Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje
je u svojoj briselskoj tavanskoj garsonjeri nekoliko dana nakon
smrti. Nije bio evidentiran kao sr~ani bolesnik, no meni
naprosto ne ide u glavu da bi se moglo raditi o nasilnoj smrti.
Govorkalo se, istina, sva{ta, no... Matko umoren? Nemogu}e,
neshvatljivo...
S Matkom sam prijateljevao od ranih {ezdesetih, podstanar-
~io je jedno vrijeme s Antom Peterli}em u istoj sobi. Studirao
je biologiju i bio, navodno, vrlo talentiran, no bio je i intelektualac
leonardovskih {irina. Ne znam {to ga sve nije zanimalo,
pa tako i film, novinstvo... i ode fax. Eto ga ubrzo u
Studentskom listu, pa na Tre}em programu Radio Zagreba u
doba urednikovanja Hrvoja Lisinskog, kona~no u Enciklopediji
Modernoj... Zajedno smo za televiziju napravili tri polusatna
dokumentarna filma (on kao scenarist i voditelj, ja
kao redatelj) o znanosti, tri portreta znanstvenika: arheologa
Stipe Gunja~e, oceanografa Tome Gamulina i geografa
Josipa Rogli}a. Bio sam iznena|en kako je Matko sa svima
njima razgovarao s kompetencijom ~ovjeka koji se razumije
u najtananije nijanse problema profesije. Uzvra}eno mu je
bilo uva`avanjem koje je grani~ilo sa `alom {to nije ostao u
znanosti, i to ba{ — u djelatnosti svojih sugovornika. Nikako
nisam razumio tu Matkovu renesansnu raznovrsnost interesa
i anga`mana, djetinju zaljubljenost u sve ~ega se prihva}ao,
beskrajnu sposobnost divljenja svemu na {to je nailazio:
od kulinarskih specijaliteta moje mame preko infantilnih
politi~kih uspjeha tada mla|ahnih ^i~ka i Budi{e, pa sve
do zami{ljenih i tihih karijera mnogih potpuno marginaliziranih
znanstvenika. Matko je imao tu plemenitu, prekrasnu
osobinu: znao je u`ivati u umije}u i uspjehu drugih. Bio je
pridru`eni ~lan Lige d`entlmena.
Kad se nekoliko godina nakon 1971. sve po~elo dodatno
komplicirati, Matku je — imao sam dojam — jednostavno
dognjavilo. Umorio se i prihvatio je poziv kolege iz studentskih
dana, danas kandidata za Nobelovu nagradu, doktora
Miroslava Radmana da do|e u njegov institut u Bruxelles za
asistenta. Tako se Matko, na kraju, ipak vratio biologiji...
U mojim »kamenjarskim« dokumentarcima Matko je bio
stru~ni suradnik. I sam iz Dalmatinske zagore, iz triljskog
kraja, poznavao je svaki zaselak, obi~aje, prezimena... Neposredan,
kakav je bio, otvarao je svaka vrata, razbijao svako
nepovjerenje. I kada bi nam bio odobren projekt, Matko i ja,
s dnevnicama i rent a carom (da, da, tako se to radilo) krenuli
bismo na put, tra`ili bismo protagoniste: po{tara u Po-
{taru, babu u Drugama, djevojku dugih kosa u Pletenicama...
Bilo je i smije{nih zgoda na tim na{im putovanjima.
Pita Matka jedan ~ovjek kad smo spremali Pletenice pa se
raspitujemo za cure: »Ma dobro film i to... nego reci ti meni
po{teno, jesi l’ ti to do{‘o smiriti ovoga mladi}a?« i pokazuje
glavom na mene. Ili, pola jednog jutra lutamo od ku}e do
ku}e, nigdje `enskog ~eljadeta... Puknuo glas: do{li neki iz
grada, prigledavaju cure... I nije druge, Matko i ja vele~asnom...
I ovaj onda s oltara navijesti: to su na{i i po{teni ljudi,
pustite ih da prigledaju cure...
Najvi{e neprilika imali smo u pripremama i za snimanja Derneka.
