Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje dom... ali ipak... Kad danas vidim onaj monstr-kompleks u kojem se nikad, ba{ nikad nisam osje}ao ugodno, ne ide mi u glavu da se tako divno montiralo u De`manovoj. Naviru uspomene, lica: @ivka, Jasna, pa druga Jasna, Maja, gospo- |a Mia, Libu{a, Nena, pa dvije-tri Vesne, pokojni Tido... sve sjajni i montaèri i ljudi... Radilo se mnogo, prakti~no bez radnog vremena, dok ne bi popadali od umora i izgorili od zanosa... U nepune tri godine napravio sam dvadesetak polusatnih televizijskih dokumentaraca, jedan jednosatni, pa jo{ i nekoliko kratkih filmova, snimio na kraju s Brankom i onaj dokumentarac o {trajku 71. i nisam umro od umora na poslu... I da se razumijemo: ni{ta se nije radilo »lijevom rukom«, u to sam doba izbacio i jednu maksimu koje se nastojim dràti i danas: naime, nakon propitivanja raznih monta`nih mogu}nosti jedne scene, ve} o~ajna montaèrka, zakamuflirala je jednu malu gre{kicu maksimalno vje{to pa sva zdvojna prosvjeduje: ma tko to vidi?! a ja odgovaram: ja vidim i dragi Bog vidi. Sasvim solidno dru{tvo. U Poletovu podrumu bila je soba snimatelja. U toj sam prostoriji, tek neznatno adaptiranoj, mnogo godina poslije, 1982. godine snimio dvije scene Tre}eg klju~a, one sa slu`benikom Boòm Ali}em i njegovim {efom Tomislavom Lipljinom... Iz te se sobe, a i iz redakcije i montaà, odlazilo na dogovore u obli`nje kafi}e, kod Bence, u Trinaesticu, u Slasticu i drugdje... jer nakon Televizije, le{inarski osjetiv{i miris love, u{li su u De`manov prolaz ugostitelji... Bio sam solidan gost u svim tim lokalima. Tu sam upoznao i Sammyja, legendarnog momka koji je obiljeìo cijelo jedno razdoblje televizije... I otkako je umro Sammy, televizija zaista nije vi{e ono {to je bila... Bio sam na snimanju izvan Zagreba, u Samoboru ôvjeka koji je volio sprovode i nisam mu bio na sprovodu. No neki momci s televizije, Dominik Zen i jo{ neki, potpisali su i mene na vijenac Sammyju i na tome sam im beskrajno zahvalan. Nikako ja iz De`manove. Nisam, istina, neko vrijeme, pet- {est godina mogao u zgradu televizije, jer jedno me jutro, kasne 71. do~ekao, ina~e simpati~an momak, vratar na porti televizije: »Oprosti, stari, dobio sam nalog da Vladu Gotovca i tebe ne pu{tam u zgradu«. Dolazio sam ipak u De`manov prolaz zbog Sammyja. Angaìrao me Van~a Kljakovi} kao pomo}nika reìje u filmu Kuì{ stari moj, a ja sam mu predloìo da jednu manju ulogu povjeri upravo Sammyju koji je i po~eo svoju filmsku karijeru kao {vercer karata pred kinom. I tako je jedan od mojih asistentskih zadataka bio i kontakt sa Sammyjem, a Sammy je uvijek stolovao u jednom od kafi}a De`manove. Napravio sam neoprostiv gaff kad sam jednom zgodom, u pripremi, doveo Sammyja na ~ita}u probu. Sammy nije ba{ naro~ito stajao s ~itanjem i kad je opleo sricati slova, jako je to konsterniralo neke glumice... Prepisao sam, me|utim, Sammyjeve replike na poseban papir i Sammy ih je tako temeljito nau~io da ih je zapamtio do kraja ìvota. Igrao je Sammy poslije i kod drugih redatelja, i kod mene je bio u Tre}em klju~u, Snu o ruì i Osu|enima, no sve to nije bilo ni{ta naspram Kuì{ stari moj! Godinama me poslije, ubacuju}i u razgovor svoje replike iz filma, molio da nagovorim Van~u da snimi nastavak... Na premijeri filma sjedio je kraj mene. Kad je krenula {pica i kad se pojavio njegov titl, pri{apnuo sam mu: »Vidi{, Sammy, pi{e Sami Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. [erifovi}«. Nakon kra}eg razmi{ljanja, Sammy je zadivljeno uskliknuo: »Pa to sam ja!