Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje
sna djevojka i dok se nisam ni sna{ao, pada pozdrav i pitanje:
»Bok, pa kaj ti tu dela{?« Zate~en u neprepoznavanju i
jo{ u nevjerici i zastajkivanju, i u sekundi stvorenoj nadi da
}u se ne~ega sjetiti, promucah u rano magleno jutro: »A ~uj,
muvam se tu ne{to...« Komad, me|utim, prozuji kraj mene i
pade u zagrljaj nekom momku tri koraka iza... Dugo si nisam
mogao oprostiti ni ovaj susret. Zapravo smije{no, a i
~emu: pa ona se zabunila, ne ja...
De`manov prolaz
De`manov prolaz i ina~e je kultno mjesto moje filmske mladosti.
Spominjano kino Jadran, kojim zapravo i po~inje De-
`manov prolaz. Sve tamo negdje do {ezdeset i neke, ~etvrte,
~ini mi se, bilo je Kinoteka i tamo sam se, hvala bogu, nagledao
i nagledao filmova. U tri-~etiri godine prakti~no svakodnevni
boravak u Kinoteci dalo je naivnom mladcu naslutiti i
nekakvu povijest filma. Sje}am se stoga protesta koje sam
organizirao u povodu zatvaranja Kinoteke u ~asopisu Polet
gdje sam bio ve} urednikom filmske rubrike. U anketi o tom
»skandaloznom ~inu«, zatvaranju Kinoteke, sudjelovao je i
ve} tada de{peratni, poslovi~no pesimisti~ni Ante Babaja
koji se jako naljutio na mene {to mu je prilog bio skra}en za
posljednju re~enicu, a ona je bila, ne citiram ali to~nosti smisla
se sje}am, ne{to poput: »Uvjeren sam da se Kinoteka
ne}e vratiti u Zagreb.« Babajin prilog, me|utim, nisam skratio
ja, nego de`urni urednik na prijelomu, koji mi je, sve optimisti~no
navijaju}i za moju inicijativu-apel za o~uvanje Kinoteke
u Zagrebu, obrazlo`io svoju intervenciju: pa ne}emo
valjda posvetiti cijelu stranicu ne~emu u ~iji pozitivan ishod
ni sami ne vjerujemo! Babajin se pesimizam pokazao, me|utim,
opravdanim: Kinoteka nije ni ostala niti se ikada vi{e
vratila u Zagreb... Neko smo se vrijeme zavaravali i rezervnom
varijantom na{e inicijative, a i ona je, ~inilo nam se
mladima pa bedastima, s blagonaklono{}u bila prihva}ena:
da se biv{oj Kinoteci nadjene ime »Atalanta«, po Vigoovu filmu
u koji smo bili zaljubljeni Branko Ivanda i ja, a koja }e
zapravo i biti nekakva kombinacija Kinoteke i »cinema d’ essaya«...
No dok se provjeravalo {to mu ga do|e ta Atalanta
i je li to kakva podvala nenarodnih snaga, osvanuo je natpis
»Kino Jadran« i eno ga stoji i dan-danas...
Redakcija Poleta nalazila se, jasno, u De`manovu prolazu, u
podrumu zgrade gdje su stolovali Socijalisti~ki savez radnog
naroda Hrvatske i Centralni komitet Saveza omladine Hrvatske.
Taj CK omladine bio je i izdava~ Poleta koji je preuzeo
ime jednog srednjo{kolskog ~asopisa, a sad je postao
»mjese~nik mladih za umjetnost, kulturu i dru{tvena pitanja«.
Glavnim je urednikom bio imenovan Nikica Von~ina,
a u redakciji su bili i pokojni @eljko Sabol, Petar Selem, Vladimir
Malekovi}, Branko Caratan, Geza Stanti}, Jozo Gabri}...
Jedno je vrijeme tajnikom redakcije bio i Slavko Mihali}.
Ja sam svoje uredni~ko mjesto »zaslu`io« radom u Studentskom
listu gdje sam od 1961. pisao filmske kritike, a sva
je zgoda da prilikom formiranja redakcije ba{ i nije bilo previ{e
raspolo`ivih kadrova za tako nezna~ajnu rabotu kakvom
se ~inilo pisanje o filmu. Nisam sa~uvao komplete Poleta
iz razdoblja svog urednikovanja, pa ne znam grije{im
li... no u filmskoj su rubrici pisali Hrvoje i Zvonimir Lisinski,
Vladimir Vukovi}, Ante Peterli}, Petar Krelja, \or|e Ja-
56
Hrvatski filmski ljetopis 26/2001.
njatovi}, Marko Lehpamer, tu su po~eli Hrvoje Turkovi} i
Vladimir Roksandi}... Puno pokojnika: Hrvoje, Vladek,
\or|e, Rex...
