Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Veliko pospremanje Ideja za ovaj tekst rodila se, na àlost, prekasno. Dragocjeni dokazi, kompromitiraju}i materijali dobrim su dijelom ve} uni{teni. Neposredna svjedo~anstva, mogu}i citati, datumi koji bi sada mo`da pomogli u rekonstrukciji, sve je to sada tek pusta tlapnja, ne{to {to vi{e ne postoji, ne{to {to je, zasigurno s odre|enim i ~vrstim razlogom, predano zaboravu... Valjat }e se, dakle, pouzdati u najnesigurnijeg svjedoka {to uop}e postoji, u sje}anje... Ono, naime, ne samo da je na~elno varljivo, podlo`no kojekakvim provokacijama i dana{njim asocijacijama, nego je to, moje sje}anje... Ja, naime, zaboravljam. Sve vi{e i vi{e. I nije to nekakva novootkrivena mana ili osobina, nije to tu`no lamentiranje o godinama i nadolaze}oj senilnosti, ne, ja sam oduvijek zaboravljao. Dugo sam se sâm pred sobom opravdavao da selektivno pamtim. Zaboravim ono {to je neva`no, do ~ega mi nije stalo. Ali nije tako. Zaboravio sam i mnogo toga do ~ega mi je itekako bilo stalo. O da mi se danas samo po{teno sjetiti onoga {to sam neko} i ~inio... I da sam samo malo neskromniji nego {to jesam, spomenuo bih sada jednog Fordova junaka iz Cijene slave, citirao ga: zaboravio je on vi{e no {to }ete vi ikada nau~iti... Pa onda: ~esto sam bio u situaciji da odjednom upoznam skupinu ljudi, te{ko ih je sve popamtiti, a oni se tebe sje}aju, jer si bio jedan... Pozdravljam stoga svakoga na ulici tko se i malo dulje zadrì pogledom na meni. Nije red ~ovjeku dati do znanja da ga se ne sje}a{, nepristojno je, mislit }e da se pravi{ vaàn. Do sita se napri~am s ljudima sve u stilu »pa kak je?«, a »gura se, gura« itd. sve prebiru}i po sje}anju odakle znam ~ovjeka. I {to ga manje poznam, to sam ljubazniji i govorljiviji, samo da ~ovjek ne pomisli da ga se ne sje}am. Na jednom snimanju negdje oko kasnih {ezdesetih, u Daruvaru, snimali smo praznom kamerom. Jedan nam je ~ovjek jako trebao, kontakti s njime bili su prijeko potrebni da bi snimanje proteklo u redu. Bila je rije~ o jednom televizijskom polasatnom dokumentarcu. Natjecanje drvosje~a. ôvjek, me|utim, dosadan k’o zlo. Malo — malo, pa eto ga: drugovi misle da treba snimiti to i to, pa drugovi èle ovo ili ono... A drugovi, jasno, èle sve same stvari nepotrebne za film: sastanak jedan, pa sastanak drugi, pa do{o’ drug taj i taj... sve ne{to {to ni s drvosje~ama ni s natjecanjem nema nikakve veze. Filmska vrpca u ono doba bila je strogo programirana za polasatnu dokumetnarnu emisiju, mogao si dobiti i ponijeti na teren toliko i toliko metara, i ni role vi{e... Ali da bi snimili ono {to nam treba, bilo je portrebno ostati u Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. dobrom odnosu s doti~nim drugom. I {to da se radi? Snimamo praznom kamerom! I nikada se u ìvotu nisama toliko nareìrao kao tada: te razigravaju}e upute svakom pojedinom »glumcu«, te razra|en a kompliciran mizanscen, a tek svjetla... Upalili sva svjetla {to smo imali, Betlehem, ~isti Betlehem... Mario Peru{ina leì, valja se po podu, snima donje rakurse, tonac traì apsolutni mir, muhe ubijamo... Kasnije, svi se ne{to pravimo: jesmo ih, jesmo im ga... a zapravo sve nas je stra{no sram... Tako se vjerojatno ~ovjek i pona{a i osje}a i kad razgovara s nekim koga ne pozna, a pravi se da ga pozna. Lamata rukama, smije{ka se, slijeè ramenima, kima glavom, pani~no o~ekuje neki spasonosni {lagvort koji }e mu odjednom otvoriti o~i i tad }e se svega sjetiti. Dobijem ja jedanput taj toliko o~ekivani, do neba vapiju}i, {lagvort. Pita me ~ovjek, dobro odjeven, pristojan, nakon {to smo se ve} dobrano narazgovarali, pred kinom Jadran: »A vidite vi kaj gospona doktora?« I ne znam za{to, ali Ante Peterli} tek doktorirao, prvi doktor filma u nas, a ju~er i otputovao u Ameriku, i ne moè taj moj subesjednik pitati ni za jednog drugog doktora na svijetu osim za Antu, pa jasno, i udri ja pri~ati o Anti, nikad ga u ìvotu nisam toliko nahvalio, i pri~am li ja, pri~am, valjda ~ovjeku ve} i dosadilo pa na kraju otkrije karte: »A imate morti kaj sitnoga, za jednoga ~ajeka?