Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje<br />
rov opus je nevelik: svega ~etrnaest igranih filmova.« Jasno<br />
da je Dreyerov opus bio nevelik, kad su meni uzori bili oni<br />
koji su napravili tridesetak, neki i vi{e, po pedesetak pa jo{ i<br />
vi{e filmova. Pobo`no sam se krstio svakog jutra: u ime Johna,<br />
Howarda, Alfreda i Fritza svetog, amen.<br />
A nije da se i u nas nije moglo vi{e raditi, samo da je bilo<br />
malo vi{e pameti, moglo se... Ili je mo`da bilo forsirano i<br />
pre{utno ako ne prote`irano a ono tolerirano sve ono usputno<br />
{to je onemogu}avalo ve}u produkciju: magalomanija,<br />
hoh{tapleraj, gramzivost, glupost... Znam da mi je godinama<br />
bila teza: radije bih radio svake godine dva filma za po<br />
dinar honorara nego li jedan svake pete godine za pet dinara.<br />
Ali ne! Svi su zagovarali i vi{e manje se tukli za onaj jedan<br />
od pet. I kako onda na zelenu granu! A kako i ne posumnjati<br />
da su svi ti pusti razgovori, rasprave, okrugli stolovi,<br />
plenumi i referati o pove}anju produkcije, o spa{avanju<br />
produkcije, o odr`anju produkcije, sve te trice i ku~ine nisu<br />
li zapravo bile vje{to i lukavo izre`irane e da se ne bi vi{e radilo<br />
i snimalo. Da se ne bi svjedo~ilo. Kamera, naime, prokleta<br />
je naprava, sve vidi i ima du{u i kad je najdirigiranije<br />
upotrebljavana. Bolje je onda, i za svaki slu~aj, ne snimati.<br />
Rezultat toga, asketskom Dreyeru usprkos: u cijeloj povijesti<br />
hrvatskog filma na prste jedne ruke mo`ete na<strong>broj</strong>iti redatelje<br />
koji su napravili vi{e od deset cjelove~ernjih igranih<br />
filmova.<br />
A mo`da treba naprosto druk~ije ra~unati. Ritam zlo~ina, na<br />
primjer, nije bio moj prvi film, ve} sedmi. Prvih {est nisam<br />
snimio. I ne ra~unam tu na one zaista nesnimljene filmove,<br />
mislim one od kojih ~ovjek tijekom rada i vremena odustane.<br />
Ne, ne govorim o tim filmovima koji su bili tek ideja, `elja,<br />
zamisao, pokoji ostvaren fragment... Ne, govorim o<br />
kompletnim filmovima, do kraja odsanjanim filmovima...<br />
Nisam ih tek iz raznih razloga snimio. I kad sam krenuo u<br />
Ritam zlo~ina, vrlo sam se ~uvao da ne snimim svoj prvi<br />
film. Pou~en i iskustvima nekih starijih kolega koji su dugo<br />
~ekali, do~ekali i uprskali svoje prve filmove, krenuo sam<br />
odmah u sedmi. Nije imalo apsolutno nikakva smisla sa skoro<br />
~etrdeset godina koliko sam imao kad sam radio Ritam<br />
zlo~ina, izigravati radoznala mladca, u prirodi je naime po-<br />
~etka — mladost i svi atributi mladosti koje po~etak tra`i...<br />
U {ali, a zapravo nije rije~ o {ali, pravio sam, opravdavaju}i<br />
se, paralele sa seksom. Dakle, normalno je da se momku dogodi<br />
ono {to se treba dogoditi, ne znam, u moje je doba to<br />
bilo s osamnaest, devetnaest, dvadeset godina. Nekome<br />
malo prije, nekome malo poslije, danas je to navodno mnogo<br />
prije... No ako se ~ovjeku to dogodi tek s trideset godina,<br />
garantirano: nikad od njega jeba~a! Tako je to i s filmom:<br />
treba po~eti s, ne znam koliko... ali nisam htio po~injati s ~etrdeset!<br />
Snimio sam svoj sedmi film!<br />
Moj, ~ini mi se, ~etvrti, a mo`da i peti film bila je fina, tiha<br />
komedija Prolje}e bu na{e! Krsto Papi} uspio je nakon jedne<br />
projekcije i razgovora u kojem sam i ja ne{to jako `u~no sudjelovao,<br />
slomiti Sulju Kapi}a, generalnog direktora Jadran<br />
filma: »Pa vidi{ li ti, Suljo, kako je to pametan ~ovjek, a nikako<br />
da do|e do filma?!« »U redu«, ka`e Suljo, »nek donese<br />
{togod.« Ja odmah sutra odnio. U redu, nema problema,<br />
snimamo! Mali film, skromnog bud`eta, o navija~u Dinama:<br />
