprili~no koherentna, pa sam njegovu konzervativnost mogao i{~itati na vi{e razina (dru{tvenoj, djelomi~no politi~koj, psiholo{koj, estetskoj). Stoga mi se upravo on u~inio dobrim primjerom konzervativca (pri ~emu neva`nu ulogu nije imala i njegova zasluèno visoka kriti~arska reputacija), mada sam naravno odmah bio svjestan da su, strogo uzev{i, puno bolji filmskokriti~arski primjeri konzervativnosti stoèrni kriti~ari nekada{njeg ~asopisa Kinoteka. Ne pori~em da bi se na{lo vrlo uvjerljivih argumenata koji bi pobili moju logiku, uostalom sâm sam svojedobno upozoravao jednog od klju~nih ljudi FAK-a, Pavi~i}u tada izrazito nesklonog, kako je Pavi~i}a pogre{no svoditi samo na njegovu konzervativnu dimenziju; 80 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. ipak, uzeo sam ga kao primjer estetskog konzervativca, a zato je on sam ipak ponajvi{e zasluàn. Naime, posljednjih godina Pavi~i} je gotovo u svakoj javnoj prilici isticao svoju fascinaciju ànrom, pri~om, naracijom, a s druge strane zaziranje od modernisti~kog nehaja spram tih elemenata djela, filmskog ili knjièvnog — posve svejedno (usput napominjem da se taj tzv. modernisti~ki nehaj spram klasi~nih narativnih postupaka nerijetko treba shvatiti vrlo uvjetno), a to je jo{ garnirao ispovijedima o vlastitoj mladala~koj fascinaciji postmodernisti~kom zaku~asto{}u koju je ne{to kasnije zamijenilo prosvjetljenje u vidu klasi~n(ij)e naracije i ànra (kao »izvanjski« prilog slici o Pavi~i}evoj konzervativnosti moè se dodati njegovo samoodre|enje kao kr- {}ansko-katoli~kog intelektualca »mainstream« ìvotnog stila, ali i njegovo mistificiranje kolektivnog, otkud dolaze meni nemile teze o esencijalno specifi~nim katoli~kim i protestantskim, primorskim, oto~kim i kontinentalnim, srednjoeuropskim i sjevernja~ko-skandinavskim i tome sli~no umjetnicima). Pavi~i} je reagirao na moju primjedbu o njegovoj konzervativnosti terminom anti~ke retorike dispositio. Problem je samo u tome {to zna~enje tog termina ne pokriva sve ono po ~emu se meni Pavi~i} u nezanemarivoj mjeri pri~inja konzervativcem. Na primjer, volio bih da mi objasni zbog ~ega kao poklonik »konstrukcijske dimenzije djela« izjavljuje da je par exellence konstruktor, ili otmjenije re~eno arhitekt James Joyce za njega kud i kamo manje ozbiljan pisac od Grahama Greena; ne valjda zbog (rigidnog) stava po kojem se pravim piscima mogu nazvati samo oni koji puno pi{u (Pavi~i} je naime nedavno u Jutarnjem listu napisao da se Slobodan Novak, mada vrstan pisac, piscem gotovo i ne moè nazvati jer je premalo pisao!?). Isto tako, skre}em mu pa`nju da su ipak rijetki autori koji snimaju}i dugometra`ne igrane filmove ili pi{u}i romane ne polaù znatnu pa`nju na dispositio, tj. konstrukciju, jer je to jednostavno tim vrstama imanentno. Stoga mi se ~ini da svojim inzistiranjem na konstrukciji te »konstrukcijskim« autorima i djelima, Pavi~i} zapravo nije u~inio mnogo vi{e doli poku{aja zamagljivanja da u pozadini svega ipak (dominantno) stoji problem naracije; uostalom, u izrazito dominantno narativnim vrstama poput dugometra`nog igranog filma i romana, naracija je naj~e{}e sredi{nji aspekt konstrukcije, o ~emu svjedo~e i dva Pavi~i}eva romana. Usto, suprotno njegovoj tvrdnji, Terence Malick, a u odre- |enoj mjeri i Peter Greenaway, nipo{to nisu krajnje nenarativni filma{i. Pavi~i} svoje reagiranje zaklju~uje rezerviranim priznanjem mojim prosudbama o Zafranovi}evom opusu, koje su po njemu »u osnovi to~ne i iznijansirane«. Me|utim njih, po Pavi~i}u, »uvelike uru{ava« preskakanje u zaklju~cima, nekriti~ko preno{enje istina i poluistina i izvrtanje izvora. Nikako ne mogu shvatiti {to je Pavi~i} time to~no mislio, a kako nije bio najkorektniji pa, kad je ve} prozborio pone{to o cjelini mog teksta, ukratko konkretizirao {to je na stvari (koje su to nekriti~ki prenesene istine i poluistine, koji su to izvrnuti izvori, kakvo je to preskakanje u zaklju~cima, mimo onog {to se odnosi na njega samog), molio bih da mi to pojasni, ako na|e vremena, u nekom od sljede}em brojeva Ljetopisa ili bar internim pismom (adresu moè dobiti u Hrvatskom filmskom savezu).
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 8 and 9:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21:
Page 22 and 23:
Page 24 and 25:
Page 26 and 27:
Page 28 and 29:
Page 30 and 31: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 106 and 107: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109: transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111: prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113: mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115: akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117: vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119: ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121: njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123: REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125: dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127: Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?