« K’o da me grom udario! Dao sam tipu prvu nov~anicu koju sam napipao u dèpu, otrpio smjerna zahvaljivanja, ~ak i ono: »Pozdravite gospona doktora!«, nisam se mogao jo{ dugo oporaviti od {oka. Ba{ moram Antu pitati kad je on to bio u Americi, tad je to izgleda po~elo... Kraj {ezdesetih, ~ini mi se... Jo{ uvijek doba romantike... I samom sebi te{ko mi je priznati i prizivati u krhko sje}anje sve neugodne situacije u kojima sam se na{ao zbog te svoje sklonosti zaboravljanju. Zapravo su situacije, kojih se sje- }am, vi{e rezultat ve} neke osvje{tenosti da zaboravljam, negoli {to je rije~ o neugodama samog zaborava. Njih sam zaboravio... Eto u De`manovom prolazu, nekoliko godina poslije, a ni pedesetak metara daleko od onog opisanog susreta pred Jadran kinom, u nekakvo magleno jutro koje samo {to se ne pretvori u neugodnu ki{nu dosadu, jo{ snen i nakrcan nekakvim fasciklima i papirima, idem prema televiziji ne sje}am se vi{e kakvim proma{enim poslom. Pomalo unaprijed pristao na jo{ jedan neuspio dan i dogovor... Iz magle izranja prema meni, ~inilo mi se i tada i dugo poslije, jedna prekra- 55
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 55 do 69 Tadi}, Z.: Veliko pospremanje sna djevojka i dok se nisam ni sna{ao, pada pozdrav i pitanje: »Bok, pa kaj ti tu dela{?« Zate~en u neprepoznavanju i jo{ u nevjerici i zastajkivanju, i u sekundi stvorenoj nadi da }u se ne~ega sjetiti, promucah u rano magleno jutro: »A ~uj, muvam se tu ne{to...« Komad, me|utim, prozuji kraj mene i pade u zagrljaj nekom momku tri koraka iza... Dugo si nisam mogao oprostiti ni ovaj susret. Zapravo smije{no, a i ~emu: pa ona se zabunila, ne ja... De`manov prolaz De`manov prolaz i ina~e je kultno mjesto moje filmske mladosti. Spominjano kino Jadran, kojim zapravo i po~inje De- `manov prolaz. Sve tamo negdje do {ezdeset i neke, ~etvrte, ~ini mi se, bilo je Kinoteka i tamo sam se, hvala bogu, nagledao i nagledao filmova. U tri-~etiri godine prakti~no svakodnevni boravak u Kinoteci dalo je naivnom mladcu naslutiti i nekakvu povijest filma. Sje}am se stoga protesta koje sam organizirao u povodu zatvaranja Kinoteke u ~asopisu Polet gdje sam bio ve} urednikom filmske rubrike. U anketi o tom »skandaloznom ~inu«, zatvaranju Kinoteke, sudjelovao je i ve} tada de{peratni, poslovi~no pesimisti~ni Ante Babaja koji se jako naljutio na mene {to mu je prilog bio skra}en za posljednju re~enicu, a ona je bila, ne citiram ali to~nosti smisla se sje}am, ne{to poput: »Uvjeren sam da se Kinoteka ne}e vratiti u Zagreb.« Babajin prilog, me|utim, nisam skratio ja, nego deùrni urednik na prijelomu, koji mi je, sve optimisti~no navijaju}i za moju inicijativu-apel za o~uvanje Kinoteke u Zagrebu, obrazloìo svoju intervenciju: pa ne}emo valjda posvetiti cijelu stranicu ne~emu u ~iji pozitivan ishod ni sami ne vjerujemo! Babajin se pesimizam pokazao, me|utim, opravdanim: Kinoteka nije ni ostala niti se ikada vi{e vratila u Zagreb... Neko smo se vrijeme zavaravali i rezervnom varijantom na{e inicijative, a i ona je, ~inilo nam se mladima pa bedastima, s blagonaklono{}u bila prihva}ena: da se biv{oj Kinoteci nadjene ime »Atalanta«, po Vigoovu filmu u koji smo bili zaljubljeni Branko Ivanda i ja, a koja }e zapravo i biti nekakva kombinacija Kinoteke i »cinema d’ essaya«... No dok se provjeravalo {to mu ga do|e ta Atalanta i je li to kakva podvala nenarodnih snaga, osvanuo je natpis »Kino Jadran« i eno ga stoji i dan-danas... Redakcija Poleta nalazila se, jasno, u De`manovu prolazu, u podrumu zgrade gdje su stolovali Socijalisti~ki savez radnog naroda Hrvatske i Centralni komitet Saveza omladine Hrvatske. Taj CK omladine bio je i izdava~ Poleta koji je preuzeo ime jednog srednjo{kolskog ~asopisa, a sad je postao »mjese~nik mladih za umjetnost, kulturu i dru{tvena pitanja«. Glavnim je urednikom bio imenovan Nikica Von~ina, a u redakciji su bili i pokojni @eljko Sabol, Petar Selem, Vladimir Malekovi}, Branko Caratan, Geza Stanti}, Jozo Gabri}... Jedno je