Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje lo u trenutku (a u kojem onda...?) ili se pak radi o procesu koji jedva da se moè kontrolirati i analizirati... Ne znam... Tek u posljednje vrijeme zatajim ponekad odgovor na kurtoazni upit: radim li {togod, spremam li kakav film, prebrzo se kao sloìm s komentarom koji obvezatno slijedi nakon mog uskra}ivanja odgovora: a kaj }e{, nema love, jel’? Da, da, nema love, ne daju, {to se moè... A zapravo je rije~ samo o tome da je sve teè i teè prona}i motive za muku i prokletstvo posla, a niodkuda ni dodatnih poticaja, onih finih i neprimjetnih, onih koji gode va{oj ta{tini i poti~u vjeru da radite ne{to potrebno i korisno. Pomalo ste ve} pristali da povijest filma moè nekako i bez vas. Da ne biste kojim slu~ajem pomislili da se, eto tek tako, izvla~im a u nedostatku argumenata da zaboravljam, nudim kao dokaz posvetu u jednoj knjizi koju dobih od autora. O knjizi pjesama je rije~. Mo`da naslutite koliko je moj zaborav i kakve sam ja to sve moèbitne dragocjenosti poderao i uni{tio. Posveta je preìvjela, jer knjige ipak niti bacam niti spaljujem, nisam toliki monstrum. No... u posveti stoji: »Dragom ~ovjeku Zoranu Tadi}u. Razumjeti umjetnost mogu samo istinski tanko}utne du{e. Vjerujem da ni sada ne grije{im pri posveti. Srda~no i sa {tovanjem...« Pogrije{io si, pjesni~e. Zajebao si se. Dragi je ~ovjek, tanko}utna du{a, sve zaboravio: ne samo pjesme, knjigu, posvetu, ve} i pjesnika! Na ovitku knjige objavljena je i fotografija autora: pripaljuje ~ovjek cigaretu, duga kosa, brkovi... ni{ta, ne sje}am se. Zaintrigiran posvetom, radoznalo prevr}em knjigu po rukama. listam: godina izdanja, izdava~, pojma nemam... Jednog od urednika vrlo malo poznam, znam tri ~ovjeka kojima su posve}ene pojedine pjesme: pokojnog Vladu Pavlovi}a, Alojza Majeti}a, Dodu Horvati}a... Ni{ta ne pomaè, nikako da stvari posloìm, ne sje}am se, zaboravio sam. Jasno vam je za{to ne spominjem naslov knjige i ime i prezime pjesnika. Jasno vam je vjerojatno kako se i usrdno nadam da on nikada ne}e naletjeti na ove retke. A morao sam to ispri~ati. Morao sam, jer vas èlim uvjeriti kako iskreno pi- {em ove uspomene, a znam: uzaludno je... Jer kako vjerovati ~ovjeku koji je sve ve} zaboravio! Morao sam to ispri~ati i zato da prisnaìm jo{ poneki dodatni argument za ono {to vam sada èlim ispovijediti. Bojim se, naime, da mi to ipak ne}ete vjerovati. Ipak sam ja nekakav redatlej, i to ne bilo kakav redatlej ve} redatelj krimi}a, molit }u lijepo... A rije~ je, podcrtavam i to, o jednom krimi}u... [to da okoli{am? Mnogo }emo lak{e i bolje mo}i razgovarati, ako budete upoznati sa stvarima. Evo, dakle, tog krimi}a. Ubojstvo u zbornici Dvadesetsedmogodi{nji srednjo{kolski profesor Boò Pamer na{ao se u gadnoj nevolji. U zbornici gimnazije na kojoj tek drugu godinu predaje kemiju i fiziku, dogodilo se ubojstvo. Ubijena je Boìna ne{to starija kolegica, dama vi{e poodmaklih nego srednjih godina, profesorica filozofije, sociologije i psihologije Marija Blaìna. Ubojica jo{ nije bio ni prona|en ni uhi}en, no Boì je iz dana u dan postajalo sve jasnije da se obru~ sumnje steè oko njega sve ~vr{}e i opasnije. Le{ ubijene Marije Blaìne na|en je u petak, 22. V. 1969., u devet sati i trideset i pet minuta, neposredno nakon {to je Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. podvornik Nikola zvonom ozna~io kraj drugog {kolskog sata tog dana. Kasnija istraga, a istragu je vodio