Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje<br />
Da ne redamo vi{e detalje na{e filmske, odnosno star~eve<br />
pri~e. Ionako, rekoh ve}, sve je ovo improvizacija, ja mogu<br />
tek pri`eljkivati jednu bogatu `ivotnu pri~u s nizom detalja<br />
koje ve} sada »mogu vidjeti«, no u ovoj fazi razmi{ljanja o<br />
filmu, prije pripremnih radova, ne bi bilo ni ljudski ni dokumentaristi~ki<br />
po{teno sve to definirati na papiru. Starca valja<br />
tek na}i, mo`da najprije njega i snimiti pa tek onda odlu-<br />
~iti {to je iz star~eve pri~e <strong>filmski</strong> i `ivotno relevantno do te<br />
mjere da se za tim traga u sada{njosti. No sad se mo`da postavlja<br />
pred ~itatelja ovih redaka pitanje: nije li tek o~ekivanje,<br />
tek `elja da se sretnemo sa starcem koji }e pri~ati »pravu«<br />
pri~u, pri~u sli~nu, primjerice, onoj ~ije sam ja detalje<br />
improvizirano iznio na prethodnim stranicama, nije li tek to<br />
(to o~ekivanje i ta `elja) premalo kao startna osnova filma.<br />
Odgovor na ovo pitanje mo`da je neskroman, no prizivam u<br />
pomo} ne{to malo vlastitog dokumentaristi~kog iskustva: ne<br />
bojim se da ne}u prona}i `ivotnu pri~u koja ne bi nadma{ivala<br />
sva moja »kalkulantska« o~ekivanja. Jer `ivot }e izma-<br />
{tati mnogo ma{tovitiju pri~u i od najma{tovitijeg scenarista.<br />
Ovaj film projekt je »otvorenog tipa«, pustolovina... Valjat<br />
}e tek slijediti i po{tovati `ivot.<br />
Slu~ajni `ivot Ive Ivi}a... `eli pobje}i iz jedne standardne, zatvorene<br />
forme dokumentarnog filma, `eli polemizirati s dokumentarcem<br />
reporta`nog ili televizijskog tipa, `eli se uklju-<br />
~iti u razmi{ljanja o smislu klasi~nog dokumentaristi~kog<br />
posla u vremenu agresivne najezde televizije. Na sasvim intimno-re`ijskom<br />
planu, ovim filmom bila bi na ku{nji vjera<br />
autora ovih redaka u ispravnost one ve} klasi~ne Godardove<br />
misli kako svaki igrani film te`i biti dokumentarni a svaki<br />
dokumentarni igrani. U ovom filmu, naime, jedan bitno<br />
igrani <strong>filmski</strong> postupak, flash-back, do sada i upotrebljavan<br />
samo u igranim filmovima, javlja se u slu`bi dokumentaristi~ke<br />
ideje. Sada{njo{}u se »rekonstruira« pro{lost, pro{lost<br />
po~inje `ivjeti pred nama a da se svijest o sada{njosti nijednog<br />
trenutka ne gubi. Sa sasvim formalnog stajali{ta eto i<br />
jedne male inovacije, mo`da jednog skromnog priloga razmi{ljanju<br />
o odnosu dokumentarni film — igrani.<br />
No zar nije takav postupak, takav tretman i sada{njosti i<br />
pro{losti u filmu zapravo te`nja — pozivam se na po~etak<br />
ovog teksta — da se pojasni onaj ~udni osje}aj nakon putovanja<br />
Zagorom: u sada{njosti ste a osje}ate pro{lost, vrijeme<br />
kao da je stalo a nije, nije — to vidite, to znate, u to vjerujete.<br />
To je dakle taj scenarij. Slu~ajni `ivot Ive Ivi}a... trebao je<br />
biti kruna i kraj serije (uglavnom ostvarenih) dokumentarnih<br />
filmova o Dalmatinskoj zagori. U prirodi je, naime, svakog<br />
djelovanja vizija ostvarenja nekakve cjeline. Kad radite kratke<br />
dokumentarce, isprva vam se ~ini da jedan film »zove«<br />
drugi, pitanja jednog isprovociraju sljede}i i zapravo vam<br />
treba ne{to vremena da shvatite kako te`ite jednoj malo sveobuhvatnijoj<br />
cjelini. A onda je jo{ potrebno podosta vremena<br />
i da naslutite, osmislite i poku{ate ostvariti tu cjelinu. Kad<br />
sam izgubio status redatelja od jednog kratkog filma godi{nje,<br />
za mnom je ostalo tih pet-{est »kamenjarskih« filmova<br />
(Po{tar s kamenjara, Druge, Kazivanje Ivice [tefanca, mlinara,<br />
Pletenice, Dernek, Zemlja) {to slute nekakvu cjelinu, {to<br />