« Desetak godina poslije Sammy se vratio iz jednog od svojih kratkotrajnih zatvora. Tamo, dakako, nije pio i izgubio je onu podbuhlost od svakodnevnih malih konjaka i ja ga, uz mali konjak, uzeo nagovarati: »Daj, Sammy, prestani cugat, primi se sad nekog ozbiljnog posla, vi{ kak’ dobro izgleda{.« »A kaj da ti ja delam«, odgovorio je rezignirano »kad sam se tol’ko vezal za ovu ku}u tu prek...« Treba li uop}e spominjati da smo bili u De`manovom prolazu, a ’ku}a prek’ bila je televizija. Televizije vi{e nema u De`manovoj. Nema ni brircuza, onog Bencinog, odakle je televizija bila ’ku}a tu prek’, tu je sad — o tempora, o mores — prodavaonica ~arapa. No pri~u o De- `manovu prolazu ipak nije mogu}e zaklju~iti. Svratim povremeno do Slastice gdje jo{ uvijek svake ve~eri osim subote, nedjelje, dràvnih praznika i njegova godi{njeg odmora, suvereno i s autoritetom zapovijeda Joà Steiner, suptilni znalac filma, sad ve} sa {tapom i sve manjim repertoarom po{tapalica, jer... »u ~emu je poenta?«... »Sve je manje i manje filmofila, to je poanta...« Popijemo: on dvije-tri vecchije, ja ponekad i {togod drugo, prisje}amo se, i ne pri~aju}i, starih vremena: Toma Gotovca i Ante Peterli}a, Nenada Pate i njegove filmske redakcije, urotâ koje smo pravili spremaju}i Ritam zlo~ina, pa Tre}i klju~, u ~iji po~etak snimanja Joìca nikako nije vjerovao, de{peratno i uporno, pa sam obe}ao da }u mu onoga dana kad padne prva klapa poslati sa seta brzojav koji }e sadràvati samo jednu rije~: imenicu ènskog roda, u vokativu, a ima nekakve veze sa spolno{}u. I poslao sam mu taj brzojav, samo {to je tekst ipak bio neznatno izmijenjen i pro{iren. Glasio je: em se razmemo! Van, van iz De`manova prolaza! êsto sam se sretao s filmovima koji su bili puni flashbackova, pa flashbackova u flashbackovima, pa bi pre~esto nastala takva zbrka u vremenu da se ni{ta ne bi shva}alo i sve bi to onda bilo progla{avano modernom reìjom. Znao sam tada postaviti tek jedan sasvim jednostavan upit: za{to ta toliko moderna pri~a nije ispri~ana »normalno«, po{tuju}i kronologiju i kontinuitet, za{to dakle nije ispri~ana kronolo{ki korektno? E onda bi ta papazjanija naprosto bila slab film, ne bi to vi{e bila moderna reìja! Slutite li zamku? Razumijemo li se zaista? Ja bih naprosto, a bez vrdanja i izmotavanja, iza{ao iz De`manova prolaza, a ne mogu! Digresija na digresiju, pa da spasite privid kontinuiteta jo{ jedna digresija, a ova rodi digresiju paralelu i... ode misao. A htjedoh pri~ati kako mi je te{ko pisati ove retke jer puno toga zaboravih. I sada nikako zapravo da po~nem, jer vrtim se tu po De`manovu prolazu od kina Jadran do Tu{kanac kina, kina Sloboda kako se zvalo tamo do demokratskih promjena, a odmah nakon Slastice i prije streljane i Lokomotivinog ko{arka{kog igrali{ta, mjesta gdje se ljeti i plesalo, a odatle pa do pedesetih tako malo treba... Zaglibih sasvim... Duo Hani, Gabi Novak... Izme|u ta dva kina, u ciglih dvjestotinjak metara smjesti{e se eto mnoge i mnoge sudbine, sje}anja, razdoblja... U kinu Sloboda imao sam 57