inspektor Miti}, nije mogla to~no utvrditi tko je prvi prona{ao le{. Nekoliko profesora i profesorica gotovo u isto vrijeme u{lo je na prostrana vrata zbornice. Me|u njima bio je i Boò. Nasuprot vratima, na ~elu duga~koga zborni~kog stola sjedila je zavaljena u niskoj fotelji Marija Blaìna. Njezin neopozivo mrtvi pogled bio je optuùju}e uperen u biv{e kolege. Vjerojatno istodobno za~ulo se nekoliko prigu{enih krikova. Posve je razumljivo zaprepa{tenje profesora i profesorica u trenutku suo~enja njihovih i Marijinog pogleda. Marija se nikada nije tuìla na neku bolest, a izgledom je odavala jaku i zdravu ènu. Petkom je predavala prvi, tre}i, ~etvrti i peti sat. Za vrijeme drugog sata kad nije imala nastavu redovito je ostajala u zbornici i ispravljala i pregledavala kontrolne radove kojima je svakog tjedna ispitivala u~enike. U trenutku kad ju je zadesila smrt pred njom su na stolu — uz obvezatnu papirnatu vre}icu s biskvitima — bili radovi sedmog ce razreda: ’Uloga okoline u razvoju agresivnih crta karaktera kod pojedinca.’ Iz nijeme uko~enosti prvi se trgnuo upravo Boò. On je i ina~e bio hladnokrvan i sabran ~ovjek, racionalan do krajnje mjere. Njegova ìvotna deviza bila je da stvari oko sebe treba prihvatiti onakvima kakve jesu. Boò je prvi pristupio Mariji, opipao joj puls, nagnuo se nad nju i oslu{nuo joj srce, pozvao lije~nika da ustanovi smrt. Boò je tako|er jedini trezveno zaklju~io da bi bilo pametno pozvati i kriminalisti~ki odsjek zagreba~kog SUP-a. Boìna hladnokrvnost i pribranost, poslije }e se ustanoviti, od dvostrukog su zna~enja za daljnji tijek cijelog slu~aja. Njegova mirno}a i gotovo mehani~ko, rutinsko izvr{avanje radnji koje je nalagao trenutak, teretili su ga utoliko {to se moglo pretpostaviti da se Boò pona{ao onako kako se pona{ao upravo zbog toga {to ni~im i nije bio iznena|en. Istina, takvo tuma~enje Boìna pona{anja u trenucima otkrivanja le{a pojavilo se kao sumnja tek onda kad se saznalo da su prona|eni Boìni otisci prstiju — uz otiske umorene — na papirnatoj vre}ici, »{karnicli« iz koje je Marija Blaìna jela otrovane biskvite. Me|utim, ta oteàvaju}a okolnost istodobno je bila i olakotna. Budu}i da je Boò prvi pristupio Mariji, lako je bilo mogu}e da je on dodirnuo papirnatu vre}icu tek tada, a ne onda kad je u biskvite ubrizgavao otrov. U rekonstrukciji otkrivanja le{a nitko od o~evidaca nije se sje}ao da je Boò dodirnuo vre}icu, no, isto tako, nitko se nije mogao zakleti ni da je nije dodirnuo. Uostalom, rekosmo ve}: svi su bili zaprepa{teni, svima je pogled bio prikovan za mrtve Marijine o~i i nitko ili malo tko nije obra}ao pa`nju na tada posve neva`ne detalje. Boò je mo`da jedini pouzdano znao da tog dana kad su na{li Mariju mrtvu, nije dirao papirnatu vre}icu s biskvitima koje je Marija jela, grickala za vrijeme svakog odmora i nikada ih nikome nije nudila. Istina je bila druk~ija. Boò Pamer iz dna je du{e mrzio Mariju Blaìnu. Boò je bio najmla|i profesor na gimnaziji, a Marija je za njega bila oli- ~enje onog uàsa koji bi i njega jednom mogao zadesiti ukoliko mu se ne{to neo~ekivano i krupno ne dogodi u ìvotu. A zato su postojale vrlo male, gotovo nikakve mogu}nosti. Boò od kemije nije mnogo o~ekivao, a fiziku je i onako 59
