Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje<br />
da na tako visokoj razini, ve} samo s umjetni~kim direktorima,<br />
dramaturzima (Mimica, Rajko Grli}, Georgij Paro...).<br />
Mislim da sam bio u mixu Sna o ru`i kad me je u Jadran filmu,<br />
na dvori{tu ispred upravne zgrade, sreo Suljo. Ka`e:<br />
»Slu{aj, daj do|i do mene, donesi {togod, spremam se u penziju,<br />
dao sam tolikim budalama film, do|i i ti.« Ja sutradan<br />
do{‘o. I dobio film. Osu|ene.<br />
Ne znam da li se sje}ate tog filma: nevino osu|en momak<br />
(Rade [erbed`ija) nakon odslu`ene kazne otimlje zajedno s<br />
prijateljem-kriminalcem (Ivom Gregurevi}em) suca sa svog<br />
procesa (Jovana Li~inu), tu`iteljicu (Miru Furlan) i glavnog<br />
svjedoka (Vlatka Duli}a). Odvode ih u nekakvu zabit gdje u<br />
napu{tenom zaseoku `ivi njegov ujak (Zvonko Torjanac) i<br />
tamo otkriva karte: »Ja sam nevin odle`ao tri godine. Sad<br />
}ete vi ovdje malo raditi, pomo}i ujaku oko zemlje...« »Koliko?«<br />
»Tri godine!«<br />
Tri dana prije odlaska na snimanje, a krenut }emo najprije sa<br />
scenama u toj vukojebini (izabrane ve} lokacije, objekti...)<br />
zovu mene iz Jadran filma da hitno do|em. Nije mi zgodno,<br />
imamo Nola (scenograf, pokoj mu du{i!) i ja jo{ sastanak na<br />
policiji, htjeli bismo, naime, policajne paralelne scene snimiti<br />
na autenti~nim mjestima, u Petrinjskoj... Danas }e nam<br />
dati odgovor, dobili su scenarij. Ne, ne, sve }e se sti}i, pod<br />
hitno do|i... I dolazim ja. Egzekutivna Jadranova cijela vrhu{ka,<br />
osim Sulje, ve} na okupu. Glasnogovornik je umjetni~ki<br />
direktor: znaju oni da ja jako volim vestern. Istina! Pa<br />
kako bi bilo da mi pomirimo tu moju ljubav za vesternom s<br />
ovim na{im poslom, pa da prebacimo radnju u tridesete godine,<br />
bit }emo bli`i vesternu!<br />
Ne znam kako se zovem. Tri dana smo pred snimanjem. Odnekud<br />
se tu ve} stvorio i Ante Deronja, direktor filma, ra~una<br />
on ve}: ne treba fi}o, treba ko~ija i sve ne{to tako... Ni-<br />
{ta ne shva}am. Nikako da mi do|e u glavu misao koja je njima<br />
ve} do{la, a ta je: pa ne mo`e na{a policija danima (koliko<br />
li ve} traje radnja filma) tragati za po~initeljima otmice,<br />
pa oni prona|u iglu u stogu sijena dok ka`e{ keks! Pri~a naprosto<br />
ne stoji! Ja ni{ta ne razumijem i ne shva}am i jedino<br />
{to znam jest da s Nolom moram biti na policiji, u Petrinjskoj,<br />
u toliko i toliko sati, idem sad, razgovarat }emo kasnije...<br />
Ne govorim Noli ni{ta, naprosto neprepri~ljivo je, a i<br />
nema vremena, ulazimo ve} na policiju, prima nas glavni inspektor<br />
za krvne delikte... Ustaje od svog radnog stola i jo{<br />
dok smo bili na vratima, govori nam: »^estitam, momci. Da<br />
znate da ovakav slu~aj jo{ nisam imao u svojoj praksi!« Meni<br />
se zamantalo. Zbunjeno primam ~estitku, koje{ta mi sijeva,<br />
pitam ~ovjeka: »Oprostite, mogu li nazvati?« Javljam umjetni~kom<br />
direktoru: »Jebo vam pas mater, tu nam glavni inspektor<br />
za krvne delikte ~estita, a vi me jebete.« i tako smo<br />
krenuli u Osu|ene.<br />
O svakom svom filmu, i snimljenom i nesnimljenom, mogao<br />
bih ispri~ati nekakvu takvu ili sli~nu pri~u. Ali ne}u. Ne}u,<br />
jer onda bi zaista ispalo: jadan ~ovjek, te zaboravlja, te nitko<br />
ga ne {ljivi, te nisu mu dali... Istina je, me|utim, da smo<br />
mi jedna mala kinematografija, a iz toga, na `alost, puno<br />
toga proizlazi. Baviti se filmom, odnosno filmskom re`ijom<br />
u nas — naprosto je nesretna sudbina. Sve {to je bilo i {to }e<br />