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje kontrolnu, prvu projekciju filma San o ruì. I kako to dobri obi~aji nalaù, iza{ao redatelj pred publiku, desetak-petnaestak ljudi, prijatelja i jo{ nekih... Obja{njava ono {to svi znaju, ali zlu ne trebalo: ovo je projekcija takozvane nulte kopije, tek nakon nje od~itat }e Goran Trbuljak svjetlo, tek }e dakle sljede}a, korekcijska kopija mo`da biti pristojna, a ona prava, za kina, do}i }e tek poslije korekcijske... Ve} smo, me- |utim, u vremenima raznoraznih kriza, novca je za kinematografiju sve manje, sve se manje i kopija jednog filma izbacuje... San o ruì bio je koprodukcija Zagreb-filma i Centarfilma iz Beograda, pa se na spomenutoj projekciji na|o{e i dvojica momaka iz Centar filma. I krene projekcija! Krenu- {e, bogme, i komplimenti: ma koja kopija! ma ovakvu kopiju u Poàrevcu nikad nisu videli! U â~ku }e svi popadat u nesvest kad vide ovakvu, ma {ta ovakvu, ovu kopiju! I sve tako. I jasno, i ta nulta kopija bila je jedna od onih pet koje su se distribuirale po cijeloj onodobnoj Jugoslaviji... Film je poslije, nekim ~udom, prodan u Sovjetski Savez. Napravili su, za taj mali, nekomercijalni film — sedamsto kopija! No sada zaista dosta. Van! Van iz De`manova prolaza! Ionako je nemogu}e dovesti u red sva ta lica, sjene, magle i kestenjare, ljubavi i ljeta, oh da ljeta, a eto i naslova jo{ jednog nesnimljenog filma iz tog doba, vremena romantike: »Kako smo se kupali SMG i ja jednog ljeta, o jednog ljeta...« Sjajan film, nostalgi~an, tiha komedija... Zaista treba prestati, jer ako krenem dalje, eto me za ~as i do ljetne pozornice Tu{kanac, do onih desetak-petnaest dana izme|u zavr{etka osmog razreda i mature, pa jedne ve~eri pola razreda ode u kino, na tu ljetnu pozornicu, gledamo Neki to vole vru}e, a nakon »Nitko nije savr{en!« smijemo se jo{ sve do Ilice, kroz cijeli De`manov prolaz... Kako se uop}e upetljah, pa zapetljah u De`manov prolaz, u ove retke, u ovaj tekst. Da, da, sje}am se: odhrvah se nekako Hrvojevu nagovaranju: daj, napi{i i ti ne{to za Oglede iz nostalgije, sti{ah to prijateljsko uvjeravanje, povjerovah da sam uspje{no apsolvirao jo{ jedan atak na vlastitu intimu i komoditet, kad li... a crv ne da mira, ruje li ruje... po~ne moje veliko pospremanje. Veliko pospremanje Seliti se u godinama u kojima se ja sada nalazim, velika je, opasna i nimalo naivna odluka i pustolovina. Da ne ulazim sad u najintimnija vaganja: ima li smisla?, i trijezne razloge: djeca su mala!, u sve one tanane nijanse nesvjesnog opiranja i bjeànja od finalne neke, ~ini vam se, radikalizacije i intime i ìvota, odnosno javnog djelovanja... Te{ko je... te{ko je naprosto uvjeriti samoga sebe da treba dovesti u red sav onaj godinama taloèni nered, sve one papire, bilje{ke, stare novine, tko zna iz kojih razloga odloène i odgo|ene ideje, tekstove, projekte... Preska~em dileme pa i prokletstvo odgodâ dilema: {to od toga naprosto baciti, poderati, uni{titi i definitivno zaboraviti, ali sve to valja sad ako ni{ta drugo a ono pospremiti u nekakve fascikle, kutije, sanduke, sve to treba zapakirati, nagutati se pra{ine, treba vam pozliti od te pra{ine, od pakiranja, od tog fajrunta... Ulazite u novi stan sa svom tom kramom od vlastita nakota, sve je to jedna ogromna mora, a zakr~ili ste cijelu jednu sobu i tu se ne da disati, tu treba napraviti reda, to treba sve prebrati, sve prelistati, mo`da i pro~itati, sve mo`da makar i u naznakama izno- 58 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. va proìvjeti, treba skupiti snagu (a ima li je?) i za superiorni smije{ak nad davnim i dragim budala{tinama, treba snage i da se ~ovjek zamisli nad ozbiljnim nekim i vlastitim dvojbama vremena. Ho}e, ako ni{ta drugo, a ono kondicije da se