Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa U filmu Jedan dan ìvota Dovnikovi} radikalizira jedno od temeljnih pitanja svoga medija — pitanje sile teè. Od samog po~etka nije bio sklon prihvatiti proizvoljnu tezu da je crtanom filmu sve, ba{ sve mogu}e i da u njegovu modernisti~ku odvjetku takve trice i ku}ine klasi~ne animacije kao {to je gravitacija vi{e ne vrijede. Po tim nepisanim, a tako ~esto parola{ki isticanim tvrdnjama — ni jedan medij ne moè onoliko koliko moè crtani! — likovi bi a prirori imali odre|ene medijske prednosti neovisno o nekim op}im motivacijskim na~elima koja vrijede za »ostale« kreativne discipline. Primjerice, za Dovnikovi}eve junake ponikle iz modernisti~kog krila zagreba~ke animacije, gravitacijska na~ela jo{ itekako vrijede! Ali dok se sila teà, ingeniozno kori{tena u Disneyjevim filmovima da bi se postigla urnebesna gegisti~ka parada na sveop}e zadovoljstvo djece i odraslih, rodila iz imitacijske prirode klasi~nog crti}a, dotle u Dovnikovi}a proizlazi iz njegova sagledavanja junakova prevladavaju}e nevesela ìvota ~ijom egzistencijom i njezinim stalnim prizemljenjima upravljaju i metafizi~ke silnice. U stvarnosti — ovakvoj ili onakvoj — Bordin junak stoji na zemlji; o njoj je ovisan ~ak i kada veselo i neoptere}eno poskakuje i kada si umi{lja da bi je mogao transcendirati. Tek u svojim snovima, ma{tarijama »gubi tlo« pod nogama i postiè onu slobodu koju je kadra proizvesti duboko ~eznutljiva intima ~ovjeka {to se toliko puta bila porezala na britkim bridovima stvarnosti. U filmu Jedan dan ìvota ima samo jedna zgoda kada Bordo »iznevjerava« to svoje rigorozno na~elo stroge odvojenosti snova od stvarnosti, a to je onaj trenutak u kr~mi, kada prijatelji — sve ubrzanije i vrtoglavije poskakuju}i u ritmu ìvahna narodnjaka — odlebde do stropa kr~me, a onda ih zlo~esti autorov flomaster — po~esto sklon dobro}udnom parodiranju svoga velikog uzora iz mladosti — trenutno prizemlji. Dakako, ima i mnogo drugih prvorazrednih rje{enja u Jednom danu ìvota vrijednih spomena; primjerice, sjajno pogo|ena atmosfera u kr~mi poja~ana i »tre}im ~ovjekom« — onom profesionalnom pijandurom koja se razdragano prikrpala prijateljima i koja }e pokupiti sve batine namijenjene junakovu {efu; potom boje koje }e — pod u~inkom maligana i iznu|ene radosti — odmijeniti sivilo prizora, pa izuzetno efektni prelasci iz jedne stvarnosti u drugu. Dakako, plijeni i nepogre{ivo precizno postavljeni ritam djela — i kada se junak bezvoljno vu~e, i kada sam name}e jaki tempo zbivanjima. Znatièlja Scenarij za magistralnu Znatièlju iz 1966. godine napisao je zajedno s Vunakom, a sve ostalo (crte`, animacija, reìja) njegovih je ruku djelo. Glazbu je skladao Tomica Simovi}. U standardno zadanim izri~ajnim okvirima tu je opet dobro nam znani ON; nalik je kakvu iznurenu klo{aru koji je sretan {to je, negdje bogu iza le|a, na{ao osamljenu klupicu da — poslije u{i}arene boce vina i pristojnog komada kruha — odmori umorne kosti. Na praznoj bijeloj plohi tek poneka travka ili cvijetak, a na klupi, do njega, uo~ljiva papirnata vre}ica u kojoj je, mo`da, ostatak kakva suhog zalogaja. Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. No, za Bordina junaka — kojegod ìvotne dobi bio i ~ime se god bavio — nema i ne moè biti predaha; dakako, slu~ajni prolaznici zasigurno ne bi poèljeli dirati u nezanimljiva spadala na klupi da nije pokraj njega ta vra`ja vre}ica. Tako izazovna u svojoj zamjetljivosti! U neizmjernu bogatstvu jedne od najintrigantnijih i najpoticajnih osobina sloène ~ovjekove prirode, one radoznalosti, istaknuto mjesto zauzima obi~na infantilna ljudska znatièlja od koje nitko nije do kraja imun, a nisu bogme otporne, ~ak niti osobe najvi{e ìvotne dobi. Ta napast u Bordinoj Znati- èlji stavlja na ku{nju ~ak i one kojima njihova profesija izrijekom prije~i da zaviruju u tu|u intimu. Ali zaboga, {to li je u toj vra`joj vre}ici! Ta Dovnikovi}eva neizmjerno zabavna i lucidna psiholo{ka studija ljudskih karaktera i pona{anja temelji divnu paradu svojih gegova na prolaznicima koji ne mogu a da usput ne zavire u vre}icu i junaka koji se srdi {to mu kvare san i koji brani tu svoju vre}icu takvim àrom kao da je u njoj pohranjena neka ìvotno va`na dragocjenost. No, ta naoko jednostavna storija proiza{la iz obi~ne za~koljice — zahvaljuju}i Bordinu vrhunskom artikulacijskom umije}u — sada daruje junaka koji }e se — iz svoga marginalnog prikrajka — poigrati s osobama koje svakodnevno obavljaju dru{tveno korisne poslove u ~vrsto definiranom sustavu gra|anskih profesija. Primjerice, da je njegovano ku}no psetance sklono radoznalo ponju{iti i klo{arevu vre- }icu, u tome nema ba{ ni~ega ~udnog, ali da }e to isto u~initi njegova gazdarica koja ga je prethodno ukorila, e to je ne- {to {to nas goni da se upitamo tko je tu stvarno licemjer; radoznala su i ona dva radnika koji mlate ~eki}ima pokraj njega, a svoju }e znatièlju jedan platiti ~vorugom na glavi; oko vre}ice, onako u ìvahnom cvrkutavom usputnom prolazu sjatit }e se i djevoj~ice s u~iteljicom; vraì}ak, koji je bez krzmanja zavirio u vre}icu i vje{to odglumio da je u njoj ne{to neodoljivo, natjerat }e i sve}enika na grijeh; i po definiciji vazda radoznali turisti htjeli bi s palube broda kolektivno zaviriti u vre}icu, ali plovilo }e se, zbog teìne radoznalaca prenijete na jedan bok la|e, prevrnuti i potonuti — tek najradoznaliji }e izroniti iz dubina, do}i do vre}ice, zaviriti u nju, i vratiti se u dubine; u vre}icu bi htio zaviriti i onaj u ~ijoj je ruci vre}ica posve identi~na klo{arovoj — kada novi radoznalac poku{a zaviriti u njegovu vre}icu, ovaj burno reagira i prijavljuje ga policiji kao potencijalnog lopova; ~asnik s grupom vojnika sumnja da bi u vre}ici mogla biti bomba — vr{i sloèna daljinska mjerenja, zauzima novi poloàj i ukopava se... Stiù i drugi znatièljnici: umjetnik, policajac, vergla{, vatrogasci i biciklist koji je cijelo vrijeme »ravnodu{no« promicao pokraj klo{ara, da bi na kraju i on poèlio zaviriti u vre}icu. Za projekcije u MM centru klin~i} u dvorani, iskreno ponesen gegovima Bordina filma, glasno se za~udio kad je junak otkrio da je vre}ica prazna. Odrasli se, dakako, nisu osobito iznenadili ali u tome i jest sva veli~ina Bordina umije}a iskazana u Znatièlji — predvidljivost kraja tek je dopadljiv oblik prikrivanja stvarne poante filma. Treba vidjeti uìvanciju na klo{arevu licu dok napuhava tu prijepornu vre}icu i dok je, sada daleko od nasrt- 45
