Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa »igra skriva~a«, drugi put kao dinami~ni poligon {ifriranih poruka (na trenutak znakovito bljesne i plakat za festival zagreba~ke animacije), a vazda kao zabavni pulsiraju}i panoptikum. Prigodno pak junakovo mijenjanje odje}e svjedo~i o zahtjevnosti i iscrpljuju}oj veli~ini junkava zadatka, ali i o njegovu kico{tvu; kada se penje visokim liticama — primjerice — na njemu je efektno alpinisti~ko odjelce... I sami }e junaci u finalu filma — podignutog na razinu pateti~nog kre{enda — razabrati da ti kvadrati}i, ako su i simbolizirali razli~ite oblike ìvotnih prepreka, ipak nisu ni{ta drugo do animatorove izmi{ljotine koje se, rukom animatora, mogu s rado{}u rastrgati... I zaista, oni }e — uz svesrdnu potporu Roccove romanti~ne glazbe i prigodno pocrvenjele podloge koja }e slaviti trijumf ljubavi — nezaustavljivo rastrgati sve prepreke s umjetno umnoèna okvira. Manevri Izme|u Kreka iz 1967. godine i njegova naru~ena nastavka Manevri iz 1971. naguralo se bilo mnogo raznorodnih ostvarenja koja kao da su bila okrenula le|a onoj Dovnikovi}evoj stalnoj preokupaciji — domi{ljatom varijacijskom perpetuiranju teme takozvanog malog obi~nog ~ovjeka u nezahvalnoj i po njega kad{to krajnje neugodnoj situaciji. Dakle, Manevri su trebali odgovoriti na intrigantno pitanje mogu li se dobro prihva}ene dramatur{ke premise svakomu dragog Kreka serijalno komercijalizirati. Ti koji su ga, u jeku kampanje da se i onda{nja kinematografija segmentom animiranog filma poku{a ponijeti s trì{tem, uspijeli pridobiti za takvo {to o~ito nisu imali pojma o dvjema bitnim karakteristikama Dovnikovi}eva stvarala{tva; Dovnikovi} je, a da toga nije bio svjestan, ve} stvarao svoju seriju, o kojoj i u ovom tekstu bugarimo; Krek i ve}ina njegovih ostalih filmova — i ne samo »iz serije« — unikatni su proizvodi, u pravom smislu te rije~i profinjeni ru~ni radovi sa~injeni iz najfinijih sastojaka autorove osje}ajnosti, osobnih iskustava i s pomo}u imaginativnosti koja se pekla i kalila kroz dugi niz godina zahtjevnog animacijskog »kuki~anja«. Dakako, Manevri nisu lo{ film, daleko od toga, ali u njima nema one neposredne o~aravaju}e svjeìne izvornika. Dodu- {e, moram biti iskren, na taj sam film s neskrivenom nostalgijom pomi{ljao dok sam morao, na jubilarnim 10. danima hrvatskog filma, bolno trpjeti sramotu po~etni~kog sricanja animacijske abecede u najnovijim ostvarenjima »potomaka« neko} slavne {kole. U Manverima nema djevojke Glorije. Bila pa pro{la. Ima Kreka. I kaplara, dakako. Te ~injenice oslikavaju Bordina junaka kao osobu koja je dostatna sama sebi. Institucija kakve ~vrste veze ili — ne daj Boè — braka o~ito nije po mjeri njegove asocijalne naravi i njegovih potreba za apsolutnom neovisno{}u od bilo kakve prisile. Ne pristaju}i da postane tek anonimni djeli} u bezli~nu mno{tvu, a klone}i se i same primisli na kakvo liderstvo — u tom se i takvu Bordinu junaku mije{aju crte oporbenjaka koji se gr~evito bori za svoj opstanak i opstanak svoga poimanja ìvota s naznakama malog egocentrika. A svojoj uìcima sklonoj prirodi znat }e — kadgod mu se pruì prilika Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. — udovoljiti; dovoljno je da razigra i erotski podgrije svoju ma{tu pa da se u tili ~as na|e u carstvu hedonisti~kog izobilja. Junak se u Manevrima zove Mek i na dobrom je putu da svoj ìvot napokon zaodjene snoliko{}u ugodna i komforna ìvota. Odjeven prikladno izletni~ki ({e{iri}, crveno odjelce, diskretne nao~ale), a u dru{tvu s beskomfliktnim Krekom, Mek je — usred nedirnute prirode — rasprostro blagdanski stol koji svjedo~i o uravnoteènu