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje predavao usput. Znanstvenom radu nije se namjeravao posvetiti, naprosto je znao da znanost ne bi mnogo dobila njegovom uporno{}u. Stoga nije ni poku{avao. Uàsavao se pak od pomisli da radi kao inènjer negdje u tvornici. Ne bi mogao podnijeti odgovornost tvorni~kog tipa, bio je sitni~av i buka tvornice, njezina nekontrolirana ìvost i kontakti sa svim i svakim ~inili su mu se nepodno{ljivim. Pred njim je dakle bio dug ìvot srednjo{kolskog profesora. Gledaju}i Mariju, bojao se za sebe. Ta ofucana, nezgrapna i nikad uredno odjevena udovica usidjeli~kog tipa mljackala je svoje biskvite tako uporno, do iznemoglosti dosadno, toliko nemarno a sistemati~no, da se Boì ve} nekoliko puta pri~inilo da svi zvukovi oko njega i{~ezavaju i slijevaju se u odvratno Marijino mljackanje. Za vrijeme sastanaka razrednih vije}a i nastavni~kog zbora Marija je bila obvezatni i najtemeljitiji diskutant. Marija bi u svojim diskusijama otvarala uvijek nove aspekte problema, i u najnotornijim situacijama ona bi znala prona}i neke nove valere koji bi sami po sebi zahtijevali i njezina duga~ka obja{njenja. A radilo se uvijek o tako jasnim i jednostavnim stvarima i Boò se ~esto pitao da li ta èna naprosto intuitivno osje}a {to on o njoj misli i namjerno mu se sad osve}uje. Njene intervencije u raspravama kad bi napokon odlagala svoj prokleti »{karnicl« s biskvitima, bile su naime najduè upravo onda kad bi Boò imao neki ugovoreni sastanak, kad bi morao zubaru, kad bi namjeravao u kino pogledati neki zgodan krimi}, kada bi... bilo {to da bi Boò èlio, na putu bi se isprije~ila Marija i njezino beskona~no mljackanje. Boò je ~esto razmi{ljao kako da se osveti dosadnoj babetini. Nikako nije mogao na}i pravi na~in osvete. Dan prije Marijine smrti na{ao se Boò sam u zbornici. êtvrtkom naime on ima pauzu od jednog {kolskog sata u svojim predavanjima. Preturaju}i po svojoj polici zborni~kog ormara, traè}i ne{to, pogled mu sasvim slu~ajno odluta i zaustavi se na Marijinoj polici, na kojoj se ponosno i prijete}i isticala papirnata vre}ica s biskvitima. Ne razmi{ljaju}i mnogo, Boò zgrabi vre}icu, zavali se u fotelju i po~ne sladostrasno tamaniti biskvite. Jedini na~in osvete: jesti njezine biskvite, mljackati, mljackati... Kad je pojeo po prilici tre}inu ukupne koli~ine biskvita, vratio je papirnatu vre}icu na svoje mjesto. Otud njegovi otisci prstiju na »{karniclu« koji se nalazio kraj Marije i u ~asu smrti. No, u istrazi, razumljivo, nije to mogao ispri~ati inspektorima. Na po~etku istrage svi su jo{ bili sumnjivi. I u~enici i profesori, pa inspektoru Miti}u zaista nije bilo lako. Premda je postojala vrlo mala mogu}nost da bi netko od u~enika bio ozbiljnije upleten u slu~aj (tà umorstvo se dogodilo u zbornici kamo u~enici nemaju pristup i za vrijeme nastave kad su u~enici u svojim razredima), tek je zapravo obdukcija odagnala svaku sumnju s Marijinih |aka. Obdukcija je utvrdila da je Marija bila otrovana, a kao sredstvo umorstva posluìo je vrlo rijedak otrov, sigurno sasvim nedostupan jednom srednjo{kolcu. Otrov je bio ubrizgan u biskvite, {to je utvr- |eno analizom èluca i analizom preostalih biskvita. Tako je otpala sumnja i s podvornika Nikole koji je u {koli u~enicima, pa i profesorima, prodavao sendvi~e, te se u prvi tren moglo pomisliti da je otrov u Mariju do{ao i preko Nikolinog sendvi~a. Marija, istina, nikad nije jela Nikoline sendvi- ~e, uvijek je mljackala svoje biskvite, to su svi znali, no in- 60 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. spektor Miti} èlio je ispitati svaku mogu}nost do kraja. Nikola se dapa~e ~inio vrlo pogodnom osobom za