Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

POLEMIKE / REAGIRANJA
Damir Radi}
U povodu reagiranja Ive [krabala i
Jurice Pavi~i}a na tekst
Filmovi Lordana Zafranovi}a (Hrvatski filmski ljetopis br. 24/2000. i 25/2001.)
U skladu sa Zakonom o javnom priop}avanju, molim vas da u cjelosti objavite ovaj
odgovor na doti~ne reakcije
1. Reagiranje Ive [krabala
ga periferni podaci nestanu iz pam}enja. Ja sam dosta mla-
Odmah na po~etku svog ispravka »jednog pogre{nog i tendencioznog
prisje}anja« [krabalo skre}e pa`nju na to kako
sam »tendenciozno« nazvao Lordana Zafranovi}a kontroverznim
sineastom i nekada{njim partijcem. ^emu ta primjedba
od ~ovjeka ~ije je `ivotno djelo, knjiga 101 godina
filma u Hrvatskoj, {kolski primjer tendencioznosti, doista ne
znam. Znam me|utim da je povezivanje »anga`irane tribine
u zgradi CH SKH u o`ujku 1985.« s mojim tekstom i sa
mnom tek jedna od lukav{tina preiskusnog prepredenjaka
[krabala: ako tvrdim da je njegova knjiga nacionalisti~ka (i
za to prila`em argumente), po [krabalovoj logici automatski
sam na duhovnoj liniji biv{eg CK SKH i njegovih poltrona,
kao da marksisti~ko-lenjinisti~ko-kardeljevska komunisti~ka
doktrina ima monopol nad kritikom nacionalizma. No suprotno
[krabalovim implicitnim insinuacijama, moja je veza
s duhom »drugova« nikakva, a njegova poprili~na. On je najve}i
dio svog vijeka pro`ivio u komunisti~koj neslobodi, u
njoj se formirao i njoj se prilagodio pa je i sporno pismo
upu}eno v. d. direktoru Hrvatske televizije plod sposobnosti
mimikrije ste~ene za komunisti~kog socijalizma.
|i, imam nepunih 35 godina, a doti~ni su mi skup{tinski doga|aji
po va`nosti svrstani u hijerarhijski vi{im predjelima
pam}enja. Sklon sam stoga zaklju~iti da je moje sje}anje u
ovom slu~aju ipak pouzdanije od Turkovi}eva, odnosno da
je [krabalovo pozivanje na autoritet Turkovi}eva sje}anja
kao stamen argument kontra mog pam}enja u najmanju
ruku klimavo. Ina~e, za one koje zanima, Turkovi}eva podr{ka
mom istupu bila je na~elne prirode, tj. on je istaknuo
kako nije u redu da jedan ~ovjek (pa bio on i predsjednik
Dru{tva) u tako osjetljivim stvarima progovara u ime svih
ostalih ~lanova HDFK-a. I da zavr{im pri~u s pismom, naravno
da [krabalo nije upotrijebio sintagmu »{tetno po hrvatsku
stvar«, niti sam ja u svom tekstu to~no citirao kako je
glasila formulacija jer se nje ni ja, ni nitko drugi o~ito ne sje-
}a, a [krabalo, kako nas obavje{tava, pismo nije sa~uvao.
Me|utim, smisao onog {to je [krabalo u svom pismu napisao
nedvojbeno je bio sljede}i: kriti~ari `ele pogledati Zafranovi}ev
film, ali da slu~ajno netko ne bi pomislio kako time
doti~nom autoru izra`avaju podr{ku, [krabalo je, kao ~ovjek
sviknut na, kako se to danas voli re}i, metajezik iz doba komunisti~ke
vladavine, potcrtao kako je ~lanstvo HDFK-a
Napisao sam, dakle, u tekstu Filmovi Lordana Zafranovi}a svjesno Zafranovi}eve {tetnosti po hrvatske interese, odno-
da je [krabalo na skup{tini Hrvatskog dru{tva filmskih krisno ne{to tome sli~no; ponavljam, to~ne se formulacije ne
ti~ara 1993. ili 1994. zamolio nadle`nu dr`avnu instituciju sje}am, ali apsolutno sam siguran u njezin smisao.
(ja sam pretpostavio, ali ne i tvrdio da je to Ministarstvo kulture;
u pitanju je bila Hrvatska radiotelevizija, tako|er dr-
`avna institucija, {to zna~i da formalno nisam po~inio fakto-
A uzgred re~eno, i sje}anje Diane Nenadi}, ako sam ju dobro
shvatio u razgovoru na tu temu, podudara se s mojim.
grafsku pogre{ku) da omogu}i ~lanovima Hrvatskog dru{tva
filmskih kriti~ara uvid u Zafranovi}ev dokumentarac Zalazak
stolje}a/Testament, te da je pri tom u ime HDFK-a istaknuo
svijest o Zafranovi}evoj kompromitiranosti u pogledu
hrvatske nacionalne stvari. Tako|er sam pridodao kako sam
bio jedini me|u prisutnima na skup{tini koji se takvom pismu
suprostavio, a da me je podr`ao samo Hrvoje Turkovi}.
[to se pak ti~e [krabalova tuma~enja mog istupa na spornoj
skup{tini, kojeg on svodi na moju, kako veli, uobi~ajenu potrebu
da se pona{am izdvojeno, a {to je opet, po njemu, posljedica
toga da sebi pridam posebnu va`nost, mogu samo
odgovoriti da }u uvijek biti protiv hajke na pojedince i skupine
koji su progonjeni zato {to su druga~iji, a pogotovo ako
se ih potvara za ne{to za {to nisu ni krivi ni du`ni. Nije meni
[krabalo prvo u svom reagiranju poru~uje da je shvatio kako
je moja memorija nepouzdana »ve} i po tome {to mi je (tj.
njemu, [krabalu; op. D. R.) Turkovi} povjerio da se uop}e
ne sje}a da je tom prigodom podr`ao Radi}a u njegovu prigovoru«.
Me|utim, nije nepouzdana moja memorija, nego
[krabalova logika. Oslanjaju}i se na Turkovi}ev autoritet,
[krabalo uzima zdravo za gotovo kako do podr{ke nije do{lo
samo zato {to je se Turkovi} ne sje}a. Podsje}am [krabala
da ~ovjekova sposobnost pam}enja i sje}anja uvelike ovisi o
u tim stvarima ni do kakve samopromocije, to je naprosto
pitanje elementarnog morala, pravde i po{tenja, ali i politi~ke
svijesti (i pismenosti) koja je nekim istaknutim ~lanovima
HDFK-a u tim nedavnim vremenima na `alost manjkala (u
vezi s tim rado bih komentirao po meni posve pogre{nu
tvrdnju Hrvoja Turkovi}a, svojedobno iznesenu u intervjuu
Novom listu, kako su na{i kriti~ari iskazivali hrabrost slabim
vrednovanjem ideologiziranih hrvatskih filmova 90-ih, ali
tome ovdje nije mjesto).
njegovim godinama te o koli~ini i vrsti informacija koje po- Ivo [krabalo tako|er konstatira kako ne propu{tam gotovo
hranjuje u svoj mozak. Hrvoje Turkovi} ima 58 godina i u ni jednu priliku da se okomim na njega i na njegovo javno
toj `ivotnoj dobi posve je normalno da ~ovjeku neki, za nje- djelovanje. To nipo{to nije to~no, a kao dokaz neka poslu`i
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
79