ìvotu i dosegnutu standardu... Tek ga ptica sa stabla, koju je autor namjerno »posudio« iz Disneyja, poku{ava upozoriti da je priroda oko njega kudikamo zanimljivija od kutijice zvane TV koju je posadio posred slasnih zalogaja. No, da Mek ne bi utonuo u gra|ansku meko}u i neprimjerenu pasivnost, pobrinut }e se njegov dobar znanac iz vojske, kaplar, koji }e od prostora Mekova odmora napraviti manevarski rusvaj. Gegovi u Kreku satkani od tvrde oporosti zbilje i fine liri~nosti uobrazilje, u Manevrima su kudikamo konkretniji — onakvi, kakve ih znamo iz klasi~nih crti}a pravljenih za {iru publiku. Primjerice, u frontalnu sudaru Mekova i Krekova auti}a s kaplarovim tenkom, tenk je taj koji }e se raspasti na sastavne dijelove. A kada }e se, upla{eni kaplarovim prijetnjama, njih dvojica prihvatiti posla da vrate tenk u prvobitno stanje, ispod njihovih }e vrijednih ruku iza}i brod, luksuzni WC, dva mala tenka... Iz kaplarova }e se pak truda izroditi jo{ groteskniji oblici: najprije neka luda sprava koja }e se ukopati ispod zemlje, a potom miroljubiva vr{ilica kojoj }e se rezignirani kaplar prepustiti... Na Mekovu i Krekovu putu prema prièljkivanoj zemlji dembeliji vi{e nema zapreka. Da ta serija o Meku i njegovu Kreku, koja je trebala imati ~ak 14 nastavaka, nije bila stopirana ve} nakon prvog, uvjeren sam da bi je Bordo umio napraviti i da bi bila jo{ itekako rado gledana. Kako je posve sigurno da bi tako velik posao izgurao onu njegovu drugu seriju, duboko osobnu ~iji su nastavci dolazili spontano i kao plod osobitih nadahnu}a, ne mislim tajiti da mi je drago {to znatan dio Bordina stvarala{tva nije protekao u znaku one simpti~ne {eprtlje i njegova kreketala. Putnik drugog razreda Junak Putnika drugog razreda u poodmakloj je ìvotnoj dobi i pone{to oteàle stature; na glavi mu je provincijski {krlak, a namazi na njegovu jednobojnu odijelu po prvi put trepere. Oba oka su mu smje{tena na obrazu okrenutu prema nama. Kamera punih 10 minuta i 40 sekundi, koliko traje taj film snimljen 1973. u jednom kadru, bulji u kupe vlaka gdje se smjestio protagonist. Neko} tek prazna, ne rijetko bijela ploha na kojoj je objesna karikatura iskazivala svoju volju i svoja htijenja, sada se prometnula u mali scenski prostor s dinami~no promjenljivom, iznimno bogatom pozadinom {to promi~e iza prozora. Bi}e u tom prostoru, kolikogod »sebi« nalikovalo, kao da nije ono od ranije; pred nama je sada neka dobro}udna pri- 43
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7 (2001), br. 26, str. 38 do 49 Krelja, P.: Stilska koherentnost Dovnikovi}eva opusa lika koja radoznalo poku{ava komunicirati s mnogobrojnim ~udnovatim suputnicima {to uùrbano defiliraju kroz kupe i kojoj kao da vi{e nije do kavgi s pojedincima ili do sporenja s nevaljalim svijetom. Stoji da }e mu netko cigaretnim dimom kataklizmi~kih razmjera zagor~ati ìvot ili da }e se u kupeu s obvezno neispravnim prozorom smrznuti, ali u osnovi on se u tom kupeu posve dobro osje}a. Kao da vi{e nije sklon onako mladena~ki burno reagirati i na najmanje provokacije i kao da je napokon uspostavio trajni sporazum sa svijetom o me|usobnu nenapadanju. Putnik drugog razreda paklenskog je tempa; u junakov se kupe koji funkcionira poput kakvog frekventnog raskr{}a svako toliko »nacrta« kakvo bizarno stvorenje, po~am od psa koji »cuga« i koji }e diznijevski poletno pojuriti za macom, preko la`ljiva ribi~a koji }e svoju udicu baciti kroz prozor a onda i sam odletjeti kroz taj prozor, strastvenog pu{a- ~a, malog zelenog, nogometa{a, Indijanaca i cowboya koji }e sti}i u kupe izavno iz igranog filma... pa do ìvahna konduktera i putnika iz susjednog