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa ljivih radoznalaca, s gu{tom udara o dlan — uz gromoglasni podrugljivi prasak rasparana papira — pa shvati da je mali ~ovjek s margine — ra~unaju}i na nepotro{ivost univerzalnih ljudskih slabosti — lijepo uzvratio bulumenti va`nih i smrtno ozbiljnih predstavnika dru{tvene zajednice. Bordin flomaster umio je uhvatiti one sitne psiholo{ke nijanse uo~ljiva samozadovoljstva na licu vazda nijekana ~ovjeka koji je tek sada zavrijedio jedno opu{teno spavanje na udaljenoj klupi u njemu uvijek dragoj nedirnutoj prirodi. I upravo zato {to je Znatièlja plod autorove zaigrane uìvancije u isku{avanju mo}i animacijskih postupaka, taj je film mogao zaìvjeti nekim o~aravaju}im intenzitetom — uistinu utemeljenim ne na va`nosti teme, pa ~ak ne i na Dovnikovi}evim programskim meditacijama o nepokorivosti malog ~ovjeka, ve} na visoko artisti~koj vje{tini ritmi~ki nepogre{iva graduiranja gegisti~ke »naracije« i na pravodobnu ubacivanju britko oslikanih i psiholo{ki to~no pogo|enih likova; zapravo, Znatièlja je zaista objedinila duhovito pogo- |enu tipskost profesija s osobnim karakteristikama pojedinih likova — karikatura. Teoreti~ar }e i na primjeru Znatièlje mo}i upozoriti na odre|ene ohrabruju}e osobitosti animacije koje — pokraj ve} razja{njenih temeljnih razlika izme|u filma zasnovanog na oìvljenu crteù ili kakvom drugom »materijalu« i prikaziva~kog filma — tom mediju osigura i dodatnu ~ar specifi~nih izlaga~kih modaliteta. Spas u zadnji ~as Dovnikovi}ev najkra}i film »iz serije« traje svega 3 min i 8 sekundi; {pica crti}a Spas u zadnji ~as (1995.) zaodjenuta je pompoznom glazbom dèzisti~ke provenijencije, premda sam po~etak »pri~e« odmah otkriva svu ironi~nost rasko{na uvoda; na ekranu, u Bordinu izrezu, ponovno je ona sirotinjski prazna bijela ploha sada tek neznatno zaprljana. Njezin jedini stanovnik je nekakav {ugavi kukac koji }e sti}i zazujati neposredno prije no {to se resko artikuliraju zvu~ni elementi »izvana« koji nas dramati~no upozoravaju da netko gr~evito i pani~no poku{ava prodrijeti u sredi{nji dio ekrana obiljeèn snopom svjetla. Sve nam agresivniji i raznovrsniji zvukovi poru~ju da je netko vani u velikoj nevolji i ako se ~vrsti, naoko nepropusni bridovi izreza ne provale — taj }e zaglaviti. Bordi draga poigravanja sa ~vrstim geometrijskim zadatostima formata ovdje su u funkciji jasnog razgrani~enja izme|u onoga nepoznatoga a opasnog i isklju~ivo zvu~no predstavljenoga »vani« i onoga pojednostavljena ali sigurnog i poznatog »unutra«. Junak poku{ava u}i odozgo, `buka pada ali strop se ne da... Nasr}e na desnu stijenku, ne ide, pa na lijevu koja ipak popu{ta; u sobu }e, kroz na~injenu rupu, upasti neka neobi~na kreatura; na poznati prototipski obrazac uvijek lako prepoznatljiva Bordina junaka sada je — ~ini se — nataknuto oteàlo tijelo ~ovjeka onkraj zakona — tvrda lica, posve »bosog po glavi« i odjevena u zeleno odijelo. Za~epiv{i otvor »u zidu« i podbo~iv{i ga — sigurnosti radi — ormarom, umorni junak odlazi do leàljke, spu{ta se na nju i odmah prepu{ta snu. Svi }e zvukovi — i vanjski, i unutra{nji — utihnuti. 