~ine nekakav vi{e-manje zaokru`en ciklus filmova o ljudima<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
s kamena, no u to sam utukao i pet-{est godina. I jo{ tu nedostaje<br />
to~ka na i, taj Slu~ajni `ivot Ive Ivi}a... Pet-{est godina<br />
za jedan jedva cjelove~ernji program. A jo{ se mota po<br />
glavi i Dreyerov neveliki opus i uzori, pa ve} i vlastita posrtanja,<br />
pa i iskustva: za nama je ve} i FAS i o~ekivanja velika,<br />
asistencije, festivali, sva{ta... Pa ti budi zadovoljan!<br />
Dva neposlana pisma<br />
Sve to malo predugo traje, pisao sam Hrvoju Turkovi}u u<br />
Ameriku 1975. godine. Ka`em pisao, a mo`da bi bolje bilo<br />
re}i: nisam pisao. Odnosno pisao sam, ali nisam zavr{io pismo,<br />
nisam ga dakle ni poslao. I sad, u ovom svom velikom<br />
pospremanju naletio sam i na dva neposlana pisma. Jedno je<br />
bilo to, Hrvoju u Ameriku gdje je bio na nekakvoj stipendiji,<br />
godinu dana mislim. Dvoumio sam, da li da mu ga sad<br />
dam, tà njegovo je, iako nezavr{eno, ali sam ipak odustao jer<br />
je bilo i suvi{e srcedrapateljno odnosno kukaju}e... Poderao<br />
sam ga... Ali onoga, u povodu tih mojih dokumentaraca: sve<br />
to malo predugo traje, toga se sje}am i ~ini mi se ta opaska<br />
to~nom i iz dana{nje, ma kako maglovite perspektive. Eh, da<br />
je sve to bilo snimiti u godini dana, najvi{e dvije. Pa onda<br />
poku{ati i ne{to drugo... Jedan ciklus urbanih dokumentaraca,<br />
na primjer. Ne socijalnih, ve} ba{, upravo i samo urbanih...<br />
Ne{to poput Preporu~a se za realizaciju, jedinog mog<br />
urbanog dokumentarca, jedinog koji sam i radio prije novog<br />
»otopljenja«, sada na teleleviziji (ka`em vam: nisu nam dali<br />
umrijeti), gdje sam nakon zaslu`ne asistencije u veleprojektu<br />
Bomba{ki proces, i nakon zdu{ne preporuke Kre{e Golika,<br />
do{ao do re`ije prve igrane stvari, Slu~aja Filipa Franji}a,<br />
TV filma po scenariju Mirka Sabolovi}a, 1978. godine.<br />
Da je to neposlano pismo Hrvoju u Ameriku pisano 1975.<br />
znam po tome {to u pismu spominjem kao hit-doga|aj izlazak<br />
~asopisa Film. Imam komplet Filma, pogledao sam, prvi<br />
<strong>broj</strong> nosi nadnevak: srpanj — kolovoz 1975. Hvalim u pismu,<br />
i toga se sje}am, veli~anstveni interview s Kre{om Golikom,<br />
nagovaram Hrvoja da nakon povratka u|e u redakciju...<br />
I zaista, ve} ~etvrti <strong>broj</strong> (1976.) potpisuje redakcija u<br />
kojoj je, uz Sre}ka Jurdanu, [piru, Rexa i Zubca — i Hrvoje.<br />
Odgovorni je urednik Kre{imir Trampeti}, drag ~ovjek,<br />
ali, ruku na srce, njega ba{ nitko nije uzimao jako ozbiljno.<br />
Grafi~ka obrada Goran Trbuljak. Bio sam dobar s tim momcima,<br />
neki su nagovarali i mene da u|em u redakciju. Ja sam,<br />
sje}am se, odgovarao: ne, treba to biti va{, generacijski ~asopis.<br />
I bio je, sjajan, nedosegnut, ~ini mi se, u kompletnoj hrvatskoj<br />
filmskoj publicistici. Prijateljski daju}i podr{ku stalnom<br />
kolumnom feljtona, izdr`ao sam do kraja s tim momcima,<br />
sve tamo do onih ru`nih objeda i polemika, do utrnu}a<br />
1979.<br />
Drugo neposlano pismo prona{ao sam kad sam se ve} odlu-<br />
~io za ove retke i nisam ga stoga uni{tio. Pisao sam dobrom<br />
i dragom prijatelju Matku Bradari}u u Bruxelles. Spominjem<br />
u pismu Bo`i} i Novu godinu, pa zato pouzdano znam da je<br />
pismo zapo~eto pa prekinuto krajem 1974., nastavljeno u sije~nju<br />
1975., nedovr{eno, neposlano... Matko je 1975.<br />
umro.<br />
I dan-danas vjerujem da je Matko umro prirodnom smr}u.<br />
Infarkt, rekao je obdukcijski nalaz, ovdje u Zagrebu. Na|en<br />
67
Change language