kupea koji se stalno buni da zbog buke u junakovu kupeu ne moè spavati. Na pozadini dinami~ne i znala~ki minuciozno razra|ene scenografije odvija se, dakle, »radnja« nabijena gegisti~kim bizarnostima, crnim humorom i nadrealisti~kim eskapadama. Junakova pribranost i nepomu}ena radoznalost u odre|enoj su opreci sa shizofreni~no{}u doga|anja; njega kao da ne moè izbaciti iz takta ~ak ni pakleni stroj koji je stigao »na njegovu adresu« preru{en u dar... Tu }e njegovu »normalnost« — posred razbaru{enih doga|aja {to su stalno na rubu kakvog krupnijeg incidenta — potcrtati poznati zakon sile teè posu|en iz klasi~nog crti}a grubo ga prizemljiv{i nakon jednog neodmjerenog i njemu posve neprikladnog uzleta. S druge strane, mali zeleni }e, kojemu je kondukter uredno precvikao kartu, »na svojoj stanici« iza}i kroz prozor i sigurnim korakom otpornim na sile gravitacije oti}i ravno u nebo. Ne{to }emo vi{e i izravnije saznati o junakovu stvarnom identitetu tek na kraju; najprije }e iz njegove poslovne torbe istr~ati mno{tvo ìvina nalik predimenzioniranim paucima, {to njega ne}e ba{ nimalo impresionirati, onda }e se — kada napusti kupe — ustanoviti kroz prozor zaustavljena vlaka da njegov kraj nije idili~ni rustikalni prostor kojemu se umorni gradski ~ovjek izletni~ki poletno vra}a, ve} mra~ni goti~ki brijeg koji obe}ava svu silu jezivih no}nih zbivanja. Junaka, dakle, nisu uzbu|ivali »~udnovati« doga|aji i bizarni ljudi na putu zato {to je i sam dio tog svijeta — na svoj na- ~in ~udnovat i bizaran koliko i drugi. Taj njegov poku{aj napu{tanja ringa gdje je s razli~itim ali uvijek krajnje neprijateljski raspoloènim protivnicima vodio bezbroj nepopustljivo iscrpljuju}ih me~eva, nije — ~ini mi se — do{ao toliko kao posljedica autorove razumljive potrebe da svoga junaka — predaha radi — gurne u svijet primjereniji ànru apsurdisti~ki razigranog crti}a, koliko kao ishod promi{ljateljskih dvojbi autora vi~nog raznovrsnim animacijskim modalitetima da bi mu prevladavaju}a asketi~nost postupaka iz nekih ranijih filmova mogla zako~iti ono {to 44 Hrvatski filmski ljetopis 26/2001. mu je bilo daleko najprivla~nije, a to je uporno isku{avanje u {to se sve moè izroditi, ~ega se sve moè dotaknuti i {to je sve u stanju iznevjeriti ona po~etna crta povu~ena na bijelu roto papiru. Jedan dan ìvota Repetitivnost iz zanosna filma [kola hodanja kao da je iznenadila samu sebe — to u ovim stranama tolikima tako drago dramatur{ko na~elo; junakov su veseli hod s po~etka mnogi poku{ali unerediti ali u tome nisu imali uspjeha, pa se — na kraju — junak s novim poletom prihvatio svoga veselog, neobuzdanog poskakivanja. Jedan dan ìvota iz 1982. godine — izvr}u}i predznak iz [kole hodanja — pristaje na formulu koja je bila uhvatila maha u svim radovima hrvatskog filma i koja je, izravno ili prikriveno, zagovarala ideju da nema izlaza iz za~arana kruga, ma kako se tko trudio da ga izna|e. Istini za volju, mnogi su se autori dramaturgiji perpetuiranja, vrtnje, rondizma, ukori~enosti znali priklanjati iz uvrijeèna obi~aja ili iz razloga osobne komocije, kada naprosto nisu znali kako da nemu{tu djelu podare kakav takav kraj. Linije koje tvore Bordina junaka sada su gotovo mrtve, nalik opu{tenim krajnje bledunjavim konturama u koje se smjestilo bezvoljno tijelo pokretano tek pukom mehanikom svladavanja urbane distance izme|u bezli~ne ku}e i sive tvornice. Dojam pripadnosti anemi~na junaka najnièm dru{tvenom razredu potcrtavaju »radni~ka« beretka i podjednako bezli~no trompasto odijelo. Bezli~an ~ovjek u bezli~nu gradu s tako bezli~nim domom da se autor ne usudi zaviriti u njega — simbolizira ga tek prozorsko