optu`bu, jer, saznao je Miti}, imao je k}er koja je poha|ala ovu istu {kolu i vrlo je slabo stajala upravo iz Marijinih predmeta. Uz ve} spomenute otiske prstiju na papirnatoj vre}ici za biskvite, Boìnu situaciju pogor{alo je i otkri}e da je Marija bila otrovana otrovom vrlo rijetkim koji se ne moè dobiti u apoteci. Kao kemi~ar, Boò je jedini od profesora bio u stanju do}i do tog otrova. Mogao ga je naime uz ne{to umje{nosti i mnogo strpljivosti sam napraviti u laboratoriju. Nepobitno je utvr|eno da je otrov stavljen u biskvite na dan Marijine smrti, jer svega pet sati sastojci iz kojih je bio sa~injen otrov mogli su egzistirati zajedno. Nakon pet sati nastupala bi reakcija i otrov bi po~eo nepodno{ljivo zaudarati. Da je otrov dakle stavljen u biskvite dan ranije i Marija i svi ostali primijetili bi, osjetili bi vrlo intenzivan vonj u zbornici. Vonja me|utim nije bilo: otrov je ubrizgan u biskvite ujutro prije po~etka nastave. Kobnog dana od svih profesora prvi je u {kolu do{ao, jasno, Boò. Malo je vjerojatno da je u inspektorovim kalkulacijama zna~ilo ne{to Boìno uvjeravanje da se on naprosto svakog dana rano ustaje, te da i drugih dana vrlo ~esto, gotovo redovito dolazi od svih nastavnika prvi u {kolu. Boò zaista nije imao sre}e. Jedini ~ovjek kojeg bi ponekad zatekao u zbornici ujutro kad bi do{ao u {kolu, bio je biolog, profesor biologije. Uz Boù on je bio jedini ranoranilac u {koli, svi ostali profesori stizali su u posljednji tenutak, minutu prije osam. Biolog je, osim toga, mogao napraviti i otrov, a Boì bi bilo znatno lak{e kad bi sumnja padala na bar jo{ jednoga kolegu. Ovako, bio je sam, prokleto sam. Biolog je nekoliko dana prije udesa odveo osmi be razred na maturalno putovanje. Osim biologa kriti~nog dana iz {kole su izbivala jo{ dvojica profesora. Profesor gimnastike bio je honorarno trener juniora nogometnog kluba i uprava {kole dopustila mu je sedmodnevno izbivanje iz {kole: odveo je svoje pulene na omladinski turnir Kvarnerska rivijera u Rijeci. Kod pravljenja rasporeda sati profesoru iz hrvatskog jezika u~injena je jo{ na po~etku {kolske godine usluga: sve njegove sate »zbili« su u preostale dane tjedna tako da mu je petak bio slobodan dan kad je, tako|er honorarno, radio kao lektor nekih stranica subotnjeg broja Ve~ernjeg lista. Vi{e od dugih ispitivanja i odiozno slu`benog tona inspektora Miti}a Boù je poga|ala sumnji~avost kolega, pa ~ak i u~enika. Po~eo je primje}ivati kako razgovor u zbornici naglo prestaje kad on u|e, zamje}ivao je kri{om ba~ene a zapravo ispitiva~ke poglede za vrijeme odmora, ~inila ga je nervoznom i upravo zapanjuju}a i respektabilna ti{ina u~enika u razredima gdje je predavao. Za vrijeme svojih slobodnih sati, prije je znao svratiti u {kolsku biblioteku kad bi u njoj bio profesor hrvatskog. Znao je ~avrljati s njim o svemu i sva~emu, odigrati ponekad partiju {aha. Sje}ao se s nostalgijom dana kad je Dubravka Marti}a (tako se zvao profesor hrvatskog) pobje|ivao u biblioteci u {ahu, pa ga je onda izazivao danima, ~ak i tjednima ne daju}i mu priliku za revan{. A Dubravko, pet-{est godina stariji od njega, naivno je i agresivno inzistirao na novoj partiji, znao mu je ~ak do}i u
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 8 and 9:
Page 10 and 11: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 106 and 107: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109: transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?