Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje<br />
prvom licu. Dobar roman. Roman o klapi. Kada se, me|utim,<br />
scenarij koji je bio tako|er vrlo dobro napisan, tako|er<br />
u ich-formi i koji je slijedio roman i pitko se ~itao, kada se<br />
dakle taj scenarij trebalo <strong>filmski</strong> radikalizirati (a to je posao<br />
redatelja, i na `alost, samo redatelja), ustanovilo se da ta ichforma<br />
iravno juri{a na film sâm, na intenciju romana uostalom<br />
da bude roman (film) o klapi. Roman je mogao biti pisan<br />
u prvom licu a da bude roman o klapi, o ~etvorici, odnosno<br />
petorici prijatelja. Zadr`av{i taj na~in pripovijedanja,<br />
film, me|utim, ne bi bio film o klapi, o generaciji, a do tog<br />
nam je bilo stalo. Bio bi film s glavnim junakom i trojicom<br />
statista sa zadatkom. Iz te muke — kako napraviti film o klapi,<br />
kako roman o klapi preto~iti u film o klapi — rodila se<br />
ideja da ~etvorica junaka pri~aju pri~u. I to ne »ra{amonski«:<br />
svatko pri~a svoju verziju pri~e, ve} objektivnu pri~u pri~aju<br />
~etvorica: prvi dio jedan, nastavlja drugi, tre}i, ~etvrti... I<br />
sve vrijeme su junaci u aktivnom odnosu jedan prema drugome,<br />
~esto suprotstavljenome, a objektivna pri~a kontinuirano<br />
te~e. Pri~a te~e, a nitko od pri~alaca ne sumnja u vjerodostojnost<br />
iskaza prethodnika, prijateljstvo ni u stiliziranom<br />
a objektivnom offu nije naru{eno, to dakle jest film o klapi.<br />
I neka mi bude opro{teno {to u svom ogromnom neznanju<br />
baljezgam koje{ta, no ja se zaista ne sje}am filma koji je na<br />
sli~an na~in gradio pri~u. To — tek toliko! Da ne bi netko<br />
pomislio kako }u umrijeti od skromnosti.<br />
Liga d`entlmena<br />
Ubojstvo u zbornici pisano je vjerojatno po~etkom sedamdesetih.<br />
Spominje se u pri~i da je le{ Marije Bla`ine prona|en<br />
u petak, 22. 5. 1969. pa vjerujem da se nisam ba{ sutradan<br />
latio pera da opi{em spomenuti doga|aj. Osim toga, po~etkom<br />
sedamdesetih, nakon 71. imao sam vremena. Na televiziji<br />
vi{e nisam radio, ubrzo sam dosegnuo rejting redatelja<br />
od jednog kratkog filma godi{nje, status koji i nije bio tako<br />
lo{ ukoliko je ~ovjeku bilo stalo samo do pre`ivljavanja. Jedna<br />
od karakteristika socijalizma bila je da ti nisu dali umrijeti<br />
od gladi. Znate onaj vic iz vremena ljutog socijalizma s<br />
ljudskim likom: prije, u kapitalizmu bili su bogati i siroma{ni.<br />
Danas, u socijalizmu svi smo ravnopravni, nema vi{e bogatih.<br />
Nema tome davno, ~uo sam parafrazu tog vica koja<br />
nije, me|utim, smjerala da bude vic: razlika izme|u socijalizma<br />
i kapitalizma, osim niza drugih stvari, je i u tome {to<br />
suprotno komunisti~koj uravnilovci u kapitalizmu mo`e{ zaista<br />
i uspjeti. Ali — mo`e{ i umrijeti od gladi! Mi jo{, eto, tek<br />
nismo dosegnuli to da zaista uspijevamo! Neka, neka...<br />
Moglo se dakle `ivjeti i od jednog kratkog filma godi{nje.<br />
Istina skromno i uz potporu poneke asistencije, pa honorara<br />
za neki ~lanak, povremenu kolumnu o filmu ili nogometu.<br />
Honorari za kratki film, ho}u re}i, bili su vrlo, vrlo pristojni.<br />
Nisu nam dali umrijeti. I u takvoj nekoj dokolici, u<br />
predahu do umiranja, napisao sam po~etak Ubojstva u zbornici.<br />
[to sad s tim? Sve kad bi se i na{ao netko pametan i<br />
pronicljiv pa mi pomogao i pri{apnuo tko je ubojica, {to s<br />
tim? Bojim se, ni{ta... Na svu sre}u, postoji u pri~i onaj datum,<br />
jer da ga nema, krivo bih datirao nastanak pri~e, smjestio<br />
ga u sredinu {ezdesetih. Povjerovao bih da je pri~a nastala<br />
ili bila inspirirana jednom na{om igrom iz tog vremena.<br />
Sastali bi se kasno nave~er u redakciji Studentskog lista,<br />
62<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