svjetlo na bezli~noj ku}noj fasadi koje se kada junak treba krenuti na posao gasi a kada stigne s posla — pali. Premda prividno na slobodi, junak kao da je — ako nam je suditi po radu u tvornici — na te{koj robiji; kada stigne u tvornicu za njim }e se zatvoriti te{ka èljezna vrata najstro- èg kazamata — na radnom pak mjestu upravlja strojem — polugom koji je tu ne da proizvodi ve} da ga sili na izlu|uju}u mehaniku uvijek istih radnji. I seksipilna tajnica je tu da ga kratkim svojim prolascima isku{ava — uvijek kada }e se osvrnuti za njezinim izazovnim oblinama, nasadit }e se na mrkog {efa — tog stoput goreg tvorni~kog kaplara. Sada nema Kreka da ga vadi iz kome, ali ima ne{to drugo. Na onu njegovu svakodnevnu automatiziranu putanju smrti — ku}a, tvornica, ku}a — namjerit }e se uvjerljivi prijatelj i njih }e dvojica zavr{iti u obli`njoj veseloj birtiji. Pija~a }e u hipu na lice surove stvarnosti nataknuti ~arobnu masku razdraganosti i ekstati~na veselja, a maligani }e junakovu razigranu i raspomamljenu tijelu dati energiju raketna uzgona. Svijet }e se pretvorititi u carstvo svemogu}ih uìtaka i neograni~enih sloboda gdje je poèljno odalamiti odvratna {efa u stra`njicu, {utnuti mrsku tvornicu, uvaliti se usred buketa razgoli}enih i erotski razuzdanih ènskih tjelesa... Ali sutra je novi dan. Svjetlo na prozoru, put do tvornice, tresak èljeznih vrata...
Page 2 and 3: ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5: PORTRET AUTORA: BORIVOJ DOVNIKOVI]
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 50 and 51: Dakako, nije to sve {to je Dovnikov
Page 54 and 55: MOSKVA (Goldfish) 1996. (ìri) HIRO
Page 56 and 57: OGLED IZ NOSTALGIJE Zoran Tadi} Vel
Page 80 and 81: POLEMIKE / REAGIRANJA Damir Radi} U
Page 82 and 83: FESTIVALI / PRIREDBE Nikica Gili} B
Page 86 and 87: Natjecateljski program Hrvat. film.
Page 88 and 89: FESTIVALI / PRIREDBE Stjepko Teàk
Page 94 and 95:
FESTIVALI / PRIREDBE Rada [e{i} Rot
Page 96 and 97:
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 7
Page 98 and 99:
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Film
Page 108 and 109:
transformiranje Bullockove iz femin
Page 110 and 111:
prepoznatljiv bez obzira na starosn
Page 112 and 113:
mo}nije od svih zmajeva — Crvene
Page 114 and 115:
akademskoj zajednici u francuskim A
Page 116 and 117:
vrijeme isuvi{e eksponirani Ben Aff
Page 118 and 119:
ODVA@NI KLINCI / RECESS: SCHOOL’S
Page 120 and 121:
njim sudjeluje u plja~ki casina u k
Page 122 and 123:
REKVIJEM ZA SNOVE / REQUIEM FOR A D
Page 124 and 125:
dre|eno razli~itim vizualnim ekstra
Page 126 and 127:
Koncipiran kao komedija apsurda u k
Page 128 and 129:
REPERTOAR travanj/lipanj 2001. Vide
Page 130 and 131:
ma i za~udnim trenucima, a sve to n
Page 132 and 133:
prvom ima i britanskog produkcijsko
Page 134 and 135:
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Sergej Ivaso
Page 154 and 155:
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
Page 162 and 163:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Midhat Ajano
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Irena Paulus
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
Page 184 and 185:
Page 186 and 187:
Page 188 and 189:
Page 190 and 191:
Page 192 and 193:
Page 194 and 195:
Page 196 and 197:
Bilje{ke Hrvat. film. ljeto, Zagreb
Page 198 and 199:
Page 200 and 201:
Page 202 and 203:
ation of film emulsion as the two m
Page 204 and 205:
All this could also be said of Piot
Page 206 and 207:
O suradnicima Midhat Ajanovi} (Sara
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 26 (2001) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?