Bilo je to vrlo optimisti~no razdoblje na{ega filmskog odrastanja.
Naivno, jasno, Tko je tada slutio sedamdesete! Podudarilo
se, toliko istodobno da pojma nismo imali kako tu nimalo
nema na{e zasluge, optimizam na{ih godina i svojevrstan
optimizam dru{tva koje se otvaralo... koje se zapravo
tek tada po~elo izvla~iti iz gr~evita stiska socijalisti~kog realizma...
^inilo se da osvajamo svijet. Sve {to nije bilo mogu-
}e ju~er, dostupno je bilo, ako ve} ne danas, a ono sutra svakako.
Nakon nekoliko godina, kao {to to biva u novinstvu, potro-
{ili smo se, cijeli se Polet potro{io, a Nikici Von~ini sve je to
malo i dognjavilo i dao je ostavku. Nisam siguran no mislim
da nije bila ni motivirana ni izazvana nekim izravnim propustom.
Nikica je naprosto zagovarao dolazak novih ljudi, navijao
je za jednu novu, mladu redakciju, sastavljenu od ljudi
koje smo dotad afirmirali: znam da su u igri bili Sonja Manojlovi},
Darko Stupari}, Branko Bo{njak, Slobodan [najder,
ja sam kao nekakve svoje nasljednike gurao Hrvoja Turkovi}a
i Rexa. Izdava~ je — znali su i oni {to je demokracija,
znali, su, eh, itekako! — organizirao sastanak na kojem je
trebalo odlu~iti tko }e biti novi glavni urednik. Nikica je zagovarao
spomenutu ekipu, ja sam zdu{no predlagao, sje}am
se, Hrvoja Lisinskog, intelekktualca par exellence, kojim
sam bio iskreno impresioniran i kojega sam ne samo prijateljski
uva`avao ve} i obo`avao, bilo je tu mo`da i nekih drugih
prijedloga, a onda se za rije~ javio Mirko Bolfek, tada
predsjednik CK-a. Kraj njega je sjedio i Vladimir Pezo, isto
tako neka bud`a u Omladini. Ka`e kako oni, u ime izdava-
~a, misle, da, imaju i prijedlog da glavni urednik bude Pero
Pletikosa. Nastao je kratki tajac, jer onda opet uzimam rije~
ja i jako se zgra`am nad ~injenicom {to ja, a ne znam koliko
ve} djelujem u ovoj kulturi, pet ili {est godina, zamislite, eto
sada prvi put ~ujem za tog, kako ste ono rekli da se zove?
Peru Pletikosu! I on }e biti nama glavni urednik! Neugodnu
ti{inu, koja je nastala nakon moje tirade, prekinuo je ~ovjek
koji je sjedio upravo kraj mene, podidigne gotovo stidno dva
prsta u zrak, uzima rije~: »Ja sam taj Pero Pletikosa.«
I tako je po~ela novinarska karijera Pere Pletikose. Znate
ve}, bio je i glavni urednik Vjesnika u vrlo delikatnim vremenima.
No moram priznati da se u na{oj suradnji koja je jo{
kratko vrijeme potrajala u Poletu nikada nije zlo~esto, a kamoli
osvetni~ki pona{ao. Dvadesetak godina poslije bio je u
nekakvoj komisiji koja mi je promptno odobrila San o ru`i.
Da li i u ime nekih starih, dobrih i romanti~nih vremena? Ne
znam, te{ko je re}i, mo`da... Sreo sam ga nema tome davno...
Popri~ali malo, onako na ulici. U mirovini je... Spremam
li {to... i tako.
Ska~em iz jednog desetlje}a u druga, preska~em mnogo toga
pa se opet vra}am. Oprostite... Oprostite ~ovjeku koji zaboravlja
i te{ko se sje}a... Negdje tamo potkraj {ezdesetih u
onu istu zgradu u De`manovu prolazu, u{la je televizija...
Danas mi se ~ini nevjerojatnim da je u De`manovoj bilo sve:
i uprava i dio administracije, i redakcije i monta`e i snimatelji...
Dobro, bila je tu i [ubi}eva, i Bijankinijeva i Radni~ki