Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (<strong>2001</strong>), br. <strong>26</strong>, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje<br />
lo u trenutku (a u kojem onda...?) ili se pak radi o procesu<br />
koji jedva da se mo`e kontrolirati i analizirati... Ne znam...<br />
Tek u posljednje vrijeme zatajim ponekad odgovor na kurtoazni<br />
upit: radim li {togod, spremam li kakav film, prebrzo se<br />
kao slo`im s komentarom koji obvezatno slijedi nakon mog<br />
uskra}ivanja odgovora: a kaj }e{, nema love, jel’? Da, da,<br />
nema love, ne daju, {to se mo`e... A zapravo je rije~ samo o<br />
tome da je sve te`e i te`e prona}i motive za muku i prokletstvo<br />
posla, a niodkuda ni dodatnih poticaja, onih finih i neprimjetnih,<br />
onih koji gode va{oj ta{tini i poti~u vjeru da radite<br />
ne{to potrebno i korisno. Pomalo ste ve} pristali da povijest<br />
filma mo`e nekako i bez vas.<br />
Da ne biste kojim slu~ajem pomislili da se, eto tek tako, izvla~im<br />
a u nedostatku argumenata da zaboravljam, nudim<br />
kao dokaz posvetu u jednoj knjizi koju dobih od autora. O<br />
knjizi pjesama je rije~. Mo`da naslutite koliko je moj zaborav<br />
i kakve sam ja to sve mo`ebitne dragocjenosti poderao i<br />
uni{tio. Posveta je pre`ivjela, jer knjige ipak niti bacam niti<br />
spaljujem, nisam toliki monstrum. No... u posveti stoji:<br />
»Dragom ~ovjeku Zoranu Tadi}u. Razumjeti umjetnost<br />
mogu samo istinski tanko}utne du{e. Vjerujem da ni sada ne<br />
grije{im pri posveti. Srda~no i sa {tovanjem...« Pogrije{io si,<br />
pjesni~e. Zajebao si se. Dragi je ~ovjek, tanko}utna du{a, sve<br />
zaboravio: ne samo pjesme, knjigu, posvetu, ve} i pjesnika!<br />
Na ovitku knjige objavljena je i fotografija autora: pripaljuje<br />
~ovjek cigaretu, duga kosa, brkovi... ni{ta, ne sje}am se.<br />
Zaintrigiran posvetom, radoznalo prevr}em knjigu po rukama.<br />
listam: godina izdanja, izdava~, pojma nemam... Jednog<br />
od urednika vrlo malo poznam, znam tri ~ovjeka kojima su<br />
posve}ene pojedine pjesme: pokojnog Vladu Pavlovi}a,<br />
Alojza Majeti}a, Dodu Horvati}a... Ni{ta ne poma`e, nikako<br />
da stvari poslo`im, ne sje}am se, zaboravio sam.<br />
Jasno vam je za{to ne spominjem naslov knjige i ime i prezime<br />
pjesnika. Jasno vam je vjerojatno kako se i usrdno nadam<br />
da on nikada ne}e naletjeti na ove retke. A morao sam to<br />
ispri~ati. Morao sam, jer vas `elim uvjeriti kako iskreno pi-<br />
{em ove uspomene, a znam: uzaludno je... Jer kako vjerovati<br />
~ovjeku koji je sve ve} zaboravio! Morao sam to ispri~ati<br />
i zato da prisna`im jo{ poneki dodatni argument za ono {to<br />
vam sada `elim ispovijediti. Bojim se, naime, da mi to ipak<br />
ne}ete vjerovati. Ipak sam ja nekakav redatlej, i to ne bilo<br />
kakav redatlej ve} redatelj krimi}a, molit }u lijepo... A rije~<br />
je, podcrtavam i to, o jednom krimi}u...<br />
[to da okoli{am? Mnogo }emo lak{e i bolje mo}i razgovarati,<br />
ako budete upoznati sa stvarima. Evo, dakle, tog krimi}a.<br />
Ubojstvo u zbornici<br />
Dvadesetsedmogodi{nji srednjo{kolski profesor Bo`o Pamer<br />
na{ao se u gadnoj nevolji. U zbornici gimnazije na kojoj tek<br />
drugu godinu predaje kemiju i fiziku, dogodilo se ubojstvo.<br />
Ubijena je Bo`ina ne{to starija kolegica, dama vi{e poodmaklih<br />
nego srednjih godina, profesorica filozofije, sociologije<br />
i psihologije Marija Bla`ina. Ubojica jo{ nije bio ni prona|en<br />
ni uhi}en, no Bo`i je iz dana u dan postajalo sve jasnije da se<br />
obru~ sumnje ste`e oko njega sve ~vr{}e i opasnije.<br />
Le{ ubijene Marije Bla`ine na|en je u petak, 22. V. 1969., u<br />
devet sati i trideset i pet minuta, neposredno nakon {to je<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>26</strong>/<strong>2001</strong>.<br />