vrijeme tajnikom redakcije bio i Slavko Mihali}. Ja sam svoje uredni~ko mjesto »zasluìo« radom u Studentskom listu gdje sam od 1961. pisao filmske kritike, a sva je zgoda da prilikom formiranja redakcije ba{ i nije bilo previ{e raspoloìvih kadrova za tako nezna~ajnu rabotu kakvom se ~inilo pisanje o filmu. Nisam sa~uvao komplete Poleta iz razdoblja svog urednikovanja, pa ne znam grije{im li... no u filmskoj su rubrici pisali Hrvoje i Zvonimir Lisinski, Vladimir Vukovi}, Ante Peterli}, Petar Krelja, \or|e Ja- 56 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. njatovi}, Marko Lehpamer, tu su po~eli Hrvoje Turkovi} i Vladimir Roksandi}... Puno pokojnika: Hrvoje, Vladek, \or|e, Rex... Bilo je to vrlo optimisti~no razdoblje na{ega filmskog odrastanja. Naivno, jasno, Tko je tada slutio sedamdesete! Podudarilo se, toliko istodobno da pojma nismo imali kako tu nimalo nema na{e zasluge, optimizam na{ih godina i svojevrstan optimizam dru{tva koje se otvaralo... koje se zapravo tek tada po~elo izvla~iti iz gr~evita stiska socijalisti~kog realizma... înilo se da osvajamo svijet. Sve {to nije bilo mogu- }e ju~er, dostupno je bilo, ako ve} ne danas, a ono sutra svakako. Nakon nekoliko godina, kao {to to biva u novinstvu, potro- {ili smo se, cijeli se Polet potro{io, a Nikici Von~ini sve je to malo i dognjavilo i dao je ostavku. Nisam siguran no mislim da nije bila ni motivirana ni izazvana nekim izravnim propustom. Nikica je naprosto zagovarao dolazak novih ljudi, navijao je za jednu novu, mladu redakciju, sastavljenu od ljudi koje smo dotad afirmirali: znam da su u igri bili Sonja Manojlovi}, Darko Stupari}, Branko Bo{njak, Slobodan [najder, ja sam kao nekakve svoje nasljednike gurao Hrvoja Turkovi}a i Rexa. Izdava~ je — znali su i oni {to je demokracija, znali, su, eh, itekako! — organizirao sastanak na kojem je trebalo odlu~iti tko }e biti novi glavni urednik. Nikica je zagovarao spomenutu ekipu, ja sam zdu{no predlagao, sje}am se, Hrvoja Lisinskog, intelekktualca par exellence, kojim sam bio iskreno impresioniran i kojega sam ne samo prijateljski uvaàvao ve} i oboàvao, bilo je tu mo`da i nekih drugih prijedloga, a onda se za rije~ javio Mirko Bolfek, tada predsjednik CK-a. Kraj njega je sjedio i Vladimir Pezo, isto tako neka budà u Omladini. Kaè kako oni, u ime izdava- ~a, misle, da, imaju i prijedlog da glavni urednik bude Pero Pletikosa. Nastao je kratki tajac, jer onda opet uzimam rije~ ja i jako se zgraàm nad ~injenicom {to ja, a ne znam koliko ve} djelujem u ovoj kulturi, pet ili {est godina, zamislite, eto sada prvi put ~ujem za tog, kako ste ono rekli da se zove? Peru Pletikosu! I on }e biti nama glavni urednik! Neugodnu ti{inu, koja je nastala nakon moje tirade, prekinuo je ~ovjek koji je sjedio upravo kraj mene, podidigne gotovo stidno dva prsta u zrak, uzima rije~: »Ja sam taj Pero Pletikosa.« I tako je po~ela novinarska karijera Pere Pletikose. Znate ve}, bio je i glavni urednik Vjesnika u vrlo delikatnim vremenima. No moram priznati da se u na{oj suradnji koja je jo{ kratko vrijeme potrajala u Poletu nikada nije zlo~esto, a kamoli osvetni~ki pona{ao. Dvadesetak godina poslije bio je u nekakvoj komisiji koja mi je promptno odobrila San o ruì. Da li i u ime nekih starih, dobrih i romanti~nih vremena? Ne znam, te{ko je re}i, mo`da... Sreo sam ga nema tome davno... Popri~ali malo, onako na ulici. U mirovini je... Spremam li {to... i tako. Ska~em iz jednog desetlje}a u druga, preska~em mnogo toga pa se opet vra}am. Oprostite... Oprostite ~ovjeku koji zaboravlja i te{ko se sje}a... Negdje tamo potkraj {ezdesetih u onu istu zgradu u De`manovu prolazu, u{la je televizija... Danas mi se ~ini nevjerojatnim da je u De`manovoj bilo sve: i uprava i dio administracije, i redakcije i montaè i snimatelji... Dobro, bila je tu i [ubi}eva, i Bijankinijeva i Radni~ki
Page 2 and 3:
ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5:
PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 106 and 107:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?