u Mari}evu prolazu, sjeli oko stola, zasukali rukave i bacili<br />
se na posao. Jedan bi, naj~e{}e ja, tipkao, svi smo diktirali.<br />
Pisali bismo krimi}... Pravila igre bila su, me|utim, nemilosrdna:<br />
svatko od nazo~nih imao je pravo na jednu re~enicu.<br />
Izdiktirali biste svoju re~enicu i sad pa`ljivo slu{ate kako }e<br />
se na vas nadovezati sljede}i, pa onda jo{ jedan, pa jo{ jedan<br />
pisac... Strpljivo ~ekate da ponovno do|e red na vas. Ako bi<br />
u pisanju sudjelovalo pet-{est ljudi, va{a nova re~enica te{ko<br />
da je bila predvidiva nakon prve, toliko se, naime, toga izmijenilo.<br />
Bilo je tu svega i sva~ega, bilo je i raznih igra~a:<br />
podmeta~a, navija~a, osvetnika, spa{avatelja... Bilo je, jasno,<br />
sporova koliko ho}ete: je li to~ka zarez puka pravopisna izmi{ljotina,<br />
pa vam netko u spisateljskom zanosu `eli dvije<br />
re~enice podvaliti pod jednu, ili je valja priznati legalnom interpunkcijom...<br />
Najgore je ipak bilo sa zlo~esto}ama: nas<br />
troje ili ~etvero upreglo sve snage da isfura neki lik, da ga<br />
opi{e, smjesti u vrijeme i prostor, osmisli mu nekakvu radnju,<br />
a onda do|e red na Vladeka koji tipu namjesti usred nekakve<br />
zanimljive situacije koru banana na ulici i va{e literarno<br />
~edo se naprosto posklizne, padne i umre. I {to sad? Beskrajne<br />
diskusije, raspre je li to fair, {to je uop}e fair, nikada<br />
uglavnom nismo stigli dalje od tre}e kartice {to je uvijek<br />
konstruktivnog Antu dovodilo do o~aja. ^esto bismo zavr{ili,<br />
jo{ uvijek spore}i se, u Mosoru, »kod Ive« na zadnjoj kavi<br />
s nogu, jer taj je lokal sve tamo upravo do sredine {ezdesetih<br />
radio do dva sata u no}i...<br />
Bolje od pisanja krimi}a i{la nam je jedna druga zanimacija<br />
kojoj smo tako|er pristupali strasno i, moglo bi se re}i, vrlo<br />
odgovorno. Bilo je to u nas vrlo popularno igranje selektora,<br />
sastavljanje nogometnih mom~adi. I to ne obi~nih nekakvih<br />
mom~adi, ve} reprezentacije. I to ne nekakvih obi~nih<br />
reprezentacija, ve}... a nije to ba{ ni tako jednostavno objasniti.<br />
Recimo, reprezentacija SAD-a. Ili, reprezentacija Europe.<br />
Svaka nogometna mom~ad ima, valjda to znate, jedanaest<br />
igra~a plus pet rezervi. I sad, svako mjesto u mom~adi<br />
tra`i odre|ene karakteristike, sposobnosti: golman treba biti<br />
miran, siguran, O, K. parader ali ne egzibicionist, brani~ je<br />
o{tar, brz, britak, krilo probojno, dobrog udarca... Itd. itd.<br />
Ne mo`e vam, recimo, Billy Wilder biti golman, on je sa svojom<br />
lepr{avo{}u, {armom, sitnim vezom du{u dao da bude<br />
negdje na sredini terena, nekakav half, vezist, rekli bi dana{nji<br />
nogometni stru~njaci. Golman je, na primjer, George Stevens...<br />
Da, nisam vam rekao, u nogometnim na{im mom~adima<br />
igrali su <strong>filmski</strong> re`iseri. I padali su pravi-pravcati eseji<br />
kad je trebalo obrazlo`iti za{to netko mora biti u mom~adi<br />
i za{to treba igrati upravo na tom i tom mjestu. Za{to je<br />
Howard Hawks idealan centarhalf? Pouzdan, nikad ne grije-<br />
{i, najvi{i u skoku, kojeg se god zadatka prihvati, odigra besprijekorno,<br />
kontrolira ritam igre do savr{enstva istan~ano i<br />
to~no...<br />
U cijeloj klapi, kad se sve svede na krajnji ostatak, ja sam se<br />
ipak najvi{e razumio u nogomet, ne ra~unaju}i, jasno, Baju<br />
Lisinskog, koji je jedno vrijeme ~ak igrao u Lokomotivi kad<br />
je ova bila u Drugoj ligi, no on se zapravo nikada nije zagrijao<br />
za ovaj na{ filmsko-nogometni infantilizam. I moje se<br />
mi{ljenje podosta respektiralo. Nevoljko sam pristao na<br />
neke kompromise, da Orson Welles, na primjer, igra u prvih<br />
jedanaest desno krilo (a Hitchcock je bio lijevo, zamislite!),
Change language