biti zapisano je negdje u zvijezdama. Zato ne treba kukati.<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
Pa ja i ne kukam, ne, naprosto i samo se sje}am. Nepovezano,<br />
nepouzdano i tek malo sjetno. Zajebavam se, eto. ^ista<br />
zajebancija.<br />
Iz ~iste zajebancije spominjem i kako me ambiciozni Nenad<br />
Pata vukao s projekcije na projekciju Ritma zlo~ina (tada je<br />
to jo{ bio poluilegalni Dobri duh Zagreba), nude}i zgotovljen<br />
film na {esnaestici da ga se samo prebaci na 35-mm vrpcu<br />
i tako legalizira. Obi{li smo sve hrvatske producente, nitko<br />
nije htio na{ film. I kad se i danas spomene Ritam zlo~ina,<br />
prvo ~ega se sjetim upravo su te mu~ne projekcije. Dvatri<br />
~ovjeka u dvorani, Pata i ja. S Patom su se, i za vrijeme<br />
projekcije, uglavnom sprdali, ja pak nisam postojao. Kad bi<br />
zavr{io film, a uvijek smo tako nekako sjedili, preko mene,<br />
kao da me nema, govorili bi Pati kako je smije{no {to im<br />
uop}e nudi film. Ja sam bio zrak. Nema me, ~isti zrak. Kao<br />
sudac u nogometu, kad ga pogodi lopta...<br />
Iz ~iste zajebancije spominjem i kako mi je krenulo nakon<br />
Prolje}e bu na{e!. Znate onaj vic o Muji i kako je njemu krenulo.<br />
Vratio se iz Engleske pun love. Pitaju ga, odakle...<br />
Ka`e Mujo: zaradio na kartama, kartao s d`entlmenima.<br />
Imao jedanput tris** kraljeva, mislio uzet }e veliku lovu, al<br />
ka`e d`entlmen: imam ja poker. Kako poker, daj da vidim.<br />
[ta imate gledat, pa mi smo d`entlmeni, ka`e d`entlmen... I<br />
onda Muji ne{to krenulo... Tako i meni... Pukao glas nakon<br />
Prolje}e bu na{e! i meni krenulo. Tri godine ni kratki film<br />
vi{e nisam mogao dobiti!<br />
Nevjerojatnim mi se ~ini (ili: jesam li ja to zaista neki dosadno<br />
dobar ~ovjek?) da iz tog razdoblja ne pamtim nekakav<br />
svoj gnjev, povrije|enost ili tako {togod. U nejasnom, maglovitom<br />
sje}anju ostaje tek nelagoda od mno{tva papira koje je<br />
trebalo prepisivati i potpisivati, uvijek u {est primjeraka: scenarij,<br />
re`ijska koncepcija, operativni i financijski plan, izjave<br />
da }e{ po{tovati operativni i financijski plan, biografija, kratki<br />
sadr`aj... Papiri, papiri... Nisu samo pisci, i redatelji su ljudi<br />
kao i svi ostali samo im treba malo vi{e papira... Ne sje-<br />
}am se tko je sve bio u tim pustim komisijama koje mi nisu<br />
odobravale filmove. Zaboravio sam. I zapravo sam fasciniran,<br />
iskreno vam ka`em, nizom kolega pa i prijatelja koji fenomenalno<br />
pamte sve ~lanove svih komisija koji su ih, makar<br />
samo jednom u `ivotu, krivo pogledali, odbili, zabranili...<br />
Ne, ja sam ih sve zaboravio... Dajem vam rije~. Zaista,<br />
zaista vam ka`em, zaboravio sam. I to ne iz prkosa, ne zbog<br />
ignoriranja, ne nadmeno, osve}uju}i se... Ne. Ponekad je jedini<br />
na~in da opstane{, da pre`ivi{ — zaborav. Zaboravi{ i<br />
jebe ti se. Idemo dalje!<br />
[teta {to u tom razdoblju nisam radio vi{e, jer bio sam u do<strong>broj</strong><br />
formi. Bio sam pun snage i u do<strong>broj</strong> kondiciji. Napravio<br />
sam nekoliko pristojnih dokumentaraca, a i `ivio u uvjerenju<br />
da samo {to nisam krenuo i u igrani film. Upravo veza<br />
igranog i dokumentarnog filma, suptilan odnos i svojevrsna<br />
me|uzavisnost tih dvaju rodova — zaokupljala me i fascinirala<br />
do mjere pravih mo`da <strong>filmski</strong>h pustolova. Nije, me|utim,<br />
i{lo... A da ne bi ipak ostalo sve na onome: vjerujte mi<br />
na rije~, prila`em i jedan od odbijenih scenarija iz tih mojih<br />
olovnih godina. Trebao je to biti ne{to malo dulji film, jednosatni<br />
ili tako ne{to...<br />
65
Change language