46 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. Kada je ve} junaka sveo na bi}e koje ima tek jednu jedinu ìvotnu èlju — da preìvi — Bordo je, da bi makar u odjavnoj {pici ostao dosljedan duhu zafrkancije, poredao portrete »bandita« — najvjerojatnije onih pred kojima je junak uspio ute}i i spasiti ìvu glavu. Barem ovom prilikom. Neko} ploha ambicioznih poku{aja, oporbenja{tva i duhovitih nadmudrivanja, prpo{ne igre tijela i duha, pakosne zezancije, a sada tek ubogo skrovi{te i do kraja suèni ìvotni prostor s junakom koji kao da je, pred na{im o~ima, potpisao kapitulaciju. [to se dogodilo, gdje je i{~eznuo vitalizam Bordina univerzalna junaka?! P. S. Taj sam filmi}, nastao u tmurnim i ratom obiljeènim devedesetima, poku{ao za projekcije u MM centru, o~ito s ne malom dozom namjerne automistifikacije, a ipak u tajnom dosluhu s intrigantnije postavljenom sudbinom Bordina junaka, i{~itati i na zanimljiviji na~in; dakle, u~inilo mi se ili, ako ho}ete, prohtjelo mi se da Spas u zadnji ~as iskaè ona raspoloènja Bordina junaka koja ga gone da se — u zreloj ìvotnoj dobi ve} umorna od stalnog bjeànja — pred osobito te{ko spoznatljivim i krajnje traumati~nim ìvotnim zbivanjima, zavu~e u neko tajno i od nerazumna svijeta daleko, daleko skloni{te... skloni{te samicu! Dva ìvota Iz gotovo 11 minutnog crti}a Dva ìvota jasno se razabire da je autora na~ela skepsa; Bordo se pita jesu li neprilagodljivost i prkos njegova junaka imali ikakvu svrhu kada }e ga na koncu duga i nevesela puta, umjesto zasluène nagrade, sti- }i neminovnost — smrti. Ekran je vodoravno raspolovio i u svaki dio zaigrao po jednog svoga junaka; u gornjem prostoru predo~io nam je osobu koja kao da se, u podosta ubrzanom slijedu, prisje}a minulih storija iz ìvota Dovnikovi}evih junaka; u donjem pak plo{nom kao da nas je uveo u stan sumorna radnika iz filma Jedan dan ìvota pokazuju}i nam neku tromu, iscrpljenu i bezvoljnu kreaturu koja se valja izme|u televizora i fotelje. Prvome je, dakle, podario tipi~no dovnikovi}evski razigrani sadràj, a drugoga je zatvorio u antibordovsku klaustrofobi~nu sobicu opremljenu isklju~ivo medijskim zaga|iva~em od kojega su Bordini junaci uvijek pani~no bjeàli. Kad }e iste}i njihovi zemaljski dani, sti}i }e ih istodobno posve ista sudbina: smrt! Upu{taju}i se u »filozofska« razmatranja o stvarnoj svrsi ~ovjekova anga`mana i neminovnosti smrti, Dovnikovi} kao da je, za volju jedne simpati~ne dosjetke, zapravo malo iznevjerio stvarnu prirodu svoga junaka; njegovoj vitalisti~koj igri izrekao je, s nepravom, najstroù presudu. A dobro i predobro se zna da bi se pravi Bordin junak jo{ itekako znao »pohvatati« i sa smr}u samom... U toj tezi~no predvidljivoj pri~i bez i najsitnijeg — animacijskog — obrata kudikamo zanimljivijim se pokazao onaj »donji« iz blizana~kog para donijet sivo{}u crteà, tromo{}u ote-
Page 2 and 3: ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5: PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95: FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 96 and 97:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 98 and 99:
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?