podvornik Nikola zvonom ozna~io kraj drugog {kolskog<br />
sata tog dana. Kasnija istraga, a istragu je vodio inspektor<br />
Miti}, nije mogla to~no utvrditi tko je prvi prona{ao le{. Nekoliko<br />
profesora i profesorica gotovo u isto vrijeme u{lo je<br />
na prostrana vrata zbornice. Me|u njima bio je i Bo`o. Nasuprot<br />
vratima, na ~elu duga~koga zborni~kog stola sjedila je<br />
zavaljena u niskoj fotelji Marija Bla`ina. Njezin neopozivo<br />
mrtvi pogled bio je optu`uju}e uperen u biv{e kolege. Vjerojatno<br />
istodobno za~ulo se nekoliko prigu{enih krikova.<br />
Posve je razumljivo zaprepa{tenje profesora i profesorica u<br />
trenutku suo~enja njihovih i Marijinog pogleda. Marija se<br />
nikada nije tu`ila na neku bolest, a izgledom je odavala jaku<br />
i zdravu `enu. Petkom je predavala prvi, tre}i, ~etvrti i peti<br />
sat. Za vrijeme drugog sata kad nije imala nastavu redovito<br />
je ostajala u zbornici i ispravljala i pregledavala kontrolne<br />
radove kojima je svakog tjedna ispitivala u~enike. U trenutku<br />
kad ju je zadesila smrt pred njom su na stolu — uz obvezatnu<br />
papirnatu vre}icu s biskvitima — bili radovi sedmog<br />
ce razreda: ’Uloga okoline u razvoju agresivnih crta karaktera<br />
kod pojedinca.’<br />
Iz nijeme uko~enosti prvi se trgnuo upravo Bo`o. On je i<br />
ina~e bio hladnokrvan i sabran ~ovjek, racionalan do krajnje<br />
mjere. Njegova `ivotna deviza bila je da stvari oko sebe treba<br />
prihvatiti onakvima kakve jesu. Bo`o je prvi pristupio<br />
Mariji, opipao joj puls, nagnuo se nad nju i oslu{nuo joj srce,<br />
pozvao lije~nika da ustanovi smrt. Bo`o je tako|er jedini trezveno<br />
zaklju~io da bi bilo pametno pozvati i kriminalisti~ki<br />
odsjek zagreba~kog SUP-a. Bo`ina hladnokrvnost i pribranost,<br />
poslije }e se ustanoviti, od dvostrukog su zna~enja za<br />
daljnji tijek cijelog slu~aja. Njegova mirno}a i gotovo mehani~ko,<br />
rutinsko izvr{avanje radnji koje je nalagao trenutak,<br />
teretili su ga utoliko {to se moglo pretpostaviti da se Bo`o<br />
pona{ao onako kako se pona{ao upravo zbog toga {to ni~im<br />
i nije bio iznena|en. Istina, takvo tuma~enje Bo`ina pona{anja<br />
u trenucima otkrivanja le{a pojavilo se kao sumnja tek<br />
onda kad se saznalo da su prona|eni Bo`ini otisci prstiju —<br />
uz otiske umorene — na papirnatoj vre}ici, »{karnicli« iz<br />
koje je Marija Bla`ina jela otrovane biskvite. Me|utim, ta<br />
ote`avaju}a okolnost istodobno je bila i olakotna. Budu}i da<br />
je Bo`o prvi pristupio Mariji, lako je bilo mogu}e da je on<br />
dodirnuo papirnatu vre}icu tek tada, a ne onda kad je u biskvite<br />
ubrizgavao otrov. U rekonstrukciji otkrivanja le{a nitko<br />
od o~evidaca nije se sje}ao da je Bo`o dodirnuo vre}icu,<br />
no, isto tako, nitko se nije mogao zakleti ni da je nije dodirnuo.<br />
Uostalom, rekosmo ve}: svi su bili zaprepa{teni, svima<br />
je pogled bio prikovan za mrtve Marijine o~i i nitko ili malo<br />
tko nije obra}ao pa`nju na tada posve neva`ne detalje.<br />
Bo`o je mo`da jedini pouzdano znao da tog dana kad su na{li<br />
Mariju mrtvu, nije dirao papirnatu vre}icu s biskvitima<br />
koje je Marija jela, grickala za vrijeme svakog odmora i nikada<br />
ih nikome nije nudila. Istina je bila druk~ija.<br />
Bo`o Pamer iz dna je du{e mrzio Mariju Bla`inu. Bo`o je bio<br />
najmla|i profesor na gimnaziji, a Marija je za njega bila oli-<br />
~enje onog u`asa koji bi i njega jednom mogao zadesiti ukoliko<br />
mu se ne{to neo~ekivano i krupno ne dogodi u `ivotu.<br />
A zato su postojale vrlo male, gotovo nikakve mogu}nosti.<br />
Bo`o od kemije nije mnogo o~ekivao, a fiziku je i onako<br />
59