Dernek je, naime, ako niste znali, ni sajam, ni va{ar, ni
naprosto skup, sastanak, veselje. I sve to i jo{ malo vi{e i
druk~ije... Svako selo ima crkvu, a crkva svog za{titnika,
68
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
sveca. Na dan tog sveca je dernek. Ne doga|a se ni{ta spektakularno,
no intimna je obveza svakog ~ovjeka iz tog kraja
da bude u svom mjestu na derneku. Pa potegnu neki ~ak iz
Njema~ke... I namjerio ja snimati dokumentarac o takvom
jednom na{em gastarbajteru koji }e voziti pola dana i cijelu
no} da bi stigao na dernek, popio bukaru vina, bacao malo
kamena s ramena, pro{etao malo sa starim prijateljima, zapjevao
jednu... I sutra — natrag...
Pripreme za film bile su dvostruke. Najprije smo Matko i ja
obi{li mnoga mjesta u Zagori, raspitali se kad im je dernek i
znaju li neke svoje koji }e mo`da ili vjerojatno do}i iz Njema~ke
na dernek... Skupili uz puno truda, nevjerice i uvjeravanja
ne{to nepouzdanih adresa na{ih ljudi po Njema~koj
(vrlo je sumnjivo bilo tada raspitivati se za na{e ljude vani) i
onda, drugi dio priprema: tragati za tim ljudima po Njema~koj,
upoznati ih, saznati da li }e zaista do}i na dernek, odabrati
onoga koga }emo snimati.
I u~inismo mi to sve skupa. Naporno, zaista naporno. I sve
nekako obavijeno nekakvom nedefiniranom neizvjesno{}u.
Ubrzo }emo ustanoviti — kakvom.
Matko je u me|uvremenu, izme|u priprema i snimanja, otputovao
u Bruxelles. Prije na{eg snimanja obavili smo jo{
samo nekoliko telefonskih razgovora, a kad se primaklo vrijeme
derneku (ne sje}am se vi{e gdje je trebao biti taj dernek,
negdje u rujnu, za Malu Gospu, ~ini mi se), uputila se na{a
mala filmska ekipa u Njema~ku. Kombi-ekipa. Ne sje}am se
vi{e ni mjesta u Njema~koj, odakle smo trebali krenuti, a
gdje je `ivio, odnosno radio taj na{ budu}i junak filma koji
}e na dernek. Stigli mi, sve {tima, po~injemo snimati... Snimili
smo jedan-jedincati kadar: u grupnoj kupaonici bau{telske
barake, na{ se ~ovjek umiva, sprema za put. I dok si
rek’o keks, stvori se tu odnekud policija i cijela na{a ekipa
zavr{ava u zatvoru. Dojavio netko. Mi smo tu na privatnom
posjedu, a privatni posjed je svetinja i {to tu imaju raditi kamera,
mikrofoni, kablovi itd? Prosvjedi ni{ta ne poma`u,
njema~ki policajci {ute k’o zaliveni. U ekipi pak svi pone{to
natucamo njema~ki, bio je s nama kao asistent kamere i Viktor
Penezi}, ro|eni Berlin~anin, »geborene Berliner«, molit
}u lijepo. I svi mi ne{to poku{avamo objasniti, a po }eliji najvi{e
se uzmuvao Ante Deronja, na{ organizator i legendarni
direktor filma, dr`i se za glavu i govori: »Vi {utite, pustite
mene da govorim, vi prevodite.«
Ubrzo se sve objasnilo, pustili nas nakon nekoliko sati, no —
propalo snimanje. Da bi dobio jedan slobodan dan, na{ junak
rekao gazdi da mu je `ena bolesna, mater na umoru,
tako ne{to, a on sad — filmski glumac! Ne dolazi u obzir da
putuje sad s nama na dernek, dobit }e otkaz. Zajebali smo
mu dernek, sad jo{ i posao! Jebe{ film!
[to da radimo? I gdje }e{ ti sad, usred Njema~ke, na}i ~ovjeka
koji ide na dernek upravo u taj nekakav Prgomet, Mu} ili
kako se ve} zvalo to mjesto koje iz o~aja i zaboravih. Ni{ta,
vra}amo se ku}i neobavljena posla.
Ponovno nekoliko telefonskih razgovora s Matkom, ugovaramo
i jedan susret u Münchenu jednog vikenda, vu~emo iz
rukava rezervni adut: upravo iz Münchena krenut }e jedan