64<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
godinama ~ovjek ve} ~eka da Dinamo bude prvi, a — {to da<br />
vam pri~am — sredina je sedamdesetih... Dinamo ni pomo-<br />
}u trikova ne mo`e i ne}e biti prvi. I po~eli mi snimati! Glavnu<br />
rolu igra pokojni Zizi Juri}. Snimatelj @eljko Guberovi},<br />
druga kamera Miki Ostrovidov. Derby. Dinamo — Hajduk.<br />
U Maksimiru pedeset tisu}a statista. Igra~i istr~avaju na teren,<br />
kamera se zajedno s njima lagano povla~i, korigira, kadar<br />
se pro{iruje pa za{venkamo, zumiramo, a ono u gledali-<br />
{tu, u kontinuiranom kadru, na istoku, jasno, usred mase —<br />
Zizi. Stoji tamo ve} ~etiri sata, na dogovorenom mjestu. Kraj<br />
njega — @arko Poto~njak koji je igrao jednu zapa`enu epizodu,<br />
pa Zlatko Vitez, statist sa zadatkom, jo{ neki prijatelji...<br />
Snje{ko Cerin tek po~eo u Dinamu, sje}am se s te utakmice<br />
njegovih {karica — gol! Bio sam sa Zizijem i u Rijeci,<br />
na Kantridi. Popu{ili smo 1:0. Oni su igrali domovinski rat,<br />
Rijeka je tada bila Zvezdina filijala... Zizi je bio sjajan, istinski<br />
tu`an... Shva}ate, pretpostavljam: film je u tom svom,<br />
eksplicite nogometnom dijelu bio i djelomice dokumentarac,<br />
a kad zavr{i prvenstvo, napucat }emo ostatak, to jest te<br />
samo igrane dijelove filma, prilagodit }emo ih dotad snimljenom.<br />
Prvi, ali i jedini put ra~unao sam na uspjeh. Dr`ao<br />
sam: ako svatko od 50.000 gledatelja samo jednog derbyja<br />
povede u kino svoju curu, `enu, mla|ega brata ili sestru,<br />
tatu, mamu, prijatelja, pa to je ve} barem stotka samo u Zagrebu,<br />
fenomenalno!<br />
I sjedimo mi jedan dan u Suljinoj kancelariji, Suljo, ja i<br />
Zvonko Kova~i}, direktor ne znam sve ~ega u Jadran filmu.<br />
Referiram ja kako ide snimanje... A onda zazvoni telefon, na<br />
vratima se pojavi glava sekretarice. »Dru`e Suljo, preuzmite,<br />
drug...« taj i taj, tada zadu`en za kulturu, a danas, bogme, i<br />
za cijelu dr`avu. Preuzme Suljo: »Da, da, da... u redu, Ivice«,<br />
pa jo{ »... da, da... da...«, a onda: »E jebi ga, Zorane!«<br />
I tako propade i moj ~etvrti film. Bilo je to doba kada se na{a<br />
kinematografija jo{ jednom reorganizirala. Prelazilo se iz<br />
fondovskog u sizovski sustav sufinanciranja filma ili tako ne-<br />
{to... Uglavnom, Jadran film je u tom nekakvom interregnumu<br />
krenuo na brzinu u tri igrana filma, vrlo vjerojatno kako<br />
bi pokazao da zapravo kompletan novac predvi|en za igrani<br />
film treba dati njima. Eto oni i sada, kada je situacija krajnje<br />
neizvjesna, ula`u u doma}i film... Snimaju... Ulo`ili u Vrdoljaka<br />
(Me}ava), u Nikolu Babi}a (Ludi dani) i u mene...<br />
Pukao, me|utim, glas da Jadran film okuplja oko sebe i ula-<br />
`e u nacionaliste... Ne zaboravite, rije~ je o sredini sedamdesetih...<br />
A Ton~i Vrdoljak je 71. bio predsjednik Dru{tva <strong>filmski</strong>h<br />
radnika Hrvatske, Nikola sekretar partije... Ja, istina,<br />
nisam bio nikakav funkcionar, ali »klasni neprijatelj nikada<br />
ne spava«, a osim toga snimao sam onaj zaplijenjeni film o<br />
studentskom {trajku i zbog toga ni dan-danas ne mogu na televiziju...<br />
Ukratko: da bi se dokazalo kako Jadran film ipak<br />
ne skuplja oko sebe nacionaliste, stornirali su moj film...<br />
Razumljivo, moji kontakti sa Sulejmanom Kapi}em ne{to su<br />
se prorijedili nakon neslavnog kraja projekta Prolje}e bu<br />
na{e!. Osim nekoliko slu~ajnih kavanskih susreta prakti~no<br />
nisu trajali godinama. A onda je dvanaestak godina poslije<br />
od njega potekla inicijativa za novu suradnju. Ja sam, istina,<br />
i nadalje sporadi~no kontaktirao s Jadran filmom, no nika-
Change language