krene u traganje za razlozima ~uvanja raznih dokumenata i sitnica, pisama i bilje{ki, izrezaka, fotografija, novina... Pa se u ~udu pitate: za{to sam to zadrào, jesu li se novine te i te tek slu~ajno zatekle u hrpi nekih sasvim drugih uspomena, i dok se to pitate, ve} po drugi put listate pa ~itate te novine iz godine tko zna koje i vrti se u vama film koji mo`da nema nikakve veze s vama od prije toliko godina i pitate se za{to... I to vas mu~i i kopka, i sve to i nije ozbiljno i ne ti~e vas se, ali ste na~eti i na dobrom putu da odete k vragu! I onda odlu~ite... pa se pokolebate, pa opet odlu~ite da sve to nema smisla, ~uvati tu gomilu pra{ine, pra{ine u sebi i oko sebe, sve je to totalno besmisleno i somnabulno, sublimno slaboumno... I po~nete derati papire, cijepati fotke i pisma, trgati novine... Napunite najprije nekoliko najlonskih vre}ica, pa osokoljeni time, nahrupite {irim zamasima, puno je ve} i nekoliko vre}ica, pa vre}a za sme}e... i tako to ide neko vrijeme, pa naletite na ne{to jako osobno i nepotrebno, zaista osobno ali i zaista nepotrebno, tek na trenutak ste zastali, ali avaj... i odjednom splasne sav va{ uni{tavala~ki i pospremala~ki àr. Pogrije{ili ste. Niste smjeli baciti ni one bilje{ke, ni pisma, zapo~ete tekstove, ideje za scenarije... Ne, ne i stotinu puta ne! Niste smjeli. Sve je to dio vas. Onaj bolji dio, mo`da. Zatajen, nepriznat, nikada prihva}en ni od vas samih, ni od va{e odglumljene narcisoidnosti koja je — znate to — tek jeftini i prvolopta{ki lako pro~itljivi samoobrambeni bijeg od slutnje nekakve istine o sebi. Posrijedi je izdaja. Da, da, izdaja, te{ka rije~. Izdajete sebe, jer zaboravit }ete, ve} ste zaboravili, kako i ne biste zaboravili kad se pona{ate tako bahato i nasilni~ki prema sjetnim i nje`nim trenucima svoje iskrenosti, a nekmoli prema svjedo~anstvima, zapisima, tekstovima... Vi ste bolesnik, invalid, unakaèna osoba... Treba to pod hitno, dok jo{ niste sve do kraja zaboravili, zapisati... Tako se, eto, vra}amo na po~etak ovog teksta. Ideja za nj, na àlost, zaista se rodila malo prekasno. Kako bi lijepo sad bilo citirati svoje bilje{ke uz ~itanje Aristotelove Poetike. Diviti se malo sebi samome, pametnom de~ku, koji se ve} tada, odmah poslije mature, 1960. dakle, hvatao u ko{tac s ozbiljnim esteti~kim problemima po~etka, sredine i kraja dramskog djela. S problemima od kojih puca glava i dan-danas. S dvojbenim uspjehom djelatno se hrvate s tim problemima tek dakle posljednjih ~etrdesetak godina. Lako se, me|utim, uìvite u onodobnoga sebe, s neskrivenim zadovoljstvom pratite te svoje bilje{ke, razumijete i razloge koji su naveli va{e misli da odlutaju do ~udnih asocijacija, osamostaljenih akrobacija koje dobrohotno odkomentirate: vidi, vidi, pa to je prava pravcata estetika! A onda naglo postanete svjesni tih ~etrdesetak proteklih godina, jer naletite na opasku, komentar i potvrdu va{ih pametnih teza: »... kako to lijepo primje}uje Aristotel...« Da, da, lijepo smo neke stvari primje}ivali Aristotel i ja. Cijeli svijet, sva povijest, a o budu}nosti da i ne govorim. Bili su moji... Gdje se i kad se izgubi{e taj zanos, ta vjera, ta ludost, taj toliko potrebni infantilizam... Je li se naprosto prelomilo ne{to u vama, puknulo, je li se to dogodi-
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 8 